Hrvatska, turizam, more, plaže, ljeto. No, vječno je pitanje koliko svi mi u Hrvatskoj možemo uživati u blagodatima ljetnih mjeseci, odnosno koliko ljudi sebi može priuštiti sedmodnevno ljetovanje na obalama Jadrana. Tu brojke govore sljedeće: s više od polovine građana (51,3%) starijih od 16 godina, koji si ne mogu platiti tjedan odmora, od Hrvatske je u EU lošija jedino Rumunjska.
Vjerojatno nas taj podatak previše ne iznenađuje. Posebno se to odnosi na jedan dio Hrvatske koji ulazi u najcrnji dio statistike: pogađate, riječ je u o Slavoniji. Podaci, a i praksa kažu da se prije 20-30 godina na Braču odmaralo puno Slavonaca, a danas ih tamo gotovo pa uopće nema. Osim naravno onih koji dolaze raditi kao sezonski radnici.
Jer ti isti Slavonci svoj novac ostavljaju u Irskoj i Njemačkoj, a oni koji su ostali u zelenoj ravnici ne mogu si priuštiti ljetovanje na Jadranu. I po tome se vidi da zapravo postoje dvije Hrvatske. Nešto što je nekada bilo normalno, ne može si priuštiti više od polovine građana Lijepe Naše. Građani Zagreba i bogatijih primorskih županija, kao i oni koji imaju vikendice i iznadprosječne plaće u Hrvatskoj, sebi mogu priuštiti odmor koji nije luksuz, nego potreba suvremenog čovjeka. No, tu je i ona druga Hrvatska u kojoj građani s prosječnim i ispodprosječnim plaćama rade da bi preživjeli, a ne da bi živjeli i sebi priuštili odmor. To ne znači da i u razvijenijim županijama ne žive brojne obitelji koji spadaju u ovu drugu kategoriju, stoga i dolazimo do poražavajućeg broja s početka ove priče.
Stručnjaci su odavno upozoravali na mnoge nejednakosti u prosječnoj plaći, kvaliteti zdravstvene i socijalne skrbi, dostupnosti vrtića, pa je u slavonskim županijama manje od trećine djece obuhvaćeno vrtićima. U Brodskoj-posavskoj tek četvrtina, za razliku od Istarske, Primorsko-goranske i Splitsko-dalmatinske županije u kojima je obuhvat djece u vrtićima od 70% do više od 80% u Zagrebu. Postoji još jedan problem, a taj je rast cijena apartmana. Primjerice, cijena od 70 eura po noćenju jako je visoka za jednu prosječnu četveročlanu obitelj. Jedan je vlasnik apartmana u Zadru cijelu turističku sezonu ugošćivao samo strance, dok je drugi, uz strane turiste, imao samo jedan par Slavonaca, no oni su također na privremenom radu u Njemačkoj.
Prije 50 godina odlazak na more bio je luksuz, danas bi trebao biti normalna stvar. Sada je ponovno luksuz, stoga se može zaključiti kako po tom pitanju nazadujemo. Ako prosječna obitelj sebi može priuštiti tjedan na moru, može doslovno priuštiti samo more i ništa više, ne ni izlete u nacionalne parkove, ni odlazak u restorane, objasnili su stručnjaci. Slavonske županije su pri dnu po prosječnim plaćama, BDP-u, ali postoje i određene lokalne prednosti Slavonije kojima građani nadomještaju neodlazak na odmor. Dosta se Slavonaca odlučuje za kupanje u Dunavu, Dravi, kao i bazenima i jezerima.
No vlastodršcima su uvijek puna usta Slavonije pa su prepuni ideja kako oživjeti našu oranicu, kako osigurati radna mjesta, plaće i životni standard. Koliko su dosad napravili po tom pitanju dovoljno govori činjenica da svaki dan sve više slavonskih obitelji kupuje karte u jednom smjeru za Njemačku ili Irsku. Stoga ti isti, koji su odselili za boljim životom, mogu naše jadranske plaže gledati samo na razglednicama ili na reklamama za hrvatski turizam.