Licemjerno? Šef Podravke s plaćom od 50.000 kn proziva Hrvate jer neće raditi za 4000?

Photo: Damir Spehar/PIXSELL

Svi nezaposleni Hrvati ovih su dana imali priliku javiti se za rad u tvornici za preradu ribe u Rovinju, a javni poziv upućen im je iz koprivničke Podravke. Internim natječajem za posao u kultnoj rovinjskoj tvornici javilo se svega 15 ljudi te se stoga tvrtka odlučila na marketinšku kampanju, rekao je Marin Pucar, direktor Podravke. ”Kada smo ušli u ovu investiciju, nismo bili svjesni što nas čeka. Htjeli smo konsolidirati kompletnu proizvodnju ribe, a sada nemamo adekvatne radne snage”, otkrio je čelni čovjek ove tvrtke te dodao da Podravka ima oko 4000 sezonaca, ali da je i na tom polju odaziv bio loš pa su se javno obratiti nezaposlenim Hrvatima.

No, ono što u ovoj priči pomalo bode u oči te otkriva razloge radi kojih se Hrvati ne odazivaju na pozive ovoga tipa jest ugovor od godinu dana, ali i plaća od 4000 kuna te stan i hrana. ”U perspektivi su ugovori na neodređeno”, dodao je Pucar koji kao direktor tvrtke u državnom vlasništvu ima plaću od 50.000 kuna pa mora da mu je stoga i neshvatljivo zašto ”obični smrtnici” odbijaju raditi za plaću koju im Podravka nudi. Jednako tako, valja znati da se Pucar ove pozicije domogao prije svega zahvaljujući politici, onoj HDZ-ovoj.

Kako doista izgleda posao radnika u rovinjskoj Mirni, najbolje znaju oni koji danas tamo zarađuju svoju koricu kruha, a jedan od njih s nama je odlučio podjeliti svoju svakodnevnicu. Kako kaže, riječ je o napornom, fizičkom poslu i posve je logično da se za trakom stoji punih osam sati. Mirisi kojima su djelatnici okruženi nisu nimalo ugodni, jer osim ribe, zapuhuje ih para i vruće ulje koje se cijedi s trake. I riba pred radnike dolazi vruća te je potom pažljivo pakiraju u konzerve pa nije neobično da su im ruke izrezane. Nemaju rukavica. Posao je, priznaje nam težak i za takvo što plaća od 4000 kuna, sasvim sigurno nije zadovoljavajuća, niti bi ikome savjetovao da pod tim uvjetima dođe raditi u Mirnu.

Inače, sve je više poslodavaca koji se i mimo ovog slučaja javno bune i upozoravaju na to da mnoge poslove nisu sposobni obavljati zbog nedostatka radne snage. S jedne strane, stav sindikata je da bi se stanje promijenilo kada bi porasle plaće, dok s druge strane poslodavci tvrde kako hrvatski proizvodi time gube na konkurentnosti. Iz perspektive poslodavaca plaće su niske jer proizvod na tržištu mora postizati cijenu koju ima i konkurecija, koju pak čine multinacionalne kompanije. Te kompanije konkurentnost dobivaju ekonomijom razmjera, a drugi dio premještanjem tvornica u područja na kojima su niske cijene rada. Država bi prema mišljenju poslodavaca trebala napraviti najviše za rješavanje ove problematike i to tako da se snizi porezni teret s rada na kapital, ili širenjem porezne baze, uključujući veći dio crne ili sive ekonomije u službenu statistiku.

Hrvatska ulazi u zemlje s visokim opterećenjem rada, a to dovodi do paradoksa u kojem radnici poslodavcu zaista jesu skupi, dok s druge strane radnci dobivaju niske plaće nedostatne za povećanje standarda u gospodarstvu.



Facebook Comments

Loading...
DIJELI