Zakon o nacionalnosti otvorio je ‘Pandorinu kutiju’ i Palestince gurnuo još više u poziciju građana drugog reda. Jedina mogućnost je da Vrhovni sud sruši Knessetovu ideju koja znači samo jedno.
Netanyahu poziva na Veliki Izrael
A to je da Izrael postaje nacionalna država židova. Palestinci i ostali bi preko noći postali ‘persone non grata’. I k tomu još ministrica pravosuđa radi enorman pritisak na Vrhovni sud kojem najavljuje rat ako pokuša spriječiti donošenje takvog diskutabilnog i vjerojatno protuustavnog zakona. Državljanstvo i trajno prebivalište samo su sekundarni ciljevi zakonodavca, primarni je svakako zemlja – jedno od najgušće naseljenih područja na planeti ovako će ‘carskim dekretom’ postati izraelsko. I to je samo početak. Pozivanje na ‘povijesnu domovinu’ daje ogroman prostor daljnjim interpretacijama. Ako se poziva na biblijsko doba, znači li to da su i dijelovi drugih arapskih zemalja potencijalna želja prilikom budućeg stvaranja Velikog Izraela? I što sa židovima izvan Izraela, odnosno Izraelcima u dijaspori?
‘Pravo na ostvarivanje nacionalnog samoodređenja u državi Izrael je jedinstveno za židovske narode’ zasigurno je najkontroverzniji dio. Dakle, Izralcem se definitivno ne može smatrati musliman ili katolik. Što je Golanskom visoravni koju je Izrael odavno okupirao, a dio je teritorija Sirije? Jeruzalem isto tako nije jasno definiran, unatoč Trumpovoj inicijativi – ovako bi i to pitanje bilo obuhvaćeno zakonom. Palestina naravno ne samo da ne postoji već je i automatski uzurpirana dok bi za Izraelca svaki Palestinac u praksi mogao postati apatrid. Taj potez ne bi prošao bez odmazde i moguće je da bi doveo do novog otvorenog sukoba koji bi ugrozio i živote Izraelaca koji rade ili žive na Zapadnoj obali. Umjesto dogovora i konsenzusa Netanyahu kreće u najžešći napad na sve protivnike vlastitog nacionalizma.
Palestinci postaju građani drugog reda
Selektivna primjena zakona kao i izrazito nacionalističke konture pri njihovom stvaranju represivno djeluju na oko 20% Izraelaca s palestinskim, odnosno muslimanskim podrijetlom. Bilo ih je i više, no sustavno protjerivanje i djelovanje zakonodavstva učinili su svoje. Zakon o nacionalnosti bi za početak udario upravo na tu skupinu. Pravno bi slijedom događanja izgubili i trajno prebivalište u Gazi. Nakon toga bi pravno mogli biti i izbačeni iz vlastitih domova pa i deportirani. U praksi je svakome jasno da se takve situacije neće dogoditi već će im prethoditi veliki oružani sukob. Na koji Izrael sukladno ranijim sporazumima nije imao pravo i u teoriji bi bio sankcioniran od strane međunarodnih tijela. No u praksi bi po novom zakonu samo osiguravao dominaciju na vlastitoj zemlji, naseljenoj gomilom ‘autsajdera’.
Pad stanovništva bi amortizirali židovskim zajednicama iz Afrike, koje bi sukladno zakonu dobile pravo na državljanstvo. Na fokusu su Palestinci, no zakon bi pogodio i sve ostale ne-židove. Njih bi se vjerojatno pustilo na miru i legaliziralo. Kada se sve zbroji i oduzme, jedina nada u razriješenje ovog složenog sukoba je Vrhovni sud. Mediji zakon prozivaju ‘krajem demokracije’, no vrlo je upitno je li demokracija ikad i postojala u ovim krajevima. Netanyahu se okuražen Trumpovom podrškom usudio napraviti ono što sanjaju cionistički ideolozi. No u tom naletu nije razmislio što o svemu misle obični građani Izraela. Ako je suditi po javnoj raspravi, nitko ne želi rat ni agresiju na Palestince. Nitko osim onih koji o tome odlučuju. Političara.