Na Facebook-stranicama Vlade Republike Hrvatske osvanula je dirljiva i tužna objava ogorčene žene koja je odlučila otići iz Hrvatske u drugu družavu s cijelom svojom obitelji. Objava je podijeljena više od 800 puta, a u nebrojenim komentarima dobila je podršku i u suosjećanje. Pročitajte što je ovu mladu obitelj potjeralo iz Hrvatske.
“Hvala vam.
Došao je i taj dan – dan za koji sam mislila da nikad nece doći….napuštam te, o lijepa, o draga, o slatka moja domovino….napuštam te s gorkim okusom u ustima….napuštam te jer budućnosti u tebi nema….deset godina privatnik – sa svim plaćenim davanjima; kako svojima, tako i djelatnicima, poreze na šume, članarine turističkim, kazne koja me ukopala jer centralnoj jedinici porezne uprave adresa s koje je uredno fiskaliziran račun nije bila s nove nego stare adrese -(adrese kojoj je u vlasništvu bio gosp. Todorić i iz koje smo izletili navodno zbog renoviranja)? …još da ne nabrajam čega još…..što kune od toga nemam….
Hvala vam.
Što muža od 365 dana po 320 nisam viđala da bi naša djeca imala osnovne stvari; da, gospodo samo osnovne…kako žive vaša djeca – vi najbolje znate…15 godina u Splitu – jednom bili na godišnjem i to na kredit…vi u vilama koje ne plaćate….kozjim putevima od kojih ste napravili ceste do istih tih vila……
Hvala vam.
Što dijete rođeno s balunom u ruci i Hajdukom u srcu i velikim talentom sa 11 godina kaže: boli me nepravda…
Gdje su talenti; u kuverti, gospodo…čast iznimkama ….
Hvala vam.
Gdje je bolje bit kriminalac i lopov, nego pošteni radnik, gdje se cijeni laž i obmana…..gdje se lažni ratni invalidi opuštaju uz jointe u brodovima dok oni stvarni leže beživotno i čekaju smrt u praznim stanovima…..
Hvala vam.
Gdje se po cesti ubijaju nevine cure i momci i za to se ne ide u zatvor….gdje se balavci rođeni sa zlatnom žlicom iz BMW-a smiju nama običnim smrtnicima šta radimo 12 sati na dan….gdje ministrice i uvaženi političari skrivljuju prometne pijani i svakakvi, ali zato ne odgovaraju…
Hvala vam.
Mi standard nemamo, ljudi, nemamo. Gledamo hoćemo li uz kavu popit i sok u kafiću….kupujemo na akciji …radimo ko konji i šutimo…
Hvala vam.
Ne mogu niti želim tvrditi da je tamo gdje idemo bolje…ali svi koji su otišli ne vraćaju se…osim na godišnji, gdje ih opljačkaju za dva sladoleda…
Hvala vam.
Što vlastiti stan napuštamo …znači, nismo podstanari…a odlazimo, zbog djece i školstva jer tamo djeca, gospodo moja, kad završe školu, imaju posao….tamo mame, kad ostanu trudne, ne dobiju otkaz ….tamo za isto radno vrijeme ljudi imaju duplo veću plaću….tamo, gospodo, cijene obitelj, cijene vrijeme provedene u toj obitelji – trgovine ne rade nedjeljom….tamo dijete dobije asistenta jer je stranac…kod nas ga ni bolesna djeca nemaju…tamo nema grupa gdje skupljaju novac za operaciju djeteta njihova poreznog obveznika….ne idemo samo mi….djeca moja će djecu imati na tuđoj adresi….ode vam jedno cijelo obiteljsko stablo…odoše vam, gospodo, i ptičice sa stabala iz šuma koje palite jer po zakonima vašim, gospodo, to nakon nekog vremena postaje građevno….
Hvala vam.
Što krvave suze brišem i odlazim…što će nam netko drugi dati priliku da dostojno živimo….da spizu za Božić ne kupujemo kreditnom karticom….što svaki mjesec odlaze ljudi…očevi pa obitelji…. zapitajte se…..jesu li svi ludi i obijesni ili u potrebi…Hvala vam što me s roditeljskog praga ispratio otac koji ne govori…posljedica moždanog udara….otac koji me sa šest godina ostavio i otišao u rat da biste vi sjedili u svojim foteljama …mirovinu od 1800 kn ima i 45 godina radnog staža…pa zato da živim i radim….da skupljam boce po kontejneru u mirovini….E, nećemo tako, gospodo…..duboko se ispričavam ako se poželim ikad vratiti kao građanin RH….opet ću kao sad pasti na koljena i pisati zašto se vraćam…..u nadi sa se nikad neću vratiti…..Hvala vam.”
