Davor Ivo Stier poslužit će Crkvi za rušenje Plenkovića!

Plenković moa shvatiti da je ovo borba na sve ili ništa, te da Istanbulska konvencija postaje populistički deus ex machina koji rastače HDZ-ovu bazu...

Iako je sukob premijera, Andreja Plenkovića, i dojučerašnjeg stranačkog tajnika, Davora Ive Stiera, bio neizbježan, i kao takav ništa manje neugodan, pogotovo za šefa HDZ-a, potvrdio je onu staru devizu prema kojoj u politici nema prijateljstava i bliskih suradnika, već samo savezništava vođenih određenim interesima koji, kao i sve drugo, imaju određen rok trajanja. Tako je i savez Plenkovića i Stiera, pokazalo se, bio pragmatičan i kratko je trajao, jer taj dvojac, osim zajedničkog neprijatelja u liku i djelu Tomislava Karamarka, u suštini uopće nije dijelio iste vrijednosti i interese. Drugim riječima, ovdje je riječ o prokletstvu tzv. malih razlika, gdje oba sudionika zaoštravaju upravo tu malu razliku, kako bi potencirali vlastiti identitet…

Stoga, u tom kontekstu, ni ne čudi što u političkim krugovima vlada mišljenje kako Stier, unatoč svojoj naizgled desnijoj ideologiji i uvjerenjima, zapravo pripada umjerenijoj, centrističkoj i demokršćanskoj liniji, nego što je to HDZ. Upravo zato njegov odlazak iz stranke, ne bi dobar ni za HDZ, niti za Stiera, ni Plenkovića osobno, kao ni za cijelu hrvatsku političku arenu. Stier je, doduše, Plenkoviću uskratio potporu za ratifikaciju Istanbulske konvencije, a nedugo nakon toga na stranačkom saboru je otvoreno govorio o svojoj spremnosti za preuzimanjem stranke.

Plenković, Stier, Ressler…

Istodobno, Plenkovićevu poziciju dodatno otežava i činjenica, da je Stier dobio neočekivanog saveznika upravo u – Karlu Ressleru, Šeksovom posinku, kojeg je premijer prošle godine iznenada, baš umjesto Stiera, postavio za šefa radne skupine za izradu Statuta stranke. Inače, Ressler je na dramatičnoj sjednici Predsjedništva HDZ-a podržao stranačke disidente. Iznio je stajalište kako bi i HDZ, po uzoru na europske demokršćanske stranke, trebao dopustiti glasovanje po savjesti o svjetonazorskim temama, iako je Plenković prije toga poručio da će glas protiv Istanbulske konvencije – biti i glas protiv njegove Vlade. Zato je teško reći što je neugodnije za Plenkovića: problem sa Stierom ili situacija s mladim Resslerom, u kojoj njegov savjetnik, o vrlo važnoj temi, iznosi posve suprotno mišljenje od njegovog.

Logično,  Plenković je morao nešto poduzeti i sankcionirati otvoreni Stierov neposluh, čisto zbog vlastite reputacije i ugleda u stranci, iako je itekako bio svjestan kako je, zapravo, pred Stierom nemoćan, što se najbolje ogleda u činjenici da je za njega bilo najprihvatljivije – da neposlušni tajnik sam odstupi. No, Stier to nije želio učiniti, znajući da bi u tom slučaju, s funkcijom političkog tajnika, izgubio i mjesto u Predsjedništvu stranke, pa je pustio Plenkovića da tu neugodnu odluku – donese sam.

Iako dio HDZ-ovaca smatra kako će Stier i Kovač čekati svojih pet minuta i Plenkovića naposljetku maknuti s mjesta predsjednika stranke, dobri poznavatelji Davora Ive Stiera, zapravo, su zabrinutu za njegovu političku budućnost, jer kažu – Stier nije politički kalkulant, ono što govori, on doista i misli, te pripada već spomenutom desnijem, točnije malo tvrđem kršćansko-demokratskom krugu u stranci. Međutim, krene li Plenkoviću lošije od ovoga danas, Stier, Miro Kovač i Ivana Maletić će napasti, a čini se da se Stier nastoji pozicionirati upravo kao njihov predstavnik i potencijalni Plenkovićev protukandidat. Tim više što, primjerice, Milijan Brkić, koji već dugo figurira kao stanoviti predvodnik nezadovoljne desne frakcije HDZ-a, a još manje Miro Kovač ili Ivana Maletić, ne bi mogli računati na takvu podršku.

Prvi sukobi zbog koalicije HDZ-a i HNS-a

U cijeloj ovoj priči, zanimljiva je, zapravo, uloga  Milijana Brkića, koji je unatoč kuloarskoj priči da ne odobrava Plenkovićeve poteze, glasovao za smjenu dojučerašnjih tajnika Stiera i Kovača, čime je pokazao postojanje i treće struje u stranci i sebe kao lidera oportunističkog dijela stranke, preciznije, dijela koji je usmjeren isključivo na dominaciju u političkom prostoru. Tomu svjedoče i izvori iz HDZ-a koji kažu kako dio članstva vjeruje Milijanu Brkiću i njegovim procjenama kada je trenutak da se promijeni podrška pojedinom lideru i kada treba prijeći u suprotni tabor…

Drugim riječima, sve dok je Plenković i dalje uspješan, svi će ga oportuno i pragmatički podržavati, koristeći povremene prilike da mu oponiraju upravo na ideološkim pitanjima, pokazujući pritom da i oni imaju što reći, budući da za sada, baš i nemaju previše prostora za ozbiljniju kritiku…
Plenkovićev i Stierov razlaz dogodio se, zapravo, vrlo brzo nakon formiranja nove Vlade, točnije u veljači 2017. godine, kada je postalo jasno da Stier više nije u najužem krugu premijerovog povjerenja. Stier se tada nije slagao sa zamjenom Mosta, HNS-om, što i nije bilo iznenađujuće, znajući da je Most bio na vrlo sličnim vrijednosnim, odnosno ideološkim pozicijama kao i sam Stier. To se potvrdilo i u njegovom sudjelovanju na lanjskom „Hodu za život”, te je tako bio istodobno potpredsjednik HDZ-ove vlade, a podržavao je nevladine organizacije koje pritišću Vladu.

Imao je Stier, doduše, i više od jednog izleta kontra volji bivšeg prijatelja Andreja Plenkovića, poput onog kada je samoinicijativno u svojem uredu za savjetnika postavio tvrdog konzervativca, Ladislava Ilčića. No, osim tvrdih konzervativnih krugova i nevladinih organizacija, potrebno je podsjetiti kako Stierovu politiku podržavaju i crkveni krugovi, s kojima je, pak, Plenković službeno zaratio istodobno kada i sa samim Stierom – u vrijeme sklapanja koalicije s HNS-om.
“Vama nije stalo do naroda koji je 86 posto katolički, i to me brine, jer smatram da ste pošli krivim putem, te sam imao potrebu to Vam reći, premda se ne nadam da ćete o tome razmisliti i promijeniti stavove, što bih volio. Molim se za Vas, ali me Bog s obzirom na Vas više ne uslišuje”, pisao je biskup sisački, Vlado Košić, premijeru Andreju Plenkoviću, javno istupivši protiv njegove politike i njegove Vlade.

Podjela vlasti nije moguća…

Međutim, takva konzervativna revolucija nije od jučer, jer smo ju imali kada su s jedne strane bili crkveni krugovi, a s druge – Most. Počelo je sve, doduše, s Tomislavom Karamarkom i njegovim HDZ-om, koji su poslužili kao trojanski konj, dok je Most bio, ništa drugo nego dio krugova koji će upravo slučaj Istanbulske konvencije pokušati iskoristiti ne bi li srušili Plenkovića i na mjesto šefa stranke doveli onoga tko će ih ponovno infiltrirati u državnu vlast. I to prvom prilikom…

HDZ se posljednjih nekoliko godina prvi put suočio s ozbiljnim unutarstranačkim raskolom na lokalnoj razini, u tzv. HDZ-ovu krvotoku, koji ga više od dva desetljeća održava na životu. Naime, HDZ-ov ministar, Goran Marić, na jednoj od sjednica Vlade izjavio je u vezi Istanbulske konvencije, „kako nije ništa dobro što radi pukotine unutar HDZ-a i prema Katoličkoj crkvi”. Marić, čini se, tako ponavlja pogrešku Zorana Milanovića koji se donkihotovski borio za glasove desnice, ne shvaćajući pritom kako za Katoličku crkvu postoji isključivo jedna prihvatljiva strana – podjela vlasti nije moguća!

I dodajmo na kraju – Plenković treba što prije shvatiti da je ovo borba na sve ili ništa, te da Istanbulska konvencija postaje populistički deus ex machina koji rastače HDZ-ovu bazu. Pritom treba osluškivati, osjeća li članstvo instinktivno kako je vrijeme da se „legitimira” drukčije, jer će samo tako steći status „prvoboraca”, čije sinekure više ništa ne može ugroziti…

Stieru je leđa držao i Ivo Sanader

Stieru je, međutim, leđa svojedobno držao i Ivo Sanader. Naime,  o Stierovim počecima najbolje govori  zgoda koju je, navodno, sam Ivo Sanader nekoliko puta prepričavao.

Naime, puno prije nego je postao premijer, Sanaderu je pristupila jedna gospođa iz Argentine, predstavila se i zapitala: „Može li vam se moj sin javiti kada završi fakultet?“ Tako je Stier dobio posao u Ministarstvu vanjskih poslova, iako je on tu priču – demantirao.
No, i dalje ostaje činjenica kako je Stier, nakon završetka fakulteta u Buenos Airesu 1996. godine, došao u Hrvatsku i sa 24 godine dobio posao u Ministarstvu vanjskih poslova, što tada nije bilo jednostavno…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI