Karte za Kalinjingrad samo su početak odštete koju Hrvatska duguje Sanaderu!

Facebook

Za čuvenu Sanaderovu korupciju - njegov raskošan život i milijunsku potrošnju, kojem su bili svjedoci tisuće građana - nisu nađeni nikakvi čvrsti dokazi. U svijetlu te spoznaje, nije nemoguće da su akreditacija HNS-a i raskošna promocija knjige, dio svojevrsne nagodbe s Plenkovićem i Šeksom. Ako je tako, put u Kalinjingrad mogao bi doista biti samo jedna od pogodnosti koje će Republika Hrvatska osigurati bivšem vođi, a njegovi će vjerni fanovi - sve to s osmijehom pozdraviti. A zašto i ne bi. Ako gledamo prizemno - u doba Sanadera nije bilo ovrha koje je uvela, Jadranka Kosor. Zaposlenost je rasla - ne u Irskoj, nego u Hrvatskoj. Hrvatska nije bila sprdačina Europske unije, nego cijenjen partner...

Samo dva tjedna nakon šokantne promocije knjige Ive Sanadera o velikoj koaliciji – na kojoj ni jednom riječju nije bilo spomenuto da se protiv Ćaće vode četiri sudska postupka – bivši je premijer ponovo uznemirio javnost, pojavivši se kao vatreni navijač u Kalinjingradu u Rusiji, ovjenčan službenom akreditacijom Hrvatskog nogometnog saveza. Hrvatski su dežurni moralisti i kavanski „stručnjaci“ za politiku, doslovce poludjeli: svi su objavili statuse na Facebooku i Twitteru u kojima se zgražaju nad time da je u Hrvatskoj opet popularan „najveći razbojnik i pljačkaš“ i da se hrvatski navijači, nasmiješeni i puni veselja, fotografiraju s njim.

„Ovo je moguće samo u Hrvatskoj“, redom su zaključili naši priprosti „opinion makeri“. Međutim, kad se razrijedi prvo stanje šoka, pogledajmo pravnu i političku situaciju Ive Sanadera objektivno i hladno. On nije osuđen, ni po jednoj osnovi. Slobodan je čovjek. Od 4 suđenja, 3 će sasvim sigurno propasti, a mogao bi dobiti umjereno malu kaznu u suđenju za Fimi mediju, ali ni to nije sigurno. Ako uzmemo u obzir da je proveo tri godine u pritvoru, izvjesno je da bi od Republike Hrvatske mogao potraživati odštetu. Ta bi odšteta mogla biti tim veća, ako uzmemo u obzir da je Arbitražni sud u Švicarskoj ustanovio da je protiv bivšeg premijera provedena svojevrsna zavjera države, suda i policije.

Sanaderovo prosperitetno razdoblje

Naime, sudac Turudić je uvažio – kao ključni i jedini dokaz – svjedočenje pokajnika Ježića, koje ovaj nije ponovio na švicarskom sudu. Uvažili su i montiranu snimku USKOK-a o sastanku u zagrebačkom restoranu, koju su londonski eksperti ismijali i proglasili – nevažećim dokazom.

Ako nismo slijepi za te pravne činjenice, koje je potvrdila najviša instanca – Arbitražni sud u Švicarskoj i eksperti iz Londona – jasno je da je ponovljeno suđenje Sanaderu za aferu INA-MOL, samo opsjena bačena u lice naroda, u cilju da se kupi još nešto vremena. Kakvo je to suđenje na kojem je glavni dokaz – svjedočenje pokajnika Ježića – unaprijed uništeno i ismijano? Gdje je navodnih pet milijuna mita, koje Ježić nikada nije vratio, a niti neće, jer je na sudu u Švicarskoj izjavio da „nije siguran“ da je to mito, već da je to „možda“ sasvim druga uplata?



Od hrvatske se javnosti krije logički neizbježna činjenica, da će se Ćaća izvući iz suđenja ili sasvim nevin, ili osuđen samo za Fimi mediju.To, naravno, ne znači da je Sanader doista nevin; njegov lifestyle govori suprotno. Međutim, sad analiziramo pravne činjenice – a one su takve kakve jesu. Hrvatski se slučaj protiv bivšeg premijera, osobe koja je zaustavila kulturni rat izjavivši, „Hristos se rodi“ i čije se razdoblje vladavine pamti kao prosperitetno, zasniva na svjedočenjima „pokajnika“ koje ni sud u Centralnoafričkoj republici ne bi uvažio kao ispravna.

Bilo je lijepo živjeti s Ćaćom…

Da je Hrvatska izvan EU-a, još bi bilo moguće da politika isforsira osude temeljem takvog dokaza, a za ovu je to skoro nemoguće. Ukratko, za čuvenu Sanaderovu korupciju – njegov raskošan život i milijunsku potrošnju, kojem su bili svjedoci tisuće građana – nisu nađeni nikakvi čvrsti dokazi.

U svijetlu te spoznaje, nije nemoguće da su akreditacija HNS-a i raskošna promocija knjige, dio svojevrsne nagodbe s Plenkovićem i Šeksom. Ako je tako, put u Kalinjingrad mogao bi, doista, biti samo jedna od pogodnosti koje će Republika Hrvatska osigurati bivšem vođi, a njegovi će vjerni fanovi – sve to s osmijehom pozdraviti. A zašto i ne bi. Ako gledamo prizemno – u doba Sanadera nije bilo ovrha koje je uvela, Jadranka Kosor. Zaposlenost je rasla – ne u Irskoj, nego u Hrvatskoj. Hrvatska nije bila sprdačina Europske unije, nego cijenjen partner.

Nije bilo referenduma i kontrareferenduma, marševa komunista i crnokošuljaša, već je država išla širokom cestom prema normalnom životu. Naravno da u suštini nije bilo tako, nego je iza tog prosperiteta stajala uprava, čvrstom rukom Sanaderovih klanova i interesnih skupina.

Ali, sad analiziramo samo ono što hrvatskom građaninu – navijaču – može izvući osmijeh na lice dok pravi „selfie“ s bivšim premijerom. „Dobri naš i pošteni, Ćaća“, bila je svojevrsna Facebook šala, a sad postaje hrvatska politička zbilja…

 

Apsurd u Mađarskoj!

Ivo Sanader se ne samo ponaša, nego i je, de facto, slobodan čovjek koji putuje u Rusiju. Lažni svjedok, Robert Ježić, živi raskošno u Švicarskoj. Sudac Ivan Turudić, koji je upropastio suđenje stoljeća, i dalje je faktor u hrvatskom pravnom sustavu. Međutim, Zsolt Hernady, protagonist kupnje dionica INA-e prema ugovoru s Ivicom Račanom i Slavkom Linićem, i dalje je u svojevrsnom kućnom pritvoru i otežano mu je putovanje – po potjernici za slučaj koji je u Hrvatskoj, očito, stavljen – ad acta.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI