Najpoznatiji hrvatski sudac zaratio s Cvitanom

Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

Malo je hrvatskih sudaca koji su u javnosti posebno istaknuti i o kojima javnost ima definiran stav. Jedan od sudaca koji uživa simpatije javnosti svakako je sudac Mislav Kolakušić, koji se proslavio brigom o ovršenim građanima i ukazivanjem na nelogičnosti u sustavu.

Sudac oko kojeg je javnost nedvojbeno podijeljena, a koji ujedno spada u skupinu najmoćnijih svakako je Ivan Turudić koji je ponovno vrlo vješto skrenuo pažnju na sebe tijekom pokušaja suđenja bivšoj sisačko-moslavačkoj županici Marini Lovrić-Merzel.

U tome, kako se za sada čini tipičnom hrvatskom i tromom procesu ‘maske polako spadaju’ pa postaje jasno kako šef zagrebačkog županijskog suda Turudić i nije u najboljim odnosima s prvim čovjekom Državnog odvjetništva Dinkom Cvitanom. Naime, prije početka glavne rasprave u predmetu protiv Lovrić-Merzel, USKOK je predložio nagodbu za Željka Žužića koji je kao suoptuženik bivše županice priznao da joj je dao sto tisuća eura.

Tu u priču ‘uskače’ Turudić te se suprotstavlja odluci Vrhovnog suda i to odbija. USKOK zatim traži izuzeće suca Turudića koje je odbijeno, a ‘uskokovci’ nakon toga napuštaju sudnicu pa se ročište otkazuje. Stavka oko koje se ‘lome koplja’ između dviju institucija je USKOK-ova nagodba sa Žužićem, koji je priznao davanja sto tisuća eura mita za pogodovanje, temeljem čega je s njime postignut dogovor te se na njegovim tvrdnjama po svemu sudeći temeljio cijeli proces protiv Lovrić-Merzel.

Još koncem 2015. godine, Turudić je odbio nagodbu prema kojoj je Žužić trebao biti uvjetno kažnjen s godinom zatvora i rokom kušnje od tri godine. Nekoliko mjeseci nakon toga, sudac odbija veoma sličnu nagodbu prema kojoj se Žužiću rok kušnje produljuje na četiri godine te je time postao jedini sudac u državi koji ne pristaje na nagodbe tužiteljstva i optuženih.

”Ovo je sada po meni pritisak na sud”, rekao je nakon ove pravosudne trakavice odvjetnik Merzelove, Čedo Prodanović. Na odbijanje nagodbe USKOK se nije mogao žaliti već su se morali obratiti Vrhovnom sudu, koji je uistinu držao njihovu stranu, ali i objasnio da sudovi u nagodbe ovoga tipa ne bi smjeli ulaziti. Inače, ovo nije prva konfliktna situacija između Cvitana i Turudića. Naime, kada je objavljena odluka o gubitku arbitraže u Ženevi koju su vladajući vodili s MOL-om oglasio se Turudić te u razgovoru za Večernji list postavio pitanje ‘zašto DORH nije pred našim sudovima pokrenuo tužbu za poništenje međudioničkog ugovora s MOL-om u vrijeme kada je presuda bila pravomoćna’.

Jednako tako, napomenuo je da su za to imali skoro godinu dana vremena, ali i da su to pitanja na koja odgovor ne treba dati Mladen Bajić već Dinko Cvitan, koji je bio šef USKOK-a. Njegove navode Cvitan je demantirao uz opasku da je ‘sve krivo rečeno te da je to što Turudić govori izvan svake pameti’. Kada pak govorimo o suđenju Merzelovoj još jedna nelogičnost kojoj smo svjedočili jest ta da je Turudić u ovome slučaju odbio izuzeti sam sebe. Kako će se ova farsa rasplesti, ostaje nam za vidjeti u nastavku suđenja. No, jedno je sigurno: dva moćna pravosudna šefa nipošto nisu u dobrim odnosima.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI