Dva desna kandidata, Kolinda i Škoro, međusobno će se uništiti i u drugom krugu ostat će Kolakušić i Milanović!

screenshot HRT / RTL

Ovo je posve apstraktna metoda, zanimljiva s teorijskog aspekta, kao i bilo koji sličan dedukcijski model. No, čini se upotrebljiv za predviđanje izbornih rezultata na hrvatskim predsjedničkim izborima 2019. godine. Zašto? Zato što su vodeći kandidati doista jasno opredjeljeni - nema dvojbe kojem svjetonazoru i kojem dijelu političkog spektra pripadaju, što nam dopušta da uspostavimo polaznu, hipotetičnu raspodjelu glasova

Ovo je zamisao metode predikcije izbornih rezultata na personalnim izborima koja bi se mogla koristiti kad su pozicije kandidata idejno jasno profilirane. To je posve apstraktna metoda, zanimljiva s teorijskog aspekta, kao i bilo koji sličan dedukcijski model. No, čini se upotrebljiv za predviđanje izbornih rezultata na hrvatskim predsjedničkim izborima 2019. godine. Zašto? Zato što su vodeći kandidati doista jasno opredjeljeni – nema dvojbe kojem svjetonazoru i kojem dijelu političkog spektra pripadaju, što nam dopušta da uspostavimo polaznu, hipotetičnu raspodjelu glasova kao na sl. 1.

 

 

Birački korpus podijelili smo na tri idealna dijela. Lijevo su birači ljevice, desno birači desnice, koji su u Hrvatskoj zaista izjednačeni, polarizirani, budući da nemamo održivi Treći put, stranku ili stranke s liberalnim programom, ili jaku zelenu stranku, ili bilo kakvu formaciju koja se zasniva na čvrstim ideološkim temeljima. Postojala je liberalna stranka, ali ona je bila i hrvatska i socijalna, HSLS, što znači da nije bila utemeljena na programu afirmacije slobodnog tržišta, nego nacionalno i blago socijalistički orijentirana, s otklonom prema ”građanskoj” poziciji, pa je prihvaćala privatno vlasništvo, ako ne i krupni i transnacionalni kapital. Postojala je i slična narodnjačka stranka, HNS, koja je u svom izvornom stanju bila naprosto derivat liberalnog socijalizma iz šezdesetih godina, kojoj su i bili na čelu ljudi iz toga doba, smijenjeni u partijskim čistkama, kad su nastupila ”olovna vremena”, jer se diktatura vratila na staro, odbacujući njihove reformske težnje. I ti narodnjaci su bili etatisti – nisu vjerovali u potrebu brze, svaobuhvatne privatizacije kakva se tada provodila posvuda po Istočnoj Europi.   Obje ove stranke istrošile su se kroz nekoliko izbornih ciklusa, jer su njihova polazišta bila nejasna; uvijek su se više bavili političkom borbom nego idejnim pitanjima, a zatim su počele ulaziti u svakojake koalicije, pa su posve izgubile prepoznatljivost. Tako su opstale samo lijeva, postkomunistčka i desna postnacionalistička centrala, koje su podijelile sav politički prostor.

‘Živi zid’ – jedini novi politički fenomen, ali…

Osim tih neuspjelih centrističkih stranaka Trećeg puta, u svakom izbornom ciklusu pojavljuje se neki politički pokret koji predizbornom propagandom i praznim obećanjima, pokušava eksploatirati slabost etabliranih stranaka, nudeći isti njihov program, ali ”na zdravim temeljima”. Zamisao je da vodećima otmeš dio njihova biračkog tijela ne dovodeći u pitanje njihova temeljna uvjerenja, nego ponudom provedbe istog programa sa čestitim ljudima, koji će prevladati inherentnu slabost korumpirane stranačke mašinerije. Te protestne stranke kod nas tipično imaju velikog uspjeha na parlamentarnim izborima, jer je biračko tijelo neobično povodljivo i naivno, ali se one brzo istroše, najčešće već u jednom izbornom ciklusu.

Jedini novi politički fenomen u zadnjim desetljećima bio je pojava ”Živog zida”, koji je zauzeo radikalnu antiestablišmentsku poziciju, obraćajući se tranzicijskim gubitnicima, s idejama koje nisu bile konzistentne, ali su imale veliku pobudbenu moć, budući da su precizno adresirale žrtve najgorih deformacija hrvatskoga društva i politike. ”Živi zid” nije opstao na sceni jer nisu imali racionalnog karizmatskoga lidera. Određena karizma njihovih vođa bila je povezana s visokim stupnjem ekscentričnosti, pa se stranka, bez obzira na iskrenost retorike, pretvorila u karikaturu i završila u paranormalnoj političkoj ”zoni sumraka”

No, uoči ovih predsjedničkih izbora, te poslije neočekivano uspješnog nastupa na europskim, pojavio se lik koji sastavlja izborne liste za sve izbore, te navješćuje osobni džihad protiv korumpiranih institucija, nadasve pravosuđa. Riječ je o sucu, Mislavu Kolakušiću, koji ima veliko iskustvo s Trgovačkog suda, gdje je vodio slučajeve iz sfere trgovačkog prava, pa istupa u javnost s antikorupcijskom agendom, poput talijanskog suca, Antonia di Pietra, koji je pokrenuo nacionalnu kampanju ”Čiste ruke”. Trgovačko sudstvo je uvjerljivo najgori segment hrvatskog pravosuđa i prema ocjeni Europske komisije.

Kolakušićeva jaka politička platforma

Kolakušićev izborni nastup ima, dakle, uvjerljivu podlogu – on nudi antiestablišmentsko političko djelovanje zasnovano na antikorupcijskoj borbi. Je li to cjelovita ideologija? Teško je reći, ali jaka politička platforma jest. Njegova je politička taktika, pritom, da izlazi na sve izbore redom i omasovljuje svoj politički pokret s jedinim ciljem – da pobijedi ili dospije u kontrolnu poziciju u Saboru nakon izbora 2020. godine. Izabran je na vlastitoj listi u Europski parlament, a sad se sprema na predsjedničke izbore. Postavio je cilj od 600.000 glasova (za pobjedu u drugom krugu, jedan na jedan, lijevi protiv desnog kandidata, većinski je udio oko milijun glasova). Kolakušić dakle, pretendira da u prvom krugu uzme oko četvrtine glasova, posve u skladu s polazišnom shemom na sl. 1. Prvi korak u ovom predikcijskom modelu je, dakle, uspostavljanje raspodjele glasova između apstraktnih idejnih pozicija (to su ”birački bazeni”), a u drugom, uvodimo realne protagoniste i predviđamo njihovu interakciju na temelju ranije pokazanih svojstava. Uspjeh njihove kampanje, pritom, se ne može unaprijed predvidjeti.

Kao jedini lijevi kandidat već se promovirao Zoran Milanović, kojega je, nakon duga oklijevanja, podržala i njegova stranka koju je kao predsjednik i premijer vodio u prethodnim izbornim ciklusima.

Na desnici se postiraju dva kandidata – sadašnja predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i izazivač, pretendent na glasove desnog biračkog tijela, Miroslav Škoro. Do ovog udvajanja na desnici došlo je uslijed unutrašnjeg sukoba u vladajućoj stranci, HDZ-u, gdje je premijer i predsjednik stranke, Andrej Plenković, započeo idejni zaokret u centar, uklonio i marginalizirao prononsirane desničare, te raskinuo koalicijski dogovor s nekim od njih. Pritom je antagonizirao konzervativne institucije, prije svega Katoličku crkvu, s tim da hijerarhija nije spremna napustiti legitimnu predsjednicu, ali kler i birači s ”reakcionarnom” agendom, jesu. Među biračima HDZ-a, koji je u svakom svom pobjedonosnom mandatu okupio građanski centar i krajnju desnicu, sad je došlo do fisije, pa su se, logično, pojavila i dva kandidata zdesna.

Antiestablišmentski kandidat je Mislav Kolakušić. Bit će još mnogo sporednih i nevažnih kandidata, no već je po sadašnjim istraživanjima javnog mišljenja očito, da su samo oni u ozbiljnoj igri, dok će drugi tek pridonijeti rasipanju glasova u prvom krugu, očekivano najmanje 10 posto (sl. 2).

 

 

KOLAKUŠIĆ

          Jesu li predsjednica i Škoro opasni za Kolakušićeve glasove?

Ona nije nipošto, jer je prirodna meta napada svih ostalih kandidata, koji će imati ozbiljne argumente. Idejno bliski Škoro, govorit će da je ”neučinkovita” i prikazivati je kao sukrivca za sve što se događa njihovu zajedničku pokretu koji se diferencirao na vladinovce i desnu sljedbu. I za Kolakušića će ona biti simbol izgubljene bitke protiv korupcije, dok će je Milanović glasno napadati zbog nesposobnosti. On je vrlo strastven kad se politički obračunava sa ženama. Predsjednica će u kampanji biti glavna meta napada, već i zato što je – predsjednica. Prikazivat će je kao besposličarku s visokim režijama, koja se producira na svjetskim destinacijama i po provinciji, a nema nikakvu političku težinu. Vladina garnitura i stranački gremij na terenu, ogrezli su u korupciju, a ona je dio te političke formacije i ne može se od nje distancirati – kad je pokušala, brzo je dospjela u nevolje koje su je navele da promijeni kurs.

Za razliku od Kolinde, Škoro je opasan Kolakušićev suparnik, jer će naprosto prekopirati njegovu antiestablišmentsku kampanju, i zaklinjati se da će je još beskompromisnije provoditi, ali ne kao tehničku operaciju usmjerenu na redizajn hrvatskih institucija, nego mobilizacijom ”narodne volje” i oslobađanje energije čistog hrvatstva. Nema sumnje da će to privući dio najneobrazovanijih i najpodložnijih birača među očajnicima koji glasaju za antiestablišmentske kandidate. Škoro stoga može Kolakušiću lako uzeti trećinu  njegovih ”idealnotipskih” birača.

Kolakušićeva izborna agitacija može, pak, djelovati prilično razorno na nestabilnog Milanovića, koji ima katastrofalni politički saldo, jer je za redom izgubio šest izbora, a u svom mandatu zemlju doveo u potpunu stagnaciju. Mnogi birači, naročito oni koji pripadaju ljevici, to ne vide tako, ali u direktnom srazu, Kolakušiću neće biti teško argumentirati da je sudska i institucionalna korupcija bila pod njegovom vlašću isto tako velika, kao u doba vladavine HDZ-a.

Također, čini se vjerojatnim da će se manji dio onih koji bi glasali za predsjednicu, prijeći k ovom tribunu, kad ih upozori na bešćutnost vlasti u odnosu na ugrožene, te stane dokazivati kako ona to nije ni pokušala promijeniti.

Kolakušić uzima 10 posto iz Milanovićeva bazena

Kolakušić uzima 5 posto iz Kolindina bazen bazena

ŠKORO

Škoro će napasti Kolakušićev ”birački bazen” tranzicijskih žrtava i ponuditi im neka autoritarna rješenja, uz jačanje predsjedničke vlasti, što ne može provesti, ali može obećati, te referendumsko izjašnjavanje o političkim pitanjima, čemu nema primjera nigdje u svijetu, ali ljudi kojima se to nudi, o tome, naravno, nemaju pojma. Ta će taktika stoga biti učinkovita.

Škoro uzima 10 posto iz Kolakušićeva bazena

Škoro uzima 5 posto iz Kolindinog bazena

KOLINDA

Kolinda ne može ništa uzeti Milanoviću ili Kolakušiću, ali može uzeti trećinu Škorinih ”idealnotipskih” birača, one konzervativne, koji će državnu i stranačku visoku dužnosnicu smatrati ozbiljnijom od pjevača iz slavonske ravni, koji se diči doktoratom, diplomatskim iskustvom i poduzetničkom karijerom. Za biračko tijelo kojem se oboje obraćaju važnija je državotvorna forma od čovjekovih stvarnih postignuća.

Kolinda uzima 10 posto iz Škorina bazena

MILANOVIĆ

Što će utjecati na brojnost Milanovićevih glasača? Jedino mu Kolakušić može oduzimati glasove, ali sudac ide protiv struje, mediji ili barem novinari, većinom su za lijevu soluciju, pa će konkurenta, novog, neprokušanog kandidata, kao i sve agencije za ispitivanje javnog mišljenja, potiskivati u pozadinu, kao i na europarlamentarnim izborima, gdje je postigao uspjeh usprkos njihovim prognozama i komentarima.

Milanović u prvom krugu ne smije puno manevrirati, ali će moći u drugom, ako u nj dospije. Tada će pokušati pridobiti i krajnje desnu biračku populaciju, jer se oslanja na skupinu generala i dužnosnika tajne službe koje je okupio za vođenje i financiranje kampanje, a ekstremističku retoriku već je iskušao na prethodnim parlamentarnim izborima. Dospije li u drugi krug, može zaista neke od njih oduzeti gotovo svakom protukandidatu, najviše Kolindi, ali i Kolakušiću, no najmanje Škori. Ali, to je drugi krug. U prvome, možda, može uzeti neke lijevije antiestablišmentske ”idealnotipske” glasače koje smo inicijalno dodijelili Kolakušiću.

Milanović uzima 5 posto iz Kolakušićeva bazena

SALDO PO PREDIKCIJSKOM MODELU RASPODJELE APSTRAKTNIH GLASOVA NA STVARNE KANDIDATE (Sl.3)

Kolakušić je izborio 10 posto od Škore, 5 posto od Milanovića i 5 posto od Kolinde, a dobio je 10 posto od Milanovića i 5 posto od Kolinde i ima 30 posto. Milanović je oteo 5 posto od Kolakušića, koji je njemu uzeo 10 posto i ima na koncu 25 posto.  Škoro je uzeo 10 posto Kolakušićevih glasova i 5 posto Kolindinih, a ona je njemu otela 10 posto, pa ima 20 posto. Kolinda je izgubila 5 posto glasova u Škorinu korist, preotela mu je 10, a 5 izgubila od Kolakušića, pa joj ostaje 15 posto.

 

        Poredak je, dakle:

 

  • Kolakušić (30 posto);
  • Milanović (25 posto);
  • Škoro (20 posto);
  • Kolinda (15 posto);
  • Rasipanje (10 posto).

 

U drugi krug, po tome, ulaze Kolakušić i Milanović!

Hipotetička raspodjela biračkog tijela

 

Ove brojčane aproksimacije samo ilustriraju trendove transfera glasova biračkog tijela koje naslućujemo, no u praksi ne moraju biti toliko velike. Ono što se iz te matematike može izlučiti, kao i iz svakog ozbiljnog istraživanja javnog mišljenja, nisu brojke nego – poredak. Kako ovdje razlike nisu velike, jer imamo četvero ozbiljnih kandidata, može biti i promjene poretka. Osim toga, ne treba zanemariti činjenicu da cijela ova predikcijska metoda počiva na ocjeni da lijevih, desnih i dešperatnih ima podjednako, što je opažaj bez ikakve istraživačke potkrepe, tek blizak zdravom razumu. I rezultati ranijih izbora na to upućuju – ljevica i desnica približno su izjednačene, ali je uvijek pitanje, tko privuče više glasova s centra. Trećeputaške, protestne stranke redovno uzimaju sve više glasova – i bez Mostovih mandata nije se mogla sastaviti sadašnja vlada. Druga je stvar bila njena ”stabilizacija”, to je uvijek lakše ako već uspostaviš kontrolu resursa, pa možeš nuditi podijelu ”plijena”. Ali, klimava vlast i neuvjerljiva lijeva oporba koja tek oživljava, upućuje da je ostalo puno prostora za protestne. Već je vidljivo da će na predsjedničkim izborima svi ti glasovi završiti kod Kolakušića, ako mu ih ne otme Škoro.

Ova predikcijska metoda zasniva se na hipotetičkoj raspodjeli biračkog tijela po idejnoj i političkoj orijentaciji (ali nije li to kod nas prostim okom vidljiva stvarnost?), te na predviđanju interakcije kandidata u nastojanju da prošire svoju biračku bazu.

Metoda je dinamička jer se uračunava efekt kampanje, što je puno bolje od istraživanja biračkog raspoloženja koje registrira samo trenutačno stanje. Ne znamo, doduše, kakva će kampanja doista biti, tko će se istaknuti, tko promašiti. Uostalom, kad se promatraju anketna istraživanja svih dosadašnjih izbornih utakmica, vidi se kako su se rezultati iz mjeseca u mjesec samo adaptirali stvarnoj situaciji, koju su inače prikrivala! Promjena rezultata bila je, naime, mnogo brža nego što se može i zamisliti promjena raspoloženja biračkog tijela. Poznato je da je ono uvijek u najvećoj mjeri unaprijed zadano vrlo inertnim stajalištima i raspoloženjima ljudi koji sačinjavaju birački korpus. Dakle, ne mijenjaju se tako brzo njihova stajališta, koliko se smanjuje prostor manipulacije rezultatima istraživanja. Ona reflektiraju potrebe establišmenta, odakle dolazi novac za ankete. To su, pritom, vrlo prizemne ankete, koje ne uključuju promatranje parametara političke demografije i ne mogu se usporediti s istraživanjima koja se minuciozno provode u ozbiljnim zemljama, gdje se uvijek usporedno nudi barem sedam-osam agencijskih nalaza.

Jednostavni rezime ovakve predikcijske analitike blizak je zdravom razumu: dva desna kandidata međusobno će se uništiti, i u drugom krugu ostat će Kolakušić i Milanović

Facebook Comments

Loading...
DIJELI