Pronašao sam originalni preslik iz Državnoga arhiva u Zagrebu strojopisom napisane Predstavke pročelnika Odjela zdravstva zagrebačkog Oblasnoga Narodno oslobodilačkog, Stjepana Brlića i člana Komisije za kampanju istoga NOO-a, Ivana Petanjeka. Partizanski dužnosnici pismo su uputili onodobnom predsjedniku Narodne vlade Hrvatske, Vladimiru Bakariću, 28. lipnja 1945., upozorili ga na brojne nepravilnosti u vlasti, te doslovno napisali da 'u narodu vlada sveopće nezadovoljstvo'
U privatnoj dokumentaciji, pronašao sam originalni preslik iz Državnoga arhiva u Zagrebu strojopisom napisane Predstavke pročelnika Odjela zdravstva zagrebačkog Oblasnoga NOO-a, Stjepana Brlića i člana Komisije za kampanju istoga Narodnooslobodilačkog odbora, Ivana Petanjeka. Rečeni partizanski dužnosnici pismo su uputili onodobnom predsjedniku Narodne vlade Hrvatske Vladimiru Bakariću 28. lipnja 1945., upozorili ga na brojne nepravilnosti u vlasti, te doslovno napisali Bakariću da „u narodu vlada sveopće nezadovoljstvo“. Budući je pismo opsežno, iz njega sam naprijed izdvojio najupečatljivije dijelove i dodao im odgovarajuće podnaslove:
Nesposobnost partizanskih činovnika
„Druže predsjedniče, mi niže podpisani prošli smo u životu mnoga politička i gospodarska iskušenja i zato smo kao stariji ljudu ušli u NOB, da doprinesemo naš obol za oslobođenje zemlje. Isto smo se stavili i danas, da doprinesemo naš obol u obnovi zemlje. Zato smatramo za dužnost da iznesemo naša opažanja izravno pred Vas, da Vi o tome razmislite.
Pojedini naši Kotarevi i Okruzi donijeli su svoje proračune budžeta za srpanj i kolovoz. Opazilo se da kod naših kotareva vlada prevelika prenapučenost namještenika, i u okruzima isto tako, i da se ogromna svota troši na namještenike, taka da osobni izdaci premašuju materijalne izdatke.
Predlažemo, da se u svim okruzima zaposle sposobni činovnici, da se donese strogi zakon o svjesnoj sabotaži, koja bi se kažnjavala smrću. Nehaj rada treba kazniti prisilnim radom. (…) Ako mi tvrdimo, da naši NOO vrše svoju dužnost na zadovoljstvo, onda mi to sami sebe lažemo i u ovakovu zabludu ne smijemo ići. Mi podpisani gledamo u tome našu propast…
Stojimo na tome, da se broj činovnika svakako smanji, a ne povećava, i napominjemo, da jedan sposoban činovnik vrijedi više nego dvadeset nesposobnih, a da je radi broja činovnika u narodu već sada nezadovoljstvo – to kao zreli ljudi moramo vidjeti i ne smijemo tajiti. (…) Svi činovnici koji nisu sposobni, pa bili oni i partizani, treba da se odpuste s činovničkih mjesta i da se raspodjele na ona mjesta za koja su sposobni: za tvornički ili poljoprivredni rad.
Iracionalna zabrana privatne inicijative
Stojimo na stanovištu, da treba pomoći privatnu inicijativu, jer vjerujemo, da bez privatne inicijative naša zemlja neće biti godinama obnovljena. Treba naći ograničenje bogaćenja, ali treba stvoriti volju za rad, dati poduzetnim ljudima da pokažu svoje sposobnosti na obnovi zemlje, što će nam vrlo dobro doći, a mi ih imamo, ali ako mi ne znamo njihove sposobnosti iskoristiti – naša je neoprostiva greška, jer ćemo time nanijeti ogromne štete narodu i državi…
Napominjemo, da su u Zagrebu bila samo četiri poduzetnika od 1924. godine, koji su imali svoje automobile za dovoz šljunka, pijeska i cigle, na gradilišta. Isti ljudi su dovezli materijala za pola Zagreba, ali se pri tomu nisu obogatili… Isti ti ljudi su ostali bez automobila. (…) Nekoji su automobile raskopali i tako ih sakrili i čuvali, a danas su im oduzeti i stavljeni u razna dvorišta, gdje propadaju. Naše je mišljenje, kada bi vlast pozvala sve te ljude da svoja prijevozna sredstva urede – ne bi oni besposleni šetali po Zagrebu, kao nezadovoljnici. Kada bi vlast dopustila kupnju automobila od vojske kojih ima, i ti ljudi, koji su mehaničari i kruhoborci, oni bi stvorili jedan jaki kadar prijevoza, koji bi itekako koristio našoj obnovi.
Nered na željeznicama i bahatost partizanskih vojnika
Treba uvesti rad na željeznicama. Pogledajmo, na zagrebačkim kolodvorima treba čekati čitav sat, jer stoje tamo vojnici koji ne znaju doro čitati propusnice, a kraj toga otvara se samo jedan izlaz, a opaža se da su ti vojnici dosta puta grubi prema putnicima. Treba na to upozoriti njihove komande, da ne prave loš utisak.
Pojedini vojnici dolaze doma kućama. Napadaju mjesne NOO i izražavaju se tako, da se groze pojedinim predstavnicima vlasti. Trebalo bi upozoriti sve vojne komande, da se pojedini vojnici ne miješaju sa grožnjama u civilne vlasti, i da na taj način krnje ugled civilnim vlastima.
Bijeda Narodne fronte i komunističke omladine
Opaža se, da ljudi prigovaraju Jedinstvenom Frontu, što šalje na političke mitinge premlade ljude, koji svojim nastupima ne znadu ljude pridobiti, nego ih razočaraju. Dogodilo se je slučajeva, da su pojedini ljudi, koji su inače funkcioneri naše vlasti, povukli se i rekli, ako će nas ovakvi ljudi voditi, onda nećemo kruha jesti. Predlažemo, da se tome posveti velika pažnja. Da se kod ljudi, koji se šalju na političke sastanke, pazi na njihov predživot: jesu li bili pijanice, rasipnici, osobito tamo gdje ih narod poznaje, jer povjerenje u narodu nije baš lako steći, a još teže ga je sačuvati. Narod ne voli prevelikog diktata… Bilo bi poželjno da se stariji ljudi, koji uživaju autoritet u narodu, šalju. Narod treba pomno izgrađivati.
Opaža se, da je omladina po nekojim selima, previše prepuštena sama sebi. Održavaju se sastanci previše dugo u noći, čak i do jedan sat u noći i sve to po nekoj komandi koja se kosi s odgojem djece. Nekoji roditelji su se na to potužili, ali su dobili oštru opomenu od pojedinaca, koji su zaduženi za omladinu. Roditelji dalje šute videći to kao neki teror, da moraju prestati biti odgojiteljima svoga djeteta…
Uhićenja ljudi iz osobne mržnje
Opaža se, da ljudi u raznim logorima leže i da su prepušteni samo onim ljudima, koji vrše nadzor nad njima. Napominjemo, da treba ljude koji su u logorima čim prije podvrći istrazi, nedužne pustiti, a krivce dati na racionalno iskorištavanje na isušenju Lonjskoga polja, gradnju cesta i mostova i na poljoprivredne radove.
Treba paziti, da se ne hapse ljudi na temelju osobne mržnje, da se time opterećuje aparat istrage i stvaraju nepotrebni koncentracioni logori. Napominjemo, da bi trebalo biti hapšenje, ne na anonimne prijave, nego samo na pismene prijave i to s podpisom prijavitelja, koji bi za svaku laž morao biti najstrože kažnjen… Bilo bi dobro da Vlada donese jednu osnovu, po kojoj se ljudi imadu hapsiti i zašto da se hapse i da se dade OZN-i točna direktiva po kojoj ima postupiti. Svaka samovolja pojedinaca i nepromišljenost stvara kod naroda nezadovoljstvo.
Težak položaj seljaka
Zadruge treba čim prije formirati i tu se ne smije ničim štediti tako, da zadruge stupe odmah na rad, jer time će biti riješeni veliki problemi rada. Sajmove treba otvoriti na temelju putnica, donijeti uredbu po kojoj će cijeni kupovati mesari, a seljaku treba dopustiti slobodnu trgovinu stokom i svim njegovim produktima, po ustanovljenoj cijeni prema dinaru…
Kod određivanja kupovne snage dinara, treba imati mnogo svijesti i razuma, da neće biti seljački stalež opet porobljen i da neće morati pješke u grad nositi svoje proizvode i prodavati ih ispod cijene, kako je to bilo za stare Jugoslavije…
Dogodilo se slučajeva, da su pojedini vojnici došli na dopust na sela i zgrozili se pojedinim seljacima, prijeteći da će se obračunati s njima, jer oni nisu seljaci, nego kulaci. Ovo su neumjesni ispadi u ovo vrijeme i trebalo bi upozoriti komande koje puštaju vojsku na dopust, da se to ne ponavlja… To je vrlo nezgodna pojava.
Nestašica soli i partizanski alkoholizam
Narod trpi od nestašice soli. Hitna je stvar, da se doveze sol. Naši ljudi u Jedinstvenoj Fronti govore vani ljudima, da u Splitu imade hiljadu vagona soli, pa narod pita: ‘Zar narod treba patiti od nestašice soli pokraj hiljadu vagona soli?’ I veli: ‘Zar vlast nema sposobnost organizirati prijevoz te soli?’
Treba donijeti zakon o opijanju. Pijanstvo je rak rana našega naroda i treba donijeti strogi zakon o tome – još stroži za naše funkcionere narodne vlasti. Svaki prekršaj opijanja treba kazniti prisilnim radom i to u onom mjestu gdje živi, tako da se posrami pred narodom da je pijanica. Kazna neka bude kopanje graba i popravak putova.
Nevini zatočenici u logorima
Opaža se da su uhapšeni ljudi koji su bili naši simpatizeri i davali nam pomoć, pa su uvršteni među domobrane, da se klate po logorima i ne zna se za njih, a neki od tih su bili uhapšeni na poticaj nekih drugova, radi ranije osobne mržnje. Trebalo bi o tome povesti strogo računa, jer u logorima trunu životi – a ako su to nevini životi – to je naša sramota.
Prilažemo Vam prijepis jedne molbe u kojoj se moli iskop trupla jednoga čovjeka, koji je ubijen u Dugom Selu. Naša vlast je potvrdila da je bio naš simpatizer, a takovih slučajeva imade mnogo.
Opaženo je, da su pojedini vojnici putem strijeljali ljude, koji su bili tjerani od Narte do Bjelovara. Kod jednoga ustrijeljenoga domobrana nađen je list, na kojem je pisalo: ‘Draga majko, nemoj se za mene žalostiti, ja ću za koji dan doći kući, jer mi domobrani, koji nismo ništa krivi, bit ćemo svi pušteni kući…’
Naša nakana nije braniti krvoloke, ali stojimo na stanovištu suda i pravde… Držimo, da bi trebalo posvetiti najozbiljniju pažnju našim narodnim sudovima, našoj komisiji za utvrđivanje ratnih zločinaca.
‘U narodu vlada sveopće nezadovoljstvo’
Iznijeli smo Vam naše mišljenje i naše je uvjerenje, da moramo istini u oči gledati, da moramo razabirati crno od bijeloga, da moramo biti istine svjesni, a ne se zavaravati nikakvim fantazijama i umišljenostima, jer zakon života je grub i neumoljiv. A mi smo narod tvrd koji se nije dao nikada nikomu pokoriti, voli pravdu za koju se borio (…), naš narod misli, daje i uskraćuje. Kad se ide među narod – narod kritizira… Pred nama koje poznaju tako govori, a pred onima koje ne poznaju – narod šuti. Kažu, što će išta govoriti, jer se boje da ne odu u 13.
Bataljon…
U narodu vlada sveopće nezadovoljstvo. To se trebate uvjeriti. To nije samo u jednom kotaru – to je svugdje. To je istina, a narod ima izvjesnih razloga za to. Tko ide van na teren, a to ne vidi, taj nema sposobnosti da organizira jedan narod. I tko veli da je narod zadovoljan, taj laže ili svjesno ili nesvjesno griješi. Mi niže podpisani uzeli smo si za zadatak da sve to iznesemo pred Vas i da Vi o tome razmislite.“
Sažeti zaključak
Premda ovo pismo dvojice ‘zabrinutih drugova’, upućeno Bakariću, nije utjecalo na tijek povijesti, to jest na smanjenje posvudašnjega boljševičkog terora, koji je samo na širemu zagrebačkom području, u poraću Drugoga svjetskog rata, progutao više od 65.000 ljudskih života, ipak je povijesno vrijedan dokument, kao pokazatelj velike bijede novouspostavljene poratne komunističke vlasti.
Ta protuhrvatska vlast pobrinula se provesti u praksu u Zagrebu brzojav upućen OZN-i za Hrvatsku 15. svibnja 1945., iz središnje OZN-e u Beogradu, od zloglasnoga mrzitelja hrvatskog naroda Aleksandra Rankovića:
„Vaš rad u Zagrebu je nezadovoljavajući. Za deset dana u oslobođenom Zagrebu streljano je samo 200 bandita. Iznenađuje nas ova neodlučnost za čišćenje Zagreba od zlikovaca. Radite suprotno od naših naređenja, jer smo rekli da radite brzo i energično i da sve svršite u prvim danima. Zaboravljate da u Zagrebu sada ima skoro milion stanovnika i da se tu slegao sav ustaški aparat koji je bježao iz unutrašnjosti pred našom vojskom… Šef II. Odseka Zagrebačkog odeljenja ima neki svoj stav. Njega inače smenjujemo s ove dužnosti i tražimo da nam predložite drugog. Ovu depešu pokazati Vladi, potvrdite prijem i budite češće u kontaktu s nama. “