SRBIJA SLAVI POMAHNITALOG MAJORA! Evo kako je 1991. ubio jedanaestoricu hrvatskih branitelja

screenshot

Rastrojenom ubojici majoru JNA Milanu Tepiću, Srbija je prošle godine digla spomenik. Bjelovarčani su burno reagirali na ovu vijest jer je Tepić u svojoj suludoj ideji imao nakanu ovaj grad sravniti do temelja. Unatoč zlodjelu koje je učinio, Srbija iz godine u godinu obilježava obljetnicu njegove smrti, pa to čini i danas:

Na današnji dan herojski je poginuo major JNA Milan Tepić, jedini narodni heroj u ratovima na teritoriju bivše Jugoslavije, koji je stradao 1991. godine kada je digao u vazduh vojno skladište Bedenik u blizini Bjelovara kako bi spriječio da padne u ruke hrvatskog Zbora narodne garde”, samo je mali dio slavljenja majora, za kojeg se pouzdano zna da je u potpunom očaju i rastrojstvu učinio jednu od potencijalno najopasnijih stvari za Bjelovar i njegovu okolicu.

Milan Tepić je  ne želeći hrvatskoj vojsci prepustiti vojarnu u Bjelovaru, 29. rujna 1991. godine digao je u zrak skladište oružja pri čemu je poginuo zajedno sa jedanaest branitelja.
Njegovo ime danas nose ulice u gradovima širom Srbije i Republike Srpske, a u njegovu čast Vojska Republike Srpske je ustanovila poseban Orden za zasluge u ratu. Veliki heroj, barem što se Srba tiče.

S druge strane, sasvim je jasno kako je riječ o rastrojenom zločincu koji je iz Prijedora dragovoljno došao u Hrvatsku da bi spriječio prodor “hrvatskih paravojnih formacija” u vojarnu. Njegova zadaća bila je čuvanje i obrana skladišta streljiva koje je odbio dragovoljno predati prilikom čega se odlučio na posve bezuman čin dizanja skladišta u zrak! Ovaj samoubilački potez kojim je 29. 9. 1991 sa sobom u smrt odveo branitelje Vladimira Makar, Sinišu Paunović, Dražena Pervana, Ivana Cvrtila, Eduarda Kukala, Stevu Legčević, Nikolu Petrić, Maria Šimić, Ivana Trogrlić, Marka Tukerić i Milana Vuković prošao bi i gore jer je ludi major uspio sravniti samo jedno skladište u kojem je bilo 170 tona eksplozivnih sredstava. U njegovom naumu da u zrak digne sva skladišta spriječila su ga četiri branitelja koji su svojim činom od potpunog uništenja spasili Bjelovar i okolicu.

Za Srbiju je, ipak, Tepić junačina za kojega kažu:

Kad su se vojnici našli na dovoljnoj udaljenosti, a hrvatska vojska već se približila objektu, minirao je skladište municije sa 170 tona eksplozivnih sredstava, a major Tepić ga je digao u zrak. Osim njega i vojnika Stojadina Mirkovića koji mu je štitio odstupnicu, poginulo je službeno 11, a neslužbeno 200 pripadnika ZNG koji su napadali skladište, a koji su se poslije vodili kao nestali. Tako je Milan Tepić ušao u povijest na sličan način kao i resavski vojvoda Stevan Sinđelić”.

Vrlo visoko mišljenje o Milanu Tepići ima i šef Veritasa, Savo Štrbac:

Gledajući sa pozicije tadašnje države SFRJ, u kojoj je jedina legalna vojska bila JNA, čin majora Tepića je, nesumnjivo, bio herojski. Naime, svjesno žrtvovanje vlastitog, jedinog i neponovljivog, života zbog viših, državnih i nacionalnih, interesa, vodeći pri tom računa da se spasi životi suborcima a neprijatelju nanesu što veći gubici, može se okvalificirati samo kao junački čin, što je sinonim i za herojstvo. Turci su Obiliću odrubili glavu ali su mu istovremeno iskazali divljenje i poštovanje na činu hrabrosti, dok su od glava mrtvih Sinđelićevih suboraca, iz osvete i straha, sazidali Ćele-kulu. Dižući u lagum 175 tona eksploziva sa sobom i neprijateljskim vojnicima, Major Tepić je potvrdio takav stereotip srpskog junaka. Major Tepić je tako postupio prvenstveno kao Srbin odgojen na kosovskoj epopeji o svjesnoj žrtvi radi očuvanja narodne i državne slobode i primjera pokoljenjima, ali i kao dijete podkozarja gdje su, za njegova života, još bila svježa sjećanja na stradanje Srba u Drugom svjetskom ratu u obližnjem ustaškom logoru Jasenovac – smatra Štrbac.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI