Nakon proglašenja diktature kralja Aleksandra Ante Pavelić emigrirao iz Kraljevine SHS i osnovao ustaški pokret

Zbog potpisivanja deklaracije o rušenju Kraljevine SHS Ante Pavelić je u odsutnosti osuđen na smrt zbog veleizdaje.

Šestog siječnja 1929. godine, nešto više od pola godine nakon krvavog atentata na Stjepana Radića, kralj Aleksandar Karađorđević je, neočekivano za široku javnost, proglasio osobnu diktaturu, koja se prema datumu objave naziva Šestosiječanjska ili Šestojanuarska diktatura. Aleksandar je suspendirao Ustav, raspustio Narodnu skupštinu i zabranio sve stranke s nacionalnim, vjerskim ili regionalnim obilježjima. Po novom zakonu kraljeva je osoba bila nepovrediva i nepodložna odgovornosti, a sve zakone je ubuduće donosio i proglašavao sam.

Dva tjedna kasnije, u noći s 19. na 20. siječnja iz Kraljevine SHS emigrirao je budući poglavnik NDH Ante Pavelić. Pavelić se proglašenjem diktature osjetio osobno ugrožen jer se režimu već zamjerio svojim političkim radom i istupima u Narodnoj skupštini u Beogradu. Naime, na izborima 1927. godine kao predstavnik HSP-a i Hrvatskoga bloka Pavelić je bio izabran za zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS te je u skupštinskim istupima otvoreno zastupao zamisao o stvaranju neovisne Hrvatske, a bio je prisutan i na zasjedanju kada je izvršen atentat na Stjepana Radića. Istovremeno stupa u kontakt sa talijanskim fašističkim vlastima kojima je u Rimu predao Promemoriju, dokument kojim je izrazio spremnost podvrgavanja Hrvatske talijanskim interesima u zamjenu za pomoć pri uspostavi neovisne hrvatske države.

Nakon odlaska iz Zagreba Pavelić prvo odlazi u Italiju, zatim u Beč, Mađarsku pa u Bugarsku. U emigraciji osniva organizaciju Ustaša – Hrvatska revolucionarna organizacija (od 1933. Ustaša – Hrvatski revolucionarni pokret) čiji je cilj stvaranje neovisne hrvatske države.

U Sofiji se Pavelić susreo s Vančom Mihajlovom, vođom dijela VMRO-a (Vnutarnje makedonske revolucionarne organizacije). Potpisao je tzv. Sofijsku deklaraciju – dokument  kojim se usaglašuje zajedničko djelovanje na stvaranju nezavisnih država Hrvatske i Makedonije te uništenje Kraljevine Jugoslavije.  Zbog toga ga je Kraljevine SHS sud u odsutnosti osudio na smrt zbog veleizdaje.

Zatim se vraća u Italiju gdje ostaje sve do uspostave NDH. U rujnu 1932. sudjelovao je u organiziranju oružanoga geriljskoga prepada u Lici (tzv.Velebitski ustanak), a u jesen 1934. u pripremi atentata na kralja Aleksandra u Marseilleu. Nakon tih zbivanja talijanske su ga vlasti zatvorile u Torinu, a 1936.–39. bio je interniran u Sieni. Neposredno nakon uspostave NDH vraća se u Hrvatsku uz talijansku pomoć te preuzima vlast kao poglavnik ustaškog pokreta i novoosnovane države.



 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI