Ovih dana Srebrenica obilježava 23 godine od stravičnog masakra tamošnjih muškaraca, redom Bošnjaka. Užasan čin koji se dogodio na srebreničkom tlu, ostavio je cijeli svijet nijemim, a ovo posljednje prisjećanje na masovna ubojstva nesretnih Bošnjaka bilo je snažnije nego ikad. O žrtvama i njihovim obiteljima koje se ni danas ne mire sa činjenicom da su njihovi muški članovi obitelji hladnokrvno i sustavno ubijani samo zato jer su bili Bošnjaci koji su se našli u krivo vrijeme, na krivom mjestu, preko medija doznalo se puno. O svojim tragedijama, obitelji žrtava progovorile su iskreno i javno.
No, kako je rezignirao um ubojice? O čemu je razmišljao dok je ubijao nevine ljude? Što o tome takav zvjerski um misli danas?
– Vidiš, vidiš neki sjaj u očima koji nestaje… Kao neki duh… Kao da nešto izađe iz tog čovjeka kojeg si ubio. Teško je to opisati riječima… Nemam neko obrazovanje da to opišem. U svakom slučaju, prvo ubojstvo je neprijatno, a kasnija ubistva nose neki trijumfalizam. Neka su nas ubojstva izuzetno zadovoljavala, bili smo sretni, nekako zadovoljni, ispunjeni. Bilo bi nam lakše – kazao je jedan od egzekutora.
– U koliko bi pustili te ljude na slobodu, oni bi se naoružali i ubijali nas. Tako da smo po naređenju našeg komandanta odlučili da je najbolje rješenje likvidacija. Ali ne klanjem, nego na vojnički način, ubijanjem iz vatrenog oružja. Zatrpavanje su radili Srbi, civili iz tog sela, taj dio posla mi nismo radili, tako da smo dobili na vremenu – nevjerojatno hladnokrvno pričaju ubojice tisuća nevinih Bošnjaka.