Grob bivšeg premijera Ivice Račana malen je i skroman pa ga, šećući Mirogojem, jedva možete primijetiti. Nenametljiva ploča posuta je crvenim ružama i karanfilima, a prvi susjed mu je veliki slikar Edo Murtić. Slikar i političar družili su se za života jer je pokojni Račan iz hobija rado slikao. Anegdota kaže da mu je Murtić jednom prilikom rekao kako je bolji slikar nego političar.
U nedjelju, 29. travnja obilježena je 11. obljetnica smrti Ivice Račana, političara koji je obilježio dvije turbulentne epohe hrvatske povijesti. Sadašnji predsjednik SDP-a Davor Bernardić u društvu stranačkih kolega položio je vijenac na Mirogoju i na društvenim mrežama poručio kako mu je ‘politički uzor uvijek bio i ostat će Ivica Račan i njegova vizija socijaldemokracije’.
“Borba za bolje društvo i osmijeh na licu svakog djeteta samo su neki od plemenitih ciljeva za koje se zalagao. Učiti od njega bilo je neprocjenjivo”, napisao je na svom Facebooku, no iz njegova vođenja stranke ne može se zaključiti da je od Račana išta naučio.
Oni koji su Račana poštovali i voljeli, počast mu odaju šutke i u miru, daleko od protokola i bliceva fotoaparata. Među njima je i Bračanin Slaven Puljak, bivši SDP-ov načelnik Pučišća i veliki prijatelj pokojnog premijera.
“Ivica mi veoma nedostaje, no još više nedostaje SDP-u i čitavoj zemlji. Na žalost, danas nemamo političara koji bi bio pošten, skroman i s vizijom poput njega”, s tugom u glasu kazao nam je Puljak.
“Čini mi se kao da je bilo jučer…”, počinje svoju ispovijest čovjek koji je s Ivicom Račanom proveo najteže trenutke borbe s opakom bolešću, tumorom bubrega, bitke koju je nakon tri teška mjeseca izgubio.
“Bio sam uz njega u Münchenu i u Zagrebu. Ivica je bio fajter. Nije se predavao do zadnjeg trenutka. Od početka je bio dosljedan i dostojanstven u svojoj bolesti. Kada je vidio da je stanje loše, napisao je SDP-u pismo u kojem im se zahvaljuje i savjetuje da izaberu novog vođu”, prisjeća se Slaven Puljak posljednjih trenutaka provedenih s prijateljem. Račana je, kaže, upoznao davno.
“Bilo je to početkom 90-ih u Kockici kada smo stvarali SDP. Intenzivnije smo se počeli družiti kada se zaljubio u otok Brač i kupio malu vikendicu u Pučišćima. Pamtim ga kao skromna i poštena čovjeka. Dobrog političara. U politici je razmišljao kao velemajstori u šahu, 20 poteza unaprijed što u zemlji poput Hrvatske nije baš lako”, govori.
“Račan je Hrvatskoj otvorio vrata prema Europi, izgradio autocestu prema jugu i značajno smanjio tenzije između ‘lijevih’ i ‘desnih’. Sanader je u mnogo stvari došao na gotov čin. Bilo mu je lako nastaviti tamo gdje je Račan stao”, tvrdi naš sugovornik te dodaje da je Račana iznimno cijenio i prvi hrvatski predsjednik.
“Franjo Tuđman imao je veliko poštovanje prema Račanu zbog događaja koji su se odvili 22. siječnja 1990. na 14. Kongresu Saveza komunista Jugoslavije. Ivica je svojim činom, napuštanjem Kongresa u znak solidarnosti sa slovenskom delegacijom omogućio demokratske promjene u Hrvatskoj i Tuđman je to znao cijeniti. Da je 90-ih Hrvatskom umjesto HDZ-a vladao Račanov SDP, ne bismo izbjegli rat, no njegove bi posljedice bile daleko manje razorne”, smatra Puljak te dodaje kao je Račan za života na magnetofonskim vrpcama snimao razgovore s brojnim političarima i nositeljima vlasti te da na njima ima zanimljivih materijala, no da s njihovom objavom valja sačekati da prođe još neko vrijeme.
S današnjim vodstvom stranke nije odveć zadovoljan. Slaven Puljak, Račanov najbolji prijatelj je 2009. izbačen iz SDP-a jer je na lokalnim izborima u Pučišćima odlučio nastupiti nezavisno, nakon što ga je vlastita stranka odbila kandidirati.
“Račan nikada nije smjenjivao članove na glavnom odboru, kao što je SDP to učinio sLinićem i nedavno s Mrsićem. To nije bila njegova taktika jer pravi lideri tako ne postupaju. Račanov SDP bio je jedinstven do kraja. Onaj tko je iskakao, poput Zdravka Tomca, sam bi otišao”, kritičan je prema SDP-u Puljak.
Znakovito, isti dan, u nedjelju na 11. godišnjicu Račanove smrti u Lisinskom se odvio kongres Živog zida koji je, moguće, zadnji čavao u SDP-ovom lijesu. Za uspon Živog zida, smatra naš sugovornik, kriv je isključivo SDP:
“Rast Živog zida krivnja je SDP-ova sadašnjeg vodstva. Bernardić je mlad i obrazovan, no nije lider kakav treba SDP-u. Zbog svega što se u zadnjih nekoliko godina dešavalo unutar stranke, SDP je izgubio vjerodostojnost. Sve se to odrazilo na uspon Živog zida. Oni rastu na račun birača lijeve opcije koje je SDP duboko razočarao. Jedini izlaz iz tog stanja je velika koalicija po uzoru na Njemačku. Međutim, u nas je to praktički nemoguće jer je društvo duboko podijeljeno i to oko perifernih stvari. Alarm za uzbunu je upaljen”, smatra Puljak, no ne slaže se da je uspon Živog zida smrt i za socijaldemokraciju.
“Socijaldemokraciju nije lako uništiti. Kada u Europi socijaldemokrati donesu neki zakon, konzervativci ga se ne usude mijenjati. U nas, kad se mijenja vlast, mijenja se sve, čak i čistačice u lokalnoj upravi! Račan je poštivao zapadne socijaldemokracije. Njegov je ministar obrane bio civil. Kada je ministar obrane general, kao danas Krstičević, htjeli ili ne htjeli, događa se militarizacija društva”, govori Puljak.
“Bilo da gasi požare ili postavlja nasipe u poplavljenim područjima, Krstičević priča o nepobjedivosti Hrvatske vojske. U vremenima mira, vojska je tu da služi civilima, to je normalno”, ljuti se naš sugovornik kojega je pogodio i nedavni slučaj gaženja ‘petokrakog’ cvijeća u Vodicama.
“To je apsurdno. U Vodicama je poginulo najviše dalmatinskih partizana u borbi za teritorij koji je okupirala Italija. Uskoro će sezona pa u Vodicama treba postaviti upozorenja turistima da ne naručuju Heineken pivo da ih netko ne bi optužio za komunizam ili napao”, našalio se na kraju naš sugovornik.