‘Iran nije prijetnja zapadnom svijetu – nema nuklearni program, nego samo balističke rakete za samoobranu…’

'Snaga Irana raste, ali i njegov utjecaj u regiji: američki pokušaji zbacivanja sirijske Vlade nisu uspjeli. Nikada završeni ratovi na Bliskom istoku naljutili su američki narod, što ograničava mogućnosti američkog predsjednika, Donalda Trumpa, da započne nove ratove ili nastavi stare. Irački će rat ući u povijest kao točka preokreta u početku pada američkog carstva'

Reese Erlich, američki je slobodni novinar i publicist, izvrstan poznavatelj američke vanjske politike, a povremeno radi i za CBS Radio, za što je osvojio nagradu „Peabody“, najstariju i najznačajniju nagradu za elektroničke mediji u SAD-u. Njegova peta publicistička uspješnica, „Iranska agenda: Stvarna priča o američkoj politici i bliskoistočnoj krizi“ doživjela je sjajne kritike, te je bitna knjiga za svakoga tko je zainteresiran za razumijevanje trenutnih previranja na Bliskom istoku.

Je li stvar toliko očita s ratom u Iraku – sve je bilo zbog nafte? Koja je bila uloga američkih neokonzervativaca?

– Busheva administracija napala je Irak kako bi proširila američko carstvo. Otvoreno je proglasila namjeru iskorištavanja iračkih naftnih polja, što je bila američka okupacija. No, samo su američke i britanske naftne kompanije imale pristup tim ugovorima, koji su im jamčili milijarde u profitu. Bush je instalirao proameričku vladu (promjena režima) u Bagdadu, uspostavio je privremene vojne baze, te izbacio druge vlade u regiji (Iran, Sirija, eliminacija Hezbollaha u Libanonu). Američko carstvo je multifacijalni sustav koji uključuje politički, vojni i ekonomski element. Neokonzervativci predstavljaju posebnu frakciju unutar američke vladajuće elite. Ljudi, poput bivšeg potpredsjednika, Dicka Cheneyja, i bivšeg ministra obrane, Donalda Rumsfelda, promovirali su izrazito agresivnu američku vanjsku politiku, koja uključuje vojnu invaziju i intenzivno CIA-ino nadgledanje. Iračka okupacija bila je katastrofalan neuspjeh za neokonzervativce i vladajuću elitu u cjelini. Irački je narod odbio američku dominaciju, što je potvrđeno na nedavnim iračkim parlamentarnim izborima. Veliki broj glasača priklanjao se koaliciji koja oponira SAD-u, te iranskom miješanju u Irak. Druga izborna koalicija bila je antiamerička, ali proiranska. Dosta distancirana treća i četvrta bile su proameričke baze. Naftna polja nisu pod dominacijom američkih kompanija. Snaga Irana raste, ali i njegov utjecaj u regiji: američki pokušaji zbacivanja sirijske Vlade nisu uspjeli. Nikada završeni ratovi na Bliskom istoku naljutili su američki narod, i to ograničava Trumpove mogućnosti da započne nove ratove ili nastavi stare. Irački će rat ući u povijest kao točka preokreta u početku pada američkog carstva.

Saddam Hussein je bio brutalan diktator, ali i sekularan političar, ne toliko fanatičan poput drugih islamskih lidera, kao što je to bio Gaddafi. Da je njegova vladavina potrajala, je li to moglo koristiti Iraku ili je doista bila potencijalna opasnost za cijeli svijet?

– Saddam je zaista bio brutalan, sekularan diktator. No, nije bio prijetnja svijetu, pa čak niti Bliskom istoku. Uvedene sankcije su oslabile njegov režim. Ljudi u zemlji nisu bili zadovoljni. Mislim da njegova vladavina nije koristila narodu Iraka. No, to je bila njihova stvar oko koje su morali odlučivati. Mislim da je vrlo lako moguće da bi se 2011. godine narod Iraka, vjerojatno, uzdigao protiv Saddama unutar procesa Arapskog proljeća.



Zbog čega je Busheva administracija trebala taj rat u tom povijesnom trenutku?

– Bush je napao i okupirao Afganistan poslije napada 11. rujna 2001. u SAD-u. Neokonzervativci su 11. rujna pokušavali pripisati Saddamu. Kada se pokazalo da je to nemoguće dokazati, povukli su se. Busheva administracija nastavila je sa svojom propagandom, tvrdeći da Saddam naoružava teroriste koji će donijeti nuklearni kovčeg s bombama u SAD, kako bi raznijeli zgrade. Bush je izmislio osovinu zla – Sjeverna Koreja- Iran-Irak. On je napao Irak, čim su mu političke okolnosti to dopustile.

Iran jest pomalo “luda zemlja”. No, je li doista toliko radikalna i fundamentalistička poput Saudijske Arabije?

– Iranci mi vrlo često govore kako je njihova vlada mnogo bolja od one u Saudijskoj Arabiji. Ipak, to je vrlo niska razina usporedbe. Da, Saudijska Arabija implementira ekstremnu verziju političkog islama: režu ruke kriminalcima, muče svoju šijitsku vjersku manjinu, te striktno segregiraju muškarce i žene. Iran je službeno Islamska republika kojom vlada šerijatsko pravo. Iako Iran nije tako ekstreman, poput Saudijske Arabije, ipak konzistentno krši ljudska prava svojih građana. Suniti ne mogu graditi džamije u Teheranu. Novine su redovito gašene, a disidenti zatvarani. Žene su diskriminirane u mnogim institucijama. Samo u nekoliko proteklih mjeseci, žene su prosvjedovale protiv toga da moraju nositi hidžab (pokrivalo za glavu) i bile su uhićene.

Je li danas Iran prijetnja zapadnom svijetu? Ponovno, koja je uloga neokonzervativaca u davanju toliko prostora temama koje mogu rezultirati sukobima s Iranom, koji se razvija već od 2003. godine, otkad ga je Bush proglasio kao zemlju članicu “osovine zla”?

– Iran nije prijetnja zapadnom svijetu, unatoč svoj retorici koja dolazi iz Washingtona. Nema nuklearni program. Iranske balističke rakete su dizajnirane za samoobranu. Amerika je izmislila osovinu zla da bi plašila američki narod i druge diljem svijeta, te tako dobila podršku za agresiju u regiji. Iran koristi svoje veze sa šijitskim političkim pokretima u regiji i sekularnim Assadovim režimom u Siriji, kako bi proširio svoj regionalni utjecaj. Protiv sam svake izvanjske vojne intervencije, bilo američke, bilo da Iran postavlja svoje trupe u Iraku i Siriji.

Vaš komentar i kratko pojašnjenje onoga što se trenutno događa iza zatvorenih vrata u rusko-američkim odnosima?

– Trump nastoji promijeniti američke odnose s Rusijom. To može biti dobro ukoliko pomogne reducirati tenzije i mogućnost vojnog konflikta između dvaju država. No, on je ograničen drugim sektorima američke vladajuće elite, uključujući i najviše vođe Demokratske stranke, koji nastoje pretvoriti Rusiju u novo strašilo.

Vjerujete li u priču da je Rusija odlučila kako će Trump osvojiti američke predsjedničke izbore?

– Rusi su probali utjecati na američke izbore, kao što su to učinili i u nekim drugim državama. Kreirali su lažne web stranice i e-mail račune, pokušavajući intenzivirati političke razlike. Kupili su neke Facebook oglase s istom svrhom. Međutim, jako je teško da je to utjecalo na sređivanje Trumpove pobjede. Trump je pobijedio sa 90.000 glasova više u tri države. Pobijedio je zato što je, Hillary Clinton, vodila lošu kampanju koja nije uspjela animirati dovoljno progresivnih glasača, posebno kod Afroamerikanaca i latino zajednica.

Što se tiče Sirije, koji je vaš komentar na nedavno američko bombardiranje?

– Amerika nema pravo bombardirati, niti stacionirati trupe u Siriji. To je nezakonito prema međunarodnom i američkom pravu. Amerika će ili povećati svoje trupe, ubijajući više sirijskih civila i američkih vojnika, ili će se morati povući. Često primjećujem kako američki političari stvaraju kampanju oko predsjednika u ranim fazama rata, tvrdeći da se borimo protiv zlih terorista. Kada se rat pokaže katastrofom, ti isti političari pitaju – “Kako smo dospjeli u ovaj nered?” Smatram da nikada nisu niti trebali započinjati ratove.

Sirija je također većinski sekularna zemlja u kojoj je dopušteno kršćanstvo. Koji je američki vanjskopolitički cilj sa Sirijom? Zamijeniti Assada, s kime? Maskiranim vehabijama?

– Objašnjavam američku politiku naspram Sirije u svojoj knjizi „Unutar Sirije”. SAD je intervenirao u Siriji radi svojih geopolitičkih lokacija. Sirija graniči s brojnim ključnim državama u regiji, uključujući Izrael. Tko god kontrolira Siriju, može imati utjecaj na razvoj u susjednim zemljama. Amerika nije uspjela razviti proameričku pobunjeničku snagu unutar sirijskih sunita. To sada pokušava s Kurdima. Čak i Trump shvaća da Amerika nema realne alternative s kojom bi zamijenio Assada. Stoga Washington debatira, hoće li napraviti pritisak za privremenu podjelu Sirije. Zemlja bi mogla biti podijeljena pod raznim utjecajima stranih sila (SAD, Izrael, Turska, Rusija i Iran).

Zbog čega Amerika zatvara oči pred Saudijskom Arabijom i Katarom koji istinski financiraju terorizam, pred klericima koji izvoze vehabijsku ideologiju u Zapadnu Europu i Ameriku, posebno u američke zatvore?      

– Amerika voli biti saveznik s najgorim i najužasnijim reakcionarima, ako to služi trenutnim potrebama „carstva“. Povijesno, podupirala je terorističke grupe koje su se borile u Nikaragvi (kontraše) i u Afganistanu (mudžahedine). Amerika je podupirala Saudijsku Arabiju, Katar i Tursku kada su te zemlje financirale terorističke skupine koje su se borile u Siriji. Amerika ne čini ništa kako bi zaustavila Saudijce da financiraju vehabijske grupe u Europi i u bivšem SSSR-u. Amerika bi radije vidjela na vlasti vehabijske snage, nego nacionalističke ili druge antiameričke grupacije. Amerikanci preferiraju grupacije koje podržavaju Saudijci, tu su i grupe koje podržava Iran, iako su iranske grupacije mnogo manje opasne u svojoj vjerskoj ideologiji. Amerika tvrdi da se bori protiv terorizma, ali sretna je kada postoje saveznici poput njih koji im pomažu održati carstvo.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI