Jutarnji list objavio je prije dva dana opširno i detaljima bogato pismo bivšeg udbaša, odnosno bivšeg šefa hrvatskih tajnih službi – Josipa Perkovića, u kojemu on ozbiljno optužuje Vladimira Šeksa riječima da “Osijek nije imao boljeg suradnika Udbe od njega”.
Perković u pismu iznosi brojne detalje vezane za bivšeg predsjednika Sabora te pisca Ustava RH, navodi kodna imena kojima su jugoslavenske službe nazivale Šeksa, pa piše o ‘Kolegi’, ‘Sovi’, te ‘Dejanu’, te tvrdi da je Šeksa dao prisluškivati i pokojni predsjednik Tuđman, jer je postojala, navodno, osnovana sumnja da je radio i za zloglasni KOS, odnosno za vojnu tajnu službu u bivšoj državi…
U svom pismu Perković u više navrata spominje i Miroslava Šeparovića, aktualnog predsjednika Ustavnog suda te bivšeg obavještajca, odnosno ravnatelja HIS-a, koji je, prema Perkoviću, bio posrednik u razgovorima ‘Sove’ i današnjeg zatočenika u Njemačkoj…
I premda sve podatke koje navodi bivši udbaš Perković treba uzeti s dozom rezerve, jasno je da on ‘ne puca iz prazne puške’ jer se mnoge informacije koje navodi – podudaraju s činjenicama koje su i ranije objavljivane te s tezama i zaključcima pojedinih analitičara koji su istraživali djelovanje Udbe i KOS-a te njihovih suradnika u RH.
Zbog svega navedenog, pokušali smo produbiti ovu i danas aktualnu i za Hrvatsku vrlo bolnu priču te istražiti jesu li točne tvrdnje analitičara koji kažu da su mnogi današnji visoko pozicionirani dužnosnici RH bivši suradnici Udbe i KOS-a, da su zato lako ucjenjivi te da je Hrvatska upravo stoga toliko korumpirana, premrežena kriminalom i nepotističkom mrežom…
Povjesničar i sveučilišni profesor dr. sc. Josip Jurčević uopće ne dvoji o svemu tome.
”Ovi događaji, odnosno detalji u pismu Josipa Perkovića, samo potvrđuju, prema svemu sudeći, sve ono što sam naveo u knjizi ‘Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budućnosti’, odnosno činjenicu da su mnogi visoki dužnosnici RH ucijenjeni od strane struktura iz bivših tajnih službi te činjenicu da su se bivše strukture itekako dobro pripremile za događaje iz 1990. godine.
Sigurnosne službe bivše države: civilna, vojna te služba ministarstva vanjskih poslova, raspale su se na razne klanove, koji u Hrvatskoj djeluju i danas. Službe su kontrolirale raspad bivše države te su se kasnije preko svojih suradnika uvukle i u sve pore društva u Hrvatskoj. Njihovi ljudi i danas su u vrhu politike, gospodarstva, financijskog sustava, u znanosti i u medijima. Radi se uvijek o istim ljudima, o onima koje su najčešće ucjenama prisilili na suradnju. Potvrđuje to, prema svemu sudeći, i pismo Perkovića”, ističe u uvodu Josip Jurčević, jedan od najpoznatijih istraživača djelovanja UDBA-e i ostalih službi iz bivšeg sustava u Republici Hrvatskoj.
Nitko ne zastupa hrvatske nacionalne interese
”Ucjena je najsigurniji način da se nekoga prisilili da radi za službe, odnosno za strukture proizašle iz UDBA-e i KOS-a. Ucijenili bi pojedince detaljima iz njihovog intimnog života, ili podacima o umiješanosti u neku kriminalnu aktivnost, njih ili članova njihovih obitelji. Budući da i dalje traje kriminalna reprivatizacija RH, umiješanost u kriminalne radnje idealna je za ucjenjivanje, jer je trag novca najlakše pratiti. Ta pljačka još uvijek traje. Treba nasilno privatizirati i šume i vode te sve drugo što je preostalo, što olakšava službama, odnosno njihovim ostacima, ucjenjivanje i regrutiranje novih kadrova. No, u svemu tome dolazi i do unutarnjih obračuna unutar skupine i to pod utjecajem vanjskih interesa. Na žalost, nitko tu ne zastupa hrvatske nacionalne interese, jer su sve struje antihrvatske”, kaže Jurčević.
Dodaje potom da je u svojoj knjizi nastojao na primjeru bivšeg premijera (Milanovića) i bivšeg predsjednika (Josipovića) pokazati kako se kroz ucjenjivanje informacijama o počinjenim kriminalnim radnjama ili drugim nezakonitostima, bilo od strane samih dužnosnika, ili članova njihove obitelji, može manipulirati tim ljudima.
Kaže da i najnoviji primjer, odnosno pismo Perkovića o Šeksu i Miroslavu Šeparoviću, čelniku Ustavnog suda, objavljeno u Jutarnjem listu, svjedoči da ti sukobi unutar skupine i danas traju.
”Ustavni sud je postavljen tako da bude četvrti stup vlasti, a ne dio pravosuđa. On je jamac tim strukturama da će, ako nešto krene po zlu, sud reagirati i poništiti odluku koja nije u njihovom interesu. Zato je Ustavni sud od početka bio protuhrvatski nastrojen te postavljen po udbaškom modelu. I sve ostale najvažnije institucije premrežene su njihovim kadrovima – od izvršne vlasti, Sabora, znanosti, medija, pravosuđa pa do civilnog društva. Zato je dobro da dnevne novine objavljuju pismo Perkovića te da se sukobi rasplamsavaju, jer jedino tako i šira javnost, koja još ne vjeruje u ono što sam pisao u knjizi, može vidjeti koliko je duboka uvezenost bivših struktura u današnje institucije. No, ovo je samo kap u moru, u odnosu na ono što će još izaći u javnost”, upozorava Jurčević te napominje da je tako tijesna povezanost institucija RH s obavještajnim strukturama bivše države uteg koji Hrvatsku silovito vuče na dno, zbog čega zemlja tako brzo propada i izumire.
Primjećuje, zatim, da o svemu glavni hrvatski mediji, na žalost, uopće ne pišu. Ne izvještavaju, kaže, ni o brojnim misterioznim smrtima bivših visokopozicioniranih udbaša, primjerice o smrti nekadašnjeg glavnog obavještajca Jana Gabriša, zatim bivšeg udbaša i sveučilišnog profesora Ante Barišića te Franje Vugrinca…
”Jan Gabriš je, navodno, izvršio samoubojstvo. Barišić je nedavno pronađen mrtav u svom stanu. Do danas nije pojašnjeno od čega je umro, a objavljeno je da nije bio ozbiljnije bolestan… Sve to navodi na zaključak da je ovo još uvijek vrlo opasna tematika. No, moramo biti svjesni da ovo nije priča o nekadašnjim udbašima, već priča o Hrvatskoj danas”, zaključuje autor knjige o dubokoj infiltriranosti mreže suradnika UDBE i KOS-a u hrvatsko društvo.
Hebrang na istom tragu
Slično razmišlja i ratni ministar zdravstva, te bivši ministar obrane, profesor dr. Andrija Hebrang.
”Perkovićevo pismo potvrđuje, prema mojem mišljenju, da su UDBA i njezini sljednici duboko uvučeni u cjelokupan život u Hrvatskoj. Oni su i u politici, u gospodarstvu, u financijskom sustavu, u medijima… Perković optužuje Šeksa da je bio vrlo važan suradnik UDBA-e, a možda i KOS-a, a slične informacije provlače se još od devedesetih godina. Svjesni smo danas činjenice da su u vodstva svih političkih stranaka, a pogotovo u HDZ, ušli mnogi kadrovi UDBA-e i KOS-a. Zato je najveća pogreška što nismo otvorili arhive i lustrirali sve te kadrove. Umjesto toga, dogodilo se suprotno: oni su lustrirali nas. Infiltrirali su se u sve pore života, u privatizacijske procese, u tvrtke te u glavne medije. Budući da mediji kreiraju ‘istinu’, jasno je otkuda tolike podjele u Hrvatskoj. Kadrovi bivših službi su najveći uteg koji Hrvatsku vuku na dno”, smatra i Hebrang.
Navodi i primjere, odnosno osobna iskustva na osnovu kojih se uvjerio koliko su te strukture i danas jake.
”Tijekom 1991. osnovana je komisija koja je imala zadatak provoditi iskapanja posmrtnih ostataka komunističkih žrtava. Iskopali smo 1136 posmrtna ostatka i komisija je, bez ikakvog objašnjenja, najednom prekinula s radom. Doznao sam da su udbini sljednici radili pritiske na članove komisije, sve dok iskapanja nisu zaustavljena. Kasnije smo, uz puno muke i truda, osnovali Ured pri Saboru, koji je trebao nastaviti posao Komisije. No, nakon što smo istražili svega tri lokaliteta, i taj ured je zatvoren! Danas tek Ministarstvo obrane radi vrlo sporo i s ograničenim resursima na iskapanjima, što znači da bi ovim tempom trebalo još 500 godina da se istraže sva mjesta za koje vjerujemo da su masovne grobnice”, napominje Hebrang.
Vratio se potom Perkoviću, odnosno njegovim optužbama na račun Vladimira Šeksa. Kaže da je takav Perkovićev iskaz bio očekivan, jer je razumljivo da u bezizlaznom položaju – u kojem se našao, Perković nastoji povući i druge za sobom.
”Je li točno ovo što on piše o Šeksu? Na to pitanje ne može nitko sa sigurnošću odgovoriti, jer su arhivi i dalje blokirani. No, jako je puno indicija koje kazuju da tu sigurno ima nečeg. Jednoga dana sve to će biti istraženo, pa i ovi navodi o Šeksu. Naravno, nakon puno borbe i truda. I ako se pokaže točnim sve ovo što navodi Perković, bit će jasno zašto u Hrvatskoj nije bilo moguće locirati, detektirati i lustrirati sve udbaške kadrove” podvlači Hebrang.
Podjele u Hrvatskoj su ciljane
Kaže da i on misli da su podjele u Hrvatskoj ciljane i namjerno kreirane od strane spomenutih struktura, jer je njima u interesu da se nevažne stvari guraju u prvi plan, kako bi najvažnije teme bile i dalje dobro skrivene.
A što o svemu kažu oni kojima se u pismu Jutarnjem bavio osuđeni udbaš Josip Perković, pokušali smo doznati u razgovoru s Vladimirom Šeksom te s Miroslavom Šeparovićem.
”Na jedan poseban način odgovorit ću na to pitanje u jednoj TV emisiji”, kratko je odgovorio Šeks, ne želeći dalje ništa komentirati.
”Kako gospodin Šeparović komentira tvrdnje bivšeg obavještajca Josipa Perkovića, odnosno kako komentira navode da je Vladimir Šeks bio vrlo važan suradnik UDBA-e (SDS-a), a možda i KOS-a, a kako navode u kojima Perković – u priči o Šeksu – spominje i njega (gospodina Šeparovića), pišući o onima koji su ga, kako tvrdi, izigrali i nisu mu pomogli, zbog čega je na koncu izručen Njemačkoj?”, upitali smo u službenom mailu Ustavni sud.
Do Miroslava Šeparovića pokušali smo doći i nazivajući Ured predsjednika Ustavnog suda, no djelatnica Ureda s kojom smo razgovarali rekla je da će nam odgovoriti mailom te da nema potrebe spajati predsjednika Ustavnog suda na telefonsku liniju.
No, do objavljivanja ovog teksta, nikakav odgovor iz Ustavnog suda nismo dobili.
Za komentar smo na koncu zamolili i dr. Miroslava Tuđmana, bivšeg zamjenika predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost te utemeljitelja i nekadašnjeg ravnatelja Hrvatske izvještajne službe (HIS), kojemu bi sigurnosno – obavještajna tematika trebala biti itekako poznata.
No, dr. Tuđman je u kratkom razgovoru rekao da nije pročitao što je Perković napisao te da ne može ništa reći na tu temu. Kazao je potom da je nedavno sreo Vladimira Šeksa koji mu je ukratko rekao za to pismo, no dodao je da dok pismo ne pročita, ne može ništa komentirati.