FINANCIJSKI KARTEL PREUZIMA MIROVINSKU ŠTEDNJU

screenshot/rtl

Koncept je da mirovine postanu posve proračunske, da mirovinski doprinosi idu bankama i da nam za vratom ostane proračunski dodatak

Umjesto razumnog obveznog dohotka za sve, koji bi riješio sve socijalne probleme i sve neravnoteže u podjeli rada, namjesnik Andrej Plenković i ekipa uvode proračunsku mirovinu, koja će biti visoka i/ili dovoljna samo za one povlaštene. I još mirovinski doprinosi iz naših bruto plaća ostaju, i idu u fondove pod kontrolom banaka, s trendom povećavanja postotka izdvajanja – kartel će uvijek pronaći način da ništa ne vrati mirovinskim štedišama. Tranzicijski proračunski dodatak na mirovine je na izdisaju, ali se Vlada RH potrudila da nam ostane za vratom do kraja RH. Svi iz našeg proračuna dajemo milijarde da bi odabrani dobili milijune a većina siću.

Drugi stup privatizacijske pljačke

(1) Ostaje Drugi stup kao privatan i obvezan, što je tranzicijski nedopustivo. Sve ostale zemlje ukinule su ga ili provele njegovu dekonstrukciju, ili nisu niti dopustile njegovo uvođenje.

(2) “Reforma” ide za povećavanjem izdvajanja u Drugi stup. Kontroliraju ga osiguravajuća društva “naše” četiri najveće banke. A svako izdvajanje u Prvi stup smanjuje izdvajanje u državni Prvi stup, koji za svih 29 godina RH namiruje sve mirovine – Drugi stup punio se bez obveza, a njegovih 150 zaposlenika koštaju nas svaki mjesec koliko i 2600 zaposelenika HZMO-a. Strukture privatnih OMF-ova naplatile su nam u 10 godina 4 milijarde kuna na temelju upravljačkih i sličnih usluga. Samo na Ledu, fondovi su izgubili 500 milijuna kuna.

(3) Drugi mirovinski stup ostaje za potrebe privatizacijske pljačke. Njegovi fondovi državi nude preuzete državne obveznice u zamjenu za dionice: HAC 25% i HEP 30%. Monetizacija autocesta nije prošla, nije prošla niti privatizacija HEP-a, pa se kartel dosjetio provesti privatizaciju HEP-a i HAC-a kroz mirovinski sustav.



Proračunska mirovina i proračunski dodatak

(1) Svake godine država se zbog mirovina zadužuje 17 milijardi kuna. Tranzicijske neravnoteže trebalo je ugraditi u izračun mirovine, ali se vrhuška dosjetila uvesti mirovinski dodatak, da imamo osjećaj kako nam ova država daje nešto što nije naše, što nam ne pripada – mi smo ti koji punimo proračun. Famozni tranzicijski mirovinski dodatak 27% za nesretnike koji su uništavani u dva sistema umire zajedno s njima, državni proračun počinje disati, ali se Andrej Plenković dosjetio da proračunski dodatak ostane, na razini 3/4 današnjih izdvajanja u Prvi stup, odnosno 22,25%. Dva su razloga za to, prvi je skrivanje činjenice da su neki privatni OMF-ovi pokradeni, da neke pojele strukture tih fondova, da su banke na mirovinske fondove prevaljivale svoje loše portfelje, dok je drugi razlog obmana Javnosti, koja bi u protivnom prepoznala Drugi stup kao totalni promašaj i kriminal gigantskih razmjera.

(2) Mlađi osiguranici i budući umirovljenici, ako će takvih biti, nisu izloženi indeksaciji plaća i mirovinskih izdvajanja u dva različita sistema, pa im ne pripada proračunski tranzicijski dodatak niti na temelju činjenice da se njihova mirovina određuje kroz izračun na temelju cjelokupnog radnog staža, a ne na temelju najboljih 10 godina, kako je to vrijedilo do 1998.

(3) Mlađi osiguranici i budući umirovljenici, ako će takvih biti, nisu u nezgodnoj situaciji onih starijih (iz dva sistema) kojima su mirovine stagnirale ili realno padale (rast cijena) zbog smanjivanja kumuliranja u državni mirovinski fond za četvrtinu (koja je prebačena privatnim OMF-ovima). Mirovina budućih umirovljenika oslanja se na svih 20% mirovinskih doprinosa iz bruto plaće, pa je tranzicijski mirovinski dodatak nepotreban i s tog naslova.

Povisivanje dobne granice za umirovljenje na 67 godina

(1) Mirovinski doprinosi ostaju, a osiguranici neće doživjeti mirovinu. A da bi kartel došao na svoje, zakomplicirano je naslijeđivanje mirovinske štednje. Vjerovali ili ne, to što s protuustavnim zakonima OMF-ovima ostaje vaša štednja gleda se kao njihovo stečeno pravo.

(2) Preuzeta je komunistička i komunjarska predrasuda da mirovinski doprinosi pripadaju državi (ili bankama), a ne nama koji smo uplaćivali u mirovinske fondove. RH mora konačno aplicirati društvenu formaciju za koju smo se izjasnili nakon raspada Jugoslavije i obrane zemlje kroz Domovinski rat. Vlada RH izgovara se da će u tome slučaju doći do povećanja socijalnih slučajeva osoba u dobi iznad granice umirovljenja. A broj takvih postaje zanemariv. U formaciji koja nije komunistička, moje je osobno pravo da štedim ili ne štedim za mirovinu. Ako štedim za mirovinu, moje je osobno pravo u svakom trenutku prekinuti tu (beskamatnu) štednju i izaći iz besmislenog mirovinskog sustava, bez ikakve naknade (onome koji je raspolagao s mojim novcima!).

(3) Umjesto prosjeka života mirovinskog osiguranika, uveden je pojam očekivanog trajanja života, koji bi svatko od nas rado provukao do 110. godine, ali tako to ne ide. Do dobne granice od 67. godina došlo se na temelju nejasnog pojma očekivano trajanje života, a ne na temelju prosjeka života mirovinskog osiguranika, koji konvergira prema dobnoj granici ispod 67 godina. Dakle, riječ je o besramnoj zloporabi naše želje da živimo što dulje. Visoka dobna granica za umirovljenje postavlja se zato da bi se mirovinski fondovi praznili sporije, da bi više mirovinske štednje ostalo fondovima, odnosno mirovinskim parazitima, mirovinskoj mafiji, i sveukupnom financijskom kartelu.

Zaključak

Andrej Plenković i ekipa nisu instalirani od Unije, kako smo mislili, nego od svjetskog financijskog i drugog podzemlja. Dopuštam mogućnost da takva ocjena ne stoji u slučaju da je EU instalacija međunarodnog kriminala i evidentno fašističkih velikih sila, koje su rasne zakone ugradile u međunarodne odnose, u Uniji i izvan Unije. Sve promjene u RH idu na ruku stranom interesu, petoj koloni, kriminalcima i podzemlju. Ostaje samo ono što je za nas smrtonosno, na razini nacije i na razini države. Pa i u smislu svih nas državljana RH kao interesne skupine. Primjerice, Plenković čini sve da se održi fašistički Ovršni zakon. Plenković uništava domaću proizvodnju, potiče kolaps pojedinih sustava i najskuplji pad, razara sve domaće sustave ili ih prebacuje pod strano vlasništvo, pronalazi nove kanale za privatizacijsku pljačku, zatire svaku hrvatsku supstancu, odbacuje poštenje, pravdu i podnošljiv život za sve nas. Vrijeme je da ode, a samo činjenica da je kod nas demokracija u povojima ne dopušta mi da pozovem naciju na oružanu pobunu. Nemojte me ovdje krivo shvatiti – svjestan sam toga da nisam osoba s takvim nacionalnim legitimitetom ili ugledom. Pozivam naciju na pobunu protiv mirovinske “reforme” svim dopuštenim sredstvima, u koja ubrajam i izlazak naroda na ulice.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI