‘Blažena Hozana’ je privatni vrtić za bogatu djecu? Ma hajde!

Afera Mađerić pomalo podsjeća na aferu s čokoladicama, kad je svojevremeno Predsjednica podijelila djeci u Dubrovniku čokoladice iz Konzuma, pa je ispalo da su neke od njih – srpske.

Svašta smo mogli čuti u aferi Murganić: no da je odnijela paketiće čokoladice i par slikovnica dječici u bilo kom vrtiću koji nije katolički, vjerojatno se ne bi dogodilo – ništa. Jer, budimo realni, kad cijeli dan slušate s radija pametnjakoviće koji mudruju “a zašto crkva sama ne pokloni djeci čokoladice, dobivaju dosta i previše iz proračuna”, i to postane općeprihvaćeno, morate se zapitati jesu li ti ljudi retardirani, ili što? Kad državni dužnosnik ide u posjet školi ili dječjem vrtiću, naročito na datum poput Svetog Nikole, naravno da će ponijeti sitnice koje će podijeliti djeci. I to neće platiti iz svog džepa, ako ne ide u privatni posjet svom djetetu. To će platiti ministarstvo.

Jesu li Mađerić i Murganić pogriješile što su otišle u vrtić u koji ide dijete jedne od njih i nisu pazile što piše na pelenama i slikovnicama? Da, svakako. Još više što su bježale od novinara. Je li cijeli slučaj medijski prenapuhan do besmisla, kao i Kolindine čokoladice? Je.

Tada je Grabar – Kitarović pogriješila, istina. Predsjednik, kad dijeli takve sitnice djeci, treba paziti da promovira svoju zemlju, to stoji. No stvarno nije trebalo dizati dramu oko toga što su čokoladice bile – srpske. Na udaru se našao mrski Todorić koji prodaje srpske čokoladice, a koji je u međuvremenu propao pa ćemo ubuduće srpske čokoladice kupovati u Kauflandu i Lidlu, ako hrvatskih za pet godina u tim dućanima uopće i bude. A ”četnik Vučić” je dobio dobar materijal da vadi Hrvatima mast da su “nacionalisti”, kao i Stanković koji se ulovio na opću površnost oko cijele stvari.

Površnost je i ovdje prava riječ za cijelu aferu. Kao što je Vučić maliciozno iskoristio neoprezan potez Kolinde Grabar-Kitarović da bi napao “hrvatski nacionalizam”, dok se predsjednica s jedne strane našla pod optužbama da nije domoljub jer ne dijeli hrvatske proizvode, a s druge da je nacionalist jer se ispričala zbog dijeljenja srpskih čokoladica, tako je ovo maliciozno iskorišteno ne samo za napad na Murganić, što samo po sebi nije problem, to je u politici legitimno koristiti, nego najviše na starog, najvećeg neprijatelja svih “lijevih liberala” – RKC, od koje podnose samo papu Franju koji je u osnovi ionako njihov. Dakle, nije mi namjera braniti njih dvije, iako ne mislim da su napravile nešto strašno, niti nezakonito, ali političar uvijek mora biti na oprezu i razmišljati kako će što biti percipirano u javnosti., ali mi jest namjera braniti djecu i vrtić.



Jer, kao prvo, svi su stalno isticali da se radi o “privatnom katoličkom vrtiću” u kojeg, ‘jelda’, s obzirom na to da je privatni idu djeca bogatih, ne potrebitih. Krivo. Kao prvo, “privatni katolički” vrtić je drveno željezo, vrtić je ili privatni, ili gradski, ili crkveni odnosno katolički. Državni ne postoji. Crkva nije “privatnik”, što podrazumijeva privatnog poduzetnika koji radi za profit, nego vjerska i time automatski neprofitna organizacija. Red časnih sestara je pravna, ne privatna osoba. Dapače, njima je privatno vlasništvo zabranjeno imati.

Dakle, narativ je okrenut da ispadne da crkva dobiva donacije u vidu par paketa pelena – sram ih bilo, a uzimaju milijarde iz proračuna! Tako smo danas saznali da je RKC u zadnje tri godine dobila iz proračuna preko milijardu kuna! 388 milijuna u 2014., 380 u 2015. i samo 288 u prošloj. Ispada da im je bilo bolje za Milanovića!

Naravno, nitko ne pita od čega RKC održava i obnavlja desetke katedrala i tisuće crkava, financira dobrotvorni rad časnih u bolnicama, školama i vrtićima, i zašto se uopće crkvi daje ikakav novac – a daje se svim vjerskim zajednicama prema broju vjernika, ali RKC se isplaćuje i naknada za oduzetu imovinu koja se ne može vratiti (bolnice, škole, gimnazije, zemljišta), što je uvijek predmet spora antifašistima. Naravno, kad se govori o imovini koja je oduzeta Židovima ili Srbima onda za antifašiste vrijedi suprotna logika od one koja važi za crkvu – onda treba plaćati naknadu, jer postojeća nikad nije dovoljna.

Vrtić koji drže časne sestre Benediktinke na Krugama, kao ni drugi koje drže časne, nije elitni vrtić za bogatu djecu, kako se izvješćivanjem o aferi sugerira.  Sva djeca u tom vrtiću su iz kvarta, a tamo baš ne žive naročito bogati ljudi, iako Trnje više nije sirotinjski kvart izvan granica “pravog” grada (koji se prostirao negdje od Glavnog kolodvora do Mihaljevca, i od Črnomerca do Dubrave) kakav je bio u doba moje mladosti. Prema forumu “Roda”, jaslice se tamo plaćaju – ili su se plaćale prije nekoliko godina, kad je to napisano – 600 kuna, što je manje-više isto kao i cijena u gradskim vrtićima, iako točna cijena u oba slučaja zavisi od socijalnog statusa roditelja. Jesu li djeca koja idu u taj vrtić među najpotrebitijima? Ne, najpotrebitija su ona u domovima za nezbrinutu djecu. Je li to toliko bitno, kao da se tu radi o ne znam čemu,  a ne o par sitnica koje su Mađerić i Murganić ionako trebale donijeti sa sobom o trošku ministarstva i koje su bile sasvim primjerene?

Ne, potrebita djeca tu zacijelo neće biti oštećena, neovisno o izvoru iz kojeg su darovi koje su donijele u vrtić. Je li demagoški i populistički pametnije obići neke jaslice u kojima su nezbrinuta djeca i donijeti njima par sitnica iz donacija? Jest, samo djeci u stvarnosti ne pomaže  – samo političarima koji se na blagdane naslikavaju s nezbrinutom djecom. A onda sjednu u crni Mercedes i vrate se u dom pred iduće izbore.

Da, djeca na Krugama možda nisu najpotrebitija u Hrvatskoj – ali to nije niti Superhik – afera u kakvu je pretvorena. Samo bogata djeca idu u privatne vrtiće i jaslice? Moje dijete je išlo u privatne jaslice, za oko tisuću sto kuna mjesečno što bi godinu dana kasnije otišlo na 1.400 da je ostalo,  ne zato jer imamo viška novca, nego zato jer u gradskim vrtićima, ni onima kod časnih nije  – bilo mjesta! A kod časnih je u mom kvartu, u supermodernom vrtiću, cijena 500 kuna, isto kao u gradskom vrtiću, samo kod časnih su tri ili četiri bebe na jednu časnu, a u gradskom sedam ili osam njih na jednu tetu!

A ako mislite da stvari idu prema tome koliko imate novca – ne, idu prema tome kojeg je datuma vaše dijete rođeno! Ako ima nesreću da je rođeno negdje u mjesecima nakon 1. rujna, budite sigurni da ne upada u gradski vrtić! Časne? Kod njih se vrtići i jaslice prvi napune!

Kad se pogleda što pišu o njima – i tom konkretnom vrtiću – “Rode” na svom forumu, onda je prilično jasno. Ekonomska cijena vrtića u Zagrebu je danas oko 2.500 kuna, toliko su troškovi. Grad pokriva veći dio, roditelji u gradskim vrtićima plaćaju oko 450 – 600 kuna, zavisno od primanja, kod časnih otprilike isto toliko ili nešto malo više, a u privatnim vrtićima, ovisno od toga koji je, u pravilu se plaća za jasličku djecu oko 1.500 kuna! Usto, vrtići kod časnih su u pravilu na dobrom glasu, dok to kod privatnih jako varira od vrhunskih do loših. Ovo su neki upisi na spomenutom forumu Roda o tom konkretnom vrtiću kod Benediktinki na Krugama:

Privatne jaslice kod časnih na Krugama su 600 kn, dakle razlika do 2.000 kn je jako velika … Ja sam jako zadovoljna sa jaslicama u koje M. ide.
Nije do sada bio bolestan osim jedne epizode temperature od jednog popodneva koju pripisujem zubima.
Socijalni kontakt mu je odličan u čemu bi bio djelomično ograničen kad bi bio sam sa tetom čuvalicom.
Ma imam još milion razoga zašto sam zadovoljna jaslicama.

Naravno da kad ne bih imala takvo mišljenje ili kad bi smatrala da moje djete ne dobiva dovoljno pažnje ili bi stalno bilo bolesno – razmislila bih!

Ili:

Moj sin ide kod sestara dominikanki na Krugama, i kćer je išla, i svi sretni ? Ali gužva postoji, i mi smo čekali godinu dana da P. dođe na red za upis. Ne znam kako je sada, jer braća i sestre imaju prednost pri upisu, pa za D. nismo morali čekati.

Moja kolegica je vodila svoje klince na Jordanovac (mislim da su tamo sestre franjevke) i bili su jako zadovoljni.

Upis ispod toga tiče se vrtića kod časnih na Kaptolu:

U žurbi sam pa ne znam jel ko već napisao – na Kaptolu, 500 kn, 1 časna a 3 ili 4 bebača, kad su malko veći valjaju se s njima i po travi. Znam jedni jako zadovoljnu mamu, koja nije neki fanatik, da
pače nije ni veliki vjernik. Mogu se raspitati za detalje pa ti javim. Kada dodje taj tren i ako dodje, ja sam planirala tamo.

Ja osobno svoje dijete planiram upisati u jaslice koje vode časne sestre u Samoboru. Odlučila sam se za to jer  časne koje rade tamo imaju položen pedagoški ispit za čuvanje male djece, grupice su od 12-13 djece umjesto od 20-30 djece kao u klasičnim vrtićima i stoga djeca dobivaju puno vise pažnje. U klasičnim jaslicama su mi rekli da nema šanse da nosaju djete uokolo ako se plače i da ga umirivaju jer kud bi stigle kad bi nosali svakog tko se oće nosati ili koga treba umiriti, a časne će svakom djetetu pristupiti individualno i ukoliko majka napomene da mališa ne moze zaspati bez nošenja, nosit će ga. Prije svakog jela se mole, i djete se uči tradicionalnim vrijednostima. Šteta sto kod njih dijete samo može ostati do navršene 3 godine. Svekrva koja radi u klasičnom vrtiću kaže da se djeca koja dođu kod njih od časnih puno bolje ponašaju i puno više znaju, te imaju potpuno razvijenu motoriku i poprilično su samostalni. Jedino sto kaže da joj je smiješno sto se ta djeca prvi tjedan sva mole prije jela, a već drugi tjedan svi psuju (jer to pokupe od ostalih u vrtiću). Eto to je ono sto ja znam.

“Ja sam kao dijete išla u jaslice kod časnih sestara, pa sve do predškole. Sve pohvale!
Ne samo da su educirane, već su izvrsne u pjevanju, crtanju, čitanju…smirene su i tople.
A što se tiče vjerskog opredjeljenja, osim molitve prije jela, gotovo nikakvih dodira s vjerom nije bilo.”

Valja spomenuti i da su i gradski vrtići, kao i ovih dana katolički, bili meta afera i difamacija kad je nekakvo anonimno pismo nekakve navodne tete u vrtiću krenulo kružiti po medijima, po kojem su djeca u vrtićima u Zagrebu gladovala i tete im nisu imale što za dati, a ona plakala gladna. Po mom iskustvu, a svih koje znam, to ne samo da nije istina nego je baš ogavna laž. Moguće da u gradu postoji gradski vrtić u kojem netko krade novac ili loše s njim postupa pa nemaju za djecu, ali stanje u vrtiću u mom kvartu što se hrane za mališane tiče je odlično i ne hrane ih smećem nego zdravom hranom, s puno ribe, teletine, zdravog povrća i voća.

No, svakako je žalosno da se ovakve sitne gluposti državnih dužnosnika koriste da bi se difamiralo crkvu koja stoljećima, davno prije nego je to svjetovne vlasti počelo zanimati, podiže i školuje djecu. I to u pravilu radi kvalitetnije nego što su to svjetovne vlasti ikad radile. Časne koje čuvaju djecu u vrtićima redom imaju završen pedagoški fakultet. smjer predškolski odgoj, što u gradskim vrtićima nije uvijek slučaj s tetama. A crkva sigurno racionalnije postupa s novcem tamo gdje drži bolnice, škole i fakultete, pa i vrtiće o čemu svjedoči kvaliteta liječenja u npr. irskim bolnicama koje redom drži crkva i onim kronično gubitaškim hrvatskim u vlasništvu države.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI