Jutarnji list ‘besplatno’ dijeli fantaziju bivše ministrice

Jutros sam za 10 kuna zajedno s Zornjakom dobio knjigu "Agrokor: Slom ortačkog kapitalizma" Martine Dalić. Jutarnji list uredno nam je naplatio knjige Šenoe, Krleže i drugih naših književnika, a dijeli besplatno kalendar jedne sramotne privatizacijske pljačke. Tko to financira? Agrokor ponovno troši na gluposti, a mi svi morat ćemo ga još jedanput spašavati. To je trenutak kada se narod mora pobuniti i zbaciti prokletu tiraniju lopova.

Ništa se nije promijenilo. Zapravo, sve postaje još više degutantno. Dok je Ivica Todorić bio vlasnik Agrokora, imao je svoju agenciju za oglašavanje i trošio velike novce za promociju svojih proizvoda i projekata, i na taj način financirao i kontrolirao medije, i vjerojatno tako doveo Andreja Plenkovića i njegovu interesnu skupinu na čelo HDZ-a i države. Nakon što su Plenković, Dalić, Marić, Ramljak, Peruško i ekipa izdali svog Stvoritelja, oteli mu Agrokor, pokrali ga do kraja, i još formirali dvije inozemne najviše razine Agrokora za isisavanje onog domaćeg Agrokora, nakon svega toga domaći Agrokor preuzeo je dugove i nastavlja financirati medije, koji nas uvjeravaju da je kriza Agrokora iza nas, koji imaju zadaću održati ovakvu podjelu vlasti, plijena, rada i nerada, koji nam “besplatno” dijele knjigu Martine Dalić. Glede Agrokora, Dalić nam u knjizi potvrđuje da vlada nije dala državna jamstva. Ali je ista vlada dala državna jamstva za Uljanik i 3. maj. Vidimo da ta jamstva nisu spasila Uljanik, da ćemo svi mi biti pokradeni za oko milijardu eura, da će se ta brodogradilišta ugasiti. Da su jamstva iste razine data Agrokoru, taj bi koncern nastavio svoje poslovanje i još stavio na noge mnoge naše posrnule proizvodne pogone.

Mukotrpno preotimanje zemlje, poduzeća i resursa

Ako vas muči naš ugovor s Europskom unijom, obratite u knjizi pažnju na bilješku Martine Dalić o samoj sebi – bila je pregovarač za četiri poglavlja. Za naše pozicioniranje na dnu Unije, Dalić ne nalazi krivice u svome doprinosu našem ulasku u EU, niti u vladama u kojima je obavljala najviše dužnosti. Ne priznaje da sama nema blage veze o konkretnoj ekonomiji, nego tako kiti sve protivnike ulaska RH u EU. Kao, vidite da se privatizacijska pljačka može obaviti i ako je RH članica EU. U istom bloku teksta Dalić hvali i državni intervencionitzam i posve slobodno tržište. Moje je osobno mišljenje da nije sav problem u tome što državu vode lopovi. Da su inteligentni to bismo nekako pretrpjeli, ali su isti najveći idioti među nama. Osim što nas kradu, provode to na najskuplji način za nas. Kako glasi lex Televizor? Zamislite da vam netko noću ukrade televizor, a onda vam ujutro pozvoni na vrata i traži da mu namirite troškove lopovluka. Objektivno gledano, potrošio je na gorivo za ukradeni automobil, pa onda svi ti troškovi za krađu automobila i krivotvorenje registracijskih oznaka, pa na kraju sjeda i odšteta za stres, zbog neprospavane noći i mogućeg prolaska policije. Naravno da se prilagođavam ovakvoj “društvenoj” formaciji, pa pristojno lopinu pitam gdje trebam dostaviti svoj hladnjak i ostale kućne uređaje, sa svojim osobnim vozilom, koje mogu tamo ostaviti, zajedno s ugovorom o prijenosu na ljubaznog lopova – sve me to dođe jeftinije nego da me kradu metodologijom Plenkovića i njegovih otimača obiteljskog srebra. Za svoje bespoštedno ubijanje Hrvatske, Plenković i družina uživaju toliku podršku svjetskog podzemlja, da svoje krađe niti ne skrivaju. Čudna neka decentralizirana mafija. U stara vremena vrijedilo je pravilo da glavni kum da smaknuti sve one koji dio prihoda zadrže za sebe. Kod nas svi lopovi grabe za sebe, a domaći i inozemni kumovi to toleriraju jer ih veseli sama činjenica da Hrvatska propada, da naši mladi odlaze kao radna snaga, rasplod, i demografska obnova ostarjelih i potrošenih europskih nacija, da se Lijepa naša prazni za europske pedofile i neradnike svih nacija.

Lopovski kreteni žele nas napraviti idiotima

Lex Agrokor i “državna” intervencija u Agrokor proklamirani su kao obustava njegovog neuspješnog poslovanja. Očekivali smo da će državna izvanredna uprava za Agrokor pokrpati odvodne cijevi i srezati nepotrebne troškove, a dogodilo se suprotno. Plenković, Dalić, Marić, Ramljak i Peruško hvale se da su krađu Agrokora proveli na teret Agrokora i njegovih vjerovnika, posebno na teret malih dioničara. Kao, Agrokor je taj koji plaća više od 500 milijuna za savjetničke “usluge”. Opusti se narode, vele nam oni, američki strvinarski fond napuhali su s imovinom Agrokora i kroz njegovo novo nepotrebno i skupo zaduživanje. Namirili su i ruske banke. Oprostite, kako se namiruju banke? Plenković odlazi u Ukrajinu i izaziva Ruse, a onda Agrokor prepisuje na Sberbank. Kako bi to rekao Zoran Milanović, jeli sin vojnog lekara zapravo ruski igrač, koji glumata američkog slugu da tako dobije kredit za promicanje ruskih interesa? Vele kako “spašavanje” Agrokora domaće porezne obveznike nije koštalo niti kune. Sve smo prevalili na Agrokor i njegove vjerovnike – hvale se kreteni. Zar treba pokrasti Agrokorove vjerovnike? Čudno neko spašavanje Agrokora. Baš me zanima što o tome misle prodavačice i blagajnice Konzuma, kao i radnici na trakama Agrokorovih proizvodnih pogona. I još je banda kreirala dvije inozemne najviše vlasničke razine Agrokora, za ubiranje vrhnja domaćeg Agrokora, a istom domaćem Agrokoru, njegovim prodavačicama, blagajnicama i nesretnicima na proizvodnim trakama, ostavljaju dugove i jeftino crnčenje za domaće managere i inozemne vlasnike.



Nitko nije kriv!

U današnjem velikodušnom Zornjaku, koji nas onako sve redom, imali smo i tekst o panelu koji je Jutarnji list organizirao u okvirima promocije knjige Martine Dalić. Nazočnost premijera i ministara na promociji knjige Martine Dalić ukazuje na to da je sve u okvirima iste privatizacijske pljačke. Svi sudionici “krađe Agrokora od lopova” ponosni su na svoje (ne)djelo. Sačuvana su radna mjesta, zapravo samo neka, a kako će biti samim radnicima, to ostaje za vidjeti. Plenković reče “da je isplaćen OPG, da su mali i srednji dobavljači stali na noge, i slično tome”, pa je Javnost najedanput zaprepaštena s bogatstvom Agrokora, koji je izašao iz krize o svom trošku i još dijelio šakom i kapom, na sve strane. Sve je provedeno na temelju protuustavnog zakona, ali nitko nije kriv za to. Naprotiv, razbojnici će suditi tajkunu Ivici Todoriću zato što su mu preoteli firmu. Jesmo lopovi, ali smo pokrali lopova! Zamislite te komotne Todoriće i sve priženjene – posjedovali su pola Hrvatske, a živjeli su raskošno. Kao da su ministri! Sramota! Ante Ramljak dao je ostavku tek tako, Martina Dalić povukla se zbog pisanja knjige o tome kako je s grupom Borg i cijelom tom pljačkaškom družinom zakonski zamračila Agrokor, korumpirano sudstvo prihvatilo je “nagodbu” trajno privremenog vjerovničkog vijeća po izboru otimača, a sva ta opačina najedanput je pospremljena pod tepih s obustavom našeg prava da saznamo što se stvarno događa. “Koji Agrokor? To je svršena priča!” – reče nam ministar Lovro Kuščević. Kad ono, nije priča, nego nam stiže cijeli roman Martine Dalić, njegova promocija i paneli svjetske razine o jednoj posve balkanskoj pljački, drumskom razbojstvu.

Sam sadržaj knjige Martine Dalić

Umjesto optužnica protiv Martine Dalić i sudionika “krađe Agrokora od lopova”, dobilo smo njenu bajku. Cilj Martine Dalić i pripadne inetresne skupine je da previdimo koncept “sve plaća Agrokor – potopimo Agrokor do kraja” i da se bavimo njenim tezama iznesenim u njenom romanu. Glavni negativci su Božo Petrov i Davor Bernardić. Osobno sam primijetio da Petrov i Bernardić prilikom kupnje u Kunzumu polovicu robe u svojim košarama pojedu prije dolaska na blagajnu. Sam Plenković glumi da ga zanimaju Konzumovi jeftini televizori, a zapravo prije odlaska na blagajnu u zaklonu polica poždere tri kremšnite. Petrov se bavi politikom samo zato da njegova kanta prođe tehnički pregled. Kod nas najveći bijednici vode najveće partije. Ostatak vladajuće elite sačinjen je od idiota. Knjiga Martine Dalić dokaz je da su ovu državu vodili idioti i da je nastavljaju voditi, nakon što su na razini naše ekonomije nepotrebno proizveli pravu elementarnu nepogodu. Koga zanimaju budalaštine i fantazije o tome da je Božo Petrov tražio danak na stanovništvo za spas Agrokora? Čak i da je to zaista bilo tako, zar “spašavanje” Agrokora i ovako ne plaćamo svi mi, uključujući zaposlenike Agrokora? Zar nisu neki vjerovnici i njihovi zaposlenici tu među nama? Kao, Agrokor je poslovao izvrsno, ali ga već tri desetljeća potkrada Most, koji je osnovan dva dana nakon dizajniranja krize Agrokora. Čemu potreba da Martina Dalić u svojoj knjizi proziva referendumsku inicijativu “Narod oidlučuje”? Kako nazvati ismijavanje direktne demokracije kroz onemogućavanje referendumskih inicijativa Narod i Istina? Zar to nije tiranija nad svima nama, tuđe Konzumiranje našeg prava na demokraciju? Zar obvezno izdvajanje u privatne mirovinske fondove nije prikriveni komunjarski porez u funkciji stranih banaka? Zar privatizacija HAC-a i HEP-a kroz privatne mirovinske fondove nije otimanje našega, prikriveni nastavak privatizacijske pljačke?

U odnosu na “spasitelje”, Ivica Todorić bio nam je besplatan

Zar zaista netko može povjerovati da Agrokor može voditi Fabris Peruško, koji nema blage veze o mnogim biznisima Agrokora? Kada zbrojimo koliko nas koštaju Plenković, Dalić i družina, možemo reći da nam je Ivica Todorić bio besplatan, čak i ako je privatno koristio tri naša otočića. Agrokor je ušao u krizu jer je bio bankomat vladajućih stranaka. Todorić je bio u ekonomiji i u svemu tome oko ekonomije, cijeli njegov život, ali nije mogao uspješnije voditi koncern zbog njegovog skupog kreditiranja i lošeg vođenja države, za što nije bio kriv on osobno, nego sve “naše” dosadašnje vladajuće postave, uključujući ovu najnesposobniju Andreja Plenkovića i priljepaka, koji su kroz Agrokor zamračili milijardu eura, koji će nas u Uljaniku koštati milijardu eura, koji svaki mjesec kreiraju novu provaliju za milijardu eura. Agrokor ne može pozitivno poslovati niti uz kredite koji su uzeti nakon što je Ivica Todorić odstranjen. Nema tog mahera koji može pokriti tako skup novac. Milan Račić reče da je sigurno kladiti se protiv nas, jer uz ovakve vlade sigurno gubimo.

Martina Dalić duguje nam posve drugačije knjige

Primjerice, Martina Dalić duguje nam knjigu o tome kako je u vladi Jadranke Kosor podržala ovakav fašistički Ovršni zakon. Duguje nam više knjiga o tome kako je učinila sve da se ne provede konverzija kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku. Duguje nam i jednu knjigu o tome kako je kao ministrica financija mogla dopustiti ekonomski program koji se pokazao neprovedivim, promašena lista općih mjesta i frazetina. Rast ekonomije dobar je za sve! Ma nemoj? Dalić nam duguje i knjigu o prevaljivanju loših portfelja banaka na mirovinske fondove. Može napisati zanimljiv triler o tome kako su ona, Plenković i svi ti priljepci saznali za naše glavne probleme u prvim mjesecima njihovog mandata, ali nisu poduzeli ništa, nego su jednostavno otvorili još veći prostor svim negativnim procesima. Bila je bliska s Jadrankom Kosor, pa najvjerojatnije zna zašto je morao podnijeti ostavku prethodni premijer, onaj koji nije prepoznao znanje Martine Dalić i takvih stručnjaka, pa je valjda zbog toga propao. Zašto je taj raniji Plenković morao ponižen bježati poput psa? Bio bi red da o tome napiše zasebnu knjigu ili scenarij za televizijsku sapunicu, da nacija konačno malo zaviri u ovu transparentnu demokraciju.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI