Nasilje o kojem Hrvatska šuti! Djevojčice su klale starice, 15-godišnjaci silovali, ubijali! Svima im je jedno zajedničko

ilustracija

S jedne strane, hrvatska se javnost ovih dana poistovjetila s profesorom Franjom koji je nasiljem uzvratio na nasilje koje od strane svojih učenika trpi mjesecima, a na koje je kako je sam javno priznao upozoravao sve nadležne institucije, no nitko nije imao potrebe ništa poduzeti sve dok se nije dogodio incident, a s druge pak strane svjedočimo apsurdima hrvatskog pravosuđa u slučaju Daruvarac. Riječ je podsjetimo o Darku Kovačeviću Daruvarcu, koji je usprkos nemilosrdnom premlaćivanju 18-godišnje Zadranke zbog apsurda u hrvatskoj pravosudnoj praksi prije nekoliko dana sa zadarskog suda nesmetano išetao na slobodu, organizirajući feštu u ugostiteljskom objektu u kojem je nesretnu djevojku prebio.

Paleta Daruvarčevih nasilničkih pohoda široka je i raskošna, a ono što je posebno bolno jest da njegov slučaj nije ni prvi, ni posljednji kojem hrvatska javnost svjedoči. No, postavlja se pitanje što ostane nakon što splasne medijski pritisak i pritisak javnosti? Odgovor koji se iz niza primjera nudi zapravo je ono što najviše plaši svakog iole normalnog pojedinca, svakog roditelja, svakog člana društva. Nasilje se naime u Hrvatskoj isplati.

Dok žrtva ostaje sama sa svojim bolom, posramljena i skršena, hrvatske institucije i svi oni kojima su usta puna borbe protiv nasilja zanijeme, a nasilnici i dalje slobodno i slavodobitno haraju svuda oko nas obračunavajući se s istim ili nekim novim žrtvama, paralelno s time država se protiv nasilja bori jeftinim parolama, i neučinkovitim porukama koje se u teoriji svode na to da se nasilje ne isplati, dok praksa priča neku posve drugu priču.

A nasilnika imamo na svim razinama, i u svim dobnim skupinama što je dodatni razlog za brigu. Naime, sustav prevencije nasilja broji 500-tinjak djece u dobi od osam do 12 godina, čije je ponašanje proglašena kao rizično, no problem leži i u onoj djeci koja su rizičnog ponašanja, a koja nisu dio programa prevencije. Ali što Hrvatska uopće ima od prevencije u tako ranoj dobi, kad prevenciju protiv nasilja ne nude institucije koje imaju tu ulogu.

Jedan od takvih primjera u kojima su institucije podbacile svakako je slučaj napada na Luku Ritza, mladića koji je od posljedica premlaćivanja preminuo. Hrvatska javnost poistovjetila se sa smrću ovoga mladića koji je postao simbol borbe protiv nasilja, zahvaljujući ustrajnosti svoje majke, no ono što je još tada zabilježeno kao apsurd jest činjenica da je tada 14-godišnji napadač na Luku spadao u skupinu onih koji su od ranije poznati policiji zbog sitnih krađa koje su bile povezivane s nasiljem. Školskom je kolegi primjerice u Zoološkom vrtu slomio nos jer ga je zadirkivao kako se boji dirati zmije. Zbog napada na Luku napadač je bio priveden, jedno vrijeme boravio je u pritvoru na odjelu s punoljetnim silovateljima i ubojicama, premda su stručnjaci tvrdili da se radi o agresivnom i vrlo rizičnom dječaku kojega bi bilo najbolje ukloniti iz okoline, ta mjera nije primijenjena ni od strane suda, ni od strane nadležnog Centra za socijalnu skrb.

Nedugo potom napadač na Luku ponovno se našao u sudskoj istrazi jer je priveden zbog sumnje da je sudjelovao u napadu na još jednog dječaka koji je prošao s lakšim ozljedama. Napadačev otac za trakavicu koja se odvila oko njegova sina krivio je medije, a i ova priča kao i brojne prije nje pale su u zaborav. Zaboravila je hrvatska javnost i na slučaj Ivane Gabrić iz Osijeka, koju je u 68-oj godini života metalnom šipkom prebila djevojka od 14 godina, štićenica dječjeg doma, dok joj je u tome podvigu asistiralo još dvoje domske djece. I prije ovog napada djevojčica je imala podeblji dosje kojega su obilježile krađe, tučnjave i napadi.

Djevojka iz Kloštar Ivanića svojedobno je ubila 78-godišnju Virovitičanku Ivku Rozić radi 160 kuna, djevojka je nesretnoj starici zakucala na vrata kako bi zatražila novac, a kad joj je ona dala svega pet kuna napala ju je rukama i nogama, a nakon toga i staklenom vazom, potom joj je uzela novčanik u kojem je bilo 160 kuna. I ova je napadačica od ranije zbog krađa i fizičkih napada bila poznata policiji. Dva mladića od 16 i 17 godine svojevremeno su ubila 67-godišnjeg Stipu Dajaka u njegovoj kući u Dućama. Nakon što je nasilni dvojac prvotno dobio maksimalne zatvorske kazne u trajanju od pet godina, Vrhovni sud smanjuje im kazne uzimajući u obzir adolescentske krize kroz koja su prolazili, zanemarivši pritom sklonost agresiji i nasilju koju su pokazali i tijekom suđenja.

Split je svojedobno bio zgrožen zločinom na Bačvicama, u kojem je zaklan Marko Jurić. Život mu je oduzeo maloljetnik i to zato što ga on pijanog nije htio pustiti u zahod. Mladić koji je izvršio stravično ubojstvo također spada u skupinu onih koji su od ranije poznati policiji, a s kaznenim djelima počeo je već s 14 godina. Služio je kaznu u maloljetničkom zatvoru u Turopolju, radi niza nasilnih kaznenih djela, ali ista mu se smanjuje pa je iz zatvora izašao već naredne godine, inače u zatvor je upućen 2007.godine. Sudski vještak tijekom postupka zaključuje kako je ubojica bio neubrojiv jer je i osobno priznao kako je bio pod utjecajem alkohola i kokaina.

Krađe, i provale zabilježene su i u biografiji djevojčice od 13 godina koja je svojeg kolegu bacila sa stepenica. Malodobna šibenska banda svojevremeno se također našla pred Istražnim centrom Županijskog suda, a među njima posebno se isticao 15-godišnjak koji ne samo da je pretukao svoju djevojku štićenicu Centra za odgoj i obrazovanje Šubićevac, već ju je i silio na oralni seks za deset kuna. Članovi ove bande spominjani su zbog niza kaznenih djela, provala, fizičkog nasilja, oštećenja automobila.

Kada je o premlaćivanjima, ubojstvima i nasilju riječ javnost se nedavno zgrozila i nad smrću 20-godišnje Kristine Krupljan. Život joj je oduzeo David Komšić, mladić koji ju je nekoliko mjeseci prije toga brutalno pretukao.  Mnogi su se tijekom ovoga procesa propitkivali što je mladića od 20 godina navelo na ovaj nemilosrdan čin, a premda konkretan i opipljiv odgovor na ovaj čin zapravo nije niti moguće ponuditi ono što se tijekom procesa moglo čuti jest da Komšić ni ranije tijekom njihove višegodišnje veze nije birao sredstva i načine na koje će se obračunati s nesretnom djevojkom. Tako je jedne prilike s trojicom prijatelja Kristinu presreo na Bukovačkoj cesti. Lupali su joj i uništili auto, vukli je za kosu te joj bacili mobitel u kanalizaciju.

Posljednjih nekoliko godina svjedočimo sve okrutnijim ubojstvima, a nerijetko se iza tih činova kriju mladi ljudi. Nedavno smo tako imali prilike svjedočiti slučaju Tina Šunjerga, mladića od 19 godina koji je u Čistoj Velikoj ubio svoje roditelje.

”Ubio sam ih jer su me psihički stalno pritiskali, prigovarali mi zbog škole i društva”, rekao je Tin odgovarajući na pitanje branitelja zbog čega je počinio monstruozni zločin, koji je zgrozio Hrvatsku. Prije toga istražiteljima je hladno prepričao detalje zločina u kojem je život oduzeo majci Silvani i ocu Marinu.

”Podigao sam pištolj, prislonio ga na majčin zatiljak i opalio. Krv je prsnula posvuda.S pištoljem sam krenuo kući. Tata je nešto radio ispred garaže. Stajao sam pored njega. Samo sam čekao da se okrene, da ga ne gledam u oči. U jednom trenutku okrenuo se leđima i sagnuo. Prislonio sam mu cijev pištolja na zatiljak i pucao”, prepričao je Šunjerga koji ni u jednom trenutku nije zaplakao, niti je na bilo koji drugi način pokazao emocije.

Jedan od mladića koji su zgrozili hrvatsku javnost monstruoznim ubojstvom je i Srđan Mlađan. U vrijeme kada je oduzeo život 16-godišnjoj Elizabeti Šubić i on je imao 16 godina. Nakon kratkog razgovora ispred petrinjske Osnovne škole, iz torbe je izvadio očevu strojnicu i ispalio u Elizabetu dva hica, djevojka ostaje na mjestu mrtva, a on sprema pušku u torbu te se vraća u Sisak gradskim autobusom. Prema njegovom priznanju Mlađan nije imao baš nikakvih motiva za ovaj čin jer je djevojku kojoj je oduzeo život tada vidio prvi put. Drugo ubojstvo počinio je nedugo nakon toga, oduzimajući život umirovljeniku Petru Jančiću iz Siska koji se našao na krivom mjestu, u krivo vrijeme.

Jančić je bio Mlađanov susjed, a ovaj ga je dočekao pred garažom, i u njega iz očeve puške ispalio tri hica. Svega 50-tak metaka od svoje kuće počinio je pljačku Sisačke banke, prilikom čega je počinio pogrešku zahvaljujući kojoj su ga policajci otkrili. Osuđen je na deset godina zatvora, što je najveća moguća kazna za maloljetnike. Prilikom izdržavanja kazne u požeškoj kaznionici čak je 21 put pušten na izlazak u grad, a za posljednjeg izlaska uspio je unajmiti stan u Zagrebu, nabaviti pištolj i opljačkati Sisačku banku u Zvonimirovoj ulici.

Nedugo potom, shvativši da je na korak do toga da ga policija ulovi, bez imalo savjesti s tri je metka na Borongaju ubio policajca Milenka Vranjkovića Kinga, oca troje djece koji je poslan da privede Mlađana. Zatim je pobjegao nekoliko stotina metara dalje te u stanu na Ravnicama zatočio Boženu Kosović, njenu kćer Nikolinu i sina Mirka, a predaju je uvjetovao nazočnošću medija.

Na 15 godina zatvora za ubojstvo meksičke turistkinje Selene Macedo Graciano nedavno je osuđen Edi Mišić. Riječ je o ubojstvu koje je potreslo Split jer se odvilo u Park šumi Marjan. Mišiću je izrečena maksimalna kazna predviđena za ‘obično’ ubojstvo jer predsjednik sudskog vijeća Vladimir Živaljić nije uspio utvrditi da je počinjeno posebno okrutno ubojstvo jer nisu dokazali da je Meksikanka u vrijeme zločina bila pri svijesti te da nije patila.

”Na komadiću crne samoljepljive trake pronađeni su tragovi papilarnih linija Edija Mišića, a biološkim vještvom su njegovi tragovi pronađeni na rukavicama u ruksaku te na Seleninoj haljini. Već iz tih dokaza je bilo jasno kako je Mišić imao veze s tim ubojstvom”, rekao je sudac Živaljić, dodavši da nije utvrđeno jesu li Selena i Edi prije ubojstva komunicirali.

Nedaleko od Našica svojedobno se odvio zločin koji je potresao Hrvatsku. Matej Šustek ubio je tada svoju 17-godišnju djevojku Anu zarivši joj nož u vrat, a dok je trpjela teške fizičke i psihičke boli nesretna djevojka pokušavala je bježati, ali on ju je svaki puta zaustavio čime joj je zadao još devet rana, od čega su četiri bile kobne. Kako bi je spriječio da pozove pomoć uzeo joj je mobitel i ostavio je da bespomoćno iskrvari. Suđenje ovome mladiću započelo je nedavno u Osijeku.

Inače, Šustek je s Anom Bartulović bio u vezi kada ju je pozvao da se nađu na željezničkom kolodvoru u Koški pored Našica. Kad je stigla, odveo ju je na osamu kod obližnjeg silosa. Tamo joj je dvaput zario u vrat preklopni nož, oštrice 10,2 centimetra. Jedan je ubod prerezao arteriju, drugi dušnik i jednjak. Potom joj je zadao još devet ubodnih rana i oduzeo mobitel kako ne bi dozvala pomoć. Ana se potom naslonila na zid zgrade i iskrvarila, a njezino beživotno tijelo našao je tek ujutro u 7 sati susjed.

Šustek je, nakon što je počinio ubojstvo, pričekao sljedeći vlak pa se vratio u Našice, a putem je kroz prozor vlaka bacio Anin mobitel.Vrećicu s krvavom odjećom i nož kasnije je pak na smetlištu pronašao bračni par koji inače skuplja predmete iz otpada.Iako se prvo branio šutnjom, Matej Šustek kasnije je rekao kako ga je dan prije zločina posjetio njegov “najbolji prijatelj” Michael De Santa, lik iz akcijske videoigre Grand Theft Auto.

On mu je, tvrdi Matej, rekao da ga Ana planira povrijediti i da je “treba eliminirati”, a De Santa je, prema njegovoj verziji, zločin i isplanirao i počinio.”Kad je došla, Michael De Santa izvadio je nož i nabio ga u njezinu lijevu stranu vrata, rekavši: “Bismele, Allahu Ekber”, ili u prijevodu “Blagoslovi, Bože veliki”. Ana je počela bježati i on ju je nastavio ubadati kako bi brže iskrvarila i kako ne bi patila. Naslonila se na neku zgradu i tamo je iskrvarila. Zajedno smo je ponovno blagoslovili”, rekao je Matej koji je dan nakon zločina otišao s roditeljima u šoping i nakon toga igrao igrice, a oko 17 sati uhitila ga je policija.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI