Ako je Stier desno krilo HDZ-a, je li onda Pupovac lijevo?

Stier dakle odlazi iz HDZ-ove Vlade zbog neslaganja s odlukama Premijera i stranke, ali će i dalje davati podršku toj stranci i tom Premijeru s kojim se ne slaže, i to kao politički tajnik HDZ-a!? Stier, očito, ima svoj čvrst stav. S kojim se ne slaže.

 

“Znamo mi nas, j… ti nas”

Nevjerojatno je koliko su neki, ne baš malobrojni Hrvati maliciozni spram svakog drugog Hrvata koji nešto uspije napraviti u životu. Pod uvjetom da uspije u Hrvatskoj, i da uspije izvan politike ili uhljebništva. Govorim, naravno, o Mati Rimcu.

Sama činjenica da su Clarkson i ekipa uzeli njegov automobil u show koju gledaju stotine milijuna ljudi u svijetu bi drugdje bila smatrana uspjehom. No, Clarksonov “comic sidekick” (nešto poput Zagorovog Čika, ili Holmesovog Watsona) Hammond je uspio promašiti ulazak u krivinu na brdskoj utrci u St. Galenu u Švicarskoj, za dobar metar ako ne i više, i završio što se kaže “u kuruzi”. Uz takvu putanju ulaska u krivinu, završio bi tamo i s formulom 1.

Svi komentari u britanskom tisku idu za tim da je Hammond idiot. Uključujući samog Hammonda, koji se javio iz bolnice gdje je završio zbog ozljede koljena u nesreći, i koji se ispričao supruzi Mindy i svima ostalima. Jer je ispao “kolosalni idiot”. Dobro, nije da Hammond ne zna voziti u smislu prosječnog vozača – zna i puno bolje od toga, ali svakako je počinio početničku i više nego očitu vozačku grešku.



No Hrvati su zaključili da je problem u autu koji ne valja. Sleti s ceste kad promašite ulazak u serpentinu pri oko 200 na sat. Na čelu s dežurinim prometnim stručnjakom Marušićem, koji inače ima inegeniozne teorije poput one da je za nedavnu nesreću u Kotoribi, kad se pijana vozačica bez dozvole velikom brzinom zabila u raspelo u središtu mjesta, kriv seoski župnik koji je tamo postavio raspelo (koje inače na istom mjestu stoji preko 300 godina). Naši gemišt-filozofi bi redom napravili bolji auto samo da im neko da novce, iako nisu u stanju zamijeniti ni žaruljicu na svojoj staroj Vectri ili Golfu jer im se ne da. Isti ti jalnuški diletanti, kako ih je ispravno nazvao Tuđman, koji lamentiraju kako je Rimac jedan glupi Bosanac ili lopov “Hercegovanac” koji se obogatio jer mu se ćaća nakrao para i jer prodaje maglu prijateljuju s raznim mafijašima koji se razmeću Porscheima i zlatnim lančinama zarađenim običnim kriminalom. I s tatinim sinovima koji su od svojih tatica dobili puno više love od Rimca, koji je počeo prerađujući BMW kockicu od tisuću eura, pa nisu postigli ništa osim što su zdrobili tatine milijune na kile i kile koksa, skupe aute, i jeftine sponzoruše po cajka-klubovima.

Opjevani hrvatski jal je najlogičnije, ali nedovoljno objašnjenje. Dok u stranom tisku o Rimcu uvijek svi pišu pozitivno, struka ga hvali, smatraju ga čudom od poduzetnika obzirom na to odakle dolazi i u kakvoj je zemlji uspio nešto uraditi, u Hrvatskoj ga gaze koliko mogu i podmeću klipove pod noge. A kad ode, onda će mu opet psovati majku jer je otišao. Doduše, to je već davno trebao napraviti: u zemlji koja iznad svega cijeni mediokritetstvo i neuspjeh, sposoban čovjek je poželjan koliko i propovjednik u kupleraju. Zato i jesmo tu gdje jesmo, negdje iza Rumunjske po zadnjim statistikama.

Rimca u Hrvatskoj ne vole jer okuplja i zapošljava inteligentne, kreativne i sposobne ljude, a ne plagijatore s kupljenim diplomama koji posao traže preko roditelja i stranačkih i partijskih veza. No najvažniji razlog zašto ga ne vole je taj što ne vjeruju – poučeni iskustvom – da u Hrvatskoj itko može uspjeti na pošten način. Po onoj Ćopićevoj, “znamo mi nas, j..o ti nas”. Jer kad bi ispalo da se i to može, njihov bi se svijet srušio. Za svoj jad i neuspjehe ne bi više mogli okrivljavati lopovsku državu i “društvo” koje ionako čine oni sami.

Konzum gori, Ramljak se češlja

Novine su se raspisale o spasitelju Konzuma Anti Ramljaku, iako je Konzum jako daleko od spasa, i puno bliže likvidaciji i pokoju vječnom. Povod su njegove fotografije koje su se prošlog tjedna pojavile u medijima, snimljene u Splitu, da li ove godine ili prošlog ljeta nije posve jasno. Na njima je sa stanovitom Nikolinom Marasović s kojom je navodno u vezi. I kad je postao stečajni, pardon prinudni upravitelj Agrokora, mediji su kao najvažniju stvar u njegovoj biografiji isticali da je bio u vezi s Tončicom Čeljuskom. Što dosta govori o njegovoj biografiji, a manje o Tončici.

Ako su fotografije snimljene ovih dana, onda mu treba dati pedalu iz Agrokora. Jer kad bi kakav američki manager uzeo par dana odmora i naslikavao se na rivi dok je situacija u kompaniji kritična, na stolu bi ga dočekao otkaz. Ako nisu, a pretpostavimo da nisu, ostaje i dalje vrlo ozbiljan problem – dok selo (Agrokor) gori, baba (Ramljak) se češlja.

Naime, od uvođenja prinudne uprave je prošlo više od dva mjeseca, a Ramljak tek sad govori da će biti otkaza u Konzumu i da se kreće u izradu plana restrukturiranja kompanije! Iako je nejasno tko će za ovo potonje osigurati novac, jer bi to moglo koštati i do milijardu eura, ako se restrukturiranje kani napraviti kako treba. Ramljak bi nakon više od dva mjeseca trebao pričati o onom što je uradio, a ne “otkrivati planove” i govoriti o onom što kani uraditi.

Kad je izbila kriza u Agrokoru, napisao sam kako je potrebno smjesta otpustiti oko deset tisuća ljudi i zatvoriti oko pola dućana – jer ih je toliko otprilike u ovom trenutku neprofitabilno, obzirom da se nalaze na svakom uglu – što je, naravno, osnova svakog restrukturiranja. Jasno mi je da Ramljak nije htio prije lokalnih izbora javno reći da će otpuštati ljude, ali nije jasno zašto plan restrukturiranja nije već odavno gotov i u provedbi? Vrijeme ističe! Konzum tone svakim danom! Promet pada, dobavljači gube strpljenje, gubici se gomilaju! A obećanja o novim kreditima koji će mu omogućiti preživljavanje ostaju na obećanjima: dok Ramljak priča o tome da su dogovorene stotine i stotine milijuna eura kredita, bez kojih Konzum i ostale Agrokorove tvrtke sigurno neće dočekati kraj godine, dotle banke o tome – šute. Sve ostaje na Ramljakovoj priči, nitko nije još stavio novac na stol. A bez novca od svega neće biti ništa: o restrukutiranju nema smisla niti govoriti ako niste osigurali novac, to je otprilike kao da planirate i dogovarate kupovinu novog stana ili auta, ali nemate pojma gdje ćete naći novac niti tko će vam dati kredit. Samo je lešinarski fond “Knighthead” iz SAD navodno spreman nešto uložiti, ali i to je sumnjivo, jer to nije njihov modus operandi. Oni ne ulažu nego kupuju obveznice ispod cijene pa ih zatim naplaćuju po punoj cijeni.

U dva mjeseca, ukratko, nije urađeno baš ništa konkretno, osim što su donekle pročešljane bilance. Što je u biti posve nebitno za spas kompanije. U svijetu visokih financija, dva mjeseca su vječnost. Kad bi ljudi poput Trumpa otezali svoje poslovne odluke i poteze mjesecima, ne bi bili to što jesu, bili bi sirotinja. Za spas kompanija poput Agrokora su ponekad ključni dani, svaki izgubljen sat znači nove izgubljene milijune. A Ramljak se ponaša ne kao poslovni čovjek, nego kao političar. Ima vremena. Restrukturiranje je već trebalo biti u punoj provedbi, a ispada da još nije ni u nacrtu, možda tek u grubim skicama. To tako neće ići. Tako se poslovi ne odrađuju.

Dodajmo tome i da je žešća glupost njegova ovotjedna izjava da Hrvatska nikom ništa nije dužna, već “Agrokor i Todorić osobno”. Todorić osobno, sviđalo se to kome ili ne, nije dužan baš nikom baš ništa, jer se cijeli koncept dioničarstva (a Agrokor je d.d.!) bazira na tome da ne odgovarate za dugove preko dioničkog kapitala, tj. preko onog što ste sami uložili u tvrtku. Ili bezobrazluk, jer on dobro zna da dioničare, kao fizičke osobe, ni po jednom zakonu nigdje na planeti nije moguće teretiti za dugove pravne osobe, korporacije Agrokor u ovom slučaju, inače bi dužan bio i svatko tko ima dionicu Belja ili Jamice. Hrvatsku, naravno, jest, jer je donošenjem Lex Agrokora oduzela stečena prava ulagačima i ostavila ih bez mogućnosti da se prisilno naplate iz imovine Agrokora. Ali narod je takav, voli bajke o tome kako će sve platiti Todorić a ne mi iz svog džepa. Dok ga stvarnost ne opali po glavi.

Funkcionalno funkcioniranje lidera lijeve desnice

Stier je povukao potez kojim pomalo iskače iz žabokrečine poznate kao HDZ. Dao je ostavku na mjesto ministra vanjskih poslova zatraživši od premijera Plenkovića da na njegovo mjesto postavi osobu koja će, citiram, “funkcionalno funkcionirati”. U znak prosvjeda zbog koalicije s HNS-om. Nije doduše postupio poput Anke Mrak Taritaš i nekih drugih iz HNS-a koji su izašli iz stranke zbog tog čina političke prostitucije, nije koliko mi je poznato nitko iz HDZ-a što dosta govori o stranačkom vrhu i njihovoj dosljednosti i vjerodostojnosti, ali ipak časnije od većine tamo.

Što i nije puno. Stier dakle odlazi iz HDZ-ove Vlade zbog neslaganja s odlukama Premijera i stranke, ali će i dalje davati podršku toj stranci i tom Premijeru s kojim se ne slaže, i to kao politički tajnik HDZ-a!? Stier, očito, ima svoj čvrst stav. S kojim se ne slaže.

No to kvazineslaganje je bilo dovoljno da ga mediji proglase novim liderom desnice u HDZ-u, nasljednikom Zlatka Hasanbegovića. Ne ulazim u to planira li Stier preuzeti HDZ od Plenkovića, vjerojatno ni on sam nije načisto je li trenutak za to, no ako je umjereni i centristički nastrojeni Stier lider desne struje unutar one desne od dvije hrvatske jasno ideološki profilirane stranke (ostale služe uglavnom postoje samo zbog osobnih ambicija svojih lidera, ili su posve marginalne), tko je onda lider lijeve struje u HDZ-u? Milorad Pupovac? Uostalom, možda bi i njemu bilo vrijeme da se učlani, ionako, iako izraziti ljevičar (bar u trenucima kad je Hrvat, kad je Srbin onda je malo više desno) on već odavno funkcionira kao neformalni član predsjedništva te stranke.

Usto, nejasno je što bi HDZ dobio time što bi svilenog i umjerenog eurofila Plenkovića zamijenio svileni i umjereni eurofil Stier. Osim što bi se Most vratio na mjesto HNS-a a HNS u oporbu. Pa bismo opet imali krizu vlade za dva mjeseca kad bi se Bulj i Grmoja na nekog nadurili. Sve skupa je smisleno koliko i naklapanje iz vremena “antifašizma” o tome tko je lijeva a tko desna struja u KPH. Je li Jure Bilić desno ili lijevo od Šuvara. Pa je onda i Račan ispadao neka ljuta desnica.

Luka Pentangeli – Modrić

Nacija je zgrožena svjedočenjem Luke Modrića. I ne samo nacija: kao internacionalac, on je u središtu interesa i stranih medija. Britanski “Independent” piše o pravosudnom cirkusu u režiji neuništivog Maminja pod naslovom koji sve govori: “Transferi, nespretno svjedočenje, i stara prijateljstva – kako je Luka Modrić postao nacionalni neprijatelj broj 2 u Hrvatskoj”. Tko je broj 1, zna se: na optuženičkoj je klupi.

Stvar je jasna, Mamić je reketario Modrića, kao i brojne druge, koristio ga kao osobni bankomat. No kad je trebalo svjedočiti, Luka je mucao, oprilike ovako: “To… Ja to nikad nisam rekao… da je to… to… to je potpisano kasnije. Rekao sa vam onda da se ne mogu sjetiti kad se to dogodilo…”

Luka se dakle ne sjeća ničeg, nema pojma o ničem, i nije odavde. I pobija sve što je ranije rekao u istrazi. Torcida ga mrzi, i dobar dio ostalih. Neki mediji koje nećemo imenovati, a čiji su vlasnici poslovali s novinarima na sličan način na koji i Mamić s igračima, i oštetili državni proračun za nekoliko milijuna, za što se i Mamiću sudi, sad se zgražaju nad tim. A lani su pisali o tome kako lopovskoj ustaškoj državi ne treba plaćati porez braneći svoj kriminal. No treba li kriviti Luku što će se Mamić možda opet izvući?

Ne. Jer ako ste ikad gledali “Kuma”, primijetili ste da je Modrićevo svjedočenje bilo gotovo u riječ jednako svjedočenju Franka Pentangelija kad se Don Corleone našao pred sudom. On se isto tako nije mogao sjetiti ničeg pred Senatom, mucao je, tražio suca da ponavlja pitanja, govorio navlas sve isto što i Luka. Prije toga, Pentangeli je dobio jednu od “ponuda koje se ne odbijaju” – ako bude svjedočio protiv šefa mafije, pobit će mu cijelu obitelj. Ako ne, poštedjet će je pod uvjetom da se sam ubije u ćeliji.

Kakvu je ponudu Mamić dao Luki, i kako je prenio poruku, možemo samo nagađati. Ali teško je vjerovati da je ta Lukina amnezija slučajna. Dakle, Torcida i ostali, pustite Luku na miru. Jer nitko od nas ne zna pouzdano kojim ga i kakvim kliještima Mamić drži za međunožje – ali budite sigurni da ga drži, i da nije ugodno. A Mamić možda jest komičan lik kad ga gledate na Youtubeu, ali budite sigurni da nema ničeg komičnog kad se nađete u njegovoj vlasti. Mafijaši su komični na filmu, uživo nema ničeg smiješnog u vezi njih. Samo zastrašujućeg.

Pozicioniranje HDZ-a

Plenković je nakon Stierove ostavke ponovio ono što je rekao u svibnju, na Tuđmanovom grobu: da HDZ želi postaviti u centar, “tamo gdje ga je vidio Franjo Tuđman”. Ako Stier želi tome pomoći, kaže Plenković, onda je dobrodošao.

Usput je napao i Hasanbegovića i Esih: “Vidi se tko je isključiv, a tko je konstruktivan. Evo, naprimjer, Hasanbegović i Esih, koji su dobili povjerenje HDZ-a da budu na listi, u petak su glasali identično kao SDP. To je jako važno za njihove birače da znaju, da vide kako su se ponijeli. To nije korektno niti lojalno”.

Koliko je korektno i lojalno prema biračima koalirati sa strankom poput HNS-a koja je na posve drugom kraju političkog spektra, nije rekao. Uostalom Hasanbegović mu je već sasvim dobro na to odgovorio.

No meni je zanimljivo ovo o pozicioniranju. Kad je Tuđman “pozicionirao stranku”, HDZ nije bio nikakav centar, nego izričito desna i nacionalistička stranka, svenarodni pokret za nacionalnu emancipaciju. Danas Plenković pozicionira tu istu stranku kao klijentelističko-centrističku, i koalira s onim istima koji su Tuđmanov HDZ proglašavali “strankom opasnih namjera” a Tuđmana “operetnim diktatorom”. Je li to isto mjesto gdje ga je pozicionirao i Tuđman? Uz bok “pridea” i Sorosevih aktivista?

Plenković od svojih birača doslovce radi budale, ali ne može se reći da je glup. Nitko još nikad i nigdje nije izgubio izbore jer je podcijenio inteligenciju biračkog tijela. Nešto kao Liberace, koji je na pitanje novinara kako se osjeća kad mu kritičari spočitavaju ljigavost i neukus rekao “nakon što sam pročitao te kritike, smijao sam se cijelim putem do banke”. Tako se i Plenković na primjedbe kritičara vjerojatno smije cijelim putem do Banskih dvora.

Nas i Amerikanaca 300 milijuna

“Hrvatska ne smije prednjačiti u antiruskim stavovima”, poručio je Božo Kovačević, iskusni diplomat i veleposlanik RH u Moskvi od 2003. do 2008. Nakon što je premijer Andrej Plenković u utorak na sastanku s ukrajinskim kolegom Volodimirom Grojsmanom najavio kako želi pomoći Kijevu da mirno integrira Krim u ustavnopravni poredak, treba očekivati ne baš tako ugodnu reakciju Rusa.

Plenković brani svoj istup riječima, ‘To je politika hrvatske države, politika iza koje stoje sve hrvatske institucije i to je principijelna, odgovorna, jedina moguća politika, a sviđa li se ona nekome ili ne, to je nešto drugo. Zemlja smo koja je članica UN-a, EU-a, NATO-a i dijelimo određene temeljne europske vrijednosti međunarodnog poretka, poštivanja međunarodnog prava. To je poanta hrvatskog stava. I on će ostati takav, neovisno o bilo čijoj i bilo kakvoj kritici. A načelna pitanja kao što je teritorijalni integritet Ukrajine ne utječu na uspostavljanje relacija s Rusijom. To rade i sve druge odgovorne zemlje’.

Odgovorne zemlje međutim rade nešto drugo. Odgovorni lideri, poput Orbana, pokušavaju uspostaviti dobre veze s Rusijom. U trenutku kad sudbina velikog dijela hrvatske ekonomije ovisi o dobroj volji Rusa i ruskih državnih banaka, u trenutku kad je država preuzela upravljanje korporacijom koja je Rusima dužna desetke milijardi ne kuna nego eura, onda je to neodgovorno i nerazumno. Kako kaže Kovačević, “budući da smo mala zemlja koja mora biti mudrija nego ostale, takvo ponašanje je nerazumno’.

“Znano je to da članstvo u Sjevernoatlantskom savezu i Europskoj uniji nosi određene obaveze, ali isto tako to ne znači da Hrvatska mora prednjačiti u antiruskim stavovima jer za to nema kapaciteta, niti to netko traži od naše zemlje”, kaže on. I posve je u pravu: male zemlje moraju lavirati između velikih i ne se miješati u njihove svađe više nego što je najnužnije, u protivnom mogu jedino stradati. Jer kad Putin i Trump jednog dana, uskoro, sjednu za stol i krenu krojiti kartu Europe, Hrvatska bi se mogla naći u poziciji monete za potkusurivanje onog drugog.

Bandićev referendum

Bandić ima pravo u jednoj stvari: za sve ostale političare u zemlji, on je profesor operativne politike. Operativac koji zna zadovoljiti birače, interesne skupine, koalicijske partnere, i preživjeti.

Njemu sad za većinu u gradskoj skupštini pored 7 HDZ-ovaca trebaju i ruke 5 zastupnika Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića. A njihov prvi uvjet je poznat, preimenovanje trga koje je, budimo realni, civilizacijska sramota. Ako Tito zaslužuje trg jer je bio antifašist, onda ga zaslužuju i Staljin, Ceaussescu, i Enver Hoxha u svojim zemljama. Možda i više, jer su oni bar bili predsjednici država koje su to i danas, a ne neke druge države. Istom logikom, trg zaslužuje i Mile Budak jer je, eto, bio književnik, a to što je bio ministar u ustaškoj vladi ćemo zaboraviti. Tako ćemo i Titu zaboraviti da je bio komunistički diktator, pa ćemo se koncentrirati da je bio “antifašist!” Bili su i Tuđman i Bobetko partizani u Drugom svjetskom ratu, pa su isti oni koji žele zadržati ime trga njurgali i kad je zračna luka nazvana po Tuđmanu!

Lukavi Bandić je ponudio Hasanbegoviću i ekipi referendum o imenu trga, Hasanbegović je bio jasan u odgovoru: nikakav referendum, jer ga nije bilo ni kad se trgu davalo to ime. U stvari, već sama činjenica da je Trg nazvan po Titu u doba dok je isti još bio živ i na vlasti bi trebala biti posve dovoljan razlog da ga se preimenuje isti čas kad diktator više nije na vlasti: takav je običaj u civiliziranim zemljama, gdje se ulice, gradovi i trgovi imenuju po zaslužnim građanima nakon njihove smrti, a ako su ih oni sami imenovali po sebi za svoga života, onda se preimenuju nakon smrti.

No, ne previše treba sumnjati da će Bandić naći načina da formira većinu. U međuvremenu, naciju je zabavljala Ava Karabatić koja je dobila nekakvu svoju emisiju na nekakvoj televiziji, pa porazgovarala s fanovima Druga Tita krajem prošlog mjeseca u Kumrovcu. I naslikavala se u uniformi Titove pionirke, bez grudnjaka i s bradavicama na juriš. Nisam to gledao, ali ne sumnjam da se Ava tamo lijepo uklopila. Njen IQ je taman negdje u skladu s IQ-om prosječnog obožavatelja lika i djela dotičnog.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI