Plenković i Pupovac srušili Most prema instrukcijama Gregorića, Šeksa i Valentića

Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Elitističke strukture s Trga žrtava fašizma, koje HDZ-om vladaju iz sjene, smatrale Most jedinom preprekom njihovoj apsolutnoj vlasti. Istodobno se u HDZ-u smatralo da je Most politička opcija koja prijeti preuzimanjem HDZ-ovih birača, pa se sukladno tome sredstva nisu birala…

Statistike kazuju da u našoj zemlji sve veći broj brakova propada, pa se čini da su se ti negativni podaci odrazili i na političku zbilju. Stoga posljednjih tjedana svjedočimo o dramatičnim raskidima veza koje su, na oko, djelovale posve stabilno. No, kao što je teško znati što bračni parovi kriju u svoja četiri zida, te koje preferencije imaju, tako nije lako detektirati ni zakulisna događanja u strankama, u kojima interesi pojedinaca nerijetko nadvladaju one nacionalne.

Razveli su se tako ovih dana, zbog pojedinačnih interesa, vječni partneri HNS i SDP, a ljubav je pukla i u samoj stranci nadobudnih liberala. Sve to u korist HDZ-a kojim rukovodi uglađeni premijer Andrej Plenković. Nešto ranije, probleme je u svojoj avliji, Plenković rješavao sa ćuprijašima iz Metkovića. Malo kome je i danas jasno gdje je uistinu pukla ljubav između HDZ-a i Mosta, jer samo naivci mogu povjerovati da se to dogodilo isključivo zbog zahtjeva za smjenom ministra financija Zdravka Marića. Nije, međutim, u ovoj priči Most rušio HDZ i njegovu vladu, kao štoje to bilo u eri Karamarka, već se Plenković odlučio obračunati s timom Bože Petrova.

Most treba srušiti!

Tom obračunu svjedočila je nacija koncem travnja,u izravnom prijenosu sjednice Vlade kada je premijer srušio tri, a nedugo potom i četvrtog Mostova ministra. Premda su svi pravni stručnjaci u zemlji konstatirali da je Plenković tim činom prekoračio ustavne ovlasti, već sljedećeg dana je to prestalo biti bitno, jer su Mostovi ministri sami podnijeli ostavke. Usprkos tome što je povod za njihovu smjenu bilo glasovanje protiv ministra Marića, koji je bio direktor u Agrokoru, stvarna namjera rušenja Mosta nastala je mnogo ranije, ali iz sličnih pobuda.

Naime, premijer je puno ranije, u prisustvu najužih suradnika, a na njihovu inicijativu, smislio plan kako srušiti Most. Ne treba biti veliki mudrac da bi se pogodilo kako su to birano društvo činili Gordan Jandroković i uvijek prisutni Vladimir Šeks, no pomalo iznenađuje što se u tom timu našao i lukavi Šeksov kum, Branko Bačić. U HDZ-u su odmah, po dogovoru druge vlade s Mostom, a koju je poveo Plenković, spoznali da je Most još uvijek tvrd orah, posebno kada je riječ o rukovođenju bitnim državnim institucijama i firmama. Most je zahtijevao da se suverenije i čvršće krene s politikom upravljanja HNB-om, INA-om, HEP-om, JANAF-om i nekolicinom drugih poduzeća od krucijalnog značaja za strateške interese Republike Hrvatske. Takva politika je zahtijevala promjenu nekih ljudi koji su se duboko ukorijenili među političkim i elitističkim strukturama koje godinama vode glavnu riječ u državi.

Jasno, takva retorika i zamisli nisu odgovarali interesnim skupinama koje su u Mostu vidjele najveću smetnju za opstanak. Dio tih skupina je preko svojih predstavnika jasno iskomunicirao s Plenkovićevim timom ideju da Most treba srušiti, a ključ tog rušenja bio je u njegovom izvorištu – Metkoviću.Tako su još u studenom u HDZ-u počele pripreme za rušenje Mosta, a lokalni dio akcije odradio je – Branko Bačić. U suradnji s tadašnjim šefom metkovskog HDZ-a, Nikolom Oršulićem, lanjskog studenoga kontaktirao je Dalibora Milana, mlađahnog Metkovca, tražeći od njega da se kandidira za gradonačelnika u ime HDZ-a. Inače, prije nego li se domogao gradonačelničke fotelje, Milan je bio viši sudski savjetnik u metkovskog sudu, pa ne čudi da je ideju o kandidaturi za gradonačelnika prvotno odbip, jer je bio skeptičan prema svojem uspjehu. Uz to je mislio i na vlastitu budućnost, jer da kojim slučajem nije postao gradonačelnik, šanse da postane sudac, što mu je bila primarna zamisao, svele bi se na minimum. Milan, koji je tek iz druge položio pravosudni ispit, tragao je za vezama kako bi položio ispit za pravosudnog dužnosnika, što je preduvjet da netko postane sucem, a kao prepreku je vidio i činjenicu da je Ministarstvom pravosuđa upravljao Most.



Dogovor Bačić-Oršulić-Milan

S druge strane, prepreku u utrci za gradonačelnika vidio je u nekvalitetnim kadrovima HDZ-a u Metkoviću, koje je predvodio omraženi Oršulić, okružen nepopularnim i kompromitiranim kadrovima. Svoje spoznaje o tim kadrovima koji bi mu bili prepreka u osvajanju gradonačelničke funkcije, Milan je dijelo s Brankom Bačićem. Naime, početkom prosinca prošle godine, u jednom vrgovačkom ugostiteljskom objektu sastali su se Bačić, Milan i Oršulić, smišljajući prepreden plan. Milan je, kao i mnogi drugi koji stasaju u hrvatskim političkim vodama, prije kandidature postavio uvjete, inzistirajući da u slučaju poraza na lokalnoj razini postane direktor nekog državnog ili županijskog poduzeća, radeći manje, a zarađujući više, što mu je Bačić i obećao, pa je krenula realizacija dogovorenog plana.

Lokalni kompromitirani HDZ-ovci su se formalno povukli, a svaki od njih predložio je po jednog, njima lojalnog mlađeg čovjeka, kako bi se stvorio dojam novog duha HDZ-a. U zbilji se pak radilo samo o lutkama na koncima postojeće garniture. Od tih, na oko, novih ljudi, stvoreno je novo lice metkovskog HDZ-a, dok je staro i dalje držalo sve konce veoma čvrsto u rukama. Na Oršulićevo mjesto sjeo je tako mlađahni Milan, a članovi Gradskog odbora vladajuće stranke infiltrirali su svoje ljude u “novi HDZ”. Da su Hercegovci dobri organizatori na terenu, HDZ je odavno spoznao zahvaljujući Milijanu Brkiću, pa je primjer s nacionalne razine iskorišten i na lokalnoj, gdje je Metkovcima u pomoć priskočio posebni organizator, Mišetić. On je odredio terensku organizaciju za metkovski ogranak vladajuće stranke, te je zajedno s Oršulićem pripremio fiktivno prijavljene birače iz Hercegovine da svoje glasove na lokalnim izborima u Metkoviću daju HDZ-u. Istodobno je i Plenković je na nacionalnoj razini igrao lukavu igru, glumeći da uvažava Most kao partnera.

S druge strane učvrstio je svoj odnos s manjinskim zastupnicima, dajući im nekoliko mjesta državnih tajnika i pomoćnika. Valja znati da se uglavnom radilo o članovima SDSS-a. Tako je, primjerice, za državnu tajnicu u Ministarstvu regionalnog razvoja, imenovao Spomenku Đuričić, koja je kao jednu od svojih glavnih kvalifikacija navela – članstvo u SDSS-u.

Plenković je postepeno oko sebe gradio politički konstrukciju, čekajući najpovoljniji trenutak za eliminaciju Mosta, ali je njegov plan poremetila neizvjesnost oko Agrokora, koji je zatekao vladajuće. Mostovci su u tom trenutku krenuli sa žestokom paljbom, najavljujući istrage koje su trebale obuhvatiti neka od najzvučnijih imena hrvatskoga društva, bliska i visokim HDZ-ovim strukturama. Nakon što su Mostovci dali Plenkoviću do znanja da će rušiti ministra Zdravka Marića, panika je zahvatila Šeksa, Nikicu Valentića i Franju Gregurića. Stoga su se odlučili za brzi manevar, ne čekajući već dogovorenu igru na lokalnim izborima. Most se morao srušiti prije nego što bi istrage otišle predaleko, te otkrile tajne veze stvarnih upravljača hrvatskim gospodarstvom s politikom. To je bila ideja na kojoj je zasnovana nova strategija.

Pupovac-Most-Plenković

Nekoliko dana prije sjednice Vlade, na kojoj su srušeni Mostovi ministry, Plenković je ideju prezentirao svojim najlojalnijim suradnicima u koje je imao veliko povjerenje – Martini Dalić, Zdravku Mariću i Davoru Božinoviću – ljudima koji su bili veoma usko povezani sa strukturama visokopozicioniranim u Agrokorovim poduzećima. Premijer je objasnio vjernom trojcu da rušenje Mosta kreće u realizaciju, jer se konac ljeta ne može čekati. Predočio im je precizne planove prema kojima će im strateški partner u dogledno vrijeme biti manjine, te poneka mala, ali poslušna stranka koju će HDZ, kao veliki partner, s vremenom progutati, što je uostalom i bio slučaj s HSS-om i HSLS-om.

Također im je priopćio da su ljudi koje stoje iza njega, izdali nalog da se s javnošću komunicira kako je “glas za Most, glas za SDP”. To je inače taktika kojom je Sanader svojedobno rušio HSP, kada su se pravaši drznuli biti neposlušni “velikome vođi”. Cilj te taktike je zapravo zastrašivanje desnog, konzervativnog biračkog tijela, da će, ako svoj glas daju Mostu, na vlast dovesti i SDP. Budući da u Hrvatskoj takvo biračko tijelo prevladava, stvarni upravitelji državom, bliski strukturama HDZ-a, smatrali su to idealnom taktikom za rušenje Mosta i na državnoj i na lokalnoj razini. Cilj je bio da se Most nakon lokalnih izbora u nekoliko sredina u kojima će im većina ovisiti o dodatnoj stranci, prikloni SDP-u kako bi formirali vlast, nakon što bi ih lokalni HDZ odbio prema uputama iz središnjice. Tako bi vrh vladajuće stranke, takve oblike suradnje na lokalnoj razini iskoristio kao dokaz Mostova plana za suradnju s Partijom i nakon parlamentarnih izbora, uz već spomenuti Sanaderov slogan.

Da je HDZ za strateškog partnera uistinu pridobio manjine vođene Pupovčevim SDSS-om, dokazala je Vukovarska županija, gdje su predstavnici srpske manjine od svojeg biračkog tijela javno tražili da na izborima za župana podrže HDZ-ova Božu Galića. A bio je to tek nastavak kvalitetne suradnje na državnoj razini, na kojoj je Pupovac trljao ruke zbog postignutog dogovora. Gušenjem desnog ogranka vladajuće stranke – Hasanbegović i Esih – za kojima bi uskoro mogli poći Stev Culej i Miro Kovač, Pupovac je za svoju stranku napravio veliku stvar, pa ne treba čuditi da se time naokolo hvali na mnogim mjestima.

Pupovac vrlo dobro zna da je Most bio velika brana njegovom utjecaju na Plenkovićevu vladu, pa ne iznenađuje njegova zdušna potpora u eliminaciji Mosta, čime je uklonio i ministra policije, Vlahu Orepića, koji je naložio brisanje tisuća fiktivno prijavljenih Srba u vukovarskom kraju,a koji iz Srbije dolaze kako bi podržali SDSS i SDP. Stoga je Pupovac jedva dočekao ovaj scenarij pa sada s novom većinom i novim ministrom kreće u javno najavljeni povratak “otpisanih”. To podrazumijeva prijavljivanje, pa i vraćanje prebivališta onima koji su brisani kada je otkriveno da su lažno prijavljeni u našoj zemlji, što predstavlja i kazneno djelo. Budući da Plenkovićevu do danas nije komentirao tu Pupovčevu najavu, ostaje prostora za sumnju da je dogovor postignut.

Sve u svemu, HDZ je odlučio srušiti Most na sve moguće načine, jer su elitističke strukture s Trga žrtava fašizma smatrale Most jedinom preprekom njihovoj apsolutnoj vlasti. Istodobno se u HDZ-u smatralo da je Most politička opcija koja prijeti preuzimanjem HDZ-ovih birača, pa se sukladno tome sredstva nisu birala – jer, svaka uložena kuna i kap znoja u rušenje mostova bit će isplaćeni…

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI