Državno sudbeno vijeće, većinom glasova nije prihvatilo kandidaturu jedinog kandidata za predsjednika splitskog Županijskog suda, dosadašnjeg predsjednika Marijana Miletića, kojemu je mandat istekao sa zadnjim danom svibnja. Mediji su o ovom događaju bili iznimno suzdržani...
Državno sudbeno vijeće, većinom glasova nije prihvatilo kandidaturu jedinog kandidata za predsjednika splitskog Županijskog suda, dosadašnjeg predsjednika Marijana Miletića, kojemu je mandat istekao sa zadnjim danom svibnja. Mediji su o ovom događaju bili iznimno suzdržani, ali ranije objavljeni tekstovi sugeriraju kako su na tom Sudu, drugom po veličini u državi, međuljudski odnosi na niskoj razini.
Naime, Miletić je nakon predsjedničkog imenovanja 2013. godine, postavio na mjesta predsjednika odjela upravo osobe koje sada imaju stvarnu vlast na Sudu, ali su u odnosu na njega u – oporbi. Takvo stanje se nije promijenilo niti 2015. godine kada je proveo kozmetičke rošade unutar Suda, nakon kojih su najgore prošli suci koji nisu pripadali interesnoj skupini koja je vodila Sud, dok su mediji „umrežene“ prikazivali kao žrtve, iako to nikada nisu bili.
Kakvo je stanje zatekao Miletić prilikom preuzimanja Suda? Gotovo je javna tajna, da nekolicina mjesnih odvjetnika imaju „ulaz“ u pojedina vijeća i mogu za ogroman novac – kupiti presude!? Istodobno je u vrijeme vladavine Mladena Bajića u DORH-u, Kazneni odjel Županijskog suda u Splitu predstavljao njegovu produženu ruku u medijsko-političkim predmetima, što je organiziranoj interesnoj skupini sudaca davalo iznimnu moć.
Miletić je nakon preuzimanja dužnosti predsjednika Suda preuzeo reprezentativnu ulogu, dok je raspored unutar Suda ostao isti i formalni i stvarni. Doduše, predsjednik Suda i ne može utjecati na sadržaj sudskih odluka ako nema neformalni utjecaj, a Miletić ga nije imao.
Nakon što je eksponent „vladajuće strukture“, Neven Cambi, tijesno pobijedio na izborima unutar Suda za Državno sudbeno vijeće, počeli su medijski napisi o Miletićevom „prljavom rublju“. Prikazivali su ga kao nasilnika i polukriminalca, a „vladajuće“ – „iskusnim sucima“ i „strukom“, te Miletićevim žrtvama. Uslijedile su i anonimne prijave Pravosudnoj inspekciji i PNUSKOKU, te POA-i. Tako je Pravosudna inspekcija prijavila Miletića zbog nepravilnosti vezanih za putne troškove i naknade za odvojeni život. Miletić je podnio upravnu tužbu protiv odluke Pravosudne inspekcije i kaznenu prijavu protiv inspektorice. U odvjetničkim krugovima se tvrdi kako je Miletić u posjedu snimke u kojem mu se inspektorica opravdava kako joj je naloženo – „da mu nešto nađe“.
Miletića su istraživali PNUSKOK i POA nakon anonimne prijave podnesene zbog predmeta u kojem je kao sudac pojedinac odlučivao o žalbi, nakon što je majka, hrvatska državljanka, poslije razvoda, pobjegla s malodobnim djetetom u Hrvatsku, protivno odluci stranog suda koji je dijete povjerio ocu, državljaninu te zemlje.
Sud prvog stupnja u Hrvatskoj je nakon provedenog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja dijete povjerio majci, a Miletić je kao sudac pojedinac preinačio prvostupanjsku odluku. Sumnjiva je pritom bitna činjenica, da je odvjetnica majke upravo odvjetnica koja može slobodno „ulaziti“ u sva vijeća na Županijskom sudu i zna kako se to radi, ali svoju priču prodaje kao – tuđu. Bez obzira na ishod postupka, Miletić je tako iskompromitiran pred članovima Državnog sudbenog vijeća i ministrom, upravo u trenutku njegovog reizbora.
Da bi čitateljima predočili način funkcioniranja na tom Sudu prepričat ćemo dvije karakteristične anegdote. Jednom prilikom je vijeće Županijskog suda ukinulo prvostupanjsku presudu kojom je okrivljenik osuđen zbog povrede dužnosti uzdržavanja djeteta. Dijete je bilo invalid i nepokretno, a okrivljenik koji je živio u inozemstvu, izbjegavao je sve što se odnosilo na uzdržavanje. Ipak mu je ukinut istražni zatvor, a na pitanje kolege koji je upoznat s predmetom, izvjestitelj predmeta je odgovorio kako ništa nije mogao učiniti, te da se sudac A. A. dogovarao s okrivljenikovim odvjetnikom B.B. (podaci poznati autoru). Za naglasiti je kako sudac B. B. nije bio član vijeća koje je donijelo odluku.
Na sjednicu vijeća, drugostupanjski sudac C. C. donio je nekoliko predmeta koje je sudio mladi sudac kojeg se u nekim medijima pokušavalo isprofilirati kao iznimno nadarenog, te predložio ukidanje svih prvostupanjskih odluka. Siva eminencija suda, Marica Šćepanović, bez upoznavanja s predmetima, zapovijednim je tonom rekla C. C-u kako mora malo bolje prostudirati praksu. On je to shvatio tako, da je na iduću sjednicu donio predmete s pripremljenim odlukama kojima se potvrđuju prvostupanjske odluke.
Dakle, stvarno stanje je suprotno onom kakvim ga prikazuju mediji i službena izvješća. Stvarni vladari splitskog Županijskog suda žele to stanje legalizirati i učvrstiti, te isključiti mogućnost bilo kakvog, a posebno kadrovskog iznenađenja u budućnosti. Zato su uz pomoć drugih institucija iskompromitirali dosadašnjeg predsjednika Miletića, a sudeći prema poznatim činjenicama, tu nema posla samo za Državno sudbeno vijeće i ministra pravosuđa…