Biti poduzetnik u Hrvatskoj, a još k tome i uspješan, nerijetko podrazumijeva i korektno političko zaleđe. Činjenica je to na koju se hrvatsko društvo naviklo i pred kojom je pokleknulo, jer drugog izbora niti nije bilo. Kako to izgleda kada se u politici i poduzetništvu isprepletu čudni ljudi, još čudnijih biografija, vrlo slikovito prikazuje riječko Trgovačko društvo „Energo“, koje posljednjih godina puni stupce lokalnih medija svojim lošim poslovanjem i gomilanjem gubitaka, dijelom zbog sprege istih tih čudnovatih ljudi iz svijeta politike i poduzetništva.
Naime, ovim trgovačkim društvom rukovodi, Sanjin Kirigin, koji je u „Energo“ došao iz Ine, a u tom transferu mu je, pak, prema tvrdnjama naših dobro upućenih izvora, uvelike koristilo prijateljevanje s SDP-ovim dugovječnim gradonačelnikom Rijeke, Vojkom Obersnelom. Inače, Kirigin se u javnom prostoru spominjao i kao značajna karika koja je surađivala s riječkim tajkunom, Jozom Kalemom, koji je, pak, u prijateljskim odnosima s Obersnelovim prijateljem i nekadašnjim stranačkim kolegom – Slavkom Linićem.
Iako se donedavno smatralo da su ovoj ekipi krila podrezana, to, tvrde upućeni, ni izbliza nije točno, jer oni i dalje ordiniraju riječkim krajem, pa se među akterima ove priče nedavno rodila zgodna, ali i nadasve apsurdna ideja. Naime, preko „Energa“ kojim ravna neuspješni direktor Kirigin, vraćaju se starom i dobro uhodanom naftnom biznisu u kojem su Kirgin i Kalem ionako – ispekli zanat.
Riječ je, tvrde naši Riječani, o projektu kojeg valja stopirati, jer bi u suprotnom, sve gradske tvrke poput „Energa“ koji proizvodi toplinsku energiju za centralno grijanje, mogle doći na ideju da u sklopu svojeg poslovanja otvaraju – benzinske postaje. Kirigin se tako, slikovito svjedoče naši sugovornici, vraća na mjesto zločina, odnosno u naftni biznis. Pritom je malo onih koje brine što se zgrade u Rijeci postepeno isključuju iz sistema centralnog grijanja, jer se u tome gradu, potpuno paradoksalno, plaća jedno od najskupljih grijanja u državi, dok su istodobno vanjske temperature više nego li u unutrašnjosti zemlje…
Kako je Obersnel branio Kirigina…
Brojni Riječani tako razmišljaju isključiti se iz sustava centralnog grijanja zbog visokih cijena, no „Energo“ kojim rukovodi Kirigin, ne brine njihove brige, niti ima znanja i sposobnosti za povlačenje konkretnih poteza koji bi rezultirali racionalizacijom sustava grijanja, što bi privuklo i dodatne korisnike. Kako svjedoči naš dobro upućeni sugovornik, svugdje u svijetu je centralno grijanje povoljnije od pojedinačnog grijanja stanova, ali ne i u Rijeci.
Tu, naime, Kirigin vidi šansu da u dealu s Kalemom, uz prešutnu potporu gradonačelnika Obersnela, „Energo“ okrene u novi, naftni biznis, dok će osnovni posao tvrtke – opskrbu energijom – zapustiti, a cijenu će u konačnici platiti – građani! Plan je, naravno, pomno skovan i razrađen, pa Kirgin planira smanjenje toplane u naselju Krnjevo, gdje bi se trebala dograditi benzinska stanica. Sumnja se da baš tu leži i poveznica sa starim drugom Kalemom, s kojim je Kirigin surađivao u vremenima dok je direktorsku poziciju obnašao u Ini.
Baš stoga se i ranijih godina njegova rukovodeća pozicija u „Energu“ dovodila u pitanje, jer je na čelnu poziciju imenvan u periodu kada je protiv njega na zagrebačkom Županijskom sudu vođen – istražni postupak. Sumnjalo se da je s još jednim bivšim članom Uprave Ine, sklapao štetne ugovore, pa ih se teretilo da su 2002. godine, mimo internih akata te korporacije, odobravali rabate određenim partnerima. Time su, prema riječima Tužiteljstva, Inu oštetili za basnoslovnih 6,5 milijuna kuna.
Kirigina je u „Energo“ imenovala skupština na čelu s Obersnelom, koji u tom istražnom postupku nije vidio ništa sporno:
”Kirigin je izabran jer je imao najbolje reference za tu funkciju, a Zakon o trgovačkim društvima vrlo jasno definira tko ne može biti izabran za direktora ili člana Uprave. Kiriginov izbor nije u suprotnosti sa Zakonom o trgovačkim društvima. Poznato mi je da je u tijeku spomenuti istražni postupak i to na temelju anonimne prijave. Čak i u slučaju da bude podignuta optužnica, tek će sud utvrditi eventualno postojanje krivice. Budući da i osobno poznajem Kirigina, vjerujem da će novu dužnost obavljati uspješno, te u skladu s programom koji je donijela skupština tvrtke’, tvrdio je tada Obersnel.
Iz Uprave Ine sklapali štetne ugovore za Inu
A onda se klupko počelo odmotavati, pa je postalo jasno da je Jozo Kalem jedan od glavnih aktera zbog kojega je protiv Kirigina i Željka Vrbanovića podignuta optužnica, baš u razdoblju dok su kao članovi Uprave, sjedili u Ini. Zagrebačko općinsko državno odvjetništvo je kaznenu prijavu protiv tog dvojca podnijelo zbog sklapanja štetnog ugovora o prodaji motornih benzina, odobravajući rabat kupcu, protivno internim aktima i poslovnoj politici, čime je Ina oštećena za više od četiri milijuna kuna.
Optužnica je, zapravo, uslijedila kao rezultat istrage koja je startala 2004. godine, a uspostavilo se i da je tvrtka koja se tim ugovorom iz travnja 2002. godine okoristila, bila „Europetrol“ iz Rijeke, čiji je vlasnik, Linićev prijatelj – Jozo Kalem. Zgodno je reći kako je baš Slavko Linić u vrijeme potpisivanja spornog ugovora bio – predsjednik Nadzornog odbora Ine. No, kako to nerijetko u hrvatskim okvirima biva, ova trakavica svela se na staru narodnu – tresla se brda, rodio se miš…
Stoga ova ekipa koju je, inače, zbog pljačke Riječana, prozivao i oporbeni, Hrvoje Burić, nastavlja uhodanim stazama širiti svoje poslovanje, pa bi TD „Energo“ na mjestu toplane na Krnjevu, trebao sagraditi benzinsku stanicu, te na taj način – racionalizirati kotlovnicu. Riječ je o projektu teškom deset milijuna kuna za čiju je realizaciju „Energo“ digao kredit od 7,35 milijuna kuna. Slučajno, ili ne nije ga odobrilo Gradsko vrijeće Grada Rijeke, već gradonačelnik Obersnel na tzv. 46. kolegiju…
Sadašnja toplana Krnjevo sagrađena je prije 30 godina za planiranu snagu od 10,6 MW. Kako se na tu toplanu nije priključilo kompletno naselje Krnjevo, sada se planira njeno rušenje i ugradnja opreme snage 3 MW, te izgradnja benzinske stanice, što je jedinstven slučaj da se na takav način, u jednom gradu, smanjuje snaga toplane za centralno grijanje i pripremu tople potrošne vode. Pored toplane u naselju su izvedeni toplovodi do mnogih zgrada, a u mnogima i cijevi u podovima za spajanje radijatora. I umjesto da „Energo“ uloži svoje kapacitete u efikasno priključenje svih tih zgrada na centralni sustav, on od toga odustaje, a njegovi šefovi kreću u naftni biznis.
Benzinska crpka umjesto centralnog grijanja…
Stanari tamošnjih zgrada, tvrde naši sugovornici, svjesni su te razine nesposobnosti „Energa“ koji ima problema s racionalnim i ekonomičnim gospodarenjem svojim toplanama, što potvrđuje i visoka cijena grijanja u Rijeci.
„Pored zaštite okoliša, takvo grijanje je ekonomično i zbog jednog izvora topline i jednog dimnjaka, zrak u prostorijama je čist, grijača tijela zauzimaju malo prostora i moguća je daljinska regulacija temperature. Svjedoci smo velikih količina ogrjevnog drva na nogostupima ispred zgrada, što znači da se mnogi stanari griju pećima na drva. Također neki se griju s etažnim plinskim kotlovima, ili električnim kotlovima. Takvi načini grijanja su prevaziđeni u modernim gradovima i naseljima.
Stanari nemaju potreban komfor, te postoji veća opasnost od trovanja, zbog prisustva plinskih ili električnih kotlova u stanovima. Također i dimnjaci za kotlove na plin su potencijalna opasnost za stanare. Umjesto da se ‘Energo’ uhvati u koštac sa ovom problematikom i angažira vanjske stručnjake koji bi napravili optimalan sistem centralnog grijanja za te zgrade, oni bježe od tog problema i okreću se unosnijem naftnom biznisu”, svjedoče naši sugovornici.
Dodaju da je potrebno angažirati stručnjake koji bi napravili plan proširenja mreže centralnog grijanja na kompletno neselje uz prihvatljivu cijenu za korisnike,a ako je potrebno i Grad bi na čelu s Obersnelom trebao sufinancirati stanare u dijelu cijene grijanja, ali ništa od toga. Direktor Kirigin nema ekipu koja bi bila spremna odraditi taj posao, a osim toga ni on nije te struke. Naime, Kirigin je inženjer tehnologije, kemičar, koji je takve poslove obavljao u Ini, dok bi „Energom“ trebao rukovoditi inženjer strojarstva s iskustvom.
”Zbog lošeg vođenja, ‘Energo’ stagnira i gomila gubitke. Svi dosadašnji direktori bili su strojarski inženjeri i firmu su vodili uspješno. Na početku instaliranja centralnog grijanja na Gornjoj Vežici, direktor je bio inž. Tiho Ferari. Zamijenio ga je uspješni Miljenko Saršon. Zatim su dolazili strojarski inženjeri – Zvonko Paravić, Vladimir Čekada, Zlatko Komadina, Zlatko Štok, i na kraju uhljeb, kemičar Sanjin Kirigin.
Kirigina otjerali iz Ine, uhljebio ga Obersnel…
Tu su radili i drugi stručnjaci, kao Srećko Ružić, Mario Tomić, Adolf Krbavac, Marijan Dragičević i drugi. Kirigin je došao iz Ine gdje je obnašao direktorska mjesta i bio član Uprave. U Ini je smijenjen i protiv njega je podnesena kaznena prijava zbog namještanje poslova privatnoj tvrtki odobravanjem većeg rabata od dopuštenog”, podsjećaju naši sugovornici
Dodaju da je zbog malverzacija u Ini, Kirigin morao otići, ali ga je uhljebio gradonačelnik Obersnel, izabravši ga na čelnu poziciju u tvrtki za proizvodnju i distribuciju toplinske energije i plina. Kirigin je veći stručnjak u naftnom biznisu nego li u toplinarstvu, i stoga se sumnja da je spreman iskoristiti priliku, te naftni biznis organizirirati i u „Energu“. Hoće li se time nastaviti netransparentni poslovi s njegovim bivšim suradnicima, pitanje je koje ostaje visjeti u zraku, iako se, napominju dobro upućeni izbori, ovdje barata gotovinom s kojom se mogu krpati razni gubici za koje se inače nebi smjelo znati…
Slijedeći primjer „Energa“ i druga bi gradska tvrka, „Autrotrolej“, mogla prijeći u naftni biznis i početi graditi benzinske pumpe. ”Energo“, na čelu s Kiriginom i Vojkom Obersnelom, kao predsjednikom negove skupštine, napravio je niz poslovnih promašaja zbog čega građani plaćaju najskuplje grijanje u Hrvatskoj. Oni su 2007. godine kupili tvrtku „Amga Adria“ za 12,5 milijuna kuna. Smatrali su da novo tržište plina u Kraljevici, Kostreni i Čavlima treba oko 1,500.000 m miješanog plina. I tu su se prevarili, jer to područje ima – minoran broj potrošača plina.
Još jedan promašaj je „Energo“ napravio s izradom projekta za novu plinsku energanu u Kampusu na Trsatu.To je bio projekt visokoučinkovite kogeneracijske toplane za napajanje toplinskom energijom naselja Vojak, Sveučilišnog kampusa i KBC-a Sušak. Vrijednost tih radova je oko 10 milijuna eura, uz kredit Europske banke za obnovu i razvoj i uz jamstvo Grada Rijeke. Tu je u konačnici trebala biti instalirana snaga od 20 MW.
Plinska energana na Trsatu – ‘u ništa’!
Dana 10. ožujka 2014. godine, Europska banka za obnovu i razvoj, te TD „Energo“, potpisali su ugovor vrijedan 6,15 milijuna eura za prvu fazu izgradnje. Jamac tog kredita je bio, naravno – Grad Rijeka. Za taj projekt je izdana građevinska dozvola 29. prosinca 2010 godine. Posao za gradnju je dobila tvrtka „Kvarner graditeljstvo“, a početak radova je prijavljen s datumom 9. siječnja 2015. godine.
U prostoru Kampusa je već bilo ograđeno gradilište, te dopremljen dio materijala. A nda je sve odjednom stalo i gradilište je zatvoreno. Naši sugovornici napominju i kako su ovo samo neki od primjera lošog poslovanja i zaduženja „Energa“, koji se do sada u javnosti nisu problematizirali, premda baš tu leži odgovor na pitanje – zašto građani Rijeke plaćaju jedno od najskupljih centralnih grijanja u Hrvatskoj?
Pogoduje li „Energov“ direktor, Kirigin, svojem starom poznaniku, Kalemu, vraćajući se na stari biznis, ostaje za vidjeti, no činjenica je da ova ekipa godinama surađuje, ali i da riječkom poduzetniku sasvim solidno ide. Kalem je osnovao „Europetrol“ 2000. godine kada je u Hrvatskoj imao svega nekoliko benzinskih postaja, a u međuvremenu je diljem zemlje niklo njegovih 30-ak benzinski crpki. Sumnjalo se da je najvećim djelom za to zaslužno njegovo poslovanje s Inom, od koje je po povoljnim cijenama kupovao benzinske derivate i prodavao ih povoljnije nego na Ininim benzinskim postajama.
Kao kupac gotovog proizvoda on nije imao troškove rafinerijske prerade, pa se tako mogla smanjivati marža i uvijek biti povoljniji. Iako mu je maloprodaja bila isplativa, Kalem je svoje poslovanje bazirao na veleporodaji, zahvaljujući velikim količinama gorova koje je od Ine dobivao povoljno, čime je zapravo Ina sama sebi postala konkurent. Slovenski „Petrol“ je 2008. godine preuzeo 51 postotni udjel hrvatskog društva, a potom je vodstvo „Petrola“ potpisalo ugovor o kupnji još 49 posto udjela od suvlasnika Kalema, ali usprkos transferu on je ostao jedan od 500 najbogatijih Hrvata.
Tko je, zapravo, Jozo Kalem?
Kalem je rođen u susjednoj Bosni i Hercegovini u Dragalovcima, a u Rijeci je 1984. godine završio Tehnički fakultet, te se oženio i otac je troje djece. Njegova poslovna karijera starta 1996., kada je postao direktor „Petrol trgovine“, tvrtke koju je u Hrvatskoj osnovala slovenska naftna kompanija „Petrol“. Kalemova „Petrol trgovina“ brzo je postala veliki Inin kupac, te je od 1998. do 1999. godine od Ine kupovala oko sto tisuća tona derivata na godinu, čime je bila najveći kupac u tome razdoblju.
Međutim, „Petrol trgovine“ su zatvorene 2000. godine, a Kalem osniva čuveni „Europetrol“, a od 2001. preuzima poziciju direktora i u tvrtki „Europetrol trgovine“ – društvu za prijevoz i usluge. Četiri godine kasnije na noge postavlje i tvrtku Istra-petrol, a u tom razdoblju niže i velike uspjehe, jer njegov „Europetrol“ postaje jedan od najvećih domaćih trgovaca naftnim derivatima, što su potvrđivali i prihodi od gotovo milijardu kuna.
Tu se u priču sa spornim rabatim, upetljavaju Sanjin Kirigin i Željko Vrbanović koji Jozi Kalemu odobravaju fiksne rabate, premda je Inina uprava prije potpisivanja spornog ugovora odlučila da se fiksni rabati više ne odobravaju bez obzira na količinu kupljene robe. Ipak, interna revizija i kontrola u Ini je došla do podataka kako je Kalemu ispod stola odobren rabat koji je premašivao šest i pol milijuna kuna, za što su kao članovi Uprave za trgovinu bili zaslužni Kirigin i Vrbanović, koji je imao važnu ulogu u veleprodaji.
Ono što su mnogi u toj priči držali spornim, bio je članak ugovora potpisanog u travnju 2002. godine, u kojem je stajalo kako se osnovni rabat utvrđuje u visini 60 posto od maloprodajne marže za svaku pojedinu vrstu robe, čime se Kalemu izašlo u susret za više od četiri milijuna kuna, što je na koncu definiralo Državno odvjetništvo, suprotno izvješću Inine revizije. Tvrdilo se tada kako je sporni ugovor djelo direktora Kirigina, a uprava Ine, na čelu s Tomislavom Dragičevićem, tada je odlučila da Kirin mora otkazati sporni ugovor s Kalemovom firmom.
Kalem i Linić čekali Nove godine u Dubaiju…
Međutim, ovaj to nije učinio pa se u priču involvirala i Agencija za zaštitu tržišnog nadmetanja koja je zaprimla podnesak anonimnih kupaca naftnih derivata o slučaju „Europetrol“, nakon čega su od Ine zatražili svu dokumentaciju o tom slučaju, te je u konačnici donesena odluka o zabrani navedenog sporazuma. Nakon toga uslijedila je optužnica, koja je inače iznimno teško pala i Liniću, a kako i ne bi kada je Kalem bio njegov dugogodišnji prijatelj s kojim se družio i na odmorima, te na proputovanjima u daleki Dubai, gdje su zajedno dočekivali Nove godine.
Zanimljivo, Kalemova tvrtka Ri-Most dugo se nalazila na popisu poreznih dužnika kojega je objavila Porezna uprava zbog duga od 7,7 milijuna kuna, dok je Kalem istodobno demantirao dugovaranja prema Poreznoj, tvrdeći kako su neplaćeni porez na nekretnine i porez na dobit, kojega se u tom kontekstu spominjalo – nepostojeći. Na koji je način ta priča privedena kraju, nije poznato, ali zna se da je Kalemovo ime nestalo s popisa dužnika…
Tijekom 2010. godine, Kalema se spominjalo u aferama pogodovanja javnih poduzeća – Autoceste Rijeka-Zagreb i „Autotrolej“ – njegovom „Europetrolu“. Naime, tada su niže ponude drugih naftnih tvrtki, koje su pristigle na natječaj, odbijene iz trivijalih razloga, pa je posao pripao skupljem Kalemu, ali sve prigovore na zakonitost tog procesa Državna komisija za kontrolu javne nabave obacivala je, priznajući, ipak, da u priči ima nekih nelogičnosti…
No, nikoga nije bilo briga kada je Kalem u međuvremenu izgradio milijunsko poslovno carstvo, zadržavajući se i na direktorskoj poziciji u „Europetrolu“, čak i onda kada je policija zakucala na njegova vrata sumnjičeći ga za gospodarske malverzacije u vrijeme kada je preuzimao tounjski IGM. Radilo se o prijavi teškoj gotovo 27 milijuna kuna, a Kalem je, naravno, sve opovrgnuo i za stanje u Tounju optužio bivšeg vlasnika i predsjednika Uprave, Ivana Pađena.
Optuženi Ivan Pađen uzvraća udarac…
“Prijatelj Slavka Linića, Jozo Kalem, vrši pritisak na Ravnateljstvo policije i PU Karlovačku da mi se natrpaju stvari koje je upravo on počinio. Kalem, tvrtku IGM Tounj nije kupio, nego oteo. Nije osigurao kredit od 103 milijuna kuna što je bio dužan, a na prijevaru se uknjižio na nekretnine u vlasništvu IGM-a. Ovo je samo nastavak trakavice oko IGM-a, no uvjeren sam kako je pravda spora, ali dostižna. S druge strane, Kalem mi je rekao kako pravda u Karlovcu i Rijeci nije ista, pa je preselio sjedište tvrtke u Rijeku.
No, protiv njega osobno sam podnio tri tužbe, a i stečajni upravitelj Boris Debetić vodi četiri parnice. Zanimaju me rezultati tog procesa. Kalem je preko tvrtke Rudar, iz IGM-a izvukao čak 123 milijuna kuna. Na kraju je apsurd što mi je tog Kalema doveo – Pavle Miljavac. Danas upravo taj Kalem ‘sjedi’ i na Miljavčevoj imovini. Sve je to organizirani kriminal”, tvrdio je tada za lokalne medije Ivan Pađen, ali je priča na tome – stala.
Hoće li tako stati i ova nova, riječka hobotnica – ostaje za vidjeti…