Marija Pejčinović Burić nije uspjela od Čučića napraviti Europejca, pa je ‘sreću’ pokušala sa Srbima!?

Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Nova Plenkovićeva ministrica vanjskih poslova ušla je u vezu s diplomatom Ljubomirom Čučićem već početkom 1990. godine, a nedugo nakon toga postala je i glavna tajnica, a potom i direktorica 'njegovih' europskih institucija u Jurišićevoj 1. Tako je gospodična Marija stekla potrebno iskustvo u privatno-poslovnom partnerstvu, a sve je lijepo ostajalo u jednoj postelji i jednoj kući. Par se izmjenjivao na pozicijama u Europskom domu Hrvatska i Europskom domu Zagreb...

Nakon što se  koncem 1990. godine, vjerojatno poslije razvoda (ne znamo točno kojeg po redu) s nepoznatom Alžirkom u Francuskoj, vratio u Hrvatsku i   Zagreb, Ljubomir Čučić, bivši diplomat, poznat svojedobno i kao obiteljski nasilnik,  sudjelovao je u osnivanju Europskog pokreta Hrvatska, koji se kasnije razvio u institucije Europski dom Hrvatska i Zagreb. U Zagrebu je tada upoznao mladu i anonimnu Mariju Pejčinović (danas državna tajnica u Ministarstvu vanjskih poslova, a uskoro i ministrica Marija Pejčinović-Burić)  koja je nakon studija vanjske trgovine u Zagrebu, došla raditi u Končar – tvrtku svog budućeg svekra, Đorđija Burića. U Europski dom je počela redovno  dolaziti na događanja – radila je i  kao volonterka, shvaćajući da poslu u Končaru nema budućnosti, a da joj je druženje s diplomatima i političarima   draže, ljepše, bolje  plaćeno, a kao ženi otvorene su joj i mogućnosti napredovanja.

Lukavi Čučić (friško informiran o ideji EU-a),  isposlovao je ugovor između Grada Zagreba i Hrvatskog vijeća Europskog pokreta, kojeg je svečano 28. veljače 1991. potpisao s  Mladenom Vedrišem, tadašnjim predsjednikom Izvršnog vijeća Skupštine Grada Zagreba. Ugovorom se Grad Zagreb,   na neodređeno vrijeme obvezao  Europskom domu Hrvatska i Zagreb besplatno dati na korištenje elitne gradske prostore u Jurišićevoj 1, u središtu Zagreba,  sav inventar i opremu,   a obvezao se i nadalje nabavljati novu uredsku opreme i sredstva za rad, te plaćanje računa za vodu, kanalizaciju, telefon, struju, grijanje, te investicijski održavati  prostorije. Grad je pristao snositi i troškove djelatnosti Europskog doma, u skladu s usvojenim programom rada i financijskim planom te organizacije.

Ljubav između Jurišićeve 1 i Bandića

Iako su obje organizacije bile neprofitne, Grad Zagreb dopustio im je da cijeli ili dio prostora (kako žele i koliko žele)   daju u zakup za održavanje raznih tečajeva, modnih revija, tribina, predavanja, okruglih stolova i slično. Tako i danas tmo posluje privatni restoran koji mjesečno plaća najam tim organizacijama. Koliko te neprofitne organizacije koriste i danas mogućnost iznajmljivanja tih gradskih prostorija, najbolje se vidi na njihovoj Internet stranici i cjeniku. Za istaknuti je kako još uvijek cvjeta ljubav između Jurišićeve, 1 gdje sad vlada udbaški potrčko Mislav Stipić i gradonačelnika Milana Bandića. Bandić je tako, upravo u Jurišićevoj 1,   poželio promovirati svoju listu za Skupštinu grada Zagreba, vijeća gradskih četvrti i mjesne odbore. I dan danas, Grad Zagreb plaća više od 100.000 eura za  promicanje europske ideje, kojom se koristi samo  nekoliko privatnih osoba. Ali, to je jedna  druga  priča…

I tako je Marija Pejčinović ušla  u vezu s Ljubomirom Čučićem već početkom 1990. godine, a nedugo nakon toga postala je i glavna tajnica, a potom i direktorica „njegovih“ institucija. Gospodična Marija stekla je potrebno iskustvo u privatno-poslovnom partnerstvu, a sve je lijepo ostajalo u jednoj postelji i jednoj kući. Par se izmjenjivao na pozicijama u Europskom domu Hrvatska i   Europskom domu Zagreb. Crnogorski pjesnik Jevrem Brković nam je ispričao kako su oni na jednom predavanju u talijanskoj Gorici, sudjelovali u programu, ali da nije znao da su    par Čučić – Pejčinović u vezi. Njega i još neke delegate je zaprepastilo  kako su odmah prilikom registracije, tražili smještaj u zajedničkoj sobi, ali račune za svakog posebno.

Prema nekim izvorima, njihova je veza bila burna, o čemu se još tada puno   govorilo   u zagrebačkim i diplomatskim krugovima. S obzirom na dokazanu Čučićevu agresivnost i posesivnost, Marija Pejčinović je često nedostajala s posla, ili bi ju često vidjeli  uzrujanu i uplakanu. No, veza je potrajala s prekidima sve do njenog odlaska u Plivu, kod tada moćnog Željka  Čovića,  u korporativne komunikacije. Očito je bilo da joj ljubavni   i poslovni odnos, te učestale svađe, nisu bili više prihvatljivi, te je   tim odmakom pokušala obnoviti vezu i ući u brak s Ljubomirom.

Priča o Magali i Ljubomiru

Čučić je, pak, često putovao poslovno po Francuskoj i Belgiji, te je Mariju počeo varati s Magali Boers. Ona je radila u Lilleu kao programska koordinatorica  EU centra za nevladine organizacije. Međutim, spas je za Mariju stigao u zadnji čas i to  od predsjednika IDS-a, kojeg je upoznala na mnogobrojnim konferencijama i predavanjima, koji joj je ponudio posao iz snova – mjesto pomoćnice ministra u tadašnjem Ministarstvu europskih integracija.

Inače, priča o Magali i Ljubomiru, bila je svojedobno  prvoklasni medijsko-politički-diplomatski skandal. Tada se prvi put javno čulo da  hrvatski diplomat Čučić, psihički i fizički zlostavlja žene, te ih brutalno premlaćuje. Njihovi zajednički prijatelji su nam u povjerenju rekli, da je Marija i dalje održavala kontakte sa Ljubomirom, ali da je ta njihova pomalo sadistička veza, mnogobrojnim političarima, znanstvenicima i intelektualcima koji su sudjelovali na konferencijama, bila –  šokantna.

No, na poslovnom se planu se o  Mariji Pejčinović još tada  govorilo kao o ozbiljnoj i stručnoj osobi, koju je Sanader i te kako imao u vidu za ministricu vanjskih poslova, ako HDZ ponovno osvoji vlast. HDZ je osvojio vlast, ali Marija nije postala ministricom. Naime, tada već državna tajnica, Marija je u  ljeto 2007. godine vrlo eksplicitno potvrdila svoje ambicije u intervjuu Jutarnjem listu, što je, posve razumljivo, povrijedilo njenu šeficu Kolindu Grabar-Kitarović. Iako dionice ministrice Grabar Kitarović kod premijera Sanadera nisu stajale najbolje (njen odlazak u SAD i tko joj je sve u tome pomogao), njoj  ni  u takvoj situaciji  nije bilo ugodno slušati kako joj se  najbliža suradnica ne može strpjeti da joj se uvali na njeno radno mjesto.

Marija Pejčinović-Burić do 2007. godine nije bila članica ni jedne stranke, ali se to proljeće, s još dvije visoke dužnosnice MVP-a, upisala u HDZ. “Preventivno”, ironično su rekli njeni kolege,  da ne bi bilo  “političkih” problema ako izbori prođu dobro po HDZ i ako se doista uprazni ministarska fotelja. Sjećamo se kako se Sanader  s te tri pristupnice grleno pohvalio pred kamerama hrvatskih TV-kuća.

Od 2013. do 2016. Marija je bila stručna savjetnica  za europske politike na projektima koje su  financirali  Europska unija, bilateralni donatori i UNDP u Hrvatskoj i državama kandidatima za članstvo u EU, te u državama europskog susjedstva. A onda je hrvatska  premijerka Jadranka Kosor poklonila Srbima kompletno svu dokumentaciju prevedenu na hrvatski jezik   o hrvatskim pregovorima s EU-om. Hrvatski stručnjaci su taj posao  odradili iz tri razloga – financijskog, jer su  njihove usluge bile povoljnije za Bruxelles nego, primjerice, francuske ili njemačke; hrvatski savjetnici nisu imali  jezičnih barijera u komunikaciji, a imali su i najsvježija iskustva iz dugotrajnih pregovora s Europskom unijom.

Dvije diplomatske odbijenice…

Nakon toga je cijeli niz hrvatskih stručnjaka, poput bivše savjetnice za gospodarstvo bivšeg predsjednika Ive Josipovića, Tamare Obradović Mazal i Nataše Mikuš Žigman, bivše ravnateljice Središnje agencije za financiranje i ugovoranje programa i projekata Europske unije (SAFU) –  dodatne poslove pronašao u Srbiji.              “Ne vidim u čemu je problem  u poslu Pejčinović Burić  s – Dačićem. Ona je obavljala taj posao, a potom ga je preuzeo mađarski ambasador, Ivan Gabor. Ne vjerujem da će bilo tko njemu prigovarati zbog savjetničkih usluga”, komentirao je Davor Gjenero, koji ju je time, valjda, zbog  nekih dogovora i obećanja,  spremno opravdavao.

Inače, Marija Pejčinović-Burić je dva  puta trebala postati veleposlanicom – u Parizu, odnosno Madridu, no, ‘minirali’ su je bivši predsjednik Ivo Josipović i bivši premijer Zoran Milanović, njen susjed. Nakon odbijenice, ”sreću” je potražila u Srbiji, gdje je, među ostalim, radila na prilagodbi zakonodavstva Srbije standardima Europske unije na području borbe protiv korupcije, pravosuđa, ljudskih prava i obiteljskog nasilja, odnosno zaštite prava žena i o tome istupila u srbijanskim medijima. O tome su izvještavali i srbijanski mediji, citirajući našu stručnjakinju kao autoritet.

Pregledali smo svi ovih dana i video snimku njezinog gostovanja na srbijanskoj televiziji iz 2015., kada je predstavljala projekt EU-a, Plac projekt, kao stručnjakinja za prilagodbu zakonodavstva standardima EU. Nedvojbeno je da je bila  “tata-mata” u svom poslu, no nekima bi ipak moglo “ zaparati” uho besprijekorno korištenje ekavice i srbizama prilikom tog nastupa na srbijanskoj TV.

Poslovno-diplomatsko-energetski klan Pejčinović – Burić

                Supružnici Pejčinović Burić, uzburkali su javnost ovih dana svojom velikom imovinom, ali i svojim poslovnim, energetskim i diplomatskim nakanama. Tako se i u Hrvatskom saboru, zbog  spomena njenog imena otvorila  rasprava, ali kad je spomenuto i ime njena supruga –  krenule su i ozbiljne prijetnje, nakon što je Mostov   Miro Bulj, inače iz Cetinske krajine, zatražio stanku zbog njegovih novih poslovnih planova.

Naime, Zoran Burić vlasnik je energetskog megaprojekta Vis Viva, prema kojem se planira u Dalmatinskoj zagori izgraditi Kombi kogeneracijska plinska elektrana (KKPE) Peruča, Reverzibilna hidroelektrana Vrdovo, Plinovod Dugopolje-Peruča, te dalekovod Hrvace-Konjsko. Nositelji projekta su dvije tvrtke u Burićevu vlasništvu: MCC ekskluzivne nekretnine d.o.o. i Vrdovo reverzibilne hidroelektrane d.o.o. U projekt je do sada utrošeno pet milijuna eura, Burić po čitavom svijetu, traga za investitorima (što će mu i te kako biti lakše kad supruga Marija postane ministrica), studije utjecaja na okoliš trebale bi proći kroz povjerenstvo ovoga ljeta.

Miro Bulj pod prijetnjama

Međutim, još krajem prošle godine u malim mjestima Cetinske krajine održana je i javna rasprava o projektu. U Hrvacama je podržana i potpisana peticija protiv predviđenih radova, o  čemu su svjedočili i neki mediji. Naime, scenarij je jednak stotinama drugih kada se pokrene pitanje gradnje velikih energetskih postrojenja. Nositelji projekta uvjeravaju lokalne mještane da onečišćenja neće biti, da će od toga imati samo koristi –  spominju zapošljavanje, procvat ovoga i onoga, što čak i prolazi kada je riječ, kao u ovom slučaju, o gospodarski gotovo mrtvom području.

S druge pak  strane tu je dio lokalnih političara, mjesnih aktivista koji donose katastrofične prognoze. istodobno je Miro Bulj   potvrdio da je zaprimio prijetnje nakon što je cijelu priču objavio iz saborskih klupa. Objasnio je tako javnosti u kojoj je fazi cijeli projekt, a koplja se trenutno ponajviše lome oko izgradnje KKPE-a Peruča.

Međutim, Zoran Burić je prije toga izjavio novinarima da se za sve projekte rade  studije utjecaja na okoliš. „Za reverzibilnu hidroelektranu već smo predali studiju i početkom srpnja imamo povjerenstvo. Za plinsku ćemo je predati za koji dan i također očekujemo da će tijekom tog mjeseca zasjedati povjerenstvo“, rekao je Burić i dodao kako će javnost biti prisutna tijekom obje odluke. „Ako dobijemo prolaznu ocjenu, super, ako ne – projekt otpada“, rekao je Burić. Nije skrivao da bi   kao partnera u poslovima volio vidjeti i državu, točnije HEP, koji je sada u rukama HNS-a, pa stoga ipak očekuje njihovo ulaganje od oko   milijarde eura.

Projekt je također u proceduri da stekne status strateškog investicijskog projekta za Hrvatsku. Financiranje Vis Vive razmatraju i Hrvatska narodna banka i Europska investicijska banka za financiranje iz europskih fondova za strateška ulaganja. Valja reći da država  na neki način upletena i preko Ministarstva za upravljanje državnom imovinom (gdje je državni tajnik premijerov školski prijatelj Katičić), s obzirom na to da bi, ako projekt dobije zeleno svjetlo, trebalo otkupiti neke državne parcele. Stoga smatra Bulj, da je  Burićeva supruga, vjerojatna ministrica vanjskih poslova, Marija Pejčinović Burić, u sukobu interesa..

Bogati  poduzetnik Zoran na minimalcu

Prema podacima iz imovinske kartice Marije Pejčinović Burić, koju je predala krajem prošle godine, njezin je suprug zaposlen u tvrtki MCC ekskluzivne nekretnine d.o.o., u kojoj ima pola vlasničkog udjela, te je prijavljen na minimalac i godišnje zaradi 29 tisuća kuna. Ipak, iz drugih izvora godišnje dobije još 72 tisuće kuna. Tvrtka je prošle godine imala prihode od 213 tisuća kuna, a dobit im je bila u ‘crvenom’. Suprug je opterećen kreditom od 80.000 eura kod ERSTE banke koji je podigao odmah nakon što mu je supruga imenovana državnom tajnicom u MVP-u.

Burić je i većinski vlasnik tvrtke Jadranski podmorski kabel .d.o.o., koja je u likvidaciji, a stopostotni je vlasnik tvrtki koje se bave poljoprivrednom djelatnošću Agro Šagovina j.d.o.o. i tvrtke Agro Čovac j.d.o.o. Ima i četvrtinu udjela u tvrtki Vatreni j.d.o.o. Tu su i tri tvrtke osnovane isključivo za energetski projekt na Peruči: Fotonaponska elektrana Donji Bitelić j.d.o.o., Fotonaponska elektrana Alebića kula j.d.o.o., u kojima Burić ima polovično vlasništvo, te tvrtka Vrdovo reverzibilne hidroelektrane j.d.o.o. u njegovu stopostotnom vlasništvu.

Buduća ministrica vanjskih poslova bila je pak stopostotna vlasnica konzultantske tvrtke Abeceda d.o.o., na adresi Krajiška 30, u susjedstvu bivšeg premijera Zorana Milanovića. Tvrtka je registrirana 13. lipnja 2016. godine, a Marija je odmah zaposlena od  21. srpnja  do 21. studenog 2016. godine, kada ju je premijer Plenković predložio za državnu tajnicu u Ministarstvu. Tvrtka je prošle godine uprihodila više od 350 tisuća kuna, a Marija je upravljačka  prava prenijela 2016. na supruga.

Nekretnine u vlasništvu

Prema podacima iz Marijine imovinske kartice, supružnici imaju stan u Zagrebu od  121 kvadrat, vrijedan 1,3 milijuna kuna (na čijoj adresi su registrirane gotovo sve tvrtke), te oranicu od oko 45 tisuća kvadrata u Općini Rakovica, u kojoj imaju i građevinsko zemljište od 2300 metara četvornih. Građevinsko zemljište imaju i u Smokvici na Korčuli,  površine  375 kvadrata i procijenjeno na 300 tisuća kuna.

Marija Pejčinović Burić ima i štednju od 190 tisuća kuna, dok je suprug opterećen kreditom koji otplaćuje nešto više od 500 eura na mjesec. Buduća ministrica prijavila je i umjetnine vrijedne oko 150 tisuća kuna.

Kako je Jutarnji list pratio slučaj Čučić…

Sanja Modrić, tada novinarka u Jutarnjem listu,  javno je u rujnu 2007. godine napisala kako se kod njih u redakciji vodila tih dana rasprava o tome, je li pošteno da mediji, rasvjetljujući slučaj Čučić, spominju i Mariju Pejčinović, tada državnu tajnicu u Ministarstvu vanjskih poslova.

„Sve ovo dio je predizborne zabave nižeg intenziteta za političke promatrače i o tome nam danas ne bi palo na pamet ovdje govoriti da se ime Marije Pejčinović-Burić odjednom nije pojavilo u sasvim desetom kontekstu“, pisala je Sanja Modrić. „Marija Pejčinović bila je početkom devedesetih partnerica Ljubomira Čučića i s njim je nekoliko godina živjela u njegovoj kući rodnoj kući na Trešnjevki. Tada je s Čučićem i radila u Europskom domu kao njegova glavna tajnica, a kasnije i direktorica. Potom su se razišli,

Čučić se oženio s Magali Boers. Raspadom zlosretnog braka s Magali, o kojemu je sada gotovo sve već poznato, i presudom Čučiću na 14 mjeseci zatvora zbog zlostavljanja u obitelji, bivši ugledni član zajednice, novinar i diplomat, javno je raskrinkan kao sociopat koji je ne samo Magali, nego i svoje druge partnerice, sadistički uništavao psihički i fizički.

Pitanje duševnih boli…

Nova afera s ponovnom Čučićevom otmicom njegovih dviju kćerkica, opet je vratila na scenu Čučića, ali, kao dio novinarske procedure, i žene koje su bile dio njegovog života. Mjesto u toj kronologiji pripada i Mariji Pejčinović.

Je li nju, danas visokorangiranu državnu dužnosnicu s izvrsnim prognozama u politici, osobu koja sada ima obitelj, trebalo izostaviti iz priče o Čučiću? – to je bilo pitanje iz naše diskusije. Može li spominjanje njezine nekadašnje veze s Čučićem, veze koja je uostalom davna prošlost, njoj štetiti u karijeri? Je li potrebno sada gurati diktafone pred lice žene zato što je, kao i sve te druge, jednom davno voljela manipulatora i nasilnika koji je rastrojio sve svoje veze i brakove iza kojih su ostale četiri kćeri?

Je li Mariji Pejčinović-Burić bilo potrebno nanositi duševne boli stavljajući je u kontekst psihoprofila Čučić? Ili je njeno ime u zajedničkom poglavlju biografije trebalo precrtati crnim flomasterom i pustiti je na miru?

Bojim se, na žalost, da to ne bi bilo moguće. Jer onda se ne bi smjelo spomenuti nikoga. Mediji imaju zadatak ne samo informirati o tome što se i gdje dogodilo i tko je što o čemu rekao, nego i sami rasvjetljavati i tumačiti sve slučajeve od interesa za opću javnost.

Riječ je o svima nama

Skandal u kojemu se ispostavilo da je zlostavljač pripadnik intelektualne elite, koji je s vjerodajnicama države predstavljao Hrvatsku u inozemstvu, svakako spada u teme od interesa opće javnosti. Za taj kontekst bitna je informacija da je ranije prikrivana Čučićeva patologija ima dugu povijest, od njegovog prvog braka, do posljednjih veza s odvjetnicom i djevojkom koja je za njega skrivala djecu. To se – opet kažemo na žalost zbog žena i djece čija se imena sada spominju – može dokazati samo navođenjem epizoda i osoba. Tu, naravno, mediji moraju biti krajnje pažljivi, ali za ljude u čije se živote zadire, i najpažljiviji pristup je neugodan.

A Čučić je maher za duševnu patnju. Reflektori sigurno sada nanose bol i Čučićevoj najstarijoj kćeri, mladoj pravnici koja sigurno želi zaboraviti traumu kad ju je iz očeve kuće morala izbaviti policija, i njegovoj majci, i obiteljima svih osoba koje su bilo kada i na bilo koji način s njime bile blisko povezane. Dakle, nije riječ samo o državnoj tajnici, nego o svima. Ali to se ne da i ne može izbjeći. Može se i mora samo paziti da se dostojanstvo involviranih razumno zaštiti u najvećoj mogućoj mjeri.“

Bivsi veleposlanik Ljubomir Cucic nakon jednogodisnje zatvorske kazne izasao je iz sisackog zatvora. Docekala ga je supruga Natasa.
Photo: Nikola Cutuk/PIXSELL

 

Marija Pejnović i roditeljska obitelj

Marija Pejčinović Burić, rođena je u Mostaru 1963. godine. Gimnaziju je pohađala u Ljubuškom, a Ekonomski fakultet – smjer vanjska trgovina završila je u Zagrebu. Njen otac Zdravko Pejčinović došao je 1962. godine iz Vareša u Klobuk, gdje se iste godine oženio  s Vlatkom Jurčić. Oboje su bili prosvjetni djelatnici u Osnovnoj školi u Klobuku, odnosno Vitini. U braku su dobili troje djece: Željko (1962.), Marija (1963.) i Angela (1971).

               Mještani nam govore kako je otac Zdravko bio čovjek Partije koji je žario i palio u Osnovnoj školi, te je i logično da se poslije  prebacio u HDZ. Sva djeca su bila aktivna u Omladini, a deklarirali su se kao  Bosanci, a ne  Hercegovci. Mama Vlatka je svima bila poznata jer je kamenjem gađala djecu po Klobuku braneći im odlazak u  crkvu, jer je to njima, kao članovima Partije – bilo neprimjereno i neprihvatljivo. Stariji pak kažu da je  Zdravko  „došaptavao“ za UDBU u Mostaru i da su svi uvijek „bili na  grbači naroda“.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI