U BiH sada vlada mir i vlada vlast koja želi održati mir, jer ako se situacija pogorša, ako dođe do sukoba, izmučeni i prevareni pripadnici sviju naroda koji ovdje žive, mogli bi ponajprije obračunati s vlastitim režiserima novonastalog stanja...
Doslovno u svakom kutku kugle zemaljske, nešto se loše događa, a da nije prirodna katastrofa. A kada se uz međuljudske sukobe dogodi i prirodna katastrofa, razmjeri ubitačnoga dolaze do izražaja u punom smislu riječi. Dolazi do istrebljenja, iseljavanja, premještanja, egzodusa ljudi. Bježanja sa svojih ognjišta. Nije se umjesno referirati na ratna područja odavde iz BiH, gdje trenutno vlada mir. Vlada mir trenutno i vlada vlast koja želi održati mir, jer ako se situacija pogorša, ako dođe do sukoba, izmučeni i prevareni pripadnici sviju naroda koji ovdje žive, mogli bi ponajprije obračunati s vlastitim režiserima novonastalog stanja.
Važno je spomenuti kod slučaja Bosne i Hercegovine i iseljavanja ljudi činjenicu da ti ljudi koji iseljavaju imaju vlastitu povijest, kulturu, običaje, zemlju i sve to ostavljaju za sobom. Drukčije je, recimo, u SAD-u. Grad Detroit je bio centar automobilske industrije. Godine 1950. imao je više od 1,8 milijuna stanovnika, a 1980. godine – 1,2 milijuna stanovnika. Danas ih ima oko 670 tisuća. S propašću industrije koja je zapošljavala te ljude, smanjivao se i broj stanovnika. Ali ti su ljudi Amerikanci, građani velike zemlje mlade povijesti, i kao što su se doselili u Detroit zbog posla, tako su zbog posla otišli iz Detroita. Bez sentimenta, bez kajanja, sa samo jednom mišlju, a to je raditi i plaćati porez ujaku Samu.
Kod nas i u susjedstvu se može dogoditi da zbog posla izumre selo, a da nešto napučeniji gradovi postanu Sarajevo i Zagreb ili u manjoj mjeri Split ili Mostar… No, što kada ni jedan od tih centara ne mogu primiti egzistencijalno ugrožene ljude željne posla i sigurnosti. Onda se ide u Frankfurt ili Dublin…
Više od pola stanovnika Detroita je nestalo unazad 70 godina. U njihovim razmjerima je to ništa, ali u usporedbi da je trećina Hrvata nestala iz BiH u posljednjih 27 godina… Dio te brojke je raseljen tijekom rata, ali lani nije bio rat, ni devedesetih nije bio rat u jednom selu sa stopostotnim hrvatskim življem pa je opet iz njega otišlo desetak mladića. Zar to nije egzodus? Da i to mirnodopski koji nema veze ni sa čim, osim s pronalaskom samoga sebe u tuđini.
Prema novinskom izvještaju, dokaz egzodusa i nemilosrdnog iseljavanja je jedna župa u Jablanici, točnije broj vjernika prije i danas za proslave blagdana Male Gospe. A vapaji da se takvo stanje zaustavi i vrati na nekadašnje, ostaju tek tek vapaji – jer stvarne pomoći nema…