Krešimir Macan je od 1. siječnja 2018. imenovan posebnim savjetnikom premijera Plenkovića za strateško komuniciranje. Iz Vlade RH su naveli da 'posebni savjetnik Predsjednika Vlade Republike nije u stalnom radnom odnosu u Vladi, već po nalogu predsjednika Vlade obavlja poslove kada priroda posla to zahtjeva'. Mjesečna naknada za njegov rad iznosi 9 tisuća kuna. Upućena javnost bila je neugodno iznenađena...
Na neugodno iznenađenje upućene javnosti, Krešimir Macan je od 1. siječnja 2018. imenovan posebnim savjetnikom premijera Plenkovića za strateško komuniciranje. Iz Vlade RH su naveli da “posebni savjetnik Predsjednika Vlade Republike nije u stalnom radnom odnosu u Vladi, već po nalogu predsjednika Vlade obavlja poslove kada priroda posla to zahtjeva”. Mjesečna naknada za njegov rad iznosi 9 tisuća kuna. Prije samog angažmana, Vlada je ukinula odluku kojom se zabranjivalo angažiranje PR stručnjaka i njihovih tvrtki u državnim tijelima i pravnim osobama i tvrtkama u državnom vlasništvu.
Premijer Plenković u prošloj je godini istopio sve simpatije novinara i medijsku potporu koju je imao na početku mandata. Njegovi potezi imali su sve manje medijske podrške, a sukob s novinarima kulminirao je krajem 2017., objavama o “hibridnom ratu” u kojem su novinari prepoznali premijerov pokušaj da spriječi kritičko pisanje o sebi i svojoj vladi. Da bi zaustavio taj negativni trend, premijeru je trebao “stručnjak” koji će napraviti preokret i vratiti ga u medijski prostor kao pobjednika i figuru kojoj će se hrvatski građani diviti.
Takvog “stručnjaka” ili, kako se često kaže, spin-doktora, premijer je pronašao u Krešimiru Macanu, čovjeku koji je imao veliko iskustvo u političkim kampanjama, ali i medijskim manipulacijama i diskreditiranju političkih protivnika.
Za premijera, međutim, ogroman problem s Macanovim imenovanjem predstavlja činjenica da je Macan u svojoj karijeri radio za sve: lijeve i desne, liberale i konzervativce, idealiste i tajkune, nacionaliste i anacionaliste… Radio je Macan tako za HDZ tijekom devedesetih, za Račana početkom 2000-tih, IDS Ivana Jakovčića, Marinu Lovrić Merzel, Željka Keruma, Ivu Josipovića, austrijske banke i para-banke i izraelske investitore. Kampanje je vodio i u inozemstvu, pa je tako prije dvije godine radio kampanju Demokratske stranke u Srbiji, a još ranije kampanju SDP-a BiH, Zlatka Lagumdžije.
I ni u jednom svom poslu Macan nije bio opterećen ideološkim i vrijednosnim ograničenjima. Za novac koji je dobivao od svojih nalogodavaca, Macan bi isporučio proizvod koji je uključivao medijske manipulacije, diskreditacije protivnika, prljave gerila-kampanje, lažne ankete, namjerno lažno plasiranje glasina preko foruma i društvenih mreža i druge spin-tehnike.
Krešimir Macan je, stoga, jedan od najznačajnijih generatora lažnih anketa i tzv. neovisnih stručnjaka kojima se manipulira hrvatskom javnošću i nastoji se stvoriti dojam da je neka politička opcija popularna i prihvaćena među građanima. Sjetimo se samo 80 postotne potpore Ivi Josipoviću tijekom njegove kampanje i svih onih lažnih anketa koje su “dokazivale” da Josipović sigurno pobjeđuje, pa se niti ne isplati izlaziti na izbore protiv njega. Izborni rezultati su redovito demantirali te i takve ankete, koje su se kreirale u kuhinjama spin-doktora, poput Macana.
Neki su mediji javno pisali da poznavatelji hrvatske PR scene tvrde da se preko Macana u medijima može naručiti medijski napad na bilo koga ili pak promovirati bilo kojeg dužnosnika ili političara. Za sve postoji cjenik. Isti mediji pisali su da je Macanov malj za neposlušne – Gordan Malić, preko kojega plasira afere, a koje mu dojavljuje njegova mreža poznanika u svim porama društva.
Za svoj rad bi Macan nerijetko bio plaćen i novcem građana, kao što bilo u slučaju njegovog angažmana za IDS i Ivana Jakovčića kada je plaćen novcem Grada Pule i pulskih javnih poduzeća, za što je DORH-u upućena i kaznena prijava.
Dodatno na to, Macanov angažman u Plenkovićevoj vladi sadržava elemente ozbiljnog sukoba interesa, posebno u slučajevima njegovog promoviranja izgradnje golf terena na Srđu, izraelskih investitora, prijevare hrvatskih građana u austrijskim štedionicama i promociji austrijskog Borealisa u njihovoj namjeri da za jeftin novac dobiju Petrokemiju Kutina.
O Macanu, rad 1990., rad za Račana…
U svim ovim slučajevima Macan je radio na strani onih koji žele iskoristiti slabost hrvatske države na štetu hrvatskih građana. Slučajevi su još aktualni, a zabrinjava da Macan, kojeg su ranije strane tvrtke angažirale, sad ima utjecaj na premijera da tim istim tvrtkama pogoduje!
Krešimir Macan stručnjak je za odnose s medijima i stručnjak za političke komunikacije. Javnosti je također poznat i pod pseudonimom – Bijes prvi. Pod tim pseudonimom je objavljivao poznate YouTube video uratke kojima je ismijavao HDZ-ove ministre u vladi Ive Sanadera. Najpoznatiji video je poznati “Kiro prosviro”, u kojem je ismijavao tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Ivicu Kirina. Svojim video uratcima tada je značajno narušio ugled HDZ-a.
Iako je tijekom Domovinskog rata radio u Ministarstvu informiranja, među njegovim video uratcima na YouTubeu se nalaze i oni koji slave prosvjed za Radio 101, 1996. godine i Tuđmanove govore povodom tog prosvjeda. Nakon ukidanja Ministarstva informiranja, Macan je prešao u Ministarstvo vanjskih poslova gdje je postao načelnik Odjela za informiranje, a tamo je i upoznao aktualnog premijera.
Nakon što je u Ministarstvu informiranja i Ministarstvu vanjskih poslova stvorio mrežu poznanstava i medijskih kontakata, 1997. godine je osnovao PR agenciju „Manjgura“, jednu od prvih agencija za odnose s javnošću u Hrvatskoj. Godine 1998. postao je glasnogovornik Hrvatske radio-televizije i ostao je na toj funkciji 5 godina. Ipak, ta činjenica ge nije smetala kada je na YouTubeu negativno komentirao HTV-ovo medijsko praćenje nekih tema (poput prosvjeda za Radio 101) tijekom 1990-ih. Na HTV je došao u mandatu tadašnjeg ravnatelja Ivice Vrkića i ostao je tamo dok ga 2003. nije angažirao tadašnji premijer Ivica Račan.
Macan je sredinom 2003. godine ušao u Vladu na sličan način kao i danas, gdje je imenovan za savjetnika Ivice Račana. Imao je zadatak unaprijediti Vladine komunikacije s javnošću i medijima. Mediji su tada pisali da je Račan doveo Macana da bi mu pomogao u spletkama i medijskom difamiranju protivnika pri ovladavanju tadašnjom klimavom koalicijom i da bi se zadržala kontrola partije nad HTV-om. Opet se vidi poveznica s današnjim premijerom koji, također, ima tanku većinu i klimavu koaliciju, a svim silama želi zadržati kontrolu nad HTV-om kao jedinim medijem kojim još može upravljati.
Madison, IDS…
Nakon gubitka izbora, 2004. godine, Macan je postao direktor u PR tvrtci Madison koja je bila i ostala vrlo bliska SDP-u. Radio je kampanju i Marini Lovrić Merzel 2005. kad je postala županica. Jedan od najvećih Madisonovih projekata bila je kampanja za islandsku farmaceutsku kompaniju Actavis, koja je pokušavala kupiti Plivu, no naposljetku se povukla u borbi pred američkim Barrom. Nakon izlaska iz Madisona 2008. godine. Macan se aktivirao u svojoj tvrtci Manjgura i uskoro odradio jedan od zadataka u svojoj spin-karijeri koji može poslužiti kao primjer nedemokratskog, koruptivnog i manipulatorskog načina vođenja političke kampanje u Hrvatskoj.
Uoči izbora 2009. godine, Macana je angažirao Ivan Jakovčić i njegov IDS u kampanji koja je trebala medijski uništiti tadašnje IDS-ove konkurente u Istri: Plinija Cuccurina i njegovu nezavisnu listu Ladonja. Plinio Cuccurin je bio član Uprave Adris grupe, sa značajnim utjecajem u poslovnim krugovima. Macan je za IDS u listopadu 2008. izradio dokument koji je označio povjerljivim, a zvao se „Komunikacijska strategija IDS-a”. U strategiji (koja se više ne može pronaći na intemetu) određeni su pravci i načini napada na protivnike, a Cuccurina se namjeravalo prikazati kao HDZ-ovog tajkuna.
Macanov dokument podijeljen je na četiri dijela. Prvi, naslovljen “Izborni inženjering”, na 13 stranica predlaže objavljivanje poluistina i neistina, angažiranje podobnih komentatora koji će govoriti u korist IDS-a, a protiv Ladonje i prikazivanje Cuccurina kao glavnog negativca.
“Na portale treba plasirati frizirane online ankete, a sve u svrhu stvaranja dojma da je politička i izborna snaga Ladonje mala i da nema smisla tratiti glas na nju”, navodi se u Macanovoj strategiji, koja je primjer onoga što se danas naziva hibridnim ratovanjem.
Među Macanovim “uputama” posebno se istaknuo anketni inženjering i angažiranje tzv. neovisnih stručnjaka u tzv. neovisnim medijima i putem Interneta. Macanov zadatak bio je da rezultati “istraživanja” javnog mnijenja idu što više na štetu Ladonje i što više diskreditirati Cuccurina, te stvoriti dojam o sumnjivom i neuspješnom predizboru za njegovu listu.
U vezi s Ladonjinim predizborima, kao ključna, navodi se demotivacija građana za izlazak na njih, nakon čega bi se trebale plasirati poruke poput ‘Fijasko Ladonjinih izbora’, ‘Predizboma pušiona’ i slično. Da bi se to postiglo valjalo je naglašavati da je riječ o igrokazu s unaprijed poznatim rezultatima – izbor Cuccurina, te da je sam način provedbe predizbora unutar Ladonje sumnjiv. Ovdje Macan predlaže što bi nezavisni stručnjak (Davor Gjenero ili sl.) trebao kazati, koje fraze novinari trebaju koristiti (npr. “lažiranje demokracije”), koja pitanja treba postavljati “pametna novinarka” koju će poslati Ladonji, te kako da novinari i aktivisti počine što više nepravilnosti glasajući na predizborima. Macan kaže: „Novinari i aktivisti trebaju glasati na predizborima i pokušati napraviti što više nepravilnosti: telefonom, pa putem intemeta, pa zvati s istog broja više puta i davati drukčije podatke, glasati iz drugih krajeva Hrvatske itd. i onda, dakako, o tome napisati lijepu reportažicu“.
Riječki mediji su nakon otkrića ove Macanove i IDS-ove medijske manipulacije pisali da je “nezavisna stručnjakinja”, Marijana Grbeša, s Fakulteta političkih znanosti u to vrijeme u intervjuu za “nezavisni” Glas Istre na pitanje što je udruga “Ladonja” poručila: „To je privatno poduzeće. Kao što je Berlusconi osnovao ‘Forza Italia’, da mu bude u službi, tako je Cuccurin osnovao Ladonju. S tim da je Cuccurin išao na model udruge, nikad je nije nazvao strankom. Ali, nije ni riječ o pravim strankama, nego su servis političkog poduzetnika. Klasične stranke imaju svoju ideologiju i interese, dok je u ovom slučaju riječ o interesnom udruženju, čija je primarna funkcija promocija jednog kandidata. To je Ladonja.“ Za predizbore koje je Macan nazvao igrokazom, Grbeša je rekla, baš kako sugerira njegova strategija: “Radi se o marketinškom triku”.
Također, u skladu s Macanovim uputama, aktivisti jednog portala glasali su kao Alan Ford, Miky Maus i Tarzan, te napisali “lijepu reportažicu” o tome.
Godine 2010., DORH-u je protiv Macana (Manjgure) i IDS-a upućena kaznena prijava jer je predizbornu kampanju Manjgure za IDS-ovog pulskog gradonačelnika, umjesto iz IDS-a, plaćena iz pulskog gradskog proračuna. Kaznena prijava je upućena tadašnjima glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću i ravnatelju USKOK-a Dinku Cvitanu. Kao dokaze, anonimni prijavitelj (ili više njih) navodi presliku Ponude tvrtke Manjgura d.o.o. za IDS grada Pule za izbore 2009. i korespondenciju između predstavnika IDS-a i predstavnika Manjgure.
Kampanje za Keruma, Lagumdžiju, Josipovića…
Usporedo s IDS-om Macan je bio član političke kampanje za splitskog gradonačelnika Željka Keruma 2009. godine. S tom kampanjom Kerum je pobijedio na izborima.
U isto vrijeme, Macan je djelovao i izvan granica Hrvatske. Radio je kampanje za parlamentarne izbore u Makedoniji 2008. godine, zatim je na Općim izborima u Bosni i Hercegovini vodio kampanju lidera SDP-a, Zlatka Lagundžije.
Macan je 2014. godine radio i izbornu kampanju za Ivu Josipovića protiv HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović. “Macan, koji je vodio kampanju Ivi Josipoviću i plasirao plan ‘Barbika’ protiv Kolinde Grabar- Kitarović, te se javno hvalio daje on ‘Bijes prvi’ – sada pokušava preuzeti mjesto PR savjetnika u HDZ-ovoj Vladi… Pitanje je i zašto ide na slabije plaćen posao u odnosu na ovaj koji ima sada…”, rekao je Nenad Koljaja, predstavnik oštećenika RBA zadruge, prilikom gostovanja u emisiji Bujica, Velimira Bujanca, prije nego što je Plenković angažirao Macana kao savjetnika.
Zbog Macana je predsjednik Istarskih demokrata (ID), Damir Kajin, 2015. godine rekao da ta stranka više neće podupirati bivšega hrvatskog predsjednika, Ivu Josipovića.
Predsjedničku kampanju Ive Josipovića obilježila je PR strategija “Barbika”, kojom se planiralo prljavom kampanjom diskreditirati tadašnju predsjedničku kandidatkinju HDZ-a, Kolindu Grabar Kitarović. Pri tome je vrlo značajna sličnost Macanove prljave strategije IDS-a i “Barbike”, koja je tolika da su brojni stručnjaci dovodili ove dvije strategije u vezu.
Iako je tvrdio da nema veze s Josipovićevom kampanjom, Macana su novinari ulovili u laži, jer je Josipovićev tadašnji blog predsjednički-izbori.hr otvoren na serverima Manjgure. Urednik tog “nezavisnog” bloga bio je Josipovićev – Drago Pilsel.
Macan je blizak s još jednim Josipovićevim jurišnikom, blogerom Markom Rakarom. Kada je Rakaru otkriveno da ima veliki neplaćeni porezni dug prema državi, Macan je objavio tekst – “Kome smeta Marko Rakar”. Macan je tada vrlo žustro branio Rakarovu utaju poreza i nazivao ga sposobnim i poštenim čovjekom. Podsjećamo da su mediji (srpske Novosti!) otkrili da su tadašnji predsjednik Ivo Josipović, ministri Mirando Mrsić, Milanka Opačić, Branko Grčić, Tihomir Jakovina i drugi SDP-ovi dužnosnici, čitavim nizom izravnih ugovora o bagatelnoj nabavi, osigurali Marku Rakaru više od milijun proračunskih kuna. Uz to, Rakarova tvrtka je tijekom Josipovićeva mandata dobivala i druge unosne poslove, poput onog od Podravke koju je tada vodio SDP-ovac, Zvonimir Mršić. Konačno, Rakar je 2010. uhićen jer ga je policija sumnjičila da je ilegalno objavio registar branitelja, sa svim podacima o ratnom putu svakog pojedinog branitelja. Josipović je prilikom ilegalne objave registra branitelja javno branio Rakara i savjetovao mu da se obrati Josipovićevu savjetniku, Saši Perkoviću, za savjet.
Josipović je, unatoč paklenom planu “Barbika”, izgubio predsjedničke izbore. Zanimljivo je da su se i nakon pretprošlih predsjedničkih izbora za Macanom vukli repovi da je radio iz sjene. Naime, dioničari Kraša sumnjali su da je novcem kompanije plaćen angažman Krešimira Macana na kampanji Nadana Vidoševića. Macana je upravo u vrijeme prošlih izbora angažirao Kraš za potrebe kriznog komuniciranja.
Macan je preživio Josipovićev pad, jer se tada već značajno angažirao u radu za strane tvrtke koje su u Hrvatskoj pokušavale, često i nezakonito, zaraditi na hrvatskim građanima, pa im se osoba poput Macana činila idealnom kao medijska potpora u njihovim rabotama.
Afere RBA i Borealis…
Macan je bio zastupnik Reiffeisena, odnosno Reiffeisen štedno kreditnih zadruga koje su u Hrvatskoj zadužile brojne hrvatske građane za stotine milijuna eura nelegalnih i lihvarskih kredita, iako nisu imale dozvolu za rad u Hrvatskoj. Kada je izbila afera započeli su i sudski postupci. Manjgura (odnosno Krešimir Macan) je zastupao austrijske lihvarske RBA zadruge u medijima, a pojavljivao se i kao potpisnik demantija koji su upućivani novinarima koji bi pisali o aferi.
Predstavnik oštećenika RBA zadruga, Nenad Koljaja, je upozorio: “Macan je kod Josipovića četiri puta vodio predstavnike RBA zadruga; ne mogu vjerovati da bi zastupnik perača novca i utajivača poreza mogao postati savjetnik za PR u Plenkovićevoj vladi!” Što se tiče RBA zadruga, Koljaja je Bujici izjavio: “Te zadruge u Hrvatskoj su napravile paralelni financijski sustav, ubacili su u njega više od 300 milijuna eura perući novac, kamatare ljude, a uopće nemaju dozvole za rad u našoj zemlji. U Austriji se predstavljaju kao da rade u Hrvatskoj i obrnuto, a porez ne plaćaju ni u jednoj državi! Svaka tri mjeseca dizali su kamatu, a ona je odlazila na 15 posto plus pet posto, takav kredit nemoguće je otplatiti i tako se uništavaju ljudi i cijele obitelji…“.
Krešimir Macan svojedobno je govorio da spomenute zadruge nikad nisu bile predmet kontrole Austrijske agencije za kontrolu financijskog tržišta FMA, a Koljaja je u Bujici pokazao dokument kojim dokazuje upravo suprotno: “Ne samo da su ih kontrolirali, nego su im zabranili poslovanje u Hrvatskoj i kaznili ih! Iz tog dokumenta vidljivo je da Macan ne govori istinu!“, tvrdi Koljaja. “Ivo Josipović nije primio nas, nego svog PR savjetnika Krešu Macana, koji mu je doveo predstavnika tih zadruga, Michaela Spitzera! Više su puta dolazili na Pantovčak i kovali planove kako nas zadrugare dovesti na prosjački štap, a ionako smo već u dužničkom ropstvu!“, ocijenio je Koljaja.
Nenad Koljaja u Bujici je pokazao još jedan dokument za koji je tvrdio da je službena zabilješka austrijskog Saveznog ministarstva unutarnjih poslova o RBA zadrugama, u kojem se spominju Krešimir Macan i njegova tvrtka Manjgura.
Macana je angažirala još jedna velika austrijska tvrtka. Radi se o tvrtci Borealis koja je međunarodni distributer umjetnih gnojiva koja ima podružnicu i u Hrvatskoj, a preko nje kutinska Pterokemija plasira svoje proizvode u inozemstvo. Borealis je zainteresiran za ulazak u vlasništvo Petrokemije, međutim ponudili su Vladi RH ulazak u Petrokemiju, ukoliko će Vlada prije toga preuzeti njezine dugove, i na taj način vrlo jeftino preuzeti Petrokemiju.
Borealis je navodno radio i pritiske na Reiffeissen mirovinski fond (koji novcem pune hrvatski građani) da odbije kreditiranje Petrokemije, jer im ne odgovara da hrvatski mirovinski fondovi ulože u kompaniju i time spriječe njezine preuzimanje. Vlasnik Reiffeisen mirovinskog fonda je austrijska Reiffeisen banka, povezana s RBA štedno kreditnim zadrugama. Naravno, ugovor o zastupanju s Borealisom u Hrvatskoj ima tvrtka Manjgura Krešimira Macana. Pri tome je posebno problematično da je Macan bio nazočan na sastancima Borealisa i Vlade oko Petrokemije, a koji su se vodili u pripremi dokapitalizacije, i to na strani Borealisa, kao član njihovog tima.
Stoga se logično nameće pitanje sukoba interesa Krešimira Macana, nakon što je ušao u Vladu. Kao posebni savjetnik premijera za strateško komuniciranje, očekuje se da Macan sudjeluje i na sastancima premijera na kojima se razgovara i o RBA zadrugama i Petrokemiji, a Macan je radio izravno za jednu od strana u sporu, i to onu na uštrb hrvatskih interesa.
Ipak, otkad je angažiran, Macanov trag nije se osjetio u kriznom komuniciranju tijekom krize oko Agrokora i ostavke Ante Ramljaka ili dramatične ostavke pred novinarima državnog tajnika za demografiju, Marina Strmote. Premijerovo krizno komuniciranje nije djelovalo mirmo i hladno, pa se postavlja pitanje – o čemu to Macan savjetuje premijera?
Za kraj, zanimljivo je da je nedavno Macan na svom Facebook profilu podijelio status bivšeg poslodavca, IDS-ovog gradonačelnika Pule, Igora Miletića, u kojoj Miletić tvrdi daje “priča s rodnom ideologijom primjer lažnih vijesti”. U ovoj se Macanovoj objavi sublimira današnja šizofrena politička scena u Hrvata: spin-doktor, savjetnik premijera, objavljuje tekst oporbenog ljevičarskog političara koji govori o lažnim vijestima, a taj isti lijevi političar je, uz pomoć rečenog spin-doktora, upravo plasiranjem lažnih vijesti – dospio na vlast!