Udba likvidirala hrvatskog domoljuba Nikicu Matrinovića da spriječi obilježavanje tridesetogodišnjice tragedije na Bleiburgu

U Austriju se sklonio u svibnju 1945. godine kao poručnik domobranske vojske, u zadnji čas se spasivši križnog puta. 1951. postao je glavni tajnik „Počasnog bleiburškog voda“

Nakon uspostave komunističkog režima u Jugoslaviji u Hrvatskoj je od 1945. do 1990. organizirano oko trideset tisuća montiranih političkih suđenja, u kojima je procesuirano više od sto tisuća osoba. Kako političke protivnike u emigraciji nisu mogli ušutkati montiranim procesima komunistički vlastodršci odlučili su upotrijebiti krajnja sredstva – ubojstva. Prema dosad poznatim nalazima Udba je tijekom 45 godina diljem svijeta eliminirala stotinjak hrvatskih političkih emigranata (naravno broj je puno veći ako se pribroje ubijeni emigranti iz ostalih republika bivše države).

Jedan od Udbinih žrtava bio je i Nikica Martinović koji je likvidiran u munjevitoj akciji Udbe 17. veljače 1975. godine u svojoj trgovini cvijećem i vrtlarskom opremom u austrijskom Klagenfurtu. Kobnog dana oko 18 sati Martinović se dovezao do svoje trgovine gdje ga je dočekao ubojica (ili više njih). Odjeknulo je nekoliko pucnjeva, Nikica je smrtno ranjen, a atentator(i) je pobjegao. Nikica Martinović umro je na putu prema bolnici. Austrijska policija do današnjeg dana nije otkrila počinitelja ili počinitelje.

Nikica Martinović rođen je 1912. pokraj Brčkog, a u Austriju se sklonio u svibnju 1945. godine kao poručnik domobranske vojske, u zadnji čas se spasivši križnog puta. Nastanivši se u Klagenfurtu otvorio je spomenutu trgovinu, a jugoslavenske vlasti za njega su se počele zanimati 1951. godine kada je osnovana udruga „Počasni bleiburški vod“ (PBV) u kojoj je Martinović izabran za glavnog tajnika. Imao je austrijsko državljanstvo, supruga mu je bila Hrvatica, nije dolazio u Jugoslaviju, a svake je godine na Bleiburgu odavao počast tamo ubijenim suborcima i civilima. Također je svake nedjelje obilazio hrvatske grobove u Donjoj Austriji što je dodatno iritiralo jugo-komunističke vlasti.

Kako se obilježavanje bleiburške tragedije pretvorilo u tradiciju i svakog se svibnja okupljalo sve više ljudi da odaju počast nevinim žrtvama jugoslavenske vlasti odlučile su stati tome na kraj. Nakon komemoracije bleiburškim žrtvama 1966. godine Udba je postavila bombu u gostionici gdje su se okupljali sudionici komemoracije, ali je ona, na sreću, eksplodirala prerano tako da nije bilo žrtava.

Kap koja je prelila čašu kod jugoslavenskih vlasti bilo je saznanje da Martinović 1975. organizira masovno obilježavanje tridesetogodišnjice bleiburške tragedije, na dan 15. svibnja, na kojoj se očekuje nekoliko desetaka tisuća Hrvata iz cijelog svijeta. Beogradski vlastodršci tada donose odluku da se organizator mora likvidirati, što su Udbine ubojice profesionalno i hladnokrvno obavile u veljači te godine.

Na pogrebu Nikice Martinovića, 21. veljače, okupilo se oko tisuću Hrvata iz cijelog svijeta.

Ironija je da su isti dan kada je održan pogreb austrijske novine izvjestile kako je izaslanstvo tada vladajuće austrijske stranke, Socijaldemokratske partije, otišlo u prijateljski posjet jugoslavenskom predsjedniku Josipu Brozu Titu u Beograd.

Poznati slovenski istraživač komunističkih zločina Roman Leljak pisao je da je likvidaciju Martinovića organizirao šef slovenske Udbe Janez Zemljarić, a koji je 1980-ih godina bio najmoćniji slovenski političar, predsjednik slovenskog izvršnog vijeća i potpredsjednik jugoslavenskog Saveznog izvršnog vijeća. Zemljarić ga je tužio za klevetu, ali sud nije prihvatio njegove argumente te oslobodio Leljaka krivnje.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI