Ježić potrošio pet milijuna eura tamo gdje ih je Gutseriyev i tražio – u Diokiju na Krku!

7dnevno

Putinov oligarh, Mikhael Gutseriyev, prema vlastitom svjedočenju dao je pet milijuna eura Ježiću za lobiranja n Krku, a Ježić je posvjedočio kako taj novac 'fizički ne postoji' jer je utrošen za potrebe zajmova vezanih oko Diokija, na Krku

Dok je našim medijima izmakla informacija kako krunski svjedok Uskoka u slučaju Ina-Mol „fizički nema pet milijuna eura mita za Sanadera”, ugledni „Euronews“ usmjerio se upravo na tu priču. U informacijama u dobro opremljenom članku, kritizira se logika tužitelja i postavlja pitanje o korumpiranosti hrvatskog pravosuđa, ujedno usmjeravajući pozornost kako se slučaj očito koristi da bi se zaustavila gradnja LNG terminala na Krku, gdje je zemljište držao upravo Dioki, koji je čudnim spletom okolnosti završio u stečaju.

Ovo nije prvi put da se „Euronews“ bavi hrvatskim pravosuđem i istim suđenjem, ali i utjecajem, te vezama s Rusijom. U prethodnom članku je isti autor – stručnjak za međunarodne odnose, dr.sc. Theodore Karasik – ukazao kako je u isto vrijeme kada su počeli „sudski napadi” na mađarski Mol, krenuo i pokušaj ulaska ruskih kompanija u Inu. Ovaj put se dr. Karasik bavi svjedočenjem Roberta Ježića u suđenju Ivi Sanaderu i čelniku mađarskog Mola, Zsoltu Hernadiju.

U članku se navodi kako je ovo suđenje postalo “klin između Mađarske i Hrvatske, čija je suradnja ključna za alternativnu plinsku rutu preko hrvatske luke Krk, koja bi mogla prekinuti ovisnost obje zemlje i Europe od ovisnosti o Rusije”. Autor pojašnjava kako se ne radi o bilo kakvom suđenju „nego onom koje bi moglo odrediti energetsku budućnost Hrvatske, kartu resursa središnje Europe, pa čak i budući integritet eurozone”.

‘Sanaderov novac’ za lobiranje naftovoda Družba Adria

Podsjećajući kako je Arbitražni sud koji je sazvala Komisija UN-a za trgovinsko pravo (UNCITRAL) po zahtjevu Hrvatske, došao do „sigurnog zaključka” – da Hrvatska nije uspjela dokazati navode o podmićivanju Ive Sanadera, jer nije bilo materijalnih dokaza, osim “zaključaka i svjedočenja svjedoka”, Roberta Ježića, Karasik članak u većem dijelu posvećuje upravo njemu. Autor postavlja i pitanje – je li Ježić, koji navodi kako je bio posrednik u navodnom mitu od deset milijuna eura – pouzdan? Potom i – može li se vjerovati hrvatskom pravosuđu? Zatim podsjeća kako je Sanaderu i Ježiću zajedno suđeno u slučaju HEP, koji je na kraju propao zbog smrti Ivana Mravka, te se pita – kako je moguće da je ista osoba ključni svjedok i u suđenju protiv Hernadija?

„Ovo pitanje je još primjerenije kada uzmemo u obzir informacije kako je Ježićeva tužba protiv Hernadija osporena sudskim svjedočenjem ruskog milijardera, Mikhaila Gutseriyeva, vlasnika sedme najveće ruske naftne tvrtke ‘Russneft’, kojeg je američko Ministarstvo financija svrstalo među oligarhe bliske Vladimiru Putinu…“



U članku se podsjeća i kako je taj ruski oligarh svjedočio kako njegov novac nema nikakve veze sa Sanaderom, već da je preko Ježićeve tvrtke bio usmjeren za investiranje na Krk. Prema Gutseriyjevu, novac je bio namijenjen lobiranju za naftovod Družba Adria, ruskom energetskom pravcu suprotnom od rute koju su podržali SAD i EU.

Pet milijuna eura za Krk

Dr. Karasik primjećuje i kako je, unatoč visokom prosječnom godišnjem prihodu, Ježićev Dioki završio u stečaju, a da se pet milijuna eura, o kojima je Ježić posvjedočio, nigdje ne mogu pronaći. Karasik postavlja logično pitanje – kako je moguće da hrvatski tužitelji smatraju Ježićevo svjedočenje kredibilnim s obzirom na to da je on sam priznao kako pet milijuna eura „fizički više ne postoje”, odnosno da su potrošeni za „plaćanje zajmova Diokija”, dodajući da to može upućivati u korumpiranost hrvatskog pravosuđa.

„Euronewsov“ autor, zapravo, prvi zamjećuje vezu „pet milijuna eura” koji su bili namijenjeni za Krk i koji su očito i potrošeni tamo gdje su i bili namijenjeni. Dioki je pritom završio u stečaju, s brojnim i dalje nejasnim dugovanjima zbog kojih je onemogućena gradnja kopnenog LNG terminala. No, još je zanimljivije da je zemljište počela preuzimati tvrtka koja se ponovno veže uz ruske interese, a koja je na sve moguće načine, pa i preko lokalnih ekoloških udruga i lokalnog SDP-a pokušala zaustaviti alternativno rješenje za terminal ukapljenog plina – onaj plutajući.

U prethodnom članku za „Euronews“, dr.sc. Theodore Karasik upozorio je na „hrvatski gambit, kao dio Putinove velike strategije da se energija upotrijebi kao oružje za zaokruživanje Europe”, primjetivši također ono što je našim medijima potpuno promaklo. Naime, upravo početak sudskog progona Zsolta Hernadija, šefa Mol grupe, kolidira s ruskim naporima da se domaknu Ine. To, naravno, mogu samo ako istjeraju mađarsku kompaniju iz vlasništva.

Te subverzivne akcije koje su vidljive stranim stručnjacima, ali nažalost ne i našim, spriječili su već u nekoliko navrata američki dužnosnici, putujući u Zagreb i Budimpeštu i to na sreću svih nas…

Pakleni plan mrzitelja Hrvatske

I bez stručnosti, Predraga Sekulića, koordinatora stožera za obranu rafinerije Sisak, naši Brođani dobro znaju kako izgleda kada Rusi preuzmu rafineriju zbog koje se ne može disati i tijekom ono malo dana kada radi, a to je očito bio plan u kojem su sudjelovali „pravi izdajnici”. Predati Inu, s rafinerijama, Rusima, kako bi preko Krka transportirali naftu dalje! To je pravi plan za uništenje predivnog Kvarnera kojeg će okupirati tankeri i uništiti predivni Jadran.

Plan je to za gušenje u smradu sumpora iz sibirske nafte u Sisku i gušenje u vlasti koju će financirati ruska Ina, i to onih koji i ne kriju svoje pokušaje petljanja u pravosuđe i dovođenje Rusa. Tu je i Slavko Linić, koji je svojedobno Inina naftna bogatstva u Sibiru prodao za sitniš, kao i oni koji žele sačuvati vlastiti posao i varati svoje sugrađane kako bi ih kasnije trovali sumporom iz sibirske nafte. Iste one koju je Linić prethodno prodao…

Tu je i Jasminko Umičević, naftni stručnjak koji isto tako stručno priželjkuje Ruse u Ini, jer s drugima ekspertize i ne može raditi. Tu su onda i mostaši i živozidaši koji i ne kriju simpatije prema Rusima, očekujući, možda, bogate nagrade novih vlasnika. A tu je i naše pravosuđe koje je čak i UN-ovo sudište prokazalo.

Kako drukčije onda i zaključiti, nego da pravi lopovi upiru prstom vičući „Drž’te lopova“, stvarajući pritom temelje razdora između Hrvatske i Orbanove Mađarske u predvečerje novih balkanskih sukoba…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI