Da ispravim Slavicu Lukić, Institut 'Ivo Pilar' nije inkubator hrvatskih desničara, nego visoka škola za umišljene hrvatske narcise, uzgojene izvan 'Pilara'. Neka mi Josip Jurčević i drugi istinski znanstvenici 'Pilara', oproste na ovakvoj izjavi
Premijer Andrej Plenković ovih dana pokušava nas uvjeriti kako su Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović nezahvalni. Kao, ušli su u Hrvatski sabor na listi HDZ-a, a ipak nisu podržali koaliciju HDZ – HNS. A ono, Esih i Hasanbegović ušli su u Sabor s preferencijalnim glasovima, s tim glasovima i mnogi drugi HDZ-ovci. A sam Plenković pokušao se 2011. upisati u HNS, ali je tamo upućen da se učlani u HDZ i tamo izgradi karijeru u funkciji HNS-a.
Plenković je u kvoti HDZ-a ušao u Europski parlament i tako došao u priliku da kao nekakav proizvedeni Europejac preuzme HDZ. Dakle, prava je istina da je Andrej iskoristio Brunu i Zlatka da dobije izbore. I da će slične “desničare” iskoristiti na sljedećim parlamentarnim izborima, pravo im budi. Sramotno koaliranje sa strankom koja je pučka po nazivu i protunarodna po svom djelovanju, potvrdilo je HDZ kao ključnu labradorsku opciju u ovoj reokupaciji Hrvatske kroz “demokratske” mehanizme. Ne može se to prikriti s podrškom HNS-a gay paradi, jer su u pitanju posve drugi odnosi veleizdaje, korupcije i kriminala svih vrsta. Odnosi su kod nas tako postavljeni da sve odlazi u suprotnost onome što se deklarira.
Svi su oni obični nametnici
Eto, rodila se još jedna stranka u RH, nazvana po imenima osnivača: Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović – Neovisni za Hrvatsku. Konflikt je nevjerojatan. Dvoje intelektualaca razočaralo je sve intelektualce. Tako su Bruna i Zlatko jednom svojom promašenom odlukom prolili sve što su kumulirali posljednjih godina. Ne mogu razumjeti niti to da se neka hrvatska stranka nazove po Anti Starčeviću ili po Stipanu Radiću. Bruna i Zlatko korektno izjavljuju da je Tito najveći zločinac, a onda njih dvoje slijede primjer bivšeg partijskog funkcionera i titoista, Milana Bandića, koji je nazvao svoju novu stranku po sebi: Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti. U pripadnoj interesnoj skupini zaista vlada solidarnost. Svi se oni namire, neki manje neki više. Nego, na stranu Milan Bandić, koji još danas solidarno istovaruje ugalj, što su to toliko značajno u našoj povijesti postigli Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović, svaki samostalno i upareno? Toliko da stranku nazovu po sebi. Lustracije? Nova saznanja o Bleiburgu? Koji se vrag dogodio u njihovim glavama?
Uz sve to, HDZ je uspio ponovno posložiti saborsku većinu. Zar nije bolje da parlamentarnu većinu sastavlja bivša Partija, a ne vječita Udba. Pa da učini ustupke nekoj domoljubnoj opciji. Ovako HDZ čini ustupke SDSS-u i sličnim interesnim skupinama. U Saboru se Ivan Pernar usprotivio tome da manjinski zastupnici sudjeluju u formiranju saborske većine. Furio Radin, predstavnik talijanske manjine, neukusno je replicirao Pernaru: “Reći ću vam razlog zašto je ono što ste vi govorili na razini fašizma. Prvi je taj da ste nasmijali i desnicu i ljevicu na račun manjina, drugi je taj što ste nam oduzeli legitimitet jer imamo malo glasova, a imamo malo glasova jer su nas vaši sunarodnjaci izbacili iz naših kuća.” Pernar je uzvratio: “Gdje god su manjine težile separatizmu bile su izbačene iz zemlje. Nitko iz Hrvatske nije protjerivao Čehe ili Slovake, jer nisu težili separatizmu. A Talijani ili Srbi, nažalost jesu.”
Na Pernara se jako ražestio i Milorad Pupovac: “Sram vas bilo, tko je bio separatist 1941. godine u vašoj blesavoj glavi.” Pa, Talijani zasigurno nisu, jer su okupirali Hrvatsku, uključujući Hercegovinu i Bosnu. Koliko znam, odmah po slomu prve Jugoslavije počelo je četničko klanje Hrvata diljem Lijepe naše. Dakle, četnici nisu namjeravali otići, niti su provodili svoj separatizam, nego su samo smanjivali broj Hrvata u Lijepoj našoj. Mogu se svi ljutiti na Pernara, ali je činjenica da zastupnici manjina diktiraju saborsku većinu, i to bi trebalo prekinuti, u smislu da se kod vaganja saborske većine zaobiđe tih osam zastupničkih mandata manjinaca. Najprije takozvani “desničari” poremete političku scenu, a onda se pridodaju manjinci i narodna volja postaje mrtvo slovo na papiru.
Sve je to zajednički izborni inženjering HDZ-a i SDP-a. I, sve to financiramo mi porezni obveznici. Raspodjela novca determinira raspodjelu političke moći. Zlatko Hasanbegović nije utažio glad društvenih nametnika, pa je morao otići s ministarske pozicije. Kojim god putem krenu, Bruna i Zlatko zapravo guše domoljubnu ponudu, ali takva spoznaja sporo ulazi u njihovu svijest. Njihova je zadaća usitnjavanje desne ponude i oni to provode, svjesno ili nesvjesno. Branitelj bez sveučilišne naobrazbe nema šansu uzeti medijski prostor sveučilišno educiranim “domoljubima”, niti tu šansu autentični branitelj dobije. Još gore, kod nas vlada pravilo da domoljubne stavove iznose osobe s osnovnom školom, a suprotne i najčešće protuhrvatske stavove brane sveučilišni profesori. U tom smislu, Bruna i Zlatko remete protuhrvatsku idilu, ali samo na nezavisnim televizijskim kućama, ako takve postoje.
Stranka Bruna i Zlatko na sljedećim parlamentarnim izborima imat će istu funkciju koju su pojedinačno obavili Bruna ili Zlatko. Oboje su izgradili svoje karijere na pravaškoj matrici, a onda praktično uništili pravaše, jer nisu ušli u neku pravašku opciju, nego su praktično priveli pravaško izborno tijelo u HDZ, odnosno da glasuje za HDZ. Na sljedećim parlamentarnim izborima imamo dvije varijante: (1) U predizbornoj koaliciji s HDZ-om, Bruna i Zlatko pomoći će glavnoj labradorskoj stranci da pobijedi. Naziv nove stranke pažljivo je doziran za HDZ-ovu ponudu na glasačkim listićima: Hrvatska demokratska zajednica, Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović – Neovisni za Hrvatsku. (2) U samostalnom izlasku na izbore, ili u nekoj desnoj koaliciji, stranka Bruna i Zlatko usitnit će desnu ponudu i tako za HDZ pridržati dominaciju na desnoj i/ili domoljubnoj strani političke scene.
Koja ministarstva Bruni & Zlatku?
Komentirajući stranku Bruna & Zlatko, Marinko Jurasić u Večernjaku reče da takav naziv ukazuje više na samoljublje, nego na domoljublje. Nakon što se netko učlani u tu stranku i kaže, “Ušao sam u Brunu”, kako će to zvučati? Onako na prvu, mene je osobno zasmetao dodatak “neovisni”. Prije svega, NDH je bila “nezavisna”, a ne neovisna. I u Nezavisnoj je bilo ovisnika, da ne spominjemo predozirane partizane i četnike, kao i talijanske i njemačke okupatore. Partizani su bili dan-noć pijani i/ili drogirani. Samo predozirane budale ili usta viška mogli su ostaviti civilizaciju i svoje najbliže, spavati po šumama, pljačkati po selima, smraditi kao tvorovi i ubijati nevine, pa i djecu.
Riječi ovisnost i neovisnost uglavnom koristimo u svezi s konzumiranjem narkotika. Imajući u vidu naziv nove stranke, pitamo se – na čemu su Bruna i/ili Zlatko? Slavica Lukić reče kako su Bruna & Zlatko u „Pilaru“ imali susjedne urede. Da je Zlatku Hasanbegoviću uredska susjeda bila Vesna Pusić, nova stranka zvala bi se Vesna & Zlatko. I, imala bi neku perspektivu. I nešto bi taj naziv značio, poput koaliranja HDZ & HNS. Ako provjerimo tko redizajnira našu stranačku ponudu, nova stranka Bruna & Zlatko mogla bi se zvati Vesna & Stipe. Bruna je za HDZ-ovo adoptiranje suprotnog HNS-a, izjavila: “Želim dug i sretan brak novim mladencima”, a mi ostali iste želje možemo uputiti Bruni & Zlatku.
Ovo je prva religija koja je posve ezoterična na samom startu. Jer, tko uđe u tu malobrojnu sektu, po automatizmu postaje ovisnik. Vjerojatno su utanačeni temeljni sakramenti i obvezne molitve. Uz to se planira sustavna provjera svakog novog novopridošlog člana iliti vjernika, da se spriječi labradorsko uvlačenje neprijatelja. A ono je cijeli taj projekt labradorski, bez obzira koliko su Bruna & Zlatko toga svjesni. Na razini preuzimanja RH, perspektiva je veličanstvena. Naime, Bruna & Zlatko nemaju blage veze o ekonomiji, pa ako osvoje vlast, ništa neće znati pokvariti, dovoljno duboko da se Hrvatska raspadne. Kod nas su se ekonomski pokazatelji pomicali u pozitivnom smislu samo onda kada bi Vlada bila u krizi, kada nije funkcionirala.
Koja ministarstva dodijeliti koalicijskom paru Bruna & Zlatko? Bruna i Zlatko mogli bi uspješno voditi Ministarstvo kulture i Ministarstvo obrazovanja. A svakim svojim potezom dokazivali bi da nisu desničari. Kao što HDZ nakon svakog svog povratka na vlast dokazuje da ga ne čine revanšisti. HDZ odstranjuje samo svoje kadrove.
Tko se zapravo krije iza rušenja Mosta?
Zašto se ruše mostovi unutar Hrvatske? Onaj kod Batine izdržao je sve srbijanske tenkove prilikom agresije na Hrvatsku. Tadašnji predsjednik RH zabranio je rušenje tog mosta, kojim se ulijevala srbijanska agresija.
Osobno sam imao određenu rezervu prema Mostu, jer nikako nisam mogao proniknuti tko stoji iza te, danas treće stranke u Hrvatskoj. Po svemu sudeći, Most je autentičan, jer da nije tako, njegov bi zaštitnik pomeo Stipu Mesića i pripadnu interesnu skupinu koja još od 90-ih kontrolira HDZ i državu, koja je to radila i kada su Stipe Mesić i Josip Manolić kao “buntovnici” pali u “nemilost” kod Franje Tuđmana. Nije Mesića, Manolića i Pusićku zasmetala naša “agresorska” politika u BiH, nego činjenica da su njima, njihovim rođacima i njihovim prirepcima, izmakli krupni zalogaji u privatizacijskoj pljački.
Kada promatramo Mostove dvije godine u vrhu države, možemo reći da su Mostovci vukli naprijed, tražeći minimalnu vjerodostojnost u politici. Mostu se najviše može prigovoriti odbacivanje profesora Ivana Lovrinovića, kao ustupak stranom interesu, uključujući paradržavni HNB. Most je pomeo Tomislava Karamarka zbog afere Konzultantica. Most je i nakon dolaska Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a i Vlade RH, odbio dopustiti HDZ-u novu korupciju oko Ine, ovaj put kroz skupu kupovinu devastirane Ine. Mi smo jedina zemlja koja nabija cijenu onoga što kupuje. Most je spriječio privatizacijsku pljačku HEP-a, time i cijele Hrvatske. Vjerojatno i grabež u naše resurse vode – neke naše brandove pitke vode preuzeli su strani investitori. Most je tražio smjenu Zdravka Marića zbog njegove upletenosti u Agrokor, time i u aferu Agrokor.
Most je otvorio komunističke arhive. Opasnije po Most od svega navedenog, Most je Stipi Mesiću oduzeo zaseban ured bivšeg predsjednika RH, koji je funkcionirao kao država u državi. Društveno integrirana paradržava. Osvetoljubivi Mesić pokrenuo je totalni rat protiv Mosta, a zastrašujuće djeluje činjenica da je Andrej Plenković sve proveo onako kako odgovara Stipi Mesiću i Vesni Pusić, pa je na kraju na vlast došao dugoprsti HNS, kojemu je Mesić najoštriji nokat. Usput se Vesna Pusić riješila i Ivana Vrdoljaka, koji je pomislio da je glavni u HNS-u. Radimir Čačić reče da je Vesna Pusić dobila ono što zaslužuje, a ona ipak uspješno gura svoj osobni interes.
Mesićev klan toliko je moćan, da je Ivu Sanadera kao premijera pretvorio u bjegunca pred zakonom. Sanader je bježeći od klasičnog podzemlja postao bjegunac od hrvatske države, društveno integrirane s podzemljem. Pa, ovaj put, u mogućem sukobu između Mesića i Plenkovića, navijat ću za Mesića.
Naprid Stipane, drž’ desno!