Bernardić zatvara rusku rafineriju u BiH
Nakon što je iz partije uspješno izbacio Miranda Mrsića, Bernardić ponovo briljira. Zorno pokazuje zašto je partija bila tako neuspješna u vladanju kad god se tog posla prihvatila. Jer, nemaju pojma. On je posjetio Slavonski Brod, nakon incidenta s vodom i ispalio: „Neka se rafinerija modernizira ili neka se zatvori. Ali ne može se ostaviti građane Slavonskog Broda da se truju vodom i zrakom i da budu građani drugog reda”. Problem je što rafinerija nije u Slavonskom Brodu. Rafinerija nije niti u Hrvatskoj. Rafinerija je preko Save, u BiH. I Hrvatska je ne može niti modernizirati, niti zatvoriti. Prvo iz gore navedenog razloga, jer nije na našem tlu, a drugo – jer joj nismo vlasnici mi, nego Rusi. Čak i ako je toga svjestan i ako je želio reći da Hrvatska treba izvršiti pritisak na BiH da nešto uradi s rafinerijom, onda je to tako trebao reći.
Ovako je samo ispao blentav i neuk. No, i u tom slučaju, teško mi ga je zamisliti kako autoritativno lupa šakom o stol pred ruskim veleposlanikom, Dodikom i Bakirom i naređuje im da nešto poduzmu. Inače će se naljutiti na njih. I izbaciti iz SDP-a, jer ne znam čime bi im drugim mogao priprijetiti. Još mi je teže pojmiti kako bi, inače, zatvorio rafineriju u tuđoj državi i tuđem vlasništvu, osim da susjedima državu okupira, a rafineriju Rusima nacionalizira. Doduše, već smo Rusima pokušali nacionalizirati Konzum, pa nije išlo.
A što se curenja nafte iz cijevi tiče, SDP, kad je bio na vlasti, uglavnom se bavio problemom cijevi u vlastitoj kupaonici. Odnosno, tadašnji njegov predsjednik, Milanović. Pa bi onda, kad su mu se ljudi žalili da im je poplava uništila kuće, znao ispaliti: „Znam kako vam je i meni je doma pukla cijev“. O problemu rafinerije u Bosanskom Brodu se nisu izjašnjavali, niti su što poduzeli da je zatvore dok su bili na vlasti. A niti su mogli. Na kraju je mali Bero zaključio: “Danas sam ovdje jer se građani zadnjih devet godina bore za čist zrak. U zadnje dvije godine ovdje su bila tri ministra iz HDZ-ovih vlada. Tri ministra koji su došli poslikali se i otišli”. I onda se i on poslikao i otišao. A nije još ni ministar…
Dalić ostaje, jer Peruća nije rijeka – nego jezero?
Vlada RH u četvrtak je odbacila, kao neutemeljene i neosnovane, sve oporbene navode iz Prijedloga za pokretanje pitanja povjerenja potpredsjednici Vlade i ministrici gospodarstva, poduzetništva i obrta, Martini Dalić. Zašto neosnovanih? Po Vladi, koja je ovdje pokazala zavidnu dozu cinizma, kao prvo, zato jer Peruća nije rijeka – nego jezero. Vlada, dakle, odbacuje tvrdnje oporbe vezane uz izgradnju plinske termoelektrane i mogućeg zagađenja u vezi s tim, jer oporbeni zastupnici krivo navode da će se ona graditi na rijeci Perući, s obzirom na to da takva rijeka ne postoji, već je, naglašavaju iz Vlade, riječ o gradnji elektrane na rijeci Cetini. Fenomenalno!
“Ukoliko su predlagatelji u svom Prijedlogu imali na umu prijedlog projekta za izgradnju kombi kogeneracijske plinske elektrane na prostoru negdašnjeg kamenoloma na obali umjetnog akumulacijskog jezera Peruća, tada Vlada ističe da su svi stavovi potpredsjednice Vlade i ministrice definirani stavovima i aktima resornih ministarstava i tijela državne uprave, zbog čega Vlada u cijelosti odbacuje tvrdnje da je potpredsjednica Vlade i ministrica iznosila neistinite tvrdnje”, navodi Vlada u očitovanju.
Ima još: u očitovanju Vlade stoji kako predlagatelji pogrešno navode dužnost koju obavlja Martina Dalić, s obzirom da je ona potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva, poduzetništva i obrta, a ne – kako je navedeno – potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva! Pa stoga nije uradila ništa loše.
Vlada se, dakle, jednostavno izvukla od neugodnog glasanja zbog – formalnih propusta oporbe. Ali, nevjerojatno je da jedan Miro Bulj, najveći protivnik Martine Dalić u oprobi, živi takoreći na obalama tog jezera, a ne zna gdje se gradi centrala protiv koje lobira. I promiče mu da je to rijeka, a ne jezero. Da, Vlada je bahata, arogantna, vadi se na formalnosti i sve to – ali to je zato jer može biti. Jer joj od oporbe ne prijeti baš nikakva opasnost; ona je jalova, beskorisna, tupa i nesposobna ispravno u dokumentu kojeg potpisuje čak 37 oporbenih saborskih zastupnika, navesti funkciju Martine Dalić, te nesposobna čak i napisati ispravno na kojoj se rijeci ili jezeru elektrana nalazi! I to predvođena zastupnikom koji je na Cetini – domorodac! A čak i mimo tih glupih grešaka, najveći krimen ministrice Dalić, sudeći po podnesku oprobe, je u tome što je znala, ili je trebala znati, sve o savjetničkom angažmanu bivše Ramljakove tvrtke. Međutim, u „Lex Agrokoru“ stoji kako je Izvanredni povjerenik – Ramljak – dužan imenovati savjetnika za restrukturiranje i o tome izvjestiti nadležno ministarstvo, no kako on može angažirati dodatne savjetnike, tj. podizvođače u koje je spadao i Texo Management, bez da je dužan podnositi izvješća nadležnom ministarstvu.
Samim time zahtjev oporbe bi, zapravo, bio pravno neutemeljen i kad bi Grmoja i Bulj i znali je li Peruća jezero ili rijeka, i kako se zove ministarstvo kojem je Dalić na čelu. Izgleda da prvo treba mijenjati oporbu, a tek onda vlast. Jer ovu vlast, inače, nemamo s kime zamijeniti. Ova oporba je mentalno impotentna, posve nesposobna i potkapacitirana. Vlast je uz njih bahata, jer može biti.
Evanđelje po Idi
Nekadašnja polovica pjevačkog dua „Lolobrigida“, Ida Prester, je i inače ikona ljevice, već zbog same činjenice da je otišla živjeti u antifašistički Beograd, što je tako cool i napredno. A nakon ovog Uskrsa će to svakako biti još i više. Što li sve nije nadrobila u intervjuu za nekakav ženski list! „Kao ‘certificirana katolkinja’ često razmišljam o Crkvi, religiji općenito i kako je jedna divna ideologija jednakosti i skromnosti u nekim slučajevima postala podloga za biznis i promociju ideja koje su i u Isusovo vrijeme bile zatucane i osuđivane“, kaže ona. Pa nastavlja – „Isus je bio pravi revolucionar, borac protiv sistema i punker. Volio je ‘malog čovjeka’, družio se i spašavao život prostitutkama, tukao s trgovcima-kapitalistima. Mrzio je licemjerje i bogaćenje na račun vjere.“
Pa dalje – „U ime Isusa traži se striktna definicija obitelji, uredno prijavljenih potomaka nastalih u (crkvenom) braku dvoje supružnika. Isus sam bio je izvanbračno dijete, pravno gledano nepriznatog očinstva, ali apsolutno prihvaćen i voljen od strane svog dobrog i tolerantnog očuha. U ime Isusa nastao je najprofitabilniji biznis na svijetu čiji predstavnici (ne svi, ali ima ih) i u najsiromašnijim europskim državama voze Mercedese, dok je Isus propovijedao dijeljenje svih zemaljskih dobara sirotinji i život u asketskim uvjetima“. Da ne duljim, ima tu standardnog trolanja o izbjeglicama „dok je i Isus bio izbjeglica“ i sličnih imbecilnih spinova, pravo malo evanđelje po Idi. Nisam nikakav stručnjak za vjeru, ali užasno mi idu na jetra takva pučka tumačenja Isusa. O tome tko je stvarno bio Isus striktno povijesno gledano, mimo evanđelja, malo znamo, ali sasvim sigurno znamo da nije bio nekakav napušeni hipi koji je hodao okolo govoreći: „Cool, brate, to je OK, tko sam ja da te osuđujem!“ Sigurno nije Mariji Magdaleni rekao: „Čuj, lutko, nisi ti kriva, patrijarhat je kriv, samo nastavi raditi to što radiš, budi svoja, budi emancipirana!“ Krist je nesporno bio strog i zahtjevan lider koji je tražio od sljedbenika discipliniranost i sasvim sigurno nije bio nikakav borac za socijalnu pravdu na ovom svijetu i protiv kapitalizma, koji tada, usput rečeno, nije niti postojao.
Njegova crkva nije bila „crkva siromašnih“, jer je od početka uključivala i tajkune i nije tražio od sljedbenika da se odreknu svega u ime siromašnih, kamoli da bi dizao neke revolucije. On nije osuđivao grešnike, ali je osuđivao grijeh. Da ne govorim o teorijama o „Isusu Kristu komunistu“! Ma, hajde! Koliko je meni poznato, komunistički i socijalistički nauk je baziran na tome da treba otimati bogatijima od sebe kako bi se uspostavila socijalna pravda. Kristov nauk je da treba darivati siromašnije od sebe, a to nikako nije isto! Ne, nije niti slično.
Da, postoji razlika između otimanja nekom i davanja nekom. Problem je što današnjim „New age“ kvazifilozofima i „millenialsima“ možete prodati bilo što, jer ionako nemaju pojma ni o čemu i svijet vide samo onakvim kakvim ga žele vidjeti. Pa je tako moguće da i Isus za njih postane nešto između Che Guevarre i Johna Lenona. Kao da je Kristov nauku nekakva vrećica s bombonima iz koje možete uzeti samo što vam se sviđa, a odbaciti što vam se ne sviđa, pa preuzeti samo (iskrivljeni!) socijalni nauk Crkve, a ne i njen moralni nauk. Oni, kad već ne mogu prilagoditi sebe Isusu – prilagođavaju Isusa sebi i svojoj ograničenosti.
A križ za Istanbulsku?
Prošlog sam tjedna na ovom mjestu pisao o kampanjama koje se već više od dvadeset godina vode po medijima protiv financiranja bilo čega što bi moglo ojačati međunarodni položaj i ugled RH, i općenito, bilo čega što bi moglo doprinijeti uspjehu Hrvatske kao države i nacije. Argument je uvijek isti, jedan jedini: „Koliko se škola i vrtića i bolnica moglo tim novcem financirati…“ i njegove izvedenice. A potvrdu toga mi je dao stanoviti Saša Pavlić iz antifašitičke Rijeke koji nosi križ do Zagreba starom riječkom cestom, kako bi upozorio da, eto, ima novca za kupnju borbenih zrakoplova, a nema ga za djecu kojoj su potrebni skupi lijekovi.
Nemojte me krivo shvatiti, za lijek mora biti, ali kakve to veze ima s avionima? A zanimljivo, nitko ne nosi križ protiv trošenja milijardu kuna godišnje (ne jednokratno, kao za avione!) na troškove povezane s ratifikacijom Istanbulske konvencije?! Niti se Saša bunio protiv stotina milijuna kuna koje gradonačelnik njegovog grada kani utući u obnovu „Galeba“, i onih desetaka milijuna koje je već utukao u kupovinu i održavanje štakorane u plutajućem stanju. A mediji ga prate kao da je odlučio osvojiti Sjeverni pol ili preplivati Jadran od Zadra do Ancone. To je, inače, isti Saša Pavlić koji je dosad prosvjedovao protiv prosvjeda branitelja, nazvavši ih „braniteljima hrvatskog mraka“ i poručivši im „marš u prošlost“, paradirao Rijekom u znak podrške Frljiću, s parolama „HDZ bandu zatvoriti“ i slično.
Tako da je ovo njegovo prenemaganje s križem, kojeg inače mrzi i pozivanjem na bolesnu djecu, samo bijedno i licemjerno trolanje kako bi se zamaglili pravi motivi tog srpskog antifašista (a zna se kako se zovu pravim imenom srpski antifašisti) protiv nabave aviona za RH. Dodajmo tome da za avione nećemo dati tri milijarde odmah, nego po tristo milijuna kuna godišnje idućih deset godina. Kad treba dati milijardu godišnje za dženderuše iz Vladi bliskih nevladinih organizacija, onda vrtići, škole, lijekovi i sve to više nisu važni. Iz čega se da zaključiti da, kad paraziti iz udruga „civilnog društva“ (zašto se tako zovu, zašto ne „građanskog“, to im je prehrvatski?) kmeče o tome koliko bi se bolnica, škola, vrtića moglo financirati tim novcem koji se daje za ovo ili ono – most, avione, auto ceste, bilo što – zapravo žele reći „koliko bi se beskorisnih i parazitskih gay i antifa udruga moglo financirati tim novcem“.
Jer, kako znamo, vrtića i škola nam na žalost ne nedostaje. I na kraju, mir i ljudski životi nemaju cijenu. Da smo imali F-16 1991., kad su nas napali Sašini sunarodnjaci, a od kojih su nas branili „branitelji hrvatskog mraka“, kako on kaže i „klerofašisti“, desetak tisuća života bi bilo spašeno, brojni od njih upravo – djece.
Općinske dozvole
Navodno živimo u slobodnom svijetu u kom nema cenzure, no u to više nitko ne vjeruje. A po novom, ispada da vam za održavanje koncerta treba dozvola općine. Liberali bi se zacijelo bunili da se kakvim pankerima ili nekom kontroverznom bandu koji promovira tretiranje žena kao „kuja“ („bitches“) i gangsta – lifestyle uz droge i sve što ide uz to, zabrani nastup, sve bi se pjenilo po medijima. Cenzura, katolibani, srednji vijek, umjetničke slobode. Ali, u slučaju Marka Perkovića Thompsona stvari stoje drukčije. On je trebao održati koncert u Sportskoj dvorani Kostrena, no koncert se neće dogoditi, iako je već bio službeno najavljen. Komunalno društvo Kostrena koje upravlja Sportskom dvoranom odlučilo je otkazati ugovor.
„Na prijedlog predstavnika branitelja Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata održani su sastanci s predstavnicima korisnika na kojima je izražena želja za dolazak M. P. Thompsona u sklopu odigravanja memorijalnog malonogometnog turnira za Ivicu Opačka Paju. Navedeni datum nije odgovarao predstavnicima korisnika te im je kao potencijalnim korisnicima SD-a Kostrena poslan prijedlog ugovora s raspoloživim terminima.
Nakon konzultacija predstavnika davatelja, kao i predstavnika branitelja s načelnikom Općine Kostrena donesen je zaključak da u ovom trenutku zbog političke situacije na lokalnoj razini nije prikladno gostovanje predloženog izvođača jer bi se isto moglo protumačiti kao angažman u povodu obilježavanja 25. obljetnice osnutka Općine Kostrena u aranžmanu Općine Kostrena ili KD-a Kostrena“, piše u obrazloženju KD-a Kostrena koje potpisuje direktor Tomislav Matić, predsjednik kostrenskog HDZ-a.
A načelnik općine Kostrena, Dražen Vranić, mjesni odvjetnik, tvrdi kako nije bio upoznat s namjerom održavanja koncerta, niti je za organizaciju takvog koncerta dao svoju suglasnost. Usto, on tvrdi kako Kostrena nije sredina u kojoj se trebaju održavati javne manifestacije koje će „umjesto zabave te obogaćivanja društvenog i kulturnog života mjesta, izazivati određene podjele i političke polarizacije“ jer je njihov cilj „povezivanje ljudi svih opcija i opredjeljenja“. „Mi smo u politiku ušli sa željom da anuliramo političke polarizacije i podjele, s ciljem ostvarenja interesa svih stanovnika Kostrene, bez obzira na politička ili bilo kakva druga opredjeljenja, pa stoga smatramo da manifestacija na koju će jedni gledati pozitivno, a drugi negativno, nije ono što se uklapa u naš koncept“, kaže Vranić.
Mene, pak, muči, zašto bi načelnik općine uopće trebao dati svoju suglasnost za koncert? Pa toga ima, valjda, samo u Sjevernoj Koreji! Može li načelnik općine, odluči li sutra „Iskorak“ održati gay pride u Kostreni, to zabraniti? Ima li ovlasti ili to spada pod kršenje ljudskih prava i sloboda? Bi li tada važio argument da neki to podržavaju, a neki ne, pa nećemo ono što unosi podjele? I da sutra dođe pjevati Lepa Brena u Kostrenu, bi li i onda povlačio argument o „podjelama“? I kakve to „podjele“ postoje oko Thompsona? Kome on smeta i zašto? Zašto bi Brena, primjerice, smetala nije sporno, pjevala je za neprijatelje u zadnjem ratu.
I koja to manifestacija uopće postoji u Kostreni, osim utrke Pariz-Bakar, na koju svi gledaju pozitivno, a i to je pitanje? Stvar je, između ostalog, u tome što u Kostreni, Općinsko vijeće broji 13 ljudi, od kojih tri s načelnikove neovisne liste „Bolja Kostrena“, tri ima SDP s PGS-om, tri ima HDZ, tri lokalpatriotska „Liga za Kvarner“, a jedno – žena, koja predstavlja udrugu dragovoljaca. Na kraju, morate se zapitati, kad bi Bojna Čavoglave započinjala tako da Marko vikne: “Za kralja i otadžbinu” ili “Sprem’te se, sprem’te”, umjesto “ZDS”, bi li mu i onda zabranjivali nastupati po Hrvatskoj? Pitanje je retoričko….
Tarot kultura
Obožavam kad intelektualne gromade iz HAVC-a i sličnih antifašistički nagnutih udruga, koje inače vole ismijavati zatucane katolibane, izađu iz ormara i demonstriraju svoje šuplje praznovjerje u punom sjaju, poput redateljice Irene Škorić. Ona je u javnosti do sada bila primijećena po dvije stvari. Prvo, po dugometražnom igranom filmu „7sex7“ kojeg su mediji promovirali do besvjesti, a koji je toliko loš da spram njega i peti nastavak Sharktopusa na sci-fi kanalu djeluje scenaristički razrađen i profesionalno snimljen, a Ann Nicole Smith i Branko Cikatić u „Neboderu“ kao donekle nadareni glumci.
Druga je spot za predizbornu kampanju Ive Josipovića, koji je bio toliko glup i loš da je izazvao šok i nevjericu i postao hit na društvenim mrežama. Očito, ako želite da vam hrvatski mediji dignu veliki hype oko filma, ne treba vam redateljski talent, niti znanje o bilo čemu, dovoljno je biti pravovjeran i poznavati prave ljude. A pravi čovjek je ovdje očito Ivo Josipović, blizak prijatelj Irene Škorić, koja je i jedna od rijetkih članica njegove stranke: proguglate li malo, naći ćete masu njihovih zajedničkih fotografija na kojima se gledaju kak taubeka dva. Tako da, kad je Irena Škorić prijetila svojoj tarot gatari time da „zna utjecajne ljude“, bar znamo na kog je mislila. A tu gataru je Irena tužila jer ju je operušala za nekih skoro pola milijuna kuna. Sad, meni se postavlja pitanje, kao prvo, odakle mladoj kulturnoj djelatnici toliko para? Jer, poznato je da kulturnjaci kod nas nikad baš nisu plivali u novcu, a Škorićki tata nije tajkun.
A drugo, zašto bi gatara vratila novac kad je cilj postignut – naime, Škorić je, navodno, dala taj novac gatari da zacopra Hrvoja Hribara, koji joj je, navodno, sabotirao da joj uratci na razini osnovnoškolskih amaterskih dobiju državna sredstva!? On je ostao bez čelnog mjesta u HAVC-u, dakle Irenin problem je riješen! A još je zanimljivije to da se na Irenu obrušio Jurica Pavičić, koji je inače ne voli, jer je u jednom dokumentarcu Rome prikazala kao sakupljače sekundarnih sirovina i krivce za nestanak jednog komunističkog spomenika, što je, po Pavičiću, kao prvo rasistički spram Roma – svatko tko primijeti da oni kradu sekundarne sirovine je rasist – a kao drugo, za spomenike nisu krivi Romi, nego to što smo se odrekli komunizma i Juge, što je po Pavičiću neka vrlo zla ideologija.
A ne može joj oprostiti ni to što je bila kontra neprežaljenog mu Hribara i njegovog načina vođenja HAVC-a, koji po Pavičiću, propada otkad se tamo više ne krade kao nekad. A najmanje to što sramoti antifašizam odlascima babi vračari.
Rad i Hrvati
Agencija IPSOS je konačno provela jedno istraživanje čijim rezultatima vjerujem – a to je da Hrvati ne žele raditi do 67. godine. Iako Nijemci već sad rade do 69. godine života. Dakle, iako živimo petnaestak godina dulje nego prije pola stoljeća i iako stupamo u radni odnos kasnije, jer se veći broj ljudi školuje i iako na jednog zaposlenog dolazi već sada, gotovo jedan umirovljenik, mi ne bismo kasnije u mirovinu. Podizanje godina za odlazak u mirovinu smatra previsokim 88 posto ispitanika, njih 7 posto smatra da je točno kakva treba biti, dok je za 2 posto građana dob od 67 godina za odlazak u mirovinu – preniska.
Zanimljivo, više protivnika u odnosu na cijelu Hrvatsku nalazi se među ženama (91 posto), ali i mlađima do 30 godina (93 posto), na sjeveru Hrvatske (94 posto), te u Istri i Primorju (96). Još zanimljivije je da Hrvati niti ne štede za stare dane – uzdaju se u prvi stup, odnosno generacijsku solidarnost, iako nema mlađe generacije koja će raditi za njih kad odu u mirovinu: Hrvati imaju u prosjeku tek nešto preko jednog djeteta po paru, a i to jedno ode na kraju za -. Irsku.
A najveći protivnik te mirovinske reforme je Ivan Pernar. Koji nikad u životu nije dana radio dok nije smjestio stražnjicu u Sabor. Dugo mu je ne raditi ništa čak do 67. godine života. Njegova popularnost kao političara, nažalost, dosta govori o tome zašto nam je tako kako nam jest. Naročito među onima koji bi studirali besplatno do 35. i to na FFZG-u, a onda otišli u penziju sa 60. S tim da im penzija ne bude manja od plaće. Malo realnosti nam ne bi škodilo.