Dajte Predsjednici da jede, pa će moći i popiti.

Foto: Niksa Stipanicev / CROPIX

Alkohol, sunčanica, uzbuđenje, tronutost, umor, klimakterij… Što je bio okidač egzaltirane predstave Kolinde Grabar Kitarović u predvečerje 24. obljetnice Oluje na Kninskoj tvrđavi? Je li predsjednica bila samo malo tranu, dakle pod gasom ili, još preciznije, pripita, ili je pomalo sve od navedenog, a ne samo alkohol, zaslužno za eksplozivni koktel koji je štrebericu s Pantovčaka, kako ju se najčešće doživljava, izuo iz protokolarnih cipela? I predstavio nam Kolindu 2.0 (nema veze s promilima), Kolindu s apsolventskog tuluma poslije nekog međunarodnog seminara budućih diplomata, malo pripitih, malo napušenih, što u predahu između rašpavih ili previsokih vokalnih dionica i sentiš stiskavaca, fantaziraju na nekoliko jezika o miru u svijetu s puškama na tuđem ramenu.

Kolinda se te nedjeljne večeri na Kninskoj tvrđavi sama sebi otela kontroli, pa nam je kao na kakvom privatnom tulumu, lišena psihološko-moralnih stega i protokolarnih utega, priredila performans za pamćenje, neuobičajen i nepriličan za mjesto i priliku, neprimjeren njezinoj državničkoj funkciji. Šou je vrhunac dosegao kada je s klapom MUP-a „Sveti Mihovil“ zapjevala ariju „U boj, u boj“ iz opere „Nikola Šubić Zrinski“.

Njezina srčana izvedba postala je u satima što su uslijedili viralni hit, a ubrzo je na društvenim mrežama doživjela razne inačice i montaže, uz podijeljen plebs: jedni su vikali susramlje, drugi su osjećali neugodu, ali su se ugrizli za jezik, a treći su predsjedničinu predstavu doživjeli kao još jedan dokaz da nam na Pantovčaku stoluje osoba od krvi i mesa, a ne beskrvna lignja.

„Meni je ona pod parom napokon svoja. Evo, ni ne čita svoje govorancije, inače mora s papira i ‘dobar dan’ pročitati. Improvizira, neverbalna komunikacija joj je izražena i prava je poslastica za analizu, a glas joj, inače napukao i suh, sad klizi tečno…“, pokušaj je ironičnog, ali ipak dobrohotnog pogleda na predsjedničin šou.

A bogme, Hrvatskoj treba smijeha…



No, njezin prethodnik na Pantovčaku, Ivo Josipović, nije imao ni mrvu popusta za Grabar Kitarović:

 „Privatizirala je javnu proslavu, što je vrlo neukusno. Riječ je o nedopustivom nastupu. Vidjeli smo još jedan od pokazatelja društvene regresije. Ne samo da je pričala besmislice, s obzirom na prigodu na kojoj se govorilo, nego je imala i čudnu gestikulaciju, pa se mnogi pitaju – je li tome prethodila konzumacija alkohola”, rekao je Josipović.

Ne treba smetnuti s uma da nam se predsjednica već najmanje dvije godine zlopati u režimu drastičnih dijeta. Njezini najbliži suradnici govore da svakodnevno jede samo razne salate i pije čajeve. Čaša, dvije vina, ili neke žestice na tako tanku podlogu i eto – belaja!

I one kod kojih je izazvala sram i neugodu, Kolinda je barem nasmijala, a bogme Hrvatskoj treba smijeha. Okej, predsjednica je to krivo shvatila, nije zgodno kad se narod smije tj. podsmjehuje najvišem državnom dužnosniku, još je gore kad ga ismijava, ali radije prihvaćamo i takvo žrtvovanje predsjednice za bolje raspoloženje nacije, nego da s puškom hoda od Vukovara do Afganistana.

Mnogi su puno zabrinutiji za opće stanje Zorana Milanovića, nego za raspjevanu predsjednicu. Bivši premijer, a aktualni predsjednički kandidat ukazao se posljednjih tjedana već više puta pred kamerama sam samcat, kao iz zone sumraka. Otužno ga je na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti bilo gledati kako poput ukletoga Holandeza, kao da je napušten od sviju, tumara Mirogojem, 400 km daleko od središnjih svečanosti u Kninu. Poput dječarca koji se nema s kime pikulati… I pritom, iako nije poput Kolinde djelovao da je pod parom, niti je djelovao umorno, niti uzbuđeno, pretpostavljamo da nije ni u klimakteriju, djelovao je više nekako cijepljen od životne radosti, izrekao je besmislicu u Kolindinom rangu:

Zna Milanović da je katkad teško razlikovati čašu od flaše…

„Neodlaskom u Knin želio sam poslati političku poruku. Knin je jedno od mjesta na koje se može otići, ali nipošto nije Berlin i nipošto nije bio pravi centar pobune, ni financijski, ni idejni, ni materijalni ni ljudski, nego je to bio Beograd. Kninu svaka čast, ali Hrvatska je i izvan Knina. Davati prevelik značaj obilježavanju u Kninu, znači davati prevelik značaj takozvanoj Republici Srpskoj Krajini.”

Milanović je previše tašt da bi zaboravio i oprostio zvižduke kojima su ga svojedobno kao premijera dočekali u Kninu. Ali, kako kani sutra kao predsjednik države hodati Hrvatskom (pretpostavljamo da računa da će pobijediti), ako zazire od bilo kojeg njenog mjesta i njenih ljudi?! O predsjedničinoj sunčanici ili čašici previše, ipak, se nije očitovao. Manje zbog kavalirštine, a više zbog vlastitih grijeha. Zna on dobro da je katkad teško razlikovati čašu od flaše…

„Užasavam se ljudi bez mane, a jako me plaše ljudi koji se nikada ne usude izgubiti kontrolu. Uvijek se pitam, kakav strašni mrak u sebi skrivaju, što će to iz njih izaći ako izgube kontrolu. Ne govorim sad konkretno o Kolindi, ja vjerujem da je u njenom pitanju, ipak, riječ o sunčanici, ali konzumaciju alkohola, što mi nije nepoznanica, ako je bez incidenta, smatram oblikom psihoterapije. U našem je narodu ukorijenjena kultura i tradicija pijenja. Ako se Kolinda usudila popiti i javno nastupati, meni to govori da je onda ona sigurna u sebe, da mraka i zla u njoj nema“, smatra naš poznati književnik i scenarist Zlatko Krilić, koji je nedavno, nakon pet mjeseci boravka na Kubi, izdao zbirku priča „Portret Che Guevare“, trajno inspiriran, ne kontroverznim argentinsko-kubanskim revolucionarom, nego likom i djelom Ernesta Hemingwaya, koji je briljantno pisao, te prokleto predano i strastveno – pio.

Povijest politike puna poznatih pijanaca

Povijest svijeta, pa tako i povijest politike, puni su poznatih pijanaca, a jedan od najznamenitijih je Winston Churchill, političar, državnik, nobelovac i premijer Velike Britanije tijekom Drugog svjetskoga rata. Prema izjavama njegovog batlera, Churchill je znao popiti čašu cherryja prije doručka, nekoliko čaša whiskeyja sa sodom prije ručka i šampanjac prije spavanja. To je ono što je batler vidio. Pri posjetu Bijeloj kući, američki predsjednik Roosevelt je samo jednom pokušao držati korak s engleskim kolegom u cuganju, što je rezultiralo njegovim trodnevnim odsustvom i oporavkom.

Nakon oslobađanja Francuske, Churchill je pobjedu proslavio šampanjcem Pol Roger koji mu se toliko svidio da je kupio sve preostale boce godišta 1928. i 1934., a Francuzi su mu nakon toga za svaki rođendan slali jedan karton. Nakon Churchillove smrti 1965. godine na svakoj boci šampanjca Pol Roger za britansko tržište, nalazila se crna trka kao znak pijeteta prema njihovom najpoznatijem kupcu.

Legendarna je jedna od njegovih pijanih anegdota iz 1946. godine, kada mu je Besie Bredock, poslanica iz redova laburista u parlamentu spočitala: “Winstone vi ste pijani, i štoviše, vi ste odvratno pijani!” Churchill joj je odgovorio: “Besie draga, ti si ružna, i štoviše ti si odvratno ružna. Ali, ja ću sutra biti trijezan, a ti ćeš još uvijek biti odvratno ružna”.

Još je jedan Englez kome je alkohol znao, ne samo protresti jetru, nego i dobro udariti u glavu tako da osramoti sebe i svoju zemlju. To je bio George Brown, ministar vanjskih poslova u kabinetu britanskoga premijera, Harolda Wilsona, koji se proslavio tijekom posjeta Peruu. Na svečanoj večeri se potpuno pijan okrenuo prema osobi pokraj sebe: „Gospođo, želite li otplesati valcer?“ Susjed je smireno odgovorio: „Gospodine, kao prvo, ovo nije valcer, nego peruanska himna, a kao drugo, ja nisam gospođa, nego nadbiskup Lime.“

Kako je Jeljcin smanjivao svoj nuklearni arsenal…

Cijelu plejadu ruskih političara koji su strasno voljeli čašicu, prevodi Boris Jeljcin, čije su pijane eskapade dostupne na YouTubeu. Dok je bio ruski predsjednik, Jeljcin je jednom bio toliko pijan da nije mogao izaći iz aviona kako bi se susreo s irskim kolegom koji ga je nestrpljivo čekao na aerodromu. Dok su Jeljcinovi suradnici objašnjavali irskim političarima malu nezgodu s njihovim šefom i pokušavali izgladiti međunarodni skandal, ovaj je spavao na razvučenom sjedalu predsjedničkog zrakoplova.

Poznate su scene kada bi uštipnuo tajnice, hodao u pogrešnom smjeru, spoticao se. Njegova navika da pije bilo kad, bilo gdje, dovela je do par neuspješno zataškanih međunarodnih incidenata. Pri napuštanju zadnjih ruskih jedinica iz Berlina 1994. godine, Jeljcin se toliko napio na svečanom ručku da je plesao oko stolova, pjevao, kreveljio se i slao poljupce prisutnima. Godinu kasnije, pri posjeti Bijeloj kući, u večernjim satima pijan kao zemlja pobjegao je osiguranju i obučen samo u donje rublje probao je zaustaviti taxi kako bi otišao po krišku pizze.

U Stockholmu na konferenciji u vezi nuklearnog naoružanja skoro je pao s pozornice na kojoj je nesuvislo izjavio da će Rusija smanjiti svoj nuklearni arsenal na jednu trećinu. U Kirgistanu je pokazao talent sviranja žlicom po tanjurima, stolu i ćelavoj glavi predsjednika Kirgistana.

U današnjem svijetu i današnjoj politici više nema tako velikih faca, ali i dalje ima velikih pijanaca. Evo, recimo, suvremenici Jean-Claudea Junckera, donedavno prvog čovjeka Europske unije, kažu da nisu sigurni kakav je Juncker čovjek i kakav je političar, ali da znaju da je – prokleto dobar pijanac!

Hillaryna drama izborne noći…

„U svijetu politike svi jedu govna, a ona s alkoholom lakše prolaze utrobom. Osim govana koja moraju progutati, političarke se još moraju nositi s komponentom vlastite seksualnosti, makar u jednom dijelu svoje karijere. Još ako su pritom zgodne, a što god tko kaže, Kolinda je, mršavija ili deblja, svejedno, zgodna žena i to joj je dodatni uteg. Secira ju se i analizira od prvoga dana, bez prestanka, od svake vlasi na glavi do centimetara u struku. Od svake riječi do svakog pokreta i odjevne kombinacije“, kaže nam naša sugovornica bliska HDZ-u, kojoj se nije svidio performans predsjednice na Kninskoj tvrđavi, ali je uvjerena da je, recimo, sve isto kao Kolinda izveo muškarac, ne bi ni izbliza doživio granatiranje kao predsjednica.

O tome i te kako puno zna Hillary Clinton, bivša prva dana, američka državna tajnica i Trumpova protukandidatkinja na predsjedničkim izborima, a o svojim je iskustvima svjedočila u svojoj posljednjoj knjizi izbornih memoara „Što se dogodilo“:

„Čim žena istupi i kaže da će se natjecati za neku funkciju, počnu analize njezina lica, tijela, glasa, držanja, omalovažavanje njene pozicije, njenih ideja, njenih uspjeha, njenog integriteta. Oklijevam dok ovo pišem jer znam da će biti žena koje bi se trebale uključiti u politiku, a koje će ovo pročitati i reći – ‘Ne, hvala!’. A jedini način da se riješimo seksizma u politici je u tome da se više žena počne baviti politikom. Pa opet, ne poznajem niti jednu političarku koja o ovome ne bi imala štošta ispričati. Niti jednu.”

U memoarima u kojima je u detalje ispričala dramu izborne noći i osobnu muku idućih mjeseci kad se izolirala, gotovo počela gubiti razum, te piti puno alkohola, Hillary Clinton progovara o sveprisutnom, surovom i sirovom seksizmu i u svijetu visoke politike:

Ženama je teže nego muškarcima…

“Što se žena više popne u politici, to joj je teže. Ako je čvrsta, onda joj kažu da se ljudima ne sviđa. Ako je blaga, kažu joj da nije za prvu ligu. Ako puno radi, kažu joj da zanemaruje obitelj. Ako stavi obitelj na prvo mjesto, kažu joj da posao ne shvaća ozbiljno. Ako ima karijeru ali nema djecu, nešto s njom nije u redu, i obratno. Ako hoće bolji posao, onda je preambiciozna. Iz te seksističke logike nema izlaza.”

Da oslika koliko je ženama teže nego muškarcima, Hillary je izračunala da je samo na frizuru i šminku u predsjedničkoj kampanji potrošila 600 sati, ili 25 dana! Za to vrijeme Trump je mogao, ako ništa drugo – lokati. No, dobro, on ne. On je jedan od rijetkih američkih predsjednika u cijeloj povijesti koji je totalni antialkoholičar. On je, možda, jednako vremena kao i Hillary potrošio na frizuru…

Najpoznatiji antialkoholičar među političkim liderima bio je Adolf Hitler koji svoje mini brkove nije navlažio ni sa čime žešćim od – čaja od koprive. On je bio narkoman najgore vrste o čemu se brinula cijela bulumenta njegovih osobnih liječnika, pripremajući mu koktele raznih narkotika, o čemu postoji cijela medicinska dokumentacija.

Ovim podacima o alkoholičarima i antialkoholičarima, rekreativnim pijancima i povremenim pilcima među političarima, ne impliciramo ništa. Sigurno je tek jedno – u današnje vrijeme sveprisutnih kamera i političke korektnosti i Churchill bi imao velikih okopavanja s viškom boca i promila, a manjkom pristojnosti i kontrole.

Kolindino zaneseno nedjeljno izdanje u Kninu, malo mlataranja rukama i jezikom, bilo je, zapravo, koliko neprimjereno, toliko i benigno. Je li koga uvrijedila? Najviše sluhiste, a onda sebe, odnosno sliku besprijekorne štreberice koju njeguje o sebi…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI