Iako danas u Hrvatskoj, kao i u međunarodnoj zajednici, nitko ne dvoji da je do državničkog susreta predsjednika Srbije i predsjednice Hrvatske trebalo doći, nažalost, ono što posebno bode oči hrvatskoj javnosti su način i servilnost kako je to učinjeno i kakve negativne efekte s dalekosežnim posljedicama je taj susret prouzročio po Republiku Hrvatsku
Posljednja političko-diplomatska prašina zbog zadnjeg posjeta predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića, Hrvatskoj još uvijek se nije slegla. Posljedica je to, kako navode mnogi izvori, što Republika Hrvatska u ovom trenutku nema značajnijih političkih vizionara, da ne kažemo državnika, pa događaji tzv. „regionalnog“ susreta Kolinde Grabar Kitarović i Aleksandra Vučića u Zagrebu, 12. i 13. veljače 2018. godine, nikoga u Hrvatskoj nisu ostavili ravnodušnim. U političkim krugovima postoji više teorija kako je došlo do te „balkanske“ vanjsko-političke situacije, koju ćemo u ovom analitičkom prikazu pokušati obrazložiti.
Predigra s Erdoganom
Iako danas u Hrvatskoj, kao i u međunarodnoj zajednici, nitko ne dvoji da je do državničkog susreta predsjednika Srbije i predsjednice Hrvatske trebalo doći, nažalost, ono što posebno bode oči hrvatskoj javnosti su način i servilnost kako je to učinjeno i kakve negativne efekte s dalekosežnim posljedicama je taj susret prouzročio po Republiku Hrvatsku.
Da podsjetimo, susret se dogodio netom nakon suspektne izložbe o koncentracijskom logoru Jasenovac u sjedištu UN-a u New Yorku i nakon što je Aleksandar Vučić, praktički, doveo za uši, dakle „priveo“ Bakira Izetbegovića na sastanak predsjedniku Turske, Erdoganu. Sasvim je jasno da taj susret nije mogao organizirati Vučić, već je iza toga nesporno stajao predsjednik Rusije, Vladimir Putin.
Uostalom, to je bilo vidljivo iz nekoliko točaka i zaključaka tog sastanka iz kojih proizlazi da se službeno Sarajevo okreće u prometnom i gospodarskom smjeru u pravcu Beograda, a ne EU-a, jer su najavljene strateške investicije u gradnji cestovne i željezničke infrastrukture u smjeru Sarajevo-Beograd.
Bila je to javna pljuska politici EU-a i SAD-a i njihovoj težnji da BiH usmjeri u zapadne tokove političko-gospodarskog razvoja. Osim toga, bio je to i politički poraz BiH politike na čelu s Izetbegovićem, s obzirom na genocid u Srebrenici kao jednog od najvećih ljudskih klaonica na prostoru EU-a nakon II. svjetskog rata.
Pozivnica kandidatu za Haag
U takvoj vanjskopolitičkoj situaciji i imajući u vidu nespornu činjenicu počinjenja gotovo identičnih srbijanskih ratnih zločina na prostorima RH, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović uputila je poziv bivšem Šešeljevom radikalu i mogućem kandidatu za Haag, dakle osobi za koju se smatra jednom od najkrvavijih u povijesti hrvatskog naroda, gospodinu Aleksandru Vučiću, da posjeti Zagreb u pratnji podugačke svite četničkih emisara, koji su se tu našli rame uz rame s domaćim nelustriranim ostacima crvene buržoazije i neprocesuiranim ratnim profiterima.
Bio je to više nego zanimljiv dvodnevni itinerer na tragu pastirsko-frulaške balkanske parade, koja se po svojoj dinamici približavala komičarskim opasnim vodama. Iako je program Vučićevog posjeta formiran u relativno kratkom roku, hrvatska predsjednica se predstavila kao sasvim solidan turistički vodič po svim relevantnim političkim punktovima u Hrvatskoj. Nedostajala je jedino na folklornoj večeri u Vrginmostu, gdje je bilo jasno vidljivo da je Srbija još uvijek oslonjena na svoju nacionalističko-rojalističku ideologiju.
U takvim okolnostima, mnogima je u Hrvatskoj postalo kristalno jasno kako je srpski predsjednik Vučić, tom prilikom, demonstrirao političku nadmoć nad Kolindom Grabar Kitarović i istodobno ukazao na njeno – političko samoubojstvo.
Korijeni genocida
Korijeni i metode velikosrpske osvajačke genocidne strategije, te njezino ostvarenje tijekom posljednja dva stoljeća, izrazito su duboki i višeslojni, a do današnjih dana taj naum nije istražen niti civilizacijski rasvijetljen i ocijenjen, već je uklopljen u šire geopolitičke okvire kao instrument britanskog i francuskog političkog projekta. Naime, već se više od 200 godina pred očima cijelog svijeta odvija prikriveni genocidno patološki velikosrpski naum, bez ikakvih vidljivih sankcija. Taj društveno-politički fenomen je osudio i čuveni Albert Einstein u New York Timesu još daleke 1931. godine, a njegov apel je upućen Ligi za prava čovjeka u Parizu, u povodu brutalnog smrtnog događaja nad Milanom Sufflayjem, kojeg su ubile prosrpske snage u formi tajnih policijskih agenata u Hrvatskoj te iste godine.
Tu tešku političku situaciju u bivšoj Jugoslaviji prije početka II. svjetskog rata slikovito je opisao čak J.B. Tito, nazvavši tu prosrpsku državnu tvorevinu – tamnicom naroda. Posebnu ulogu u tom vremenskom prostoru odigrala je Srpska pravoslavna crkva, koja je kontinuirano oblikovala i manipulirala srpskim narodom u sklopu hrvatskog etničkoga prostora i upotrebljavala ga kao sredstvo za razaranje svake zamisli i ideje o stvaranju suvremene i demokratske Hrvatske.
Nažalost, Hrvatska u gotovo tri desetljeća svoje samostalnosti nije iskristalizirala osobe, počevši od predsjednika RH ili predsjednika Vlade RH, koji bi bez ustezanja javno progovorile o toj temi. Dakle, bila je iluzija u novonastaloj Hrvatskoj, da će sve opisane velikosrpske pojave iščeznuti samim osnutkom suvremene Hrvatske, što se čini osobito značajnim u današnje vrijeme, obzirom na trenutak i u doba velike stranačke razjedinjenosti.
Naime, kronična bolest hrvatske politike je nesposobnost uočavanja životne realnosti, a Hrvatima je svojstveno da u politici rado tapkaju u magli…
Politička sabotaža KGK
Upravo na toj Radićevoj, odnosno Krležinoj sintagmi „gusaka u magli“, odigravao se neuobičajen i politički nerazumljiv iskorak Predsjednice RH, kao domaćina i ujedno samoprozvane „kraljice Balkana“, s njenim srbijanskim kolegom. Nadalje, ta politička sabotaža KGK oko Aleksandra Vučića tijekom njegova službenog posjeta Hrvatskoj, ne može se promatrati kroz prizmu nesređenih odnosa na stranačkoj razini u relaciji Predsjednice RH i predsjednika Vlade, Andreja Plenkovića, posebno zbog okolnosti da je tim nepripremljenim i ishitrenim posjetom najboljeg Šešeljevog učenika, počinjena nesaglediva šteta Republici Hrvatskoj, na vanjskom i unutarnjem planu.
Kada je već riječ o sabotaži, svakako treba spomenuti u tom kontekstu i nabavu polovnih vojnih zrakoplova F-16 iz Izraela koji, u stvari, predstavljaju mogući reket na teret državnog proračuna RH, financijski teškog gotovo pola milijarde američkih dolara. Sporna nabava isluženih zrakoplova u direktnoj je suprotnosti s ciljevima i strategijom dugoročnog djelovanja Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i neodoljivo podsjeća na već poznatu korupcijsku aferu s remontom postojećih zrakoplova MiG-21 u Ukrajini.
Da podsjetimo, Hrvatska je već imala mega-političku sabotažu na industrijskom planu, ne računajući tzv. privatizaciju ratno-profiterskog tipa, u obliku tvornice glinice u Obrovcu, gdje se na kraju ispostavilo da u okruženju tvornice, ali niti u cijeloj Hrvatskoj, nema bazne sirovine boksita za komercijalnu proizvodnju aluminija, kao strateškog finalnog proizvoda.
Pikanterije hrvatske predsjednice
No, vratimo se na početak. Uz sve dosadašnje medijske analize koje su se bavile ishitrenim i ničim obrazloženim pozivom hrvatske predsjednice A. Vučiću da posjeti Hrvatsku, nitko, za sada, nije postavio pitanje o pisanju srpskih medija, i to posebno tabloida, koji su odmah po preuzimanju predsjedničke funkcije Grabar Kitarović, plasirali naslovnice i njene, doduše, lažne fotografije erotskog sadržaja. Sve je to moglo upućivati na moguće tajne podatke o privatnom životu i ostalim pikanterijama hrvatske predsjednice, iz čega bi se mogli izvoditi zaključci da je – ucjenjivana.
Kada se sve uzme u obzir, a posebno slatki detalji oko tulumarenja sa Zdravkom Mamićem, nakon čega je stradao kao kolateralna žrtva šef SOA-e, Dragan Lozančić, moglo se zaključiti da je SOA bila u posjedu zanimljivih transkripata i video sadržaja u čijoj glavnoj ulozi su se našli Uskokov „fudbaler“ u mogućem klinču s prvom damom RH.
Torcida: ‘Jakove, izdrži! Opet šara…’
Iako hrvatska javnost još uvijek nije saznala tko je nacrtao svastiku na Poljudu, saznala je nešto drugo, puno intrigantnije za šeficu s Pantovčaka. Naime, nije baš svakodnevna pojava da više od 30-ak tisuća grlatih navijača Hajduka u jedan glas izvikuju parole provokativnog sadržaja poput (citiramo): „Jakove, javi se!“ ili „Jakove, izdrži! Opet šara…“
Sve u svemu, zanimljiva pitanja koja se nameću u dijelu istraživačkog novinarstva, koji pokušava dobiti odgovore na neka pitanja servilnosti predsjednice RH kada je u pitanju velikosrpska politika, uz svakodnevno koketiranje majke Srbije s Republikom Srpskom, na čijem je čelu Josipovićev muzički „frend“ – Dodik. Na sve to, posebne erotske vijesti na temu predsjednice RH dolaze iz vojnih izvora u Afganistanu, iz kojih se naziru zanimljiva druženja, nakon kojih se, kako prenose zli jezici, intenzivno dimilo iz šatora koji pripadaju HV-u i dijelu međunarodne vojne misije. Dakle, atmosfera u diplomatsko-vojnom stilu, poput onih iz filmova o „1001 noći“ …
Kada se uzme u obzir drski nasrtaj KGK na sasvim jednostavnu ženu, poput Rozalije Bartolić, koja joj se narodnim jezikom vrlo odlučno usprotivila i postala preko noći nacionalna heroina, mnogima je postalo jasno da u ponašanju hrvatske predsjednice – nešto ne štima.
Svakim danom koji odmiče nakon skandaloznog susreta Vučić – Grabar Kitarović, postaje sve više jasnije da nije isključeno da KGK svoju političku karijeru završi opozivom na poticaj istih onih koji su ju i ustoličili na Pantovčak.
Kao šećer na kraju, mogli bismo nadodati da novi skandal s KGK tek slijedi skorim imenovanjem 40-ak novih veleposlanika širom svijeta u ime Republike Hrvatske, kao dio novih snaga uhljeba koji su se dugo pripremali za buduće događaje gdje bi, nakon fijaska s Borisom Blažekovićem, štafetnu palicu najvećih diplomatskih nakaza mogla preuzeti Tina Krce, trenutno na poziciji otpravnice poslova u obezglavljenoj ambasadi RH u Izraelu.
