Ne vjeruj Bandiću ni kad darove nosi

Zarko Basic/PIXSELL

"Vuk dlaku mijenja, no ćud ne!", kaže stara narodna izreka.

Nije prošlo ni desetak dana, od dana kada je Bandić uz upravu Zagrebačkog holdinga održao pomirbeni sastanak s čelnicima svih sindikata koji djeluju u toj golemoj gradskoj tvrtki, dana 4. prosinca.
Cijeli je sastanak bio dobro umotan u sjajni celofan i, naizgled, predbožićnog mirotvornog karaktera, da bi se već za nekoliko dana ispostavilo da je bila riječ o dobro postavljenom igrokazu čije se režije ne bi posramio ni vrsni kazališni redatelj Krešimir Dolenčić!

“Vuk dlaku mijenja, no ćud ne!”, kaže stara narodna izreka. Nazvao sam u prošlotjednom tekstu Bandića starim iskusnim liscem, i gle, pokazao se iznova liscem. No ovaj put prijetvornim i neiskrenim, a iskustvo mu je ovom prigodom, izgleda, prilično zahrđalo. Naime, sindikalni korpus s radošću je na tom sastanku dočekao njegove pomirbene tonove i nadao se nekakvom povećanju materijalnih prava kroz predstojeće pregovore za potpisivanje Aneksa VI. Kolektivnog ugovora. Ali “Ne vjeruj Danajcima ni kad darove nose!”, kaže prastara latinska izreka. Ne znam koliko je gradonačelnik upućen u radno pravnu problematiku, ali uz pomirljive i nimalo tamne tonove s tog sastanka, Bandić je već nekoliko dana potom, 7. prosinca, uputio dopis predsjednici Uprave li zatražio, ni više ni manje, znatne restrikcije radničkih materijalnih prava za novo razdoblje, a ujedno dao i naputak Upravi kako ne bi bilo dobro radnicima Holdinga isplatiti predstojeću ovogodišnju božićnicu jer, po njemu, radnici Holdinga su već dovoljno isplaćeni isplatom ovogodišnjeg regresa u iznosu od 2.884 kuna pa smatra da ovogodišnju božićnicu ne bi ni trebalo isplatiti. Koji lik! Zato i napisah: “Ne vjeruj Danajcima  ni kad darove nose!”
Kada će se sindikalni korpus konačno osvjestiti i shvatiti s kime ima posla? Kada?!

U potaji, mimo saznanja sindikalnih lidera, gradonačelnik lobira za umanjenje radničkih prava i smatra isplatu ovogodišnje božićnice neprimjerenom! Hej, gradonačelniče, o predmetnoj se isplati božićnice nema što raspravljati jer to je ugovorna obaveza poslodavca! Da ima stav i pravi gradonačelnički gard, mogao je Bandić to brojnim sindikalnim liderima reći izravno u lice na dan tadašnjeg sastanka. Ali prijetvorna slatkorječivost oduvijek ga je resila, a kakva mu je dosljednost zorno pokazuje slučaj s bistom Ive Lole Ribara, čiju je opstojnost uz asistenciju (suzdržanost kod glasanja) HDZ-a morala spašavati gradska skupštinska oporba. U dva se mjeseca, od Lolinog prvoboraca i zaštitnika pokislo transformirao u čovjeka kojem više nije nimalo stalo do te biste, riječima: “Uostalom, Drugi svjetski rat je završio!”

Treba li tome ikakav daljnji komentar! A sve se ovih dana samo vrti oko zagrebačkog Adventa koji meni, da budem krajnje iskren, i nadalje miriše po smradu debrecinki i drugih kobasica na prekobrojnim gradskim ugostiteljskim štandovima. I cjelokupno to ozračje i gradski ugođaj nemaju baš nikakve poveznice s istinskim kršćanskim Adventom. Zalud Zagrebu i nekakva treća titula najboljeg europskog Adventa, kad sve odiše jadnim i ispraznim konzumerizmom i kapitalizmom. Za treću zagrebačku pobjedu glasalo je na internetskoj stranici Europen best destination, navodno, oko 38 tisuća, od ukupno dvjesto tisuća glasača. Pa tih 38 tisuća imaju dva nebodera u Pekingu! Dobili smo glas i troje glasača iz Kenije, što je zadivljujuće. Ponajviše smo glasova dobili od Amerikanaca, a znano je kakav oni imaju ukus. Mc Donald`s im je zakon! Ali, budimo brutalno iskreni, taj je naš zagrebački Advent samo bacanje prašine u oči javnosti! Grad grca u dugovima, i predstoje mu nova zaduživanja, a riječ je o, navodno, 250 milijuna novog gradskog zaduženja. Zaduženje na zaduženje, a otplate nigdje na vidiku, baš kao ni u slučaju enormnog zaduživanja Holdinga svojedobnom prodajom njegovih obveznica na londonskoj burzi.

Prelijevanje iz šupljeg u prazno, rekao bi narod, jer refinanciranjem dugovanja ne postiže se sreća na duge staze. Bandić u svojoj kuknjavi predsjednici Uprave Holdinga jadikuje da su, s ovakvim sadašnjim stanjem po pitanju egzistirajućeg kolektivnog ugovora, radnici Holdinga i njegovih izdvojenih društava u privilegiranom položaju u odnosu na zaposlenike gradske uprave, jer oni imaju regres i božićnicu u iznosu od po 1.250kuna, objedinjeno 2.500 kuna, odnosno do visine dopuštenog neoporezivog iznosa. To što su lideri sindikata koji djeluju u gradskoj upravi pristali na to je, jednostavno rečeno, njihov problem. Ali stavljati u korelaciju rad radnika gradske uprave i radnika koji rade u brojnim podružnicama Holdinga, je izvan zdrave pameti.
Rad radnika Zrinjevca koji rade na otvorenom gradskom prostoru na temperaturama od minus 10 pa sve do plus 40 stupnjeva Celzijevih, gradonačelniku je, čini se, isto kao rad u gradskoj upravi. Zamislite grobara ekshumanta koji radi očajan i krajnje težak posao, ili radnika Čistoće koji radi na noćnom ili jutarnjem kamionskom odvozu smeća, ili vozača javnog gradskog prijevoza koji stiže na ranojutarnji posao negdje oko 3.30 u noći (jer prvi tramvaji izlaze iz spremišta na Remizi već oko 3.40 sati, a isto je i s autobusima i tramvajima u Dubravi i autobusima u Podsusedu), dok još 99 % Zagrepčana čvrsto i slatko spava! Zar se to može poistovjetiti s administrativnim radom u gradskoj upravi?? Svi prije spomenuti radnici stvaraju dohodak, to uvijek treba imati na umu! Bandić bi pak trebao imati na umu da je prošle godine vrhuška Zagrebačkog holdinga, vjerojatno po njegovom nalogu, pokušala jednostrano raskinuti kolektivni ugovor, ali su sindikati spremno pokazali zube i u sudskom postupku, po taj put začuđujuće brzoj i prvostupanjskoj i drugostupanjskoj sudskoj proceduri, pravomoćno osporili utemeljenost tog raskida. U slučaju da ne dođe do isplate ovogodišnje božićnice, Holding bi se ekspresno suočio s brojnim sindikalnim sudskim tužbama, sve bi ih redom izgubio, i zapao u još veće financijske dubioze, jer kolektivni je ugovor obostrano pravno obvezujući građanski civilni ugovor i ne postoji nikakava mogućnost jednostrane odluke poslodavca da ne isplatiti ono što je utanačeno u kolektivnom ugovoru! A staro je rimsko pravno načelo ugovornoga prava: „pacta sunt servanda“ tj. ugovori se trebaju poštivati i izvršavati u dobroj vjeri! Ali kad Bandić nešto inatljivo i protupravno zahtijeva, Uprava pokorno šuti. Sjetih se sad jednog sastanka sindikalnih lidera i gradonačelnika i Uprave holdinga s druge strane, negdje mjeseca lipnja 2014. godine, ako mu sjećanje ne vara, kada je Bandić tvrdoglavo, protivno odredbama kolektivnog ugovora, zahtijevao od Uprave Holdinga na čelu s tadašnjim čelnim čovjekom Holdinga – Slobodanom Ljubičićem, momentalno smanjivanje svih plaća u Holdingu, za 3 , 5 i 8 %. One najmanje plaće, naravno, za 3 %, one srednje za 5 %, a one najveće za čak 8 %. Pošteno se tada uzrujan izvikao, jer su mu argumenti za smanjivanje plaća bili slabašni i protupravni, i na koncu, iznerviran naprasno prekinuo sastanak te zamolio sve prisutne da odmah napuste taj prostor u gradskome poglavarstvu.



Na posljetku je, suočen sa sudskim tužbama koje smo mu tada odmah navijestili, reterirao pa je ispalo “pojeo vuk magare!” tj. sve se zaboravilo i njegov APP pokušaj (ako prođe, prođe), ostao je samo na praznim riječima i prijetnjama tadašnjoj Upravi, ukoliko njegov naum ne provede u djelo!
Sada, u ulozi filmskog Grincha, želi radnicima Zagrebačkog holdinga ukrasti Božić, no čini mi se da će se ovom prigodom dobro poskliznuti. No, niti je Bandić smiješan i zabavan kao Jim Carey u ulozi Grincha da bi uspješno odigrao ovu za njega prezahtjevnu filmsku rolu, niti su, što bi se kolokvijalno reklo, sindikati veslo sisali, pa ukoliko gradonačelnik želi orkestrirani sindikalni napad i brojne tužbe – welcome iliti dobrodošao!

Facebook Comments

Loading...
DIJELI