Hrvatska politička scena danas, kao rijetko kada u njenoj recentnoj povijesti, ostavlja toliko prostora za tugu, jad i plač nad njenim općenitim stanjem, nad stanjem institucija izvršne vlasti, kao i nad nedoraslosti državnog vodstva koje više, evidentno, nije u stanju upravljati javnim poslovima, istodobno upetljano i u sve vrste skandala i kontroverznosti.
Nekonzistentnost državničkog garda, korumptivno ponašanje i nedosljednost u vođenju javnih poslova ove Vlade, zasjenili su po proporcijama sve dosadašnje vlade RH…
Vlada i njeni čelnici u svojim javnim nastupima i nerazumljivom logikom ponašanja, ostavljaju narod perpleksnim, dodajući mu razloge za tugu i plač, ili pak, onim vedrijim osobama i promatračima naše javne scene, pozitivistički orijentiranima i vičnim humoru – razloge za opravdanu sprdnju!
Svjedoci smo, zapravo, banalizacije najosnovnijih uporišta javne funkcije pravne države, koju javna vlast na svim razinama izvršne piramide utjelovljuje u društvu, počevši od općina do županija, od Hrvatskog sabora, preko ministarstava, do predsjedništva Vlade i čelništva RH, dovodeći u pitanje zrelost, konzistenciju Vlade RH i njenih institucija. .
Upravo taj vrh piramide vlasti i moći odaje dojam da je država obezglavljena, da čelništvo Vlade kontaminira demokraciju i demokratske procese u Hrvatskoj. To više nisu samo spekulacije, već ozbiljni razlozi zbog kojih se, konačno, nakon mjeseci nadanja i šutnje oglasilo i novo Povjerenstvo o sukobu interesa. Ono postavlja pitanje djelovanja premijera Plenkovića, pokretanjem postupka zbog radnji koje su on i Petrov inicirali i provodili u slučaju Agrokor, iako ima i drugih otvorenih pitanja koja bi trebalo staviti istodobno pod znak pitanja…
Premijer Plenković je, dakako, što smo i nekoliko puta već napisali, ostavio dovoljno tragova, javnih izjava i protuustavnih radnji, koje ga diskvalificiraju u obavljanju sadašnje funkcije!
Plenković bez naznaka ili vizija razvoja države.
Andrej Plenković se okružio u svom bližem i daljnjem vladajućem krugu, te i u svojoj vladajućoj koaliciji – najproblematičnijim pojedincima i grupama koji su svojim kontroverznostima obilježili stanje političkog proturječja u Hrvatskoj minulih godina. Plenković ih je okupio pod svojim šeširom, u koaliciji s kojom je doveo hrvatsku državu na granice bezvlađa i dubokih društvenih i socijalnih podjela…
Prijevarom svoga glasačkog tijela, koje ga nije izabralo za ovu vrstu mešetarenja, on je prekršio osnovni zakon političke vjerodostojnosti. Okružio se partnerima koji provokativnim ponašanjem tjeraju hrvatskog čovjeka na revolt, prouzročen diletantizmom, nedozrelošću i ignoriranjem minimuma demokratičnosti, izraženih u uzusima netransparentnih poteza u javnom upravljanju!
A upravo su te grupe i pojedinci doživljeni u hrvatskom narodu kao problematične asocijacije čije su javne aktivnosti i te kako bile stavljene pod povećala pravosudnih struktura zbog legalne upitnosti njihovog javnoga ponašanja. No, Plenković ih je prigrlio u svoju koaliciju i oboružao ih, dao im neprobojne pravne štitove, organizirao aboliciju njihovih grijehova, propusta i kriminalnih čina – sa svojim ministrima unutarnjih poslova i pravosuđa – jer su upravo ti pojedinci u njegovoj koaliciji – jezičac u prevazi koalicije s kojom vlada!
I nema dvojbe, prema svim prisutnim naznakama i odlukama, njegovi partneri ga, dakako, ucjenjuju, oboružani tim jezičkom na prevazi koalicije. Plenković im sve potpisuje, jer se dohvatio vlasti, kao pijan plota. On više nije slobodan i decentan političar, već je u manje od dvije godine izgubio sav svoj politički kredibilitet, postavši arogantan, samodostatan, nerazuman, nezreli predsjednik Vlade koji iz dana u dan gubi sve ono što bi trebao biti raison d’être respektabilnog predsjednika hrvatske Vlade!
Njegovi gospodarski i ini rezultati su, dakako, loši, vežući Hrvatsku na dno europskih klasifikacija, uz bijeg mlade i obrazovane aktivne radne snage iz Hrvatske, jer je Plenković uvriježio beznađe, bezidejnost, bez naznaka ili vizija razvoja države. Pravnom nestabilnošću je dodatno udaljio Hrvatsku od svih ciklusa poslovnoga svijeta i odmaknuo ju na margine investicijskih interesa.
Prisjetih se da ga je otprilike takvim bezidejnim, narcisoidnim i bahatim, još prije dvadesetak godina, označio i vidio tadašnji hrvatski veleposlanik u Parizu, prof. Božidar Gagro. Tada nam se takvo mišljenje činilo prestrogim, ali je nažalost našlo svoju rezonancu u realitetima Plenkovićeve političke trase danas, kad on vlada, potvrđujući Gagrine ocjene kao – apsolutne istine…
Čini mi se stoga da je razumno postaviti ono osnovno pitanje – je li hrvatska država u ovom trenutku zaista europska demokracija ili je to država koja živi u svojevrsnom antidemokratskom kaosu i civičkim netransparentnostima?
Za mene dvojbe u taj odgovor nema! Hrvatska danas živi, pod vodstvom Andreja Plenkovića, u ovoj drugoj soluciji – stanju društvene i socijalne netrpeljivosti – koje je on doveo do usijanja svojom politikom i to u vremenima koja nalažu staloženost, institucionalnu pravdu, respekt pravnih okvira i elemente mirnog i pozitivnog suživota građana Hrvatske…
Hrabrost vukovarskog gradonačelnika Penave?
Skrivanje i abolicija evidentnih vukovarskih zločina(ca), konsternirali su svo hrvatsko pučanstvo u domovini, ali i nas izvan domovine. Kako se moglo dogoditi da 27 godina nakon užasnih zločina, ti zločini još nisu procesuirani? Tko, zapravo, profitira od toga? Pa i samog me zaintrigirala ta neodlučnost hrvatskih vlasti, već bezbroj puta, da ne žele istinu, da ne žele lustraciju, da ne žele da Srbija i Crna Gora plate ratne reparacije zbog ogromnih šteta nanesenih Hrvatskoj i hrvatskom narodu u strahotama rata, te više desetina tisuća nedužnih hrvatskih žrtava… Ja bih taj čin neprocesuiranja zločina, okarakterizirao činom – veleizdaje svih Vlada RH, koje te zločine nisu sa svom ozbiljnošću tretirale…!
Tko može zaboraviti monstruozna ubijanja, silovanja, ritualne dekapitacije civilnog stanovništva, zvjerska istrebljivanja i deportacije pojedinih do temelja srušenih naselja Nuštra, Marinaca, Cerića… i sravnjenog našeg vrlog Vukovara!
Da, svi smo podržali tog hrabrog gradonačelnika Vukovara, Ivana Penavu, u njegovim traženjima da se svi ti slučajevi žurno procesuiraju, te da se održi primjeran prosvjed u Vukovaru kao oglednom mjestu četničko-srpsko-crnogorskih zločina. No, bili istodobno i iznenađeni, kad taj isti gradonačelnik Penava, nije imao hrabrosti ići do kraja, kad je nalazio olakotne okolnosti, izvlačeći Plenkovića od evidentnih i direktnih odgovornosti. Očito je Penava bio prepariran za Stankovića u NU2, što je stavilo evidentnu mrlju na njegova traženja, te doprinijelo razočaranju nedostatkom političke hrabrosti i dosljednosti…
I umjesto da uperi prst na izvor zla, jer su upravo Andrej Plenković i njegov ministar unutrašnjih poslova, Davor Božinović, razlog što do istraga zločina nije dolazilo, a to su potvrdili i objelodanili i dvojica suspendiranih policajaca u TV-emisiji Bujica – Nikola Kajkić i Dario Žepina. Oni su pripremili i istražili sve prethodne propuste, pripremili teren za sudske procese, ali su potom hladno smijenjeni i još službeno optuženi za nerad i krivotvoriteljstvo na osnovu notornih ekspertiziranih falsifikata, proizvedenih u kosovim officinama komesara Božinovića i Plenkovića. Jer, Penava, očito je, nije znao da pod svaku cijenu treba spašavati Plenkovićevu koaliciju…!
A oni, ne samo da neće procesuirati četničke zlotvore, oni ih i štite, osiguravaju za njih mjesto u državnoj izvršnoj vlasti, oni su ortaci u koaliciji, instaliraju kriminal u hrvatsku državu, u sve pore hrvatskog društva, što zorno proizlazi iz javnih otkrića gospodina Nikole Kajkića i Darija Žepine. Oni su na sve spremni, samo da se održe na vlasti, pa i tako da aboliraju četničku strukturu, koju štite od hrvatske pravde, koja ih mora dohvatiti u ime svih onih nedužnih hrvatskih mučenika koji su položili život za Domovinu, ubijenih po vukovarskim i inim bojišnicama, logorima, mučionicama…
Plenković, Božinović i grupe njihovih novoobogaćenih pobočnika, odabranih policajčića, dorhovaca, mupovaca i mutavaca, komesara… obeščašćuju državne funkcije, te falsifikatima i prijetnjama pokušavaju progurati kriminalnu i kriminalizirajuću strukturu države. Oni, zapravo, uništavaju ono što je za svakog istinskog domoljuba svetinja – Hrvatsku Državu – za koju smo se čitavog života hrabro borili!
Hrvatska Vlada – KOS-ova jazbina
Ova situacija pojašnjava i na čemu počiva njihovo ponašanje, jer i oni i njihov najbliži krug, izdanci su kosovog i udbaškog miljea. Treba li uopće naglašavati da premijer RH i njegov ministar Božičević, po roditeljima ili osobno, vuku vezu – iz zločinačke JNA. Dakako, oni to ne zaboravljaju, pa se i okružuju upravo s onima, koji nasljedno dolaze iz notornih udbaško-kosovskih infrastruktura, koje su osvojile gotovo sve glavne sektore državne administracije. Na čelu su im sinovi kosovih i JNA oficira, a okupljaju i poslovne ljude iste provenijencije, pa zajedno, dakako, vedre i oblače istodobno na cijeloj medijskoj sceni Hrvatske.
To je, nažalost i realitet hrvatske države. Svi zajedno piju vodu s istih izvorišta i perpetuiraju jednu nakaradnu infrastrukturu države, koja blokira svu kreativnu energiju i propulzivnost, razara hrvatsko gospodarstvo, smišljeno programira demografsko raslojavanje i iskorjenjivanje hrvatskog naroda.
Tome se mora stati na kraj, a kosovog komesara Plenkovića i njegovo okruženje treba otjerati sa čela hrvatske Vlade i zatvoriti u Remetinec!
Kako se moglo dogoditi da je sadašnji ministar unutarnjih poslova, Božinović, služio najprije KOS-u u Odjelu obrane Grada Zagreba, a potom je ušao u strukture hrvatske države i služio – Mesiću, Josipoviću, Milanoviću, Plenkoviću…, jer je KOS, nažalost, svojevrstan kontinuitet hrvatske vlasti, htjeli mi to priznati ili ne…
Mi, zapravo, živimo u fikciji da smo se oslobodili i to je naš apsolutni privid. Jer, Andrej Plenković i Davor Božinović su, zapravo, formirali grupe po mjeri, kako bi nastavili kosovske planove, kojima su rušene vukovarske, slavonske i ine hrvatske vedute, pa ne možemo očekivati da će oni osuditi i procesuirati sami sebe i posiječi drvo s čijih su grana i proklijali!
Pobočnica zaigranom premijeru…
Kako živimo u vremenima sve nazočnijih tehnoloških dostignuća i sredstava priopćavanja, saznajemo da su ove Vladine, kosove strukture, uvijek znale vješto miješati političke afere sa svojim sentimentalnim apetitima… Tako smo saznali da je Plenkovićeva štićenica još iz njegovih europskih dana u Bruxellesu i Strasbourgu, mlada Tena Mišetić, sada smještena na Markovom trgu, kao – komesarka pobočnica zaigranom premijeru.
Ona mu u ovim teškim vremenima treba smanjiti sve tegobe s vizualnim uprizorenjima izazovnih suknjica, kako bi mu odagnala crne misli prema roza horizontima – od svih neatraktivnih HDZ-ovskih dosadnih bagaža jednog Brkića, Šeksa, Kalmete, Kovača, Stiera… ljudi bez budućnosti za komesarski tandem Tene i premijera…
Naši dobro upućeni informatori, tvrde, da komesarka Tena pokušava premijeru Plenkoviću pružiti, ne samo sitna, mala zadovoljstva, već poput prave komesarke postaje strah i trepet svima onima koji se približe Banskim dvorima, a u prvom redu – premijerovim ministrima. Stoga ministri u Vladi RH vješto izbjegavaju to ljubavno gnijezdo na Markovom trgu, kako ne bi susreli goropadnu komesarku Tenu, koja čeličnom rukom vlada nad svojim teritorijem (Vlada).
Nije stoga čudno da je Tenu sa zadovoljstvom prisvojio i Emil Tedeschi, koji je u povjerljivim krugovima, označio kako je premijer pod njegovom kontrolom, zahvaljujući u najvećoj mjeri i teledirigiranoj komesarki Teni…
Možda bi neki sjajni hrvatski scenarist trebao napraviti lokalnu verziju Hugh Whitemore’s teatarske drame, A Letter of Resignation (Pismo ostavke), proizašle iz poznate afere Lorda Johna Profuma iz 1961., jer ova hrvatska drama pršti s još eksplozivnijim elementima, koji bi mogli zagolicati, ne samo domaću publiku, u kojoj bi naslovna uloga pripala sadašnjem hrvatskom premijeru, Andreju Plenkoviću…
Ova priča nikada ne bi našla prostora u mojem tekstu, kad bi to bila samo obična priča o jednom ili više ljubavnih trokuta, jer to nikada nije bio subjekt mojih razmatranja. Ali, kada se otvoreno tvrdi da su Tena Mišetić i Emil Tedeschi odigrali središnju ulogu u aferi Agrokor, u kojoj se Tedeschi, prema medijskim saznanjima, i osobno okoristio, onda to sve dobiva novu dimenziju!
A i Tena, kao pospješivačica reakcija u kojima su sastavnice – Tedeschi i lešinarski fondovi Knightheada, te čitava plejada kumova i školskih prijatelja Andreja Plenkovića – onda to zacijelo postaje nova priča o transformacijama i metodama vladanja kakvi nisu zabilježeni u analima demokratskih država i ozračjima istinskih europskih demokratskih sredina…
Nadam se, da bi o tome moglo također prozboriti koju riječ i Povjerenstvo o sukobu interesa i dakako pravne institucije hrvatske države, koje bi sve ove radnje trebale detaljno istražiti i konačno ih – procesuirati. A kako u Hrvatskoj živimo u sredini i sistemu po devizi “Kadija te tuži, kadija te sudi“, onda će to, sigurno, biti – Sizifov posao.
No, to nas, dakako, ne sprječava da učinimo sve kako bi naš civički pogled i naša traženja bili objelodanjeni, kao naš izraz demokratskog neslaganja s takvim sustavom vrijednosti koji udaljuje hrvatsku državu i narod od stvarnih europskih demokratskih stečevina.
Izvesti ih pred lice pravde!
Slučaj Agrokor, o kojem sam pisao nekoliko puta, ostavlja, naravno, i dalje toliko prostora, toliko kriminalnih aktivnosti, silovanja zakona, inicirajućih delikata, da je to prava rijetkost u europskom pravno-poslovnom i gospodarskom ozračju ili u životu bilo koje europske zemlje, a osmišljenih i proizvedenih na jednom jedinome mjestu – u sjedištu hrvatske Vlade! Pritom je činjenica da su Andrej Plenković, Martina Dalić, Davor Božinović po tome “kopali“ prilično vremena, pa bi se danas mogli donijeti i valjani zaključci i ustvrditi tko je sve profitirao od tog incirajućeg delikta…
Plenković i njegov ministar Božinović su posebnim vezama iznjedreni iz kosovih i JNA sprega, pa je i razumljivo njihovo ponašanje prema onoj drugoj kosovoj domovini, koja nije domovina hrvatskih domoljuba. Taj dvojac sa svim svojim doglavnicima, infiltriranim Tenama, kumovima, priležnicama, bliskim prijateljima i zločinačkim fondovima, te, potpomognut koruptivnim medijima, instrumentalizirao je pravosudne i policijske strukture, izvršnu vlast hrvatske države, da bi sebi i svojim istomišljenicima pribavio neupitne koristi, ničim opravdane, na štetu stvarnih vlasnika i dioničara Agrokora!
Za takve stvari se u svakoj respektabilnoj državi koja drži do sebe, odgovara pred zakonom… Stoga je vrijeme da se Andreja Plenkovića, Martinu Dalić, Božinovića i njihove pomoćnike i suučesnike, napokon, izvede – pred lice pravde!
Autor je povijesničar umjetnosti i arhitekture, vicepredsjednik Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti (EASAL)
U Parizu, na Dan Svetog Mihovila, 29. rujna 2018.