Stierova ostavka u Vladi Plenkovića očigledno nije iznenadila, ali ga je zasigurno pogodila. Ne zbog toga što je njemu stalo do briselskog kolege, jer mu se za Stiera živo fućka nego zbog možebitnih ozbiljnijih gibanja na desnom krlu HDZ-a. Stoga je i Plenkovićeva reakcija, nakon što je Stier podnio ostavku bila više prijeteća, u stilu, još jedan krivi potez i letiš iz stranke
Kada se podvuče crta ispod svih dosadašnjih burnih događanja u Hrvatskom saboru i uopće svih turbulentnih događanja na političkoj sceni premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković, doista, zadovoljno može zapjevati Danijelinu pjesmu: ‘Ide mi, u životu ide mi’! Jer otkako je došao na čelo HDZ-a prošlog ljeta, nakon što je Tomislav Karamarko šaptom pao, Plenković niže samo pobjede. Trijumfalno je pobijedio na parlamentarnim izborima 11. rujna prošle godine, s MOST-om je ušao u koaliciju, da bi samo nekoliko mjeseci poslije taj isti MOST najurio iz Vlade. I kada se pomislilo da neće uspjeti presložiti novu saborsku većinu, u dramatičnoj završnici na svoju stranu pridobiva Vrdoljakov HNS, koji se potom dijeli na dva dijela – onaj trgovački i onaj ideološki dio. Istodobno iz stranke odstranjuje sve svoje oponente, uglavnom s desnog stranačkog krila, najprije Zlatka Hasanbegovića zbog potpore Bruni Esih na lokalnim izborima u Zagrebu, a potom iz Vlade izlazi njegov briselski kolega i prijatelj Davor Ivo Stier, koji nije mogao podnijeti koaliciju HDZ-a i HNS-a. No, bolji poznavatelji stranačkih prilika tvrde da je pravi Stierov razlog izlaska iz Vlade i napuštanja mjesta ministra vanjskih i europskih poslova, zapravo druge naravi. Navodno je Stier povrijeđen svojim marginaliziranjem u stranci jer je šef HDZ-a Plenković, baš kao i prethodnik mu Karamarko sve važne odluke donosio i donosi izvan stranačkih tijela u uskom krugu svojih istomišljenika i pouzdanika.
Plenkoviću nije stalo do Stiera
Stierova ostavka u Vladi Plenkovića očigledno nije iznenadila, ali ga je zasigurno pogodila. Ne zbog toga što je njemu stalo do briselskog kolege, jer mu se za Stiera živo fućka nego zbog možebitnih ozbiljnijih gibanja na desnom krlu HDZ-a. Stoga je i Plenkovićeva reakcija, nakon što je Stier podnio ostavku bila više prijeteća, u stilu, još jedan krivi potez i letiš iz stranke. Iako se na prvi pogled čini da Andrej Plenković pokušava izgraditi modernu konzervativnu stranku s ugrađenim tradicijskim elementima zapadnog liberalizma, kao što je to pokušavao i Ivo Sanader, kada je HDZ vodio prema ublažavanju radikalnih opcija na našoj javnoj sceni, činjenica je da je Plenkoviću najveća preokupacija u ovom trenutku eutanazirati desno krilo svoje stranke, što u konačnici ne sluti na dobro. Jer bez desnog krila HDZ-a ni Sanader nije mogao pobjeđivati na izborima pa je teško pretpostaviti da će Plenković nakon što obračuna s desnim krilom i radikalima unutar stranke na narednim parlamentarnim izbore moći računati na pobjedu.
Jer kao što su neki mediji dobro primijetili ovih dana Plenković ne može promijeniti DNA HDZ-ovih birača. Naime, značajan postotak HDZ-ovih birača uvjereni su radikalni desničari. To je njihov politički DNA, koji se još generaciju ili dvije neće promijeniti.
‘Oni samo čekaju prigodu da maknu Plenkovića i da stranku ponovo dovedu u lustracijsko-klerikalno-thompsonovsko stanje, kao lani i preklani, kada je predsjednik HDZ-a bio Tomislav Karamarko’, pišu mediji i podsjećaju da ni Ivo Sanader, kao mnogo vještiji i autoritativniji politički vođa od Andreja Plenkovića, u izbornoj kampanji 2007.godine nije imao nikakva izbora, nego da se vrati desnom krilu HDZ-a, koje mu je jedino moglo osigurati pobjedu nad Milanovićevim SDP-om.
Sanaderov poučak
Kad smo već kod Sanadera, kojeg po mišljenju relevantnih analitičara u dobroj mjeri oponaša Andrej Plenković, treba reći da je on svoj pohod na vlast započeo upravo žestokim govorom na splitskoj Rivi 11. veljače 2001. godine na poznatom skupu ‘Svi smo mi Mirko Norac‘! Na kraju govora Sanader se prisjetio 1995. godine “kad smo oslobodili zemlju u onim sjajnim operacijama Bljeska i Oluje… Tada su Hrvatska vojska i hrvatska policija, hrvatske oružane snage bile naš ponos i to će ostati bez obzira što ovi danas radili suprotno…’, grmio je Sanader s govornice na splitskoj Rivi te slijedećim rečenicama emotivno zapalio grad pod Marijanom: ‘Danas, samo pet godina kasnije, nerazumnom politikom se naše generale, naše hrvatske časnike tjera na skrivanje, tjera na nekakav stid… A mi im poručujemo – mi smo ponosni na hrvatske generale, mi smo ponosni na hrvatske časnike, mi smo ponosni na hrvatske branitelje i ponosni smo na našeg viteza Mirka Norca’, zborio je budući premijer a u publici je eruptiralo oduševljenje njegovim govorom. Na koncu je Sanader pozvao sve hrvatske političke stranke da se ujedine “u hrvatskom bloku… i na hrvatskoj političkoj sceni pod motom Franje Tuđmana: “Sve za Hrvatsku, a našu jedinu i milu Hrvatsku ni za što’.
A kada je Sanader, uz pomoć desnice, ali prije svega Luke Bebića i aktualnog Plenkovićeva najvažnijeg savjetnika besmrtnog Vlade Šeksa došao na vlast, prvi se pohitao dodvoriti tadašnjoj haaškoj tužiteljici Carli del Ponte, a spomenuti Šeks potrčao urbi et orbi obznaniti da će vlast ‘locirati, identificirati, uhititi i transferirati’ našeg generala Antu Gotovinu koji se nalazio u bjegstvu.
Plenki ostao na vlasti uz pomoć ‘zdravih snaga’ u HNS-u
Ta Šeksova povijesna rečenica poslije će ga pratiti kao zla politička kob, no, to mu nije zasmetalo da ga Plenkovićev kao najvažnijeg savjetnika uzme u svoj najuži tim, u čijim redovima nije bilo mjesta niti za jednog Davora Ivu Stiera. Vodeći mediji danas pišu da se Plenković sprema za unutarstranačke izbore kako bi stanku očistio od Karamarkovih kadrova i radikalnih desničara, pa iako mu to pođe za rukom, veliko je pitanje može li s tom pročišćenom strankom uspjeti zadržati vlast na narednim parlamentarnim izborima. Pogotovo što mnogi smatraju da je HDZ-ova koalicija s HNS-om prevara hrvatskih građana, odnosno krađa od čega se Plenković ovih dana u brojnim intervjuima pokušava obraniti. Koliko uspješno ne zna se, no, mnogi smatraju, da je Andrej Plenković danas predsjednik Vlade isključivo zato što su zdrave snage u HNS-u zloupotrebile glasove i ukrale mandate sa SDP-ove liste. Riječ je, dakle o čistoj uzurpaciji vlasti. Sviđalo se to Plenkoviću ili ne.
Premda je on u dubini duše svega toga svjestan, što se najbolje može iščitati iz njegove, na prvi pogled hladne rekacije, komentirajući Stierov odlazak iz Vlade. Jer samo dobro poljuljan čovjek može ispod glasa odaslati ‘prijeteću’ poruku svom dojučerašnjem najboljem prijatelju i briselskom kolegi, da od sada pazi što radi. Bude li Plenković i dalje, uzurpacijom vlasti, čistio desno krilo HDZ-a, moglo bi mu se uskoro vratiti kao bumerang, a sve dosadašnje pobjede mogle bi se pretvoriti u Pirove.