Zašto su nam državne službe toliko nesposobne?

Photo: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Nesreća u Koločepskom kanalu je najveća pomorska nesreća u RH. No, Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture pokazalo je kako ima niz nekompetentnih pojedinaca u strukturi nadležnoj za traganje i spašavanje. Prema pojedinim elementima, nesreću možemo usporediti s nesrećom na Kornatima, u kojoj su stradali vatrogasci pod još uvijek nejasnim okolnostima

U večernjim satima 25. travnja ove godine, u Koločepskom kanalu kod Dubrovnika, sudarili su se brod dubrovačke Lučke kapetanije „Danče“ i gumenjak. Od devetero osoba na gumenjaku, dvije su preživjele, dvije su odmah pronađene mrtve, a preostalih petero  je nestalo. U slijedećim danima pronađena su tijela nestalih osoba.

Nesreća u Koločepskom kanalu je najveća pomorska nesreća u RH. No, Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture pokazalo je kako ima niz nekompetentnih pojedinaca u strukturi nadležnoj za traganje i spašavanje. Prema pojedinim elementima,   nesreću možemo usporediti s nesrećom na Kornatima, u kojoj su stradali vatrogasci pod još uvijek nejasnim okolnostima.
Na ovom linku se vidi kako izgleda ustroj Ministarstva:

http://www.mppi.hr/UserDocsImages/Uprava%20sigurnosti%20plovidbe_kontakti%2022-12_16.pdf

Sektor za nadzor i upravljanje pomorskim prometom, traganje i spašavanje  i zaštitu mora je sektor koji je bio nadležan za tragediju kod Dubrovnika. Načelnik Sektora je Lukša Čičovački, koji je završio Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu – smjer vodni promet (tzv. riječni promet). Znači, ključni državni službenik koji je načelnik Sektora za nadzor i upravljanje pomorskim prometom, kao i za traganje i spašavanje na moru i zaštitu mora uopće nema pomorsku struku!
Sektor ima i Odjel sigurnosti prometa, traganje i spašavanje na moru koji ima svojeg voditelja, Zdravka Seidela, koji nikada nije plovio!

Javnost i obitelji bez informacija



Ispod Sektora i Odjela je Nacionalna središnjica za usklađivanje traganja i spašavanja na moru (MRCC) sa sjedištem u Rijeci, čiji je voditelj Edo Šarunić. U ovoj pomorskoj nesreći Edo Šarunić nije izdao niti jednu uputu o postupanju, niti zapovijed, uopće nije bio dio akcije traganja i spašavanja i na kraju svega nije dao niti jednu izjavu za javnost. Je li normalno da čelni čovjek službe za traganje i spašavanje jednostavno bude odsutan, dok obitelji ne znaju što je s njihovim sestrama, braćom, djecom…?

http://vijesti.hrt.hr/385303/u-pomorskoj-nesreci-u-dubrovackom-akvatoriju-dvije-osobe-poginule-pet-nestalo

Na linku HRT-a imamo nekoliko video priloga, a niti u jednom od njih se ne pojavljuje Edo Šarunić. Štoviše, u trećem prilogu na nacionalnoj televiziji se pojavljuje Mladen Butković (brodski elektroničar) kao koordinator u Službi za traganje i spašavanje. Na videu se jasno vidi da je čovjek izvan sebe, potpuno nepripremljen je došao na televiziju i čitao nekakve podatke. Kako je Mladen Butković uopće došao na nacionalnu televiziju? Edo Šarunić mu je odredio da on predstavi službu umjesto njega! Inače, odnosi s javnošću imaju za cilj informiranje javnosti na ciljani način. U ovakvim slučajevima informiranje se ne smije prepustiti slučaju, ali kao da je nekoga bila briga za poginule, stradale, nestale… Kakav je cilj imao Mladen Butković na nacionalnoj televiziji: preživjeti tremu i čudnu situaciju? Zar se tako javnosti daje informacija? Je li riječ  o javljanju novinara sa zelene tržnice ili o informiranju javnosti o činjenicama najveće pomorske tragedije u RH? Je li itko od državnih službenika spomenuo temeljnu pretpostavku s kojom se započinje svako traganje na moru,  a to je očekivano trajanje preživljavanja s obzirom na temperaturu mora? Nije! Kvalitetan ili dobro pripremljeni državni službenik, mogao je najaviti ishod,  kojega smo sada svi svjesni, koristeći jasnu činjenicu, a to je odnos temperature mora i preživljavanja.

U petom prilogu je gost emisije bio načelnik Lukša Čičovački koji je iznio  podatke o ustroju i opremljenosti Službe za traganje i spašavanje. Naravno, neupućenom čovjeku to može zvučati impresivno, ali vidjeli smo na djelu kako niti od opreme, kao niti od organizacije – nema ništa. Tko je imao sreću, preživio je, a tko je nije imao – nažalost, nije…

Dvije katastrofalne operativne greške dogodile su se zbog neorganizacije kao i o nesposobnosti ljudstva. Prva greška se dogodila nakon sudara. Naravno da je plovilo Pojišan moralo ostati na mjestu nesreće kako bi pružilo prvu pomoć unesrećenima. Međutim, Pojišan ostaje na mjestu nesreće sljedećih šest sati. Svako logično razmišljanje će odmah ukazati kako supočinitelji nesreće (plovilo Pojišan i posada) ne smiju ostati na mjestu nesreće zbog mogućnosti utjecaja na svjedoke i materijalne dokaze. Zapovjednik Pojišana je smijenjen na vlastiti zahtjev nakon šest sati boravka na mjestu nesreće jer je bio shrvan tragedijom. U pomorskoj praksi niti jedan brod u plovidbi ne može biti u potpunosti oslobođen odgovornosti za sudar, a službenici nadležni za traganje i spašavanje o tome uopće nisu razmišljali, pa se već sada može reći da su baš svi dokazi kompromitirani, jer su bili dostupni supočiniteljima nesreće neodgovarajućim postupkom cijelog lanca.

Jad i bijeda ustroja državnih službi

Što se može reći rodbini poginulih i nestalih? Oni znaju kako će morati sumnjati u svaku informaciju, kao što to već godinama sumnjaju i rodbine vatrogasaca s otoka Kornata.
Druga, još strašnija greška, dogodila su u sudaru, a otkrivena je nekoliko sati nakon same havarije. Kako smo saznali iz vijesti, odmah nakon sudara pronađene su dvije žive i dvije mrtve osobe. Gumenjak, koji je ostao plutati,  otegljen je do obale gdje je čekao policijski očevid. Nekoliko sati po dolasku na očevid, policija je otkrila mrtvo tijelo u samom gumenjaku!? Hoćemo li ikada saznati kada je ta osoba umrla? Je li ta osoba umrla odmah u sudaru ili je mogla biti spašena da je primila odgovarajuću pomoć? Hoće li rodbina te osobe vjerovati obdukciji? Hoćemo li ikada saznati pravo vrijeme smrti te osobe?

Zar se nama moraju događati ovakve nesreće da bi se vidio jad i bijeda ustroja državnih službi? Zar je nerad voditelja Službe postao prihvatljiv svima iznad njega, kao i onima ispod njega, ali i javnosti koja se još uvijek nada kako postoji nada da bi takva služba nešto napravila (vjerojatno, samo slučajno)?  Zar se odjeli Ministarstva nadležni za pomorstvo trebaju popunjavati ljudima koji nikada nisu plovili ili koji su članovi ‘Panonske mornarice’?

Koja nas sljedeća katastrofa čeka pa da opet vidimo državne službenike na djelu? Kornat, Gunja, Koločepski kanal… nije li ogromnih propusta i promašaja ionako već bilo previše?

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI