Dokument koji pokazuje kako je Ustavni sud oprao ruke i podržao Obersnela u nedemokratskom postupanju prema Istini o IK

wikipedia

Ustavni sud, uz izdvojeno mišljenje jednog suca, oprao je ruke od Građanske inicijative Istina o Istanbulskoj ali i od Vojka Obersnela koji je zabranio prikupljanje potpisa za referendum u Rijeci, piše Hrvatska danas i objavljuje dokument koji je potpisao predsjednik suda Miroslav Šeparović.

screenshot

Broj: U-VIIR-1960/2018
Zagreb, 5. lipnja 2018.

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik, te suci Andrej Abramović, Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić i Miroslav Šumanović, rješavajući o žalbi Građanske inicijative “Istina o Istanbulskoj” na sjednici održanoj 5. lipnja 2018. donio je

R J E Š E N J E

Odbacuje se žalba Građanske inicijative “Istina o Istanbulskoj” podnesena protiv dopisa Državnog izbornog povjerenstva Republike Hrvatske klasa: 008-02/18-01/33, ur. broj: 507-02/01-18-2 od 22. svibnja 2018.



O b r a z l o ž e n j e

1. Građanska inicijativa “Istina o Istanbulskoj” (u daljnjem tekstu: žaliteljica) podnijela je na osnovi članka 56. Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave (“Narodne novine” broj 33/96., 92/01., 44/06., 58/06., 69/07., 38/09., 100/16. i 73/17.; u daljnjem tekstu: Zakon o referendumu) žalbu protiv dopisa Državnog izbornog povjerenstva Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: DIP) klasa: 008-02/18-01/33, ur. broj: 507-02/01-18-2 od 22. svibnja 2018. (u daljnjem tekstu: osporeni dopis).

Osporenim je dopisom DIP odgovorio na dopis, zaprimljen u DIP-u 21. svibnja 2018., kojim mu se žaliteljica obratila u povodu postupanja gradonačelnika Grada Rijeke koji je zaključkom klasa: 023-01/18-04/70-20, ur. broj: 2170/01-15-00-18-29 od 10. svibnja 2018., te pismenom klasa: 023-01/18-12/6, ur. broj: 2170/01-15-00-18-2 od 10. svibnja 2018. uskratio pravo biračima da se izjašnjavaju o potrebi održavanja državnog referenduma na pogodnim mjestima iz članka 8.c Zakona o referendumu na području Grada Rijeke.

2. Žaliteljica je u dopisu zaprimljenom 17. svibnja 2018. obavijestila Ustavni sud da je “imajući u vidu zadaću Ustavnog suda da nadzire zakonitost i ustavnost referenduma prema odredbi članka 49. Zakona o referendumu” izvijestila DIP o nepravilnostima u postupanju Grada Rijeke u povodu “nezakonite zabrane izjašnjavanja građana o potrebi održavanja referenduma o otkazivanju Istanbulske konvencije.”.

Dopisu od 17. svibnja 2018. priložen je dopis upućen DIP-u naslovljen “Izvjest o nepravilnostima u postupanju Grada Rijeke u poslovima iz članka 8. c Zakona o referendumu”, zaključak gradonačelnika Grada Rijeke, mr. sc. Vojka Obersnela, od 10. svibnja 2018. o neodobravanju “postava štandova za prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma o otkazivanju Istanbulske konvencije”, kao i dopis gradonačelnika Grada Rijeke upućen Udruzi za prirodno planiranje obitelji.

2.1. DIP je zaprimio dopis žaliteljice 21. svibnja 2018. i žaliteljici odgovorio osporenim dopisom, a u obrazloženju DIP-a u bitnome je navedeno:

Prvo želimo istaknuti da Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske vrši nadzor nad zakonitošću provedbe referenduma nakon donošenja odluke nadležnog tijela o raspisivanju referenduma te se njegova nadležnost ne proteže na predreferendumske aktivnosti na koje se odnosi Vaše pitanje.
Stoga Vas upućujem na odredbu čl. 8.c. Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave (‘Narodne novine’, broj 33/96, 92/01, 44/06, 58/06, 69/07, 38/09, 100/16, 73/17), u kojoj je propisano:
‘Izjašnjavanje birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma može se održavati na svakom za to prikladnom mjestu u skladu s odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave (grada ili općine).

Organizacijski odbor je dužan prijaviti mjesta na kojima će se održavati izjašnjavanje birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma policijskoj upravi na čijem se području izjašnjavanje održava, pet dana prije početka izjašnjavanja.’
Odredbom čl. 27. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (‘Narodne novine’, broj 33/01, 60/01, 120905, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17), definirano je predstavničko tijelo jedinice te u toj odredbi stoji:
‘Općinsko vijeće, gradsko vijeće i županijska skupština predstavnička su tijela građana i tijela lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave koja donose akte u okviru djelokruga jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave te obavljaju druge poslove u skladu sa zakonom i statutom jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.’
Slijedom navedenog, opći akt o korištenju javne površine kojom upravlja jedinica lokalne samouprave donosi predstavničko tijelo te lokalne samouprave, a nadzor nad zakonitošću tih akata vrši Ministarstvo uprave.”

2.2. Protiv osporenog dopisa žaliteljica je podnijela žalbu Ustavnom sudu, a u mjerodavnom dijelu žalbe navedeno je:

U pismenu Klasa: 008-02/18-01/33 Urbroj: 507-02/01-18-2 od 22. svibnja 2018. god. zauzima Državno izborno povjerenstvo pravno stajalište da njegove zadaće u referendumskom postupku započinju tek nakon donošenja odluke nadležnog tijela o raspisivanju referenduma, ‘te se njegova nadležnost ne proteže na predreferendumske aktivnosti’.
Takvo stajalište, međutim, uopće nema uporišta u odredbama Zakona o referendumu – te se Državno izborno povjerenstvo u pogledu takvog svojeg zaključka i ne poziva na nikakvu odredbu tog zakona ili bilo kojeg drugog propisa.
Državno izborno povjerenstvo zacijelo postupa uz primjenu analogije sa svojim postupanjem u pogledu održavanja izbora – gdje doista njegove ovlasti počinju raspisivanjem izbora.
Međutim takvoj analogiji uopće nema mjesta, jer izborne procedure ne počinju nikakvim prethodnim izjašnjavanjem birača koje bi odgovaralo onome iz čl. 8.a – 8.g Zakona o referendumu …
(…)
Zakon o referendumu, u ostalom, ne propisuje da će se odredbe bilo kojeg drugog propisa primjenjivati na referendum ‘na odgovarajući način’. Stoga je primjena bilo kakve analogije s postupanjem Državnog izbornog povjerenstva u nekim drugim situacijama – nedopuštena.
Prema odredbama čl. 49. u svezi čl. 12. Zakona o referendumu nadležnost Državnog izbornog povjerenstva da štiti referendum traje u tijeku čitavog referendumskog postupka, dakle i u onom pogledu dijela koji obuhvaća postupanja u svezi izjašnjavanja birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma koji je reguliran člancima 8.a – 8.g. Zakona.
Drugačije tumačenje ne može se logički obraniti, niti primjenom gramatičke metode tumačenja propisa, niti tumačenjem teleološke metode.

Citirano pravno stajalište Državnog izbornog povjerenstva, zapravo, imputira namjeru zakonodavca da uskrati biračima (njih skoro 375 tisuća) koji se žele izjasniti o potrebi raspisivanja državnog referenduma – pravo na zaštitu Državnog izbornog povjerenstva i Ustavnog suda Republike Hrvatske. Takvo što, međutim, ne proizlazi iz teksta Zakona o referendumu. Naime se u čl. 49. u svezi čl. 12. tog zakona izrijekom propisuje nadležnost Državnog izbornog povjerenstva i Ustavnog suda da štite ustavnost i zakonitost državnog referenduma. Ako postoji ovlast (i dužnost) da se štiti zakonitost referenduma, onda se ona svakako proteže na sve odredbe zakona koji se odnose na referendum – pa tako i na one iz čl. 8.c – 8.d. Zakona o referendumu.” Žalba nije dopuštena.

3. Žaliteljica je 17. svibnja 2018. uputila Ustavnom sudu “na znanje” dopis kojim se obratila DIP-u. U dopisu se žaliteljica, iako je dopis nazvala “Izvjest o nepravilnostima u postupanju Grada Rijeke u poslovima iz članka 8. c Zakona o referendumu”, izrijekom pozvala na članak 49. Zakona o referendumu kao pravnu osnovu na temelju koje zahtijeva postupanje DIP-a.

Članak 49. Zakona o referendumu glasi:

Članak 49.
Ustavnost i zakonitost državnog i lokalnog referenduma nadzire Državno povjerenstvo za provedbu referenduma i Ustavni sud Republike Hrvatske.”

Žaliteljica je 24. svibnja 2018. uputila Ustavnom sudu dopis naslova “Žalba na postupanje Državnog izbornog povjerenstva temeljem čl. 56. Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave”.

4. Pretpostavke na temelju kojih se može podnijeti prigovor DIP-u propisane su člankom 50. Zakona o referendumu koji glasi:

Članak 50.
Zbog nepravilnosti pri provedbi državnog ili lokalnog referenduma na glasačkom mjestu, birač ima pravo podnijeti prigovor Državnom povjerenstvu u roku od 48 sati od završetka glasovanja.”

Članak 56. Zakona o referendumu glasi:

Članak 56.
Protiv rješenja Državnog povjerenstva podnositelj prigovora ima pravo žalbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 48 sati od primitka pobijanog rješenja putem Državnog povjerenstva.
Ustavni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku o žalbi u roku od 48 sati od dana primitka žalbe.”

4.1. U konkretnom je slučaju žaliteljica uputila dopis DIP-u na koji je DIP odgovorio 21. svibnja 2018. (v. t. 2.1. obrazloženja ovog rješenja). U dopisu DIP-a u bitnom se ističe da DIP obavlja nadzor nad zakonitošću provedbe državnog referenduma nakon donošenja odluke nadležnog tijela o raspisivanju referenduma te se njegova nadležnost ne proteže na predreferendumske aktivnosti, na koje se odnosi dopis, odnosno prigovori žaliteljice. Upravo iz tih razloga DIP se o prigovorima žaliteljice očitovao dopisom.

Na iste “predreferendumske aktivnosti” odnosi se i dopis žaliteljice upućen Ustavnom sudu pod nazivom “žalba”. U odnosu na te aktivnosti odnosno u odnosu na razdoblje obuhvaćeno glavom II. Izjašnjavanje birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma (članci 8.a – 8.g) Zakona o referendumu nije dopušten ni prigovor DIP-u ni žalba Ustavnom sudu.

4.2. Iz navedenih razloga, na temelju članka 32. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (“Narodne novine” broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

5. Ustavni sud naglašava da i u navedenom razdoblju, tj. razdoblju koje prethodi raspisivanju referenduma i tijekom kojeg se prikupljaju potpisi podrške inicijativama koje građani i građanke pokreću na temelju Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine” broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) i Zakona o referendumu, oni moraju uživati dostatnu i djelotvornu pravnu zaštitu od nezakonitog postupanja tijela državne vlasti ili tijela vlasti lokalne i područne (regionalne) samouprave, usmjerene na onemogućavanje ili otežavanje provođenja inicijative.

Ustavni sud u vezi s navedenim ističe da Organizacijski odbor za izjašnjavanje birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma (u daljnjem tekstu: Organizacijski odbor) u skladu s mjerodavnim zakonodavstvom Republike Hrvatske ima mogućnost zaštite svojih prava i interesa tijekom tog dijela postupka.

U odnosu na odluke tijela lokalnih vlasti o raspolaganju javnim površinama kojima upravljaju za svrhu prikupljanja potpisa podrške referendumskim inicijativama, stavkom 1. članka 8.c Zakona o referendumu određeno je da se izjašnjavanje birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma može održavati na svakom za to prikladnom mjestu u skladu s odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave (grada ili općine). Predstavničko tijelo jedinice lokalne vlasti ima obvezu, u okviru svojih ovlasti određenih člankom 35. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (“Narodne novine” broj 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 150/11., 144/12., 19/13. – pročišćeni tekst, 137/15. – ispravak i 123/17.), donijeti odluku o lokacijama koje su, kao javna dobra u općoj uporabi kojima upravlja lokalna vlast, prikladne za sakupljanje potpisa podrške referendumskim inicijativama.

Primjerice radi, u okolnostima konkretne situacije zbog koje se žaliteljica obratila Ustavnom sudu, činjenica je da je na području jedinice lokalne samouprave na koju se pritužuje prikupljala potpise podrške na 25 različitih lokacija, što je žaliteljica i javno objavila na svojim internetskim stranicama.

5.1. Nadalje, stavkom 2. članka 8.c Zakona o referendumu propisano je da je Organizacijski odbor referendumske inicijative dužan prijaviti mjesta na kojima će se održavati izjašnjavanje birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma policijskoj upravi na čijem se području izjašnjavanje održava, pet dana prije početka izjašnjavanja.

Iz navedenog proizlazi kako zakonski propisi kojima je uređen referendumski postupak, s jedne strane, i ovlasti tijela državne vlasti odnosno lokalne i područne (regionalne) samouprave, s druge strane, ne zahtijevaju od organizacijskih odbora da pribave dopuštenje za prikupljanje potpisa podrške referendumskoj inicijativi od tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Organizacijski odbori dužni su, poštujući okvire određene odlukom o određivanju prikladnog mjesta iz članka 8.c stavka 1. Zakona o referendumu, samo prijaviti nadležnoj policijskoj postaji sva mjesta na kojima će prikupljati potpise podrške.

U vezi s navedenim, a polazeći od činjenica koje su bile povod konkretnoj žalbi, Ustavni sud naglašava da je konačna ocjena o tome je li referendumsko pitanje u skladu s Ustavom u rukama Ustavnog suda. Tijela predstavničke i izvršne vlasti, kako na državnoj tako i na lokalnoj razini, nemaju ovlast procjenjivati ustavnost referendumskog pitanja. Ta tijela ne smiju svojim odlukama onemogućavati ili otežavati postupak prikupljanja potpisa podrške referendumskim inicijativama. Uloga je tih tijela određena, a time i ograničena, zakonskim okvirom koji je primjenjiv na referendumski postupak.

Postupajući u granicama svojih zakonom propisanih ovlasti, nadležna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, predstavnička tijela i/ili općinski načelnici, gradonačelnici i župani ne mogu i ne smiju preuzimati ovlasti Ustavom dane drugim tijelima, u konkretnom slučaju Ustavnom sudu.

6. Ovlasti Ustavnog suda u odnosu na ustavnost i zakonitost državnog referenduma propisane su u glavi IX. (Nadzor nad ustavnošću i zakonitošću izbora i državnog referenduma i izborni sporovi) Ustavnog zakona (članci 87. – 96.).

Članak 96. Ustavnog zakona glasi:

Članak 96.
Ustavni sud će nadzirati ustavnost i zakonitost provođenja državnog referenduma i poduzimati mjere odgovarajućom primjenom odredaba članka 87. do 96. ovog Ustavnog zakona.”

6.1. Ustavni sud je u rješenju broj: U-VIIR-72/2012 i dr. od 16. siječnja 2012. odredio pravila u odnosu na subjekte koji su ovlašteni od Ustavnog suda tražiti nadzor nad ustavnošću i zakonitošću provođenja državnog referenduma (članak 88. u vezi s člankom 96. Ustavnog zakona):

“… ovlaštenici podnošenja zahtjeva iz članka 88. Ustavnog zakona u postupku državnog referenduma su:
1) političke stranke,
2) najmanje 100 birača,
3) registrirane udruge s pravnom osobnošću, čiji su programi ili djelovanje jasno povezani s pitanjima vezanim uz konkretan referendum,
4) udruge bez pravne osobnosti u smislu članka 3. Zakona o udrugama, djelovanje kojih je jasno povezano s pitanjima vezanim uz konkretan referendum,
5) organizator prikupljanja potpisa birača ako je riječ o referendumu organiziranom na temelju članka 87. stavka 3. Ustava.”

Istim je rješenjem Ustavni sud utvrdio da “predmetom nadzora nad ustavnošću i zakonitošću državnog referenduma u postupku pred Ustavnim sudom mogu biti samo oni prigovori … koji nisu u nadležnosti DIP-a, a tiču se ‘aktivnosti’ vezanih uz konkretan državni referendum, koje se ‘provode suprotno Ustavu i zakonu’, a koje su takve naravi da se u odnosu na njih mogu ‘poduzimati odgovarajuće mjere’ (članak 88. u vezi s člankom 89. Ustavnog zakona)”, dok je u rješenju broj: U-VIIR-5503/2013 od 14. studenoga 2013. (“Narodne novine” broj 138/13.) ocijenio da su navedena stajališta primjenjiva i na narodni ustavotvorni referendum raspisan na temelju narodne ustavotvorne inicijative.

U rješenju broj: U-VIIR-5520/2013 od 28. studenoga 2013., Ustavni sud odbacio je mogućnost da aktivno legitimirani subjekti iz članka 88. Ustavnog zakona traže nadzor nad ustavnošću referendumskog pitanja. Mjerodavni dio tog rješenja glasi:

“… ni prije, a ni nakon što Hrvatski sabor, na temelju narodne ustavotvorne inicijative, donese odluku o raspisivanju državnog referenduma, aktivno legitimirani subjekti iz članka 88. Ustavnog zakona (…) ne mogu imati ovlasti koje Hrvatski sabor ima po članku 95. Ustavnog zakona prije no što donese odluku o raspisivanju državnog referenduma niti mogu naknadno preuzeti ulogu Hrvatskog sabora, nastupiti pred Ustavnim sudom umjesto Hrvatskog sabora i svojim zahtjevom zamijeniti zahtjev Hrvatskog sabora iz članka 95. stavka 1. Ustavnog zakona, pa ni onda kad Hrvatski sabor prethodno nije pokrenuo postupak pred Ustavnim sudom u smislu članka 95. stavka 1. Ustava.
(…)
O tim pitanjima nadzor može pokrenuti samo Hrvatski sabor prije no što donese odluku o održavanju državnog referenduma, a iznimno i Ustavni sud na vlastitu inicijativu nakon što Hrvatski sabor donese takvu odluku, a prethodno nije postupio po članku 95. Ustavnog zakona.”

Članak 95. Ustavnog zakona glasi:

Članak 95.
(1) Na zahtjev Hrvatskoga sabora Ustavni sud će, u slučaju kad deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj zatraži raspisivanje referenduma, utvrditi je li sadržaj referendumskog pitanja u skladu s Ustavom i jesu li ispunjene pretpostavke iz članka 86.” (pravilno: članka 87. – op. Ustavni sud) “stavka 1. do 3. Ustava Republike Hrvatske za njegovo raspisivanje.
(2) Odluku iz stavka 1. ovoga članka Ustavni sud će donijeti u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva.”

6.2. U svom je priopćenju broj: SuS-1/2013 od 14. studenoga 2013. Ustavni sud naveo:
“Na temelju članka 125. alineje 9. Ustava i članka 2. stavka 1. u vezi s člankom 87. alinejom 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud ima opću ustavnu zadaću jamčiti poštovanje Ustava i nadzirati ustavnost državnog referenduma sve do formalnog okončanja referendumskog postupka.
Sukladno tome, nakon što na temelju narodne ustavotvorne inicijative Hrvatski sabor donese odluku o raspisivanju državnog referenduma, a da prije toga nije postupio po članku 95. stavku 1. Ustavnog zakona, Ustavnom sudu ne prestaju opće nadzorne ovlasti nad ustavnošću tako raspisanog referenduma.
Međutim, uvažavajući ustavotvornu ulogu Hrvatskog sabora kao najvišeg zakonodavnog i predstavničkog tijela u državi, Ustavni sud ocjenjuje da se općim nadzornim ovlastima u takvoj situaciji smije koristiti samo iznimno, kad utvrdi takvu formalnu i/ili materijalnu protuustavnost referendumskog pitanja ili tako tešku proceduralnu pogrešku koje prijete narušavanjem strukturalnih obilježja hrvatske ustavne države, to jest njezina ustavnog identiteta, uključujući najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske (članak 1. i članak 3. Ustava).”

7. Navedena stajališta Ustavnog suda odnose se na slučajeve obuhvaćene člankom 96. Ustavnog zakona odnosno na radnje ili propuste u provedbi državnog referenduma, tj. na razdoblje nakon što Organizacijski odbor uputi zahtjev predsjedniku Hrvatskog sabora za raspisivanje referenduma. Međutim, u konkretnom slučaju nije riječ o takvim radnjama, već o radnjama koje se smatraju “predreferendumskim” aktivnostima, tj. koja se odnose na prikupljanje potpisa i izjašnjavanje birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma (v. t. 4.1. obrazloženja ovog rješenja).

Ustavni sud ne isključuje, iznimno, mogućnost svoje intervencije i u “predreferendumskoj” fazi postupka, uključujući i da u skladu sa svojim ovlastima iz članka 104. Ustavnog zakona o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvijesti Hrvatski sabor. Da bi Ustavni sud reagirao u toj fazi postupka morala bi, primjerice, biti riječ o grubom kršenju pravila demokratske procedure, odnosno o takvom postupanju nadležnih vlasti koje faktično dokida ili ozbiljno narušava pravo građana na izjašnjavanje o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma. Drugim riječima, te okolnosti moraju biti izuzetne, prijetnja onemogućavanju ostvarenja prava stvarna, a druga sredstva neučinkovita.

U konkretnom slučaju nije riječ o takvim okolnostima.

PREDSJEDNIK
dr. sc. Miroslav Šeparović , v. r.“

Facebook Comments

Loading...
DIJELI