Sabor i Vlada RH su pokretne trake za usvajanje zakona

Ovdje se ne radi samo o borbi za novi Ovršni zakon, već i o borbi za bogatiju i humaniju Hrvatsku, o borbi za pravedniju raspodjelu kapitala i resursa. Bez obračuna s glomaznim državnim aparatom, koji je stvorio uhljebnički aparat, nema niti visokih plaća, niti mirovina. Da nije toliko uhljeba koje građani moraju hraniti, imali bismo znatno veće plaće i mirovine, pa ne bi bilo problema kod plaćanja dugova i toliko ovrha, tvrde u Inicijativi Ovršni ustanak

Ministarstvo pravosuđa je glavna kuhinja hrvatskih zakona. Kad neki zakon „skuhaju”, onda ga premijer na sjednici Vlade stavi kao točku dnevnog reda, a ministar pravosuđa ga predstavi više simbolički s par rečenica, tipa – koje su mu prednosti, što se s tim zakonom dobiva. Rasprava u pravilu ne postoji i onda ide glasovanje. Sav taj postupak na Vladi često traje svega par minuta. Onda ide u Sabor pa u oko 90 posto slučajeva usvajanje ide po hitnom postupku, što znači odmah poslije prvog čitanja. To se, inače, samo naziva čitanjem, iako se često niti ne događa, o čemu nam svjedoče sami saborski zastupnici koji kažu da ih se zatrpava enormnom količinom materijala koje je fizički nemoguće pročitati, a kamoli provesti neku kvalitetniju raspravu o pročitanom. Zato, bez pretjerivanja, Vladu i Sabor možemo nazvati – pokretnom trakom za usvajanje zakona ili glasačkom mašinom…

Tko piše zakone, najčešće je nepoznanica, gotovo kao što je i nepoznanica ono što u njima piše i to velikoj većini onih koji ih donose. Jer, javna je tajna da se zakoni često pišu po narudžbi, kao da se radi o meniju. Tko je naručitelj vrlo lako se može iščitati iz samog zakona kada se vidi – na čiju ruku ide. Ima tu sponzora kampanja kojima se u znak zahvalnosti guraju zakoni koji će im omogućiti brzo bogaćenje po receptu: ruka ruku mije!

Narod prvi put u izradi jednog zakona

Članovi Inicijative Ovršni ustanak su odlučili napraviti presedan u izradi jednog zakona – odlučili su se direktno uključiti u skiciranje i kreiranje Ovršnog zakona ispred interesne skupine koja se zove – suvereni narod. Prvo su krenuli sa stjecanjem legitimiteta za predstavljanje građana kroz skupljanje potpisa: skupili su ih više od 35.000 što im daje za pravo predstavljati one koji su za novi Ovršni zakon po mjeri naroda.

Kako bi ljudima objasnio o čemu se radi, Danijel Galović je proveo 40 iscrpljujućih dana na štandovima na ulici s aktivistima Inicijative Ovršni ustanak, a akcija prikupljanja potpisa se proširila na više gradova: Đakovo, Vukovar, Split, Sisak, Rijeka, Varaždin i dr.



Pored buđenja građana, pokušavaju brojnim mailovima animirati parlamentarne stranke i neke neparlamentarne stranke, kao i udruge koje se deklariraju kao borci za blokirane, da se pridruže Ovršnom ustanku, ali nailaze na potpuno ignoriranje s nekoliko iznimaka. Unatoč tome i dalje prokazuju greške sustava, nude rješenja i pozivaju na zajedništvo oko pitanja rješenja problema blokiranih, unatoč ideološkim podjelama.

Treća faza rada Inicijative Ovršni ustanak je pokušaj uspostave dijaloga s premijerom, ministrima Draženom Bošnjakoviće i Zdravkom Marićem, kao i s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, kroz akcije mail bombinga. I napokon je stigao poziv ministra Bošnjakovića da je voljan primiti delegaciju Ovršnog ustanka. Što je razlog za pristanak, ne znamo. Možda je i njima dosadilo da im već 3 i pol mjeseca svaki četvrtak dolazimo pred Vladu, neki put i pred ministarstvo, neovisno je li sunce, padaju li kiša ili snijeg, puše li bura ili ne. Svaki, baš svaki četvrtak smo im bili na vratima, tj. za vratom! Danijel Galović je rekao: “Moram popričati s Bošnjakovićem.” I popričao je 9. travnja 2018. u njegovom kabinetu u Ministarstvu pravosuđa. A prije toga je pismeno zatražen sastanak s Plenkovićem i Bošnjakovićem:

Poštovani g. Plenkoviću i g. Bošnjakoviću,

tražimo da hitno primite predstavnike Inicijative Ovršni ustanak kako bismo razgovarali o problemima ovršenih i blokiranih građana u sjeni vaših političkih poteza koji nas, blago rečeno, sablažnjavaju. Moramo vam reći DOSTA je takvog bahatog i arogantnog odnosa prema nama!

Zašto tražimo hitni sastanak:

  • zbog utjecaja Ovršnog zakona na iseljavanje i demografski slom Hrvatske,

  • zbog žrtava monstruoznog Ovršnog zakona,

  • zbog milijun hrvatskih građana u dužničkom ropstvu,

  • zbog mjera koje ste donijeli kao pomoć, a one to zapravo nisu.

Tko smo mi da tražimo sastanak s vama:

  • imamo legitimitet više od 35.000 građana koji su nam dali svoje potpise,

  • mi smo vaši poslodavci od kojih primate plaću i dodatke na plaću, koji su platili službene aute koje vozite i koji plaćaju sve povlastice koje imate,

  • mi smo oni koji će vam isplaćivati plaću još dugo nakon što više ne budete ministar, premijer i saborski zastupnici,

  • mi smo oni koji će vam do kraja život isplaćivati visoku mirovinu.

Bošnjaković i dalje želi Finu i javne bilježnike!

Ministarstvo pravosuđa, soba za sastanke, veliki ovalni stol. Prisutni ispred Ministarstva: ministar Dražen Bošnjaković, državni tajnik, mr. sc. Josip Salapić, voditelj radne grupe za novi Ovršni i još dvoje djelatnika Ministarstva plus dvoje naoružanih djelatnika pravosudne policije. S druge strane, ispred Ovršnog ustanka: Danijel Galović, Mihajlo Zorić, Marina Vugec, Mirjana Spajić i Ina Tomljenović Dujić. Žene su nezaobilazne sudionice svake akcije Ovršnog ustanka, pa tako i ovog događaja.

Ministar je kasnio na sastanak zbog sjednice Vlade RH, te je prvi dio vodio Josip Salapić, koji je istakao da u Ministarstvu prate rad Ovršnog ustanka, da znaju što i kako radimo, da je to sve zakonito, da znaju kakvo je stanje na terenu, itd. Danijel Galović je govorio o problemu blokiranih i ovršenih građana kao i o našim prijedlozima koje smo prethodno urudžbirali. Nakon Marine Vugec, koja je govorila o svom problemu dužničkog ropstva, govorio je Mihajlo Zorić, koji se zahvalio na otvorenom kanalu komunikacije, kako je potrebno da javnost ima pravu i punu informaciju što se radi, kao i da predlažemo da iz redova naših pravnih stručnjaka koji su članovi Inicijative Ovršni ustanak, uvrste jednog ili nekoliko njih u radnu grupu za izradu novog ovršnog zakona, kako ne bi dolazilo do nepotrebnog uznemiravanja javnosti zbog tajnosti rada.

Ministar Bošnjaković je imao poduži monolog: govorio je o novom Ovršnom zakonu te da je radna skupina već poodmakla u radu, ali da svejedno pošaljemo neki naš prijedlog osobe koja bi mogla sudjelovati u radu. Rekao je da trošak ovrhe ne bi trebao prekomjerno narasti. Govorio je i o tome da nakon izrade prijedloga zakona, zakon odmah ode na javnu raspravu i da će svatko imati pravo iznijeti svoje mišljenje i prijedloge.

Nakon njega je Galović naglasio da javni bilježnici i FINA ne bi trebali provoditi ovrhe. Postavli je pitanje ministru – što FINA radi u radnoj skupini? „FINA je uslužna djelatnost, a ne akter u ovršnom postupku.” Na to mu je ministar replicirao kako on nije nadležan za rad FINE, već Ministarstvo financija na čelu s ministrom Zdravkom Marićem. Na to mu je Galović odgovorio: „Ali lopata ne kopa sama! FINA radi po zakonu koji joj je to dopustio. Kako lopata može odlučivati, a ona je tek alat?”, odlučno ga je demantira Galović na što je ministar zašutio.

Ministar je i dalje ustrajavao da FINA ima legitimitet biti u radnoj skupini, kao i javni bilježnici. Galović je iznio da su neki njegovi prijatelji javni bilježnici i da ih je sram što ih ljudi prozivaju zbog ovrha, iako oni ne rade taj posao. Kao što znamo, samo „neki” javni bilježnici imaju monopol za provođenje ovrha. Došlo je i “iskrenja”nakon kojeg je Galović predložio ministru odu izađu van zagrljeni pred novinare koji ih čekaju i da ministar da ostavku javno pred njima, na što se ministar samo nasmijao…

Zorić je dodao kako mi ne tražimo milostinju, već pravedniji Ovršni zakon: „Ljudi se više boje Ovršnog zakona, nego Kaznenog. Oni više ne vole poštare jer nose ovrhe.” Govorio je još i o emocionalnom stanju građana i društva opterećenim ovrhama, o njihovom utjecaju na obitelji, da im treba pomoći, da sud treba po službenoj dužnosti paziti je li dug zbog kojeg se pokreće ovrha u zastari, a ne da ovršenik to sam mora istraživati. Zatim je zatražio od ministra omogući građanima predah uvođenjem moratorija na ovrhe dok se ne izradi novi Ovršni zakon, ali suprotna strana na to ne reagira.

Galović je na kraju ponovio ono na što su do sada pristali: nema prisilnog stečaja blokiranih i možemo poslati svoj prijedlog o našim članovima radne skupine, na što je ministar odgovorio potvrdno. Također je pristao da će razmotriti ostale naše prijedloge koji smo mu dali na više stranica, a uz njih i nekoliko fotografija o dvije teme: odgovor koji smo dobili od APIS-a da nije dobio nikakav zahtjev za izradom aplikacije za provođenje ovrha i nekoliko fotografija o krajnje nehumanom smještaju deložirane Katije Šarić iz Dubrovnika.

Zašto Bošnjaković mora dati ostavku?

Što smo uspjeli na razgovoru s ministrom Bošnjakovićem? Uspjeli smo dobiti obećanje da se osobni stečaj neće provodi automatizmom, već na pristanak blokiranog. To zapravo znači da se nad 80 do 90 tisuća građana, koji su trebali biti obuhvaćeni tim prisilnim stečajem, on se neće provoditi prisilno! Nema nove otimačine imovine! Ishodovali smo da ministar Bošnjaković pristane da predstavnik Inicijative Ovršni ustanak bude član radne skupine za izradu novog Ovršnog zakona, a razmatrat će i ostale naše prijedloge koje smo predali u pisanom obliku. Dajemo mu nekoliko dana da ih razmotri i da nam odgovori. Do tada idemo pritiskati Zdravka Marića! Dakle, zašto ministar Bošnjaković mora dati ostavku?

  • Najviše zbog svih ovih izgubljenih godina u nepovrat, kad je Ovršni zakon uz njegov pristanak neometano haračio i odnosio brojne žrtve: samoubojstva, obolijevanja, raspadi obitelji, deložacije, iseljavanje…

  • Jer nismo vidjeli neku veliku volju da nešto radikalno želi promijeniti: želi zadržati FINU i javne bilježnike i ne traži izradu aplikacije za provođenje ovrha (Slovenci već 10 godina koriste tu aplikaciju, ovrhe ne provode javni bilježnici već samo 5 sudaca, a troškovi ovrhe ne prelaze 55 eura).

  • Zato što ne nudi nikakvo rješenje za ostvarivanje prava na dom i onima koji ga nisu u stanju sami kupiti. Na naše pitanje, a što nakon 18 mjeseci smještaja deložiranog? Kamo onda? – nije imao odgovora.

  • Zato što nije utvrdio humani standard prostora za deložirane, pa ratni zločinci i serijski ubojice u zatvorima imaju bolji standard od obitelji koje su ova nesposobna Vlada i on s Ovršnim zakonom bacili u dužničko ropstvo.

Neki nam podvaljuju da smo mi protiv otplate glavnice duga, što nije istina. Nismo čak niti protiv pristojnog iznosa troškova ovrhe do kojih 200-tinjak kuna, a nismo niti protiv zateznih kamata do 50 posto od iznosa glavnice. Sve ostalo je čisto lihvarenje ili legalna pljačka s ciljem potpunog lišavanja od sve imovine i djedovine i s ciljem uništenja hrvatskog naroda!

Ministar Bošnjaković je želio oko 100.000 blokiranih „izbaviti” iz blokade i dužničkog ropstva tako da im „pomogne” da ostanu bez sve svoje imovine kroz osobni stečaj. O umanjenju lihvarskog duga – niti ne razmišlja. Ali, zato razmišlja o osnivanju „Gestapoa” za blokirane nevinog imena: povjerenici za ovršene i blokirane građane. Evo što je Danijel Galović rekao o njima:

“Djelatnici tog ‘Gestapoa’ bit će predstavljeni našem narodu kao državni službenici radnog naslova – ‘povjerenici za ovršene i blokirane građane’. Njihova zadaća neće biti policijska, kao u fašističkoj Njemačkoj, već će biti isključivo financijske naravi, a utjelovljuje nama već dobro uhodanu agendu koja je već ugrađena u postojeći Ovršni zakon, a glasi: ZADUŽI – RASKUĆI – ISELI!”

Ovršni zakon ne blokira samo račun. On blokira čovjeka na svim područjima i direktan je udarac i na obitelj i na zapošljavanje (nema smisla raditi ako će ti lihvarska blokada ionako sve pojesti!) i na otvaranje novih radnih mjesta i na demografiju…

Ovršni zakon provodi obiteljsko nasilje

Kad postanemo država bez kriminalnih organizacija i političkih nasilnika, tek onda ćemo imati društvo u kojem će svaki oblik nasilja biti krajnje neprihvatljiv i nezamisliv, pa tako i nasilje putem Ovršnog zakona.

Danijel Galović je ponašanje vlasti prema deložiranima nazvao nasiljem nad obitelji: „Ne smijemo odustati jer više ovako dalje ne ide. Ustav Republike Hrvatske, čl. 32 nam govori da je dom nepovrediv, a članak 35 kaže: ‘Jamči se pravna zaštita osobnog i obiteljskog života i ugleda i časti svakog građanina Republike Hrvatske.’ Primjenom Ovršnog zakona vlast Republike Hrvatske vrši obiteljsko nasilje nad našim sugrađanima. Drugdje gdje se događa obiteljsko nasilje, nasilnik bude uhićen i odveden u zatvor što ovdje nije slučaj. Dom MORA ostati mjesto sigurnosti i mira. Kako to izgleda u stvarnosti? Vidjeli smo to na primjeru deložirane devetočlane obitelji Cvjetković i obitelji hrvatskog branitelja Dukića, obje iz Zagreba, ali i na tisućama drugih hrvatskih obitelji koje su ostale bez svog doma zbog primjene Ovršnog zakona. Ovo je borba za pravo na dom svakog pojedinca i svaku obitelj! Ako smo uspjeli dobiti rat, dobit ćemo i ovu bitku za izmjenu Ovršnog zakona!”

Obitelj Marija Cvjetković iz Zagreba, koja je prije više od godinu dana preživjela kalvariju, kaže: „Mi smo doživjeli najgori mogući scenarij: naša deveteročlana obitelj je završila na ulici, a mi postali beskućnici u srcu Zagreba. Mi smo godinu i pol prepušteni sudbini, prepušteni ulici. Hvala Bogu, ima dobrih ljudi u Hrvatskoj tako da su nas susjedi prihvatili i zbrinuli. Ali to nije rješenje za jednu deveteročlanu obitelj. Ljudi iz Hrvatske najviše odlaze zbog pravne nesigurnosti. Ja sada ne osjećam gorčinu, samo strahovitu tugu. Mislim, ‘Narode, kamo to ideš?’ Zaista se bojim kamo to idemo i koliko ćemo to još izdržati, jer nažalost u svoj ovoj agoniji mi smo upoznali brojne ljude koji su se pogubili u ovoj tragediji u kojoj smo se i sami našli, gdje su se obitelji potpuno raspale, neki članovi umrli ili teško razboljeli. Ja vas danas pozivam da ne šutite, jer šutnja je ono najgore što se ovom društvu može dogoditi – šutnja je znak pristanka. I molim vas: UČINITE NEŠTO ZA SVOJ NAROD! UČINITE NEŠTO ZA ONE KOJI JOŠ IMAJU HRABROSTI OSTATI U HRVATSKOJ!”

I sudbina nedavno deložirane Katije Šarić iz Dubrovnika je ista – raspad obitelji, nemogućnost osiguranja novog smještaja. Ona kaže: „Prije rata stanovali smo u stanu u novogradnji u naselju Mokošica u koji smo se uselili 1996. kad je postao naše vlasništvo. Na početku rata, na traženje specijalaca vojske RH, ustupili smo naš stan za potrebne vojne akcije nakon čega je stan granatiran, navođenim oružjem neprijateljske vojske. Totalno uništen stan prodali smo za vrlo mali novac jer ga nismo bili u stanju hitno popraviti i spriječiti oštećenja u stanovima ispod našeg.”

U to vrijeme nije bilo obnove, pa je Katija, da bi otvorila krojački obrt, prodala oštećeni stan, ali nije riješila svoje stambeno pitanja koje s tim iznosom u Dubrovniku ne bi niti mogla riješiti. Deložirana je iz stana u vlasništvu Grada Dubrovnika u devastirani, zagađeni prostor koji se sastoji od jedne sobice od par kvadrata u kojoj treba biti sa sinom, u kojem joj je i kuhinja i dnevni boravak i spavaća soba.

Ovršni zakon su pisali – zločinci!

Objavljujemo iskustvo pravnika Ivice Markovića, člana radne grupe Ovršnog ustanka za izradu novog Ovršnog zakona. On želi pomoći ovršeniku, ali tako nešto je nemoguće, jer sadašnji Ovršni zakon toliko teško narušava ustavnu ravnopravnost stranaka u ovršnom postupku, da je biti ovršenik – kazna koja je zakonom unaprijed provedena.

“Pokušavam žalbom na rješenje o ovrsi pomoći jednom ovršeniku, ali nikako ne ide. NIKAKO! Kako god okrenuo, prevrnuo, pojašnjavao, tumačio… udarim na odredbu Ovršnog zakona koja dužnika ovršenika dočeka aperkatom i ovaj je na podu”, rekao je Marković.

Taj zakon toliko je u svojoj srži narušio ustavnopravnu ravnopravnost stranaka u postupku u korist vjerovnika ovrhovoditelja, da mogu ustvrditi da je njime zaokružen savršeni zločin. Pisali su ga zločinci, a usvojili zločinački predstavnici građana. Predviđeno je sve, ali baš sve, da se dužniku utjera dug. Pravno-tehnički toliko je savršen da kroz njega ne može proći nikakva suspenzivna salmonela, pa ću ga zato nazvati NAJFAŠISTIČKIJIM zakonom u EU-u. Npr., u Austriji ovršni propisi štite dužnika od predatora. Postoje osigurači. Mostovi kozmetički prijedlozi u vezi izmjena Ovršnog zakona su tragikomični, ali su prihvaćeni kao okosnica „javne rasprave”. Nije niti dotaknuta suština problema, a ako bismo tražili suštinu došli bismo upravo do grube neravnopravnosti stranaka u ovršnom postupku i tisućupostotnog transfera ugovornog i poslovnog rizika na dužnika ovršenika. Biti ovršenik – kazna je koja je zakonom unaprijed provedena!

Rješenje problema je u ukidanju cijelog Ovršnog zakona od korica do korica! Treba ga staviti izvan pravne snage, suspendirati i zaustaviti provedbu svih, ali baš svih ovršnih postupaka, do donošenja potpuno novog zakona, a u međuprostoru do donošenja novog zakona, na Ustavu zasnovanog, aktivirati NAGODBU između vjerovnika i dužnika koja bi potaknula institut dijeljenja rizika, kao na Zapadu. Iz ovoga treba izuzeti slučajeve ovrha proisteklih iz obiteljskih i sl. odnosa. Nakon donošenja novog zakona vjerovnicima koji nagodbom nisu raspetljali odnos s dužnikom treba omogućiti pokretanje nove ovrhe, ali po novim pravilima.

Mislite li da bi se svijet srušio ako bi bilo volje da se provede ovakav scenarij koji bi na zadnje noge digao onih 1 posto naših fašističko/financijskih gospodara?” (Objavljeno u Biltenu SH br. 3)

Prosvjed protiv ovršne mafije

Danijel Galović se 8. travnja u Splitu sastao s Robertom Pilipovićem, osnivačem Inicijative Vrijeme je da narod kaže DOSTA! i dogovorio zajednički prosvjed protiv ovršne mafije. “Pokazali smo na Zrinjevcu 3. ožujka da se oko jedne ideje mogu okupiti i lijevi i desni i treći, a sad dokazujemo da se može ujediniti i sjever i jug i istok i zapad Hrvatske. Vidimo se uskoro na prosvjedu!”, rekao je Galović. Poziv o zajedničkoj organizaciji prosvjeda uputio je mailom Udruzi Blokirani kao i svim parlamentarnim i neparlamentarnim strankama, udrugama i inicijativama kojima su usta puna borbe za izmjenom Ovršnog zakona i obračuna s ovršnom mafijom.

Ovdje se ne radi samo o borbi za novi Ovršni zakon, već i o borbi za bogatiju i humaniju Hrvatsku, o borbi za pravedniju raspodjelu kapitala i resursa. Bez obračuna s glomaznim državnim aparatom, koji je stvorio uhljebnički aparat, nema niti visokih plaća, niti mirovina. Da nije toliko uhljeba koje građani moraju hraniti, imali bismo znatno veće plaće i mirovine, pa ne bi bilo problema kod plaćanja dugova i toliko ovrha. Zato je nužno donijeti plan o novom teritorijalnom ustroju po uzoru na prijedlog dr.sc. Ivana Koprića, čime bi se znatno smanjio broj samoupravnih jedinica. Treba napraviti i reformu političkog sustava, smanjenjem broja zastupnika u Saboru, rezanjem njihovih plaća i privilegija (vozni park, skupi mobiteli…), kao i mnoge druge stvari, a kao prvo srediti korumpirano sudstvo. Uz to ide i promjena Ustava RH. Svi koji bi takvim promjenama ostali bez posla mogli bi biti zbrinuti na brojnim radnim mjestima koja nam nedostaju i ne bi trebali uvoziti radnu snagu.

Zbog stravičnog učinka Ovršnog zakona treba donijeti i zakon koji će anulirati tu štetu – Lex Ovršni. Potrebno je donijeti i Lex Bošnjaković kojim bi se moglo prozvati na odgovornost sve kreatore štetnih zakona, koja bi se digla na razinu izdaje nacionalnih interesa. Ne može interes banaka i kapitala biti iznad interesa kao što su demografska obnova, sigurnost obitelji i kvaliteta života zbog koje mnogi odlaze van. Vrijeme je za veliko proljetno pospremanje. Mi smo već uzeli metlu. Hoćete li nam se pridružiti?

Facebook Comments

Loading...
DIJELI