Kako je nastao „Smerš“, najuspješnija sovjetska vojna protuobavještajna služba

Političar Leonid Gozman je 2013. godine „Smerš“ usporedio s Hitlerovim SS-om

Josif Staljin je u travnju 1943. formirao novu specijalnu službu koja se pokazala vrlo efikasnom u obmanjivanju njemačkih agenata. Ipak, ostaje na lošem glasu, jer je prečesto likvidirala nevine ljude. Ovo je priča o „Smeršu“.

Devetnaestog prosinca 1954. godine 46-godišnji general-pukovnik V. Abakumov optužen za izdaju i strijeljan u Lenjingradu, nakon što ga je KGB mjesecima mučio. Kako se prisjećao izvršitelj smrtne kazne, samo nekoliko sekundi prije nego što je pao pokošen metkom u potiljak, časnik je uzviknuo: “Sve ću prijaviti Politbirou (rukovodeći organ Komunističke partije, de facto: vlada SSSR-a)! Sve! ” Nije prijavio ništa.

Viktor Abakumov, nekada načelnik „Smerša“, najefikasnije protuobavještajne organizacije u ratnom razdoblju od 1943. do 1946. godine, osuđen je i pogubljen zbog zločina koji nije počinio. Zaboravljen je zatim kao i mnoge nekada moćne ličnosti. Ali bilo je vrijeme kada je „Smerš“ utjecao na živote i smrti milijuna ljudi.

Važna misija, efektan naziv



„Smerš“ je osnovan u travnju 1943. godine nakon što je Staljin odlučio da je izuzetno važno imati protuobavještajni odjel u vojsci koja prodire prema zapadu i koja će naići na milijune građana SSSR-a koji su došli u bilo kakav kontakt sa Nijemcima i njihovim saveznicima, neovisan o organu državne sigurnosti NKVD-u.

Kako je Valerij Hristoforov, stručnjak iz Instituta ruske povijesti Ruske akademije znanosti, izjavio, “to je učinjeno kako bi se poboljšalo cirkuliranje informacija. Abakumov je najvažnije dokumente prosljeđivao izravno Staljinu da bi izbjegao upoznati Lavrentija Beriju sa informacijama svoje službe.”

U to vrijeme je rad protuobavještajne službe bio suštinski značajan za napredak Crvene armije prema zapadu. “Vojska je morala osloboditi okupirane teritorije na kojima su Nijemci ostavljali svoje agente. Osim toga, morali su se baviti zarobljenim Nijemcima, saznati tko od sovjetskih vojnika je zarobljen i zašto, ima li izdajnika…”, objasnio je povjesničar Aleksandar Zdanovič.

Navodno je Staljin osobno dao ime novoj organizaciji. „Smerš“ je skraćeno od “Smert’ špionam” (Smrt špijunima). Prva varijanta je bila „Smerneš“ (Smert’ nemeckim špionam – Smrt njemačkim špijunima), ali sovjetski vođa je odlučio da je važno naglasiti da će nova struktura eliminirati sve špijune.

Brutalno čišćenje redova

Viktor Abakumov, koji je Staljinu vjerno služio, dobro je organizirao svoju službu. Prema službenim podacima, za vrijeme rata “Smerš je neutralizirao preko 30.000 Hitlerovih agenata i preko 3500 sabotera”. Nažalost najveći broj navedenih nisu bili nikakvi „Hitlerovi agenti“ nego dezerteri ili civili s okupiranih teritorija koji nisu htjeli surađivati s partizanima ili su bili u nekakvoj civilnoj službi koja je radila na okupiranoj teritoriji.

Njemački feldmaršal Wilhelm Keitel je na suđenju u Nürnbergu izjavio da “njemačka obavještajna služba za vrijeme rata nije uspjela utjecati na vojne akcije”.

„Smerš“ je uložio puno napora kako bi u tome uspio. Istovremeno dio ruskog društva optužuje „Smerš“ za smrt desetina tisuća nevinih ljudi. Političar Leonid Gozman je 2013. godine „Smerš“ usporedio s Hitlerovim SS-om: “Ova organizacija nije bila ništa manje ubilačka… Ne znam koliko su ljudi ubili, koliko su zatvorili u logore”, rekao je on. Ova izjava je izazvala oštru javnu raspravu u Rusiji.

Zaista, mnogi od onih koje je „Smerš“ uhitio nisu imali nikakve veze sa špijunažom, bili su to jednostavno dezerteri, oni koji sami sebe ranjavaju kako ne bi morali dalje ratovati ili “politički nepouzdani” ljudi. Tako je i kapetan Aleksandar Solženjicin, budući čuveni pisac i disident, završio u Gulagu 1945. godine: „Smerš“ je pročitao njegova pisma u kojima je kritizirao Staljina i odnos oficira prema vojnicima.

Kontroverze

Čak i prema satistici „Smerša“, broj uhićenih od 594.000 osoba pokazuje razmjere tog dijela staljinističkog terora i nema nikakve realne podloge da su to bili njemački agenti, pa čak niti administrativni službenici koji su surađivali s Nijemcima tijekom njihove vojne uprave. Kako je pukovnik Aleksandar Lebedincev, veteran Drugog svjetskog rata, izjavio je: “mnogi časnici „Smerša“ nisu uhvatili niti jednog špijuna za vrijeme rata. Nažalost, bilo je mnogo drugih, prije svega dezertera i antikomunista koje su nemilosrdno likvidirali.”

S druge strane, specifičnost „Smerša“ je u tome što su se suradnici protuobavještajne službe nalazili zajedno s vojnicima Crvene armije u aktivnoj vojnoj službi. “Smerš je zato postotno izgubio isto toliko oficira koliko i Crvena armija”, kaže Valerij Hristoforov. Četvorica oficira „Smerša“ posthumno su postali „heroji Sovjetskog Saveza“. Prema zapisima preživjelih sa ruskih frontova partijski komesari i „smeršovci“ su s pištoljem u rukama nadzirali crvenoarmejce tijekom juriša i ako bi koji zalegao ili otišao u zaklon prije ostalih, dobio bi metak u leđa.

Specijalni zadaci

Osim uhićenja špijuna i dezertera, „Smerš“ je mnogo truda ulagao u obmanjivanje Nijemaca. “1943. godine Staljin je inzistirao da se intenziviraju operacije dezinformiranja”, kaže Zdanovič. “Smerš je izveo 183 takve operacije za vrijeme rata.”

Neke su bile komplicirane, kao što je slanje Aleksandra Kozlova, sovjetskog agenta, u njemačku pozadinu, gdje se upisao u obavještajnu školu i pogrešno informirao Nijemce o mnogim važnim pitanjima.

Nakon što je Crvena armija ušla u Berlin u svibnju 1945. godine, „Smerš“ je pokušao uhvatiti Adolfa Hitlera. Nisu uspjeli, jer je nacist broj 1 izvršio samoubojstvo. Ali „Smerš“ je pridonio da se zaustave dalje glasine o tome da je Hitler živ (oni su pronašli fragmente njegovih kostiju). Na slici desno je Viktor Abakumov u Berlinu 1945. godine.

Neslavan kraj

„Smerš“ je poslije rata raspušten: njegova misija je ispunjena. Abakumov je visoko napredovao, postavši ministar Državne sigurnosti 1946. godine, ali to nije dugo trajalo. Poražen u političkoj borbi unutar partijske elite, uhićen je 1951. godine po Staljinovom naređenju i pogubljen tri godine kasnije od strane svog nasljednika. Nikada nije priznao nikakvu krivnju iako je bio mučen, ali, kako se često događalo u ta surova vremena, to mu nije pomoglo. Bivši svemoćni šef „Smerša“ je eliminiran kao i njegova organizacija.

Način djelovanja „Smerša“ preuzela je Titova partizanska vojska preko sovjetskih instruktora i šaljući ljude na obuku u Rusiju, te je nakon nasumičnog terora u Užicama 1941. to institucionizirala kroz odrede PPK, VOS-a, OZN-e …

Facebook Comments

Loading...
DIJELI