Da kojim slučajem Davor Bernardić uistinu i ima potencijala napraviti nešto konkretno i pozitivno po SDP, za to po svemu sudeći nema vremena niti mogućnosti jer sve intenzivniji unutarstranački sukobi ne daju mu prostora za bilo kakav ozbiljan manevar. Nije mladi Bero značajna politička figura, ali jednako tako ne treba zaboraviti niti stanje koje ga je zateklo kada je ključeve stranke preuzeo od svojeg prethodnika Zorana Milanovića čiji puleni ne prestaju protestirati protiv aktualnog šefa Partije, koji je s ključevima stranke preuzeo i rastrojeno članstvo, financijske poteškoće i bezbroj drugih poteškoća s kojima se evidentno nije u stanju nositi.
No, dojam promatrača sa strane ide i u tome smjeru da rejtingu SDP-a znatno više štete istupi Milanovićevih kadrova negoli Bernardić sam po sebi. U najjačoj oporbenoj stranci, dvije su zaraćene struje posljednjih nekoliko dana posve skinule masku i krenule u potpuni i nadasve otvoreni obračun čiji epilog još uvijek nije do kraja jasan. Početak kraja odvio se na zajedničkoj sjednici Kluba zastupnika i Predsjedništva stranke na kojoj se Bernardić pojavio kako bi se za poziciju predsjednika stranke stojički borio do samoga kraja. Neistomišljenicima u stranci, jasno je dao do znanja da prestanu cmoljiti te da ga ruše institucionalnim putem.
Najveći je pak misterij u cijeloj priči Bernardićev donedavni zaštitnik Zlatko Komadina, koji ni sam ne zna na koju bi se stranu svrstao. Dok s jedne strane mediji pišu o tome kako i on zahtijeva da Bernardić odstupi on osobno poručuje da stoji iza Bernardića te da vodstvo nema namjeru pokretati njegov opoziv. Dodao je i kako nije lako lomiti Bernardića da podnese ostavku, što se odvijalo na nekoliko ranijih sastanaka užeg vodstva, a uz to, istaknuo je i kako izdaja ne dolazi u obzir. ”Svatko ima grešaka, ali izdaja kolege ne dolazi u obzir”, poručio je Komadina odgovarajući na pitanje bi li za stranku bilo dobro da Bernardić ode, iako je prije svega nekoliko dana u razgovoru za Hrvatski radio priznao da je dio ljudi na prvom sastanku u Gorskom kotaru nagovarao Bernardića da da ostavku, dok su neki spominjali i oštre sankcije.
Tom je prigodom tvrdio da Bernardić mora donijeti optimalnu odluku, ali i da je on osobno spreman preuzeti čelo Partije kao vršitelj dužnosti. Bernardić je očito, vrlo lukavo doskočio kritičarima i oporbenjacima u svojim redovima te poručio kako će ostavku uistinu dati, ali samo pod uvjetom da u tom slučaju stranka krene s izborima za sva stranačka tijela, što uključuje izbore za šefa stranke, ali i izbore za Glavni odbor te za kompletno Predsjedništvo i to u što skorijem roku, a to je scenarij koji bi ugrozio pozicije kako Berinih kritičara, tako i njegovih pristaša.
Ekipi koja je Bernardića dovela na vlast u stranci ova opcija još je manje bliska budući da zamjene za Bernardića, izuzev Komadine nemaju pa je plan bio da upravo ovaj esdepeov doajen, ostane na funkciji do izbora za Europski parlament, kao vršitelj dužnosti, što bi pak značilo da on osobno sastavlja liste za EP. U tome scenariju Komadina bi Bernardiću ponudio prvo mjesto na listi za Europski parlament, što je Bernardić odbio te se očigledno odlučio upustiti u bitku do samoga kraja, ne znajući kakav je njezin epilog.
Bernardić je jedno vrijeme pretendirao i na to da sebe instalira na mjesto Kluba zastupnika, pri čemu bi ignorirao činjenicu da su dvije trećine zastupnika Kluba potpisale pismo u kojem traže njegovu ostavku, a oglasila se i potpredsjednica Kluba zastupnika Sabina Glasovac tvrdeći da će ona prva dati ostavku na svoju poziciju ukoliko Bernardić zavlada Klubom. Nedugo potom Bero je odustao od ideje da vodi Klub, ali je nejasno kako će nakon toga vodstvo stranke i Klub zajedno djelovati, a situacija je u najmanju ruku neobična te nije nemoguće da se stranka uistinu vrlo skoro rasloji i raspadne, jer kako sada stvari stoje taj je scenarij neizbježan.
Što god da se dogodilo, jedno je sigurno – Bernardiću nije lako, jer posljednjih mjeseci prilično je spokojno podnosio kritike na svoj račun, no prije nekoliko dana u razgovoru za Novi list otvorio je dušu i detektirao uzročnike svojih problema.
”Očigledno se nema mjere u plasiranju lažnih informacija i spinova i stvaranja dojma da ja eto tek što nisam izbačen naglavačke iz stranke. Interesna skupina onih koji uništavaju SDP očito ne preza ni od čega, a mene su očito prepoznali kao nekoga tko ugrožava njihove foteljaške interese. Tijela stranke su na mojoj strani S druge strane imamo činjenicu kako višekratno gube na svim regularnim tijelima stranke, na konvenciji, predsjedništvu, glavnom odboru, statutarnoj komisiji. Ja do sada niti na jednom od tih tijela, kada se raspravljalo i o meni i o radu stranke nisam izgubio potporu. Ako sam tako notorno loš i nepopravljiv, kako im je tako teško osigurati na baš prezahtjevne uvjete za moju legalnu i na statutu stranke utemeljenu smjenu? Lako i legalno to mogu odraditi, a ne cmizdriti po svim mogućim medijima i moljakati mene da sam odstupim. Ne sporim nikome pravo da se ne slaže s mojim izborom za predsjednika i da traži moju smjenu, ali odbijam prihvatiti njihove metode kojima ruše ugled stranke i stvaraju dojam u javnosti kako u stranci vlada kaos, i da sam ga ja proizveo. Nisam samo ja problem Bilo bi fantastično i lako rješivo da sam samo ja problem stranke. Moja je greška što sam u nakani da pomirim sve struje propustio članstvo suočiti s političkim nasljeđem moga prethodnika i njegovih sekundanata koji sada urlaju »držite lopova«. A to je nasljeđe – zapuštenost organizacije, pasivizacija članstva, pasivnost lokalnih organizacija. Nevidljivi forumi, pasivnost savjeta, nedostatak političkih rasprava, slab liderski kapacitet vodstva, autoritarnost predsjednuika, klijentelizam, neispunjena obećanja, loše gospodarsko stanje, izostanak reformi. To su naši istinski problemi koje pokušavam s vodstvom stranke rješavati, ali me se na sve načine u tome ometa”, kazao je Bernardić pa potom nastavio s kritikama na račun svojega prethodnika Zorana Milanovića od kojega je, kako je rekao, naslijedio i Klub čiji disidenti danas drže HDZ na vlasti.
”Ovim ih putem podsjećam kako pad rejtinga počinje gubitkom dvaju parlamentarnih izbora u zadnje dvije godine i takvo stanje sam zatekao kad sam došao na funkciju predsjednika stranke. Većina onih koji danas galame, imali su tada priliku koju nisu znali iskoristiti. Ne da je nisu iskoristili, nego su skoro upropastili stranku. Protivnici su neradnici Ne bježim od činjenice da je dio odgovornosti i na meni. Žao mi je što nisam uspio organizirati stranku kao modernu stranku, koja svoje djelovanje temelji na vrijednostima solidarnosti, pravednosti, slobode i jednakosti. Nažalost, posljedica je to opstrukcije dijela članova stranke koji su navikli ne raditi ništa. Čim se pred njih stavio konkretan zadatak, što bi opravdalo plaću koju primaju, isti su krenuli s opstrukcijama i miniranjem vodstva stranke. Umjesto sankcioniranja, moja odluka je bila da pokušamo »sjesti« u istu lokomotivu i zajedno povući SDP-ovu kompoziciju. Međutim, pripradnici te destruktuvne frakcije nikad nisu željeli jaki SDP, već sinekure, fotelje i novac”, zaključio je Bernardić koji uistinu nije daleko od istine kada dio krivnje za stanje u stranci prebacuje na Milanovića i njegove suradnike. Nitko u vrijeme kada je Milanović stvarao rasulo, kako financijsko tako i ono među članstvom, izbacujući neistomišljenike nije ni približno žustro reagirao kao što se to danas čini, jer današnje pobunjenike bivši premijer u šaci je držao pozicijama na kojima su se nalazili.
O sukobima u SDP-u govorilo se i u Otvorenom gdje su gostovali prof. dr. sc. Smiljana Leinert Novosel s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, prof. dr. sc. Ivan Rimac s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Jasmina Popović, komentatorica HRT-a, Davor Gjenero, politički analitičar te Tihana Tomičić, komentatorica Novog lista. Profesorica Leinert Novosel ustvrdila je kako se Bernardić ponaša kao da ni sam ne zna što mu je činiti. “Ono što ljudi gledajući sa strane mogu zaključiti je da je stranka u kaosu te da ni oni koji pretendiraju da budu na čelu stranke ne znaju što bi mogli učiniti. Sama stranka treba sjesti i vidjeti u kakvoj je krizi i pronaći rješenje”, izjavila je Leinert Novosel. Na Bernardićeve izjave da ga ruši krupni kapital i izvozni lobiji reagirao je profesor Rimac, tvrdeći kako je šef SDP-a i ranije imao takvih izjava koje nisu odveć argumentirane.
“Bernardić nas svojim izjavama vodi u sumnju da on ne sagledava ispravno stvari koje se oko njega događaju. To je karakteristika čovjeka koji je pod pritiskom, a Bernardić je pod pritiskom već mjesecima, ako ne i od trenutka kad je izabran za predsjednika stranke”, poručio je Rimac, koji rješenje ne vidi samo u smjeni predsjednika stranke. I Popović je svjesna krize u SDP-u, u kojem, kako je navela, vlada potpuna paraliza. Bernardić se prema njenim riječima loše snalazi u političkom kontekstu vlastite stranke.
“Nije svejedno je li kriza potresa SDP ili HDZ ili neku manju stranku. Način na koji se unutar stranke dezavuira gospodina Bernardića je flagrantno kršenje svih demokratskih načela”, objasnio je Gjenero, dodajući da se skupilo pedesetak moralista nekadašnjeg šefa Milanovića koji su nezadovoljni činjenicom da su izgubili bitku za kontrolu na strankom te sada blokiraju rad alternativne skupine koja pokušava konsolidirati stranku. Čine to sustavno, dvije godine, a u tome se procesu, prema riječima analitičara, Bernardić nije snašao. Uvjeren je da ako Bernardić ne ode, sukobi će se zaoštravati, a zastupnički klub će se podijeliti.