Hrvatskoj je javnosti uvriježenom postala činjenica da je do oslobođenja našeg teritorija došlo vojno-redarstvenom akcijom Oluja. Iz tog razloga, paralelno sa proslavom veličanstvene pobjede u ovoj opsežnoj vojnoj operaciji, slavimo i Dan pobjede koji je zaživio kao dan u kojem smo u potpunosti dobili rat. Upravo tako izgledaju čestitke koje danas pljušte sa svih strana: “Sretan Dan pobjede u Domovinskom ratu”.
No, to nije tako. Iako je u ovoj akciji očišćen velik dio okupiranog područja, oružanih sukoba je bilo i dalje, kao što je bilo i okupiranih područja. Također, bilo je i velikih gubitaka u ljudstvu.
Mjesec i pol nakon Oluje – akcija Una ’95.
Jedna od akcija koja se odigrala mjesec i pol dana nakon Oluje bila je Una ’95. Riječ je o najosporavanijoj akciji o kojoj nerado govore oni koji su je naredili, a suzdržani su i oni koji su u njoj izravno sudjelovali. Obljetnica te akcije obilježava se u užem krugu sudionika, iako je jedna od najkrvavijih i najintrigantnijih. Iako je za mnoge rat bio službeno gotov, tada je poginulo 49 branitelja, a među njima čak 13 pripadnika savršeno vojno isklesanih Crnih mambi.
No, ni akcijom Una ’95 nije završio Domovinski rat.
Operacija Južni potez bila je posljednja operacija HV-a i HVO-a. Južni potez događao se u listopadu 1995, i mada su mnogi danas uvjereni kako se je u tom periodu Hrvatska bila mirna zemlja, upravo tada u toj akciji je poginuo general i legenda 4. Gardijske brigade Andrija Matijaš Pauk. U studenom te iste godine, oružani sukob, barem što se tiče HV-a je bio gotov.
Ipak, je li Hrvatska bila slobodna? Za mnoge – nije.
Onako kako je i počelo s balvan revolucijom, odnosno ratom bez metaka, tako je i završilo. Paljba je prestala, no hrvatsko Podunavlje čekala je mirna reintegracija. Za mnoge Vukovarce, rat je prestao onog trenutka kad su se vratili u svoj grad i možemo reći da je za njih potrajao do 1998. godine, sve do prestanka mirne reintegracije.
Dakle, danas slavimo Dan velike pobjede VRO Oluja, ali nikako okončanja rata.