Radna snaga savezničke Hrvatske uspješno pomaže njemačkom ratnom gospodarstvu
Javnosti je manje poznato da su Hrvati i tijekom Drugog svjetskog rata odlazili na rad u inozemstvo. Tu ne mislimo na one koji su bili internirani u radne logore već na radnike iz tadašnje NDH koji su većinom radili u saveznićkoj Njemačkoj.
O tome je pisao bjelovarski list “Bilogora” 1942. godine, a tekst prenosimo u cijelosti.
“Odmah nakon osnutka Nezavisne Države Hrvatske pokrenulo je i novačenje hrvatske radne snage za potrebe njemačkog gospodarstva, prvenstveno ratnog veteobrta i poljodjelstva. Njemački narod nije izvršio samo podpunu mobilizaciju svojih oružanih snaga, koje već tri godine neprekidno pobjeđuju na svim frontama, već je proveo u isto vrieme i neviđenu mobilizaciju svog gospodarskog sustava za podupiranje ratnih napora. Ovaj gospodarski sustav iziskuje uposlenje golemih radnih snaga s kojima Njemačka danas ne raspolaže baš zato, jer su njeni sinovi u odori raštrkani na tri kontinenta u borbi za bolju budućnost sviju nas. Posve je prirodno, dakle, da je saveznički narod, kakav je hrvatski, svoju zahvalnost za njemački danak u krvi teškim ratnim naporima pri oslobođenju Hrvatske među ostalim pokazao i time, što je suvišak svoje radne snage stavio na raspolaganje ratnom gospodarstvu Reicha.
Prema podatcima “Iseljeničkog ureda u Zagrebu” krenulo je iz Hrvatske, od 20. svibnja 1941., kad je pokrenuta ova akcija, pa do 31. srpnja 1942. na rad u Njemačku ukupno 107.432 radnika. To znači da je, samo u ovih prvih 72 dana postojana NDH, 1.592 radnika dnevno otišlo u Njemačku na privremeni rad.
Već smo opetovano imali prilike čuti, da su se ovi hrvatski radnici sjalno snašli u svom novom zaposlenju, te se za njih njemačke radničke ustanove jednako brinu, kao i za niemačke radnike, osiguravajući im sve prednosti veoma naprednog njemačkog društvovnog zakonodavstva. Osim toga brinu se za njih, posredujući osobito tiesnu vezu između njih i domovine, i hrvatske iseljeničke oblasti, napose putem hrvatskog poslanstva u Berlinu i njegovog društvovnog odiela.
Rad ovih hrvatskih radnika i radnica u Njemačkoj ne predstavlja međutim samo čin narodne zahvalnosti i savezničke dužnosti, nego i važan gospodarski probitak ne samo tih tamo zaposlenih hrvatskih radnika, nego i njihovih u domovini ostalih članova obitelji, a u širem smislu i hrvatskog gospodarstva. Tamo zaposleni radnici zarađuju ne samo za današnje prilike vrlo liepe nadnice odnosno plaće, koje ne samo dostaju za namirenje pristojnog života samih radnika, nego i za osiguranje života njihovih obitelji u domovini.
Radničke ušteđevine doznačene u domovinu predstavljaju i zamjernu svotu potraživanja u plaćevnom promotu Hrvatske prema Njemačkoj, koja sve više i sve većom svotom dolaze do izražaja i kod obračunavanja međusobnih tražbina.
Hrvatski radnici uživaju u Reichu osobite povlastice
U roku od 14 mjeseci poslali su ovi u Njemačkoj zaposleni radnici u domovinu ušteđevinu u ukupnom iznosu od 19.544.770 Maraka, što odgovara vriednosti od 390.885.418 Kuna. Ovoj svoti treba pribrojiti još oko 50 millijuna Kuna unešenih radničkim putnim štednim čekovima, te 10 milijuna Kuna, koje su sobom donieli radnici-povratnici, tako da je o ovom kratkom roku – računajući k tome još i kolovoz, za kojega još ne možemo imati točnih podataka – hrvatsko gospodarstvo preko tih svojih radnika došlo je do svote od skoro pola milijarde Kuna.
Kako se iz ovih podataka vidi, većina naših radnika odnosno radnica (polovinu u Njemačkoj zaposlenih radnih snaga sačinjavaju žene) još se uviek ne služi mogućnošću ušteđevina, jer se time služi tek njih oko 16%, jer je naravno ostavljeno slobodnoj volji radnika, hoće li novac doznačivati, štedjeti, poslati putem čekovne doznake ili ga potrošiti.
Svu brigu za ovo rukovanje s radničkim ušteđevinama preuzeo je državni putnički ured “Croatia-Put” u Zagrebu, i danas je 70 namještenika ovog ureda zaposleno velikim poslom, koji iziskuje ovaj novčani promet. Kraj središnjice u Zagrebu brine se za taj posao i podružnica “Croatia-Puta” u Berlinu, gdje je uposleno 35 činovnika, a osim toga osnovao je ured nedavno ispostavu u Marburgu, koja radnicima na povratku, koji nisu uspjeli dobiti čekove, omogućuju prienos ušteđevine do 2.000 Kuna pomoću t. zv. putničkih čekova.
Svaki u Njemačkoj zaposleni veleobrtni radnik imade na temelju posebnog sporazuma s njemačkim oblastima pravo mjesečno poslati u domovinu 130 RM (2.600 Kuna), a poljodjelski radnik 100 RM (2.000 Kuna). Osim toga imade i drugih mogućnosti raspolaganja svojom ušteđevinom.
Broj radničkih doznaka i njihove svote u pojedinim mjesecima, počevši od sredine lipnja 1941, do 31. srpnja t. g. iskazuje nam sliedeća brojidba (statistika):
Sada se vode pregovori između mjerodavnih hrvatskih i niemačkih oblasti, da se hrvatskim radnicima omogući neograničeno ili barem veće doznačivanje ušteđevina u domovinu. Već danas imade tamo mnogo hrvatskih veleobrtnih radnika koji čak tjedno zarađuju preko 130 maraka (2.600 Kuna). pa je pokrenuta akcija, da se bar njima omogući doznaka većih ušteđevina. Savezno s tim treba napose istaknuti dobru volju i razumjevanje svih mjerodavnih njemačkih oblasti, koje hrvatskim radnicima na svakom koraku izlaze u susret, što se vidi i po tome, da pripadnici drugih naroda, zaposleni u Njemačkoj, u pogledu uposlenja i mogućnosti doznake ušteđevina na raspolažu niti izdaleka tako povoljnim uvietima kao hrvatski radnici.
To je velikim dielom i zasluga nastojanja hrvatskog poslanstva u Berlinu, napose izaslanika za društvovna pitanja g. Bašića, koji u suradnji s hrvatskim župskim vođama svim silama nastoji, da još više poboljša već i sada povoljne uviete uposlenja hrvatskog radničtva u Njemačkoj.”, piše “Bilogora”.