Gostovanje Borisa Miletića, šefa IDS-a u emisiji Nedjeljom u 2, nagovjestilo je između ostaloga kako se stranka kojom je vedrio i oblačio svojevrsni vladar Istre, Ivan Nino Jakovčić, polako, ali sigurno okreće leđa svojemu poglavaru. Doima se stoga kako je Jakovčić, jedan od najdugovječnijih hrvatskih političara po svemu sudeći završio političku karijeru, nakon što je napravio karijeru kao europarlamentarni zastupnik, što mu je na jedan način i presudilo, premda se pravi razlog okončanja njegova dugog političkog vijeka može pronaći u Uljaniku, i to stoga što se javnost analizirajući krah pulskog škvera prilično ozbiljno shvatila njegovu ulogu u Upravi Afaraka, tvrtke Danka Končara, čovjeka koji je u Puli trebao biti strateški partner te preuzeti tri strane zaljeva. U upravi Končareve tvrtke Jakovčić je sjedio godinama, pa čak i onda kada je Končar kao koncesionar preuzimao Katarinu Momumente, ali i sada kada se Končar počeo nazirati kao riješenje za Uljanik. Pulski se škver evidetno pretvara u kap koja je prelila čašu, kako u očima javnosti, tako i u očima građana Pule te radnika Uljanika koji su svoja stajališta izrekli u više navrata prozivajući upravo Ninu i njegov IDS. Stranka Pametno zbog Končara je napustila Amsterdamsku koaliciju, koja je u vrlo kratkom roku spala na niske grane, a nakon toga u priču je zbog Jakovčića ušao i Glas poručujući da problem Jakovčića IDS treba riješiti sam, što je u konbačnici i učinjeno. Nekadašnji vladar zamoljen je da se udalji, a on sam potom je kazao kako se više neće kandidirati niti na jednim izborima. Jakovčić je kroz svoju dugogodišnju političku karijeru uspio stvoriti vojsku poristaša koji ga opistuju kao vizionara i genija, tvorca avangardne Istre i hedonista, dok s druge strane oni koji ga ne preferiraju kazuju kako je riječ o feudalcu i šerifu. Takva oprečna stajališta ne čude budući da on istarskim krajem vlada gotovo 30 godina, ašto izravno što neizravno, kako se pokazalo na primjeru Uljanika. Nije međutim Jakovčić uvijek bio principijelan, te u maniri svakog prosječnog hrvatskog političara nije birao sredstva za opstanak na vlasti, sukladno tome 90-ih je bio čvrsta HDZ-ova oporba, dok je 2000.godine postao dio SDP-ove Vlade. No, već nakon godinu dana daje ostavku na mjesto ministra regionalnog razvoja te postaje istarski župan gdje se zadržava 12 godina. bez previše muke ušao je u Europski parlament, a na njegovu političku karijeru nisu odveć utjecale niti kritike nekoć moćnog lokalnog medija Glas Istre, koje danas jedva preživljavaju. Na rukovodeću poziciju u IDS-u Jakovčić je izabran 1991.godine, a već nekoliko godina kasnije počelo se govoriti o njegovoj prvoj aferi stoga što je za 20 tisuća maraka kupio selo Sveti Juraj te šest hekrata poljoprivrednog zemljišta. Problem se nazirao u tome što ga je kupio putem izravne pogodbe pa je sud njegovu transakciju okarakterizirao kao nezakonitu pa stoga biva i poništena, Jakovčić je selo nakon višegodišnje sudske trakavice morao ponovno kupiti 2008.godine, za što je tada izdvojio 500 tisuća kuhna, jer mu je uvaženo 1,5 milijuna kuna razlike u ulaganju. U općini Grožnjak među 103 konkurenta on se prometnuo kao pupac 61.478 metara četvornih zemljišta za koje je odvojio dvije kune po kvadratu. Spominjao se Jakovčić i kada je talijanska Europa Group preko luksemburške tvrtke Tacana za trećinu udjela u Arenaturistu platila svega 2.000.000 eura premda se radilo o snažnoj turističkoj tvrtki s ekskluzivnim lokacijama. Fond Expanida i Favina Susman upravljali su dionicama hrvatskih stradalnika iz Domovinskog rata, te su zajedno s Jakovčićem radili na tome da se dionice što prije prodaju Talijanima, a onda je 2004.godine Jakovčić počeo surađšivati sa Sanaderom te raditi na promociji Projekta Brijuni Rivijera. Gotovilo se kako se tu zemljištima trgovalo na neobične načine, a u javnom prostoru spominjala se gradnja hotela i golf terena, a Jakovčić je pregovore o tim poslovima navodno vodio s Jörgom Haiderom, austrijskim desnim političarem s kojim je razgovarao i o Barbarigi i Dragoneri dvama atraktivnim zemljištima, logično smještenima uz morsku obalu, radi čega je saslušan u famoznoj aferi Hypo banka. Naravno, kada se govori o Jakovčiću nemoguće je nespomenuti Dajlu, oko vlasništva nad istarskim samostanom i 400 hektara atrakvinog zemljišta na sudu su se našli država i crkva, a nekretnine su sve do 1947.bile u vlasništvu talijanskih benediktinaca iz Pragile. Nakon konfiskacije, atraktivne nekretnine pripale su jugoslavenskoj, a zatim i hrvatskoj državi no istarska Županije sve prepušta Porečko-pulskoj biskupiji, konkretnije župi sv. Ivana Krstitelja. Oko toga kasnije su se vodile žustre rasprave, a Bruno Langer proziva Jakovčića da je od Vatikana dobio masnu proziviju za riješavanje ovoga slučaja u njihovu lorist. Nakon smrti Martine Duras Pauletić, savjetnice i pomoćnice pulskog gradonačelnika Milatića koja se pripisivala trovanju plinom, oglasio se Damir Kajin pozivajući stranačke kolege Jakovčića i Miletića da se testiraju, a istarskim krajem proširile su se priče kako vrh IDS-a često konzumira kokain. Prozvani su testiranje odbili, a Jakovčić se potom lansirao u EP od kuda je i doplivao u neugodnu situaciju s Končarem, nakon čega su se mnogi sjetili i njegova plana o preseljenju Uljanika iz centra Pule. Ipak, nema Jakovčić ni sada pretjeranog razloga za brigu i egzistenciju jer u parlamentu u kojem sjedi prima plaću od oko 4500 eura, a s europarlamentarnom dužnosti idu i brojne druge povlastice, on sam sposoban je tip pa će sve i da se uistinu povuče iz politike itekako vješto kapitalizirati veze i poznanstva koja je u Parlamentu stekao.