HRVATSKA KAO ELDORADO: I vlasnici ribnjaka reketare državu, više im se isplati živjeti od milijunskih odšteta nego od izlova riba

Nina Djurdjevic/PIXSELL

Posjednici brojnih ribnjaka tijekom godina izvukli su iz državnog proračuna više od 200 milijuna kuna zbog navodnih šteta koje su im barske ptice počinile na ribnjacima! Ne trebate biti previše pametan da se zapitate radi li se ovdje o klasičnom, prikrivenom reketarenju države uz svesrdnu pomoć lokalnog pravosuđa

Cjelokupna hrvatska javnost već mjesec dana prati tragičnu priču o odstrelu kormorana, koje je na zahtjev pohlepnih posjednika nekoliko hrvatskih ribnjičarstva još u studenome prošle godine dopustilo Ministarstvo zaštite okoliša te odobrilo odstrel 10 % od ukupne populacije tih prekrasnih crnih ptica. Prevedeno na jezik brojki, dopušten je
odstrel 1198 jedinki kormorana! Zoolozi i ornitolozi bili  su konsternirani i zgroženi takvom
odlukom, no tko mari kad je u pitanju interes nekolicine gramzivih pojedinaca za zgrtanjem
profita, a takvi godinama harače državni proračun neprestanim podnošenjem tužbi (i dobivanjem sudskih sporova) protiv države zbog navodnih šteta što su počinili kormorani i druge životinje na ribnjacima u njihovom posjedu.

Po toj, samoj po sebi nakaradnoj odluci, ispada da u Hrvatskoj trenutačno obitava 12.000 kormorana.
Ali, gramzivi zakupci ribnjaka željni profita odmah su javno ustvrdili, svojom laičkom procjenom, da ih ima najmanje 40.000 i da se populacija kormorana udvostručuje svake tri i pol godine.
Ispada da nije bitno što kaže ornitološka struka, već je bitna i jedno relevantna procjena tih
pohlepnih bukača koji su dobili i značajnu potporu najčitanijih dnevnih listova – Večernjeg lista i Jutarnjeg lista. Tako u Večernjem listu novinarka prikriveno zagovara argumente tih zakupaca za odstrel prelijepih crnih ptica, ne dajući pritom ni jednog retka novinskog prostora kontra strani – zaštitarima prirode! Zanimljivo i krajnje pristrano i neobjektivno novinsko izvješćivanje! Jutarnji list pak radi pompoznu duplericu u svom nedjeljnom
izdanju i snima bešćutnog pseudo veterinara, najvjerojatnije zaposlenika ribnjačarstva na Crnoj Mlaci, kako nemilosrdno odstreljuje jadne ptice.
Isti svojim zapuštenim i ekscentričnim izgledom podsjeća na ruskog svećenika i mistika Rasputina, poznatog ponajviše po silnom razvratu i pijančevanju. Ribnjačarstvu na Crnoj Mlaci dozvoljen je odstrel 79 kormorana. Zamislite liječnika koji bi obavljao zakonom dopušten odstrel ljudi! Ne možemo nikako shvatiti struku, dakle veterinare, koji podliježu niskoj strasti za ubijanjem predivnih i inteligentnih životinja (kormorana), a primarno su se školovali za liječenje životinja. I to na jezerima koja su ne samo ribnjaci, već i ornitološki rezervat! Pored toga, kad uočite kolike su novčane iznose zakupci (posjednici) tih ribnjaka tijekom godina izvukli iz državnog proračuna, a radi se o 200 milijuna kuna
(!) zbog navodnih šteta koje su im barske ptice počinile na ribnjacima, dođe vam da se zamislite i zapitate radi li se ovdje o klasičnom, prikrivenom reketarenju države uz svesrdnu pomoć lokalnog pravosuđa? Samo je posjednik ribnjačarstva na Crnoj Mlaci, a ribnjičarstvo vodi tvrtka IHOR – Park d.d. (vlasnica tvrtke je Jasnica Bakšić iz Jastrebarskog, iako se u medijima kao vlasnik posla naznačava izvjesni Ivan Prepolec) izvukao tijekom godina od države nevjerojatnih 56 miljuna kuna na osnovi samo dvije sudske presude (!), a u tijeku su još neki sudski postupci koje vode protiv države također zbog odštete radi navodno nastale štete!
Kada je 1993. stekao ribnjak na Crnoj Mlaci Prepolec je znao da je to područje ornitološki
rezervat te da je zakonom zaštićen i kormoran, ptica koja jede ribe. Ipak je udeseterostručio proizvodnju u poduzeću koje je grcalo u dugovima.
I godinama po preuzimanju poduzeće je poslovalo na granici gubitka. Preko svojih odvjetnika uspio je dokazati da godišnje u poslovanju gubi milijune kuna jer mu tone i tone riba pojedu kormorani.
Podaci iz poslovanja njegova poduzeća oslikavaju da mu se najviše isplati da mu ribu pojedu ptice, a njegova tvrtka fino ubire visoke odštete od države.

I tu, izgleda nije ništa suspektno Državnom odvjetništvu koje bi se ipak malo trebalo
pozabaviti možebitnom spregom Prepolčeve ribnjačarske tvrtke s lokalnim sudstvom i sudskim vještacima. Tim više što u Hrvatskoj djeluje oko pedesetak registriranih ribnjačarstva kojima su isplaćeni pozamašni milijunski iznosi zbog navodno nastalih šteta, a samo je jednoj od tih tvrtki – Prepolčevoj – na ime šteta isplaćeno više od jedne četvrtine (točnije 28 %) iznosa od ukupno isplaćenih  šteta! Treba napomenuti da prosječan hrvatski radnik s neto plaćom od četiri tisuće kuna (cca šest tisuća bruto) tijekom punog radnog vijeka od 40 godina rada zaradi oko 1.92  milijuna kuna neto. Bilo bi zanimljivo staviti u korelaciju taj novčani iznos od 56 milijuna od države izmuženih kuna s novčanim iznosom koji je tijekom tih godina taj zakupac, a radi se o ribnjačarstvu Crna mlaka, uplatio za zakup tih voda na kojima obavlja svoju ribnjačarsku djelatnost. Jednako bi bilo zanimljivo i vidjeti s kakvom sve imovinom raspolažu ti “jadni i siromašni” zakupci, odnosno
posjednici ribnjačarstva.
A taj Prepolec za javnost tvrdi da 30 % riba oni već kod puštanja u ribnjak izgube zbog bolesti i problema s transportom, a dodatnih 60 % ribe (!) im unište vidre, kormorani i ostale barske ptice.
Ovakvu notornu laž ne bi izrekao ni legendarni lažov barun Munchausen. Glad za profitom
nadjačala je zdravi razum, pa takvi zakupci godinama sudskim presudama reketare državu i zgrću velike novce s malo rada. Bilo bi zanimljivo vidjeti kakvu je to dokumentaciju o navodnoj šteti dotično ribnjačarstvo podnijelo sudu kao dokaz o šteti na kojem temelji svoj tužbeni zahtjev, a sud je istu prihvatio. Gdje se vrte toliki milijuni, lako se stvore umrežene interesne skupine, počevši od sudaca, sudskih vještaka koji obavljaju procjene
šteta, pa do lokalnih poslovnih šerifa koji u relativno malim sredinama zgrću ogroman novac pogodujući na raznorazne načine svojim partnerima, prijateljima, kumovima.
Kakvo nam je sudstvo, bjelodano svjedoči nedavno razotkriven pravosudni skandal sa sutkinjom Trgovačkog suda u Zagrebu Vesnom Malenicom.
Ona je, po navodima Državnog odvjetništva, godinama djelovala u sprezi sa stečajnim sucem Perom Hrkačem te su oštetili brojne tvrtke u stečaju za silne milijune, a sve njihove zajedničke operacije dugi su niz godina prolazile ispod radara nadležnih tijela, koja su trebala pravovremeno uočiti i spriječiti  besramno bogaćenje dvojca Malenica – Hrkač.

Danas je preko OIB-a moguće pratiti sva takva krajnje sumnjiva bogaćenja i suspektne financijske transakcije, a ipak sustav više od desetljeća nije pravovremeno detektirao
neprimjereno bogaćenje jedne samozatajne sutkinje i njezinog kompanjona. Svjedoci smo da država godinama nema novca za liječenje teško bolesne djece ili djece s atipičnim i rijetkim bolestima (Nora Šitum, Maša Čuvalo…) kojima bi eventualno moglo pomoći liječenje s novim eksperimentalnim lijekovima i terapijama, pa se novac ad hoc skuplja humanitarnim prilozima od, ipak, empatičnih Hrvata, a istodobno ima novca na bacanje za  kojekakve krajnje bespotrebne luksuze i potrebe.
Ima, eto, i 200 milijuna kuna za isplatu
krajnje suspektnih odšteta posjednicima ribnjačarstva. Sramotno! Otkako su nanjušili
isplativi posao s državom, uz pomoć korumpiranih sudova, sudaca i vještaka, sada ribnjačarstvima osim kormorana smetaju i čaplje i vidre, a bome i divlje patke koje im, po njihovim navodima, pojedu znatan dio smjese kojom oni prihranjuju ribe i riblju mlađ. Pitanje je samo vremena kada će im početi smetati i bezazleni vilinski konjici –
vretenca – koji su također kukci mesožderi jer jedu druge kukce pa je samo pitanje trenutka kada će i zbog njihova boravka na ribnjacima početi tražiti odštetu od države.

Izgleda da bi ribnjačarstva zadovoljili samo sterilni ribnjaci oslobođeni svih
ostalih životinja koje su prirodni dio tog eko sustava! Koliko je dobro orkestriran javni napad na kormorane svjedoči i činjenica da je Ministarstvo okoliša, a nakon dojave jednog ornitologa da je na Crnoj Mlaci već počelo gniježđenje kormorana zbog, svjedoci smo, krajnje atipične i tople zime s neuobičajeni visokom temperaturama zraka,
odmah stopiralo dozvolu za odstrel jadnih ptica jer njihovo ubijanje nije dozvoljeno tijekom
gniježđenja i podizanja mladih ptica. No, na „stop“ odstrelu odmah su se iz svih oružja obrušili zakupci ribnjaka koji su već gotovo ispunili svoje odobrene kvote za ubijanje kormorana. Odmah su ustvrdili, kontra ornitološke struke i njezina zapažanja, da se kod njih kormorani ne gnijezde ni u travnju kad im je vrijeme gniježđenja! A tko uopće nadzire propisani nadzor i način ubijanja kormorana. U praksi zamalo nitko! Mimo očiju javnosti i bez pravog nadzora, ribnjačarstva su vjerojatno pobila mnogo više kormorana od dopuštene im kvote. I sada bi javnost trebala vjerovati njima, a ne ornitolozima. Pa svi smo
svjedoci da je vrijeme doslovno poludjelo i da je proljetni ciklus u prirodi krenuo već krajem siječnja! No, na ribnjačarstvima je, prema tvrdnjama njihovih zakupaca, još polarna zima!



Bilo bi smiješno da nije žalosno. Ljudskoj pohlepi nema kraja. Takvi zakupci kao da su ispali iz džepa ograničenog Donalda Trumpa koji ni usprkos svim znanstveno nebrojeno puta potvrđenim činjenicama ne priznaje efekte globalnog zatopljenja izazvanog prekomjernim industrijskim rastom.

Nedavno se u medijima oglasio i vlasnik nekog voćnjaka iz okolice Ivanić Grada tražeći da mu se dopusti odstrel dabrova jer mu, navodno, tjednima devastiraju žicom ograđeni voćnjak. Zanimljivo je da u intervjuu govori da do prošle godine dabrovi nisu bili problem, a onda su Hrvatske vode napokon očistile obližnje zapuštene odvodne kanale, pa je tada dabrovima vodenim putem omogućen dolazak do njegova voćnjaka, gdje kopaju rupe ispod ograde i ulaze u voćnjak.
Godinama pak slušamo teške optužbe mještana mnogih manjih mjesta i poljoprivrednika koji optužuju Hrvatske vode da su krive za brojne poplave jer godinama nisu očistile zapuštene odvodne kanale. I kako god da postaviš stvar,
nikako da svi budu zadovoljni. A vlasniku tog, naglašavamo, ograđenog voćnjaka nije palo na pamet da noću u tom voćnjaku s dvjestotinjak mladih stabala borave dva psa čuvara koji bi, zasigurno, spriječili dolazak dabrova na njegov posjed, jer dabrovi su noćne i prilično plašljive životinje. Dabrovi su krajem 19. stoljeća izumrli na našim prostorima, a onda su 1996. godine iznova nastanjeni u Hrvatskoj jedinkama iz Bavarske, ukupno, u više navrata 47 jedinki, da bi se na oduševljenje zoologa sjajno zaprimili u novom staništu i značajno od tada povećali svoju populaciju, pa se procjenjuje da ih je sada više od 5000. No, što je to za prostor veličine Hrvatske! Sada bi ih, valjda, iznova trebali desetkovati zbog vlasnika nekolicine voćnjaka koji nisu poduzeli baš nikakav zahvat da bi onemogućili dolazak dabrova na njihov posjed. Takvi odmah traže odstrel ili ucjenjuju državu potraživanjem novčanih odšteta.

Najlakše je dreknuti na državu i očekivati njezinu pomoć. I vukovi su posljednjih nekoliko godina, također, na meti stočara. Životinja koja je izumrla u mnogim europskim državama, srećom, još odolijeva u Hrvatskoj. Struka kaže da ih je preostalo još nešto više od stotinjak, a zajapureni stočari kontriraju i tvrde da ih ima stotine. I kome vjerovati, zoolozima ili stočarima? Odgovor je prilično jednostavan. Po zadnje dostupnim podacima iz 2013. godine vukova je po procjeni struke bilo između 142 i 212, a svake godine im
broj opadne za 10 do 15 jedinki. Po tome bi ih sada trebalo biti između 110 i 160. Stočari traže novčanu odštetu za svu svoju zaklanu stoku, premda stručnjaci lako mogu dokazati da su dvije trećine takvih pokolja zapravo počinile horde divljih pasa lutalica, a ne vukovi. Dokaže li se da du stoku doista zaklali vukovi, tada stočare treba obeštetiti. Ovce koje ponajčešće stradaju, ionako bi završile na ražnju, populacija im nije nimalo ugrožena, a vukovi su neprocjenjivi dio eko sustava i prirodno bogatstvo kakvim se može podičiti malo europskih zemalja.
Sjećam se sada sjajnog dokumentarca o najstarijem nacionalnom parku na svijetu, Yellowstoneu u SAD-u, te davnog nastojanja američkih vlasti da u parku znatno ograniče populaciju vukova. I, vlasti su dopustile izlov vukova. Vukovi su na kraju istrijebljeni i u Yellowstone parku ih nije bilo punih 29 godina što je rezultirao drastičnim narušavanjem cijelog eko sustava, pa je 1995. godine vraćeno ukupno četrnaest jedinki u park
koji je UNESCO 1978. godine stavio na popis zaštićenih mjesta svjetske baštine. Sada je
populacija vukova narasla na 300 jedinki i vukovi se više ne smatraju ugroženim. I premda su vukovi prorijedili jelensku divljač koja se povukla u dijelove parka bez vukova, oni dijelovi parka koje su jeleni do povratka vukova strašno devastirali, potpuno su se oporavili. S obnovom šume i grmlja, oporavilo se i procvalo razno bobičasto voće pa su se vratili i brojni insekti, a s njima i brojne vrste ptica koje se hrane insektima, a s obnovom šume vratili su se i dabrovi koji su bili posve istrijebljeni.
A oni su gradnjom svojih vodenih brana odvajali dijelove rijeke i parka što je privuklo razne
gmazove. Vukovi su ubijali brojne kojote, pa se povećala populacija zečeva i miševa, što je
privuklo i više jastrebova, lasica i jazavce, pa čak i bijeloglavih orlova u park. Dolazak vukova poboljšao je i vodotok rijeka, jer je spriječena daljnja erozija riječnih obala do koje je došlo jer je jelenska divljač uništavala vegetaciju uz rijeku, čije je korijenje stabiliziralo riječne obale. Vukovi su u kratkom vremenskom razdoblju čudesno transformirali veliki eko sustav tog veličanstvenog nacionalnog parka.
A kod nas se sve takve i slične odluke o izlovu divljih životinja donose ishitreno, bez kompetentne znanstvene procjene ugroženosti eko sustava, a odluke donose hladni birokrati ministarstva bez dovoljno znanja i stručnosti i iskustva na terenu, pa je stanje takvo kakvo jest! Vukovi su nemjerljiva dobrobit za eko sustav i prirodnu zajednicu, no
neuki primitivci to jednostavno ne mogu shvatiti i prihvatiti. Kod nas ih takvi truju otrovanim mesom, a posljedice su strašne po cijeli eko sustav!

Na žalost, naše je društvo još uvijek vrlo necivilizirano i strahovito neobrazovano, pa je i
prilično indiferentno na brojne bešćutne pokolje zdrave populacije životinja. Ne čudi ni podatak da kojekakvi dokoni i bogati pseudo-lovci odlaze na takozvane safarije u Afriku i tamo ubijaju nedužne lavove iz uzgoja (da, tamo ih uzgajaju na farmama!) da bi utažili svoju poremećenu potrebu za lovačkim trofejima, ubijanjem nedužnih životinja. Bitno je samo to da su im podrumi, tavani i dnevne sobe krcati prepariranim lovačkim trofejima. I Nadan Vidošević je svojedobno ubijao nebrojene životinje, pa čak i ugrožene polarne
medvjede, i sve to za novac “zamračen” s računa Hrvatske gospodarske komore, što je, da budemoprecizni, novac hrvatskih građana! Vjerojatno će, bude li pravomoćno osuđen, zatražiti da mu njegovim nebrojenim trofejima implementiraju neveliku remetinečku ili lepoglavsku ćeliju. Zato dopustimo da prevlada glas razuma i
onemogućimo kojekakve prizemne i primitivne likove da nam prodaju svoje priče umotane u celofan, priče o devastaciji njihovih biznisa, koji propadaju jer ih država, navodno, ne štiti dovoljno od kormorana, vidri, vukova i dabrova. Njih pokreće samo glad za novcem. Sjetite se samo da je novcem koji je na ime odšteta (56 milijuna kuna) isplaćen posjedniku Crne Mlake bilo moguće platiti 20-ak radnika kroz cijeli njihov radni vijek od 40 godina!

Zaključno, zadnjih 15-ak godina bila je javna tajna kakvi se sve krajnje suspektni poslovi obavljaju na Trgovačkom sudu u Zagrebu, to mogu potvrditi mnogi zagrebački znani odvjetnici, a opet se godinama nije poduzimalo baš ništa, pa je nakaradni sustav iznjedrio likove koji su jako dobro “omastili brk” na štetu mnogih tvrtki, i vjerovnika tih tvrtki, koje su završile u stečaju. Što više nego jasno govori da u Hrvatskoj nebrojeni
paraziti kojekakvim manipulacijama posve lagodno žive na teret države i poreznih obveznika!

Facebook Comments

Loading...
DIJELI