Kazna za suradnju: Bajić pretvara ‘zviždače’ u – socijalne slučajeve!

Foto: Youtube

Riječ je o osjetljivom vremenu - drugoj polovici rujna 2003. - kada su se bližili parlamentarni izbori, a okrivljenici (Gucić i ostali) u dogovoru s vještacima, odvjetnicima i drugim pojedincima, činili su sve da razvuku istražni postupak i vještačenje do iza izbora, kada su očekivali promjenu vlasti i dolazak HDZ-a na čelo države, što bi za njih trebala biti - povoljnija situacija. Tako je i Mladen Bajić tražio od Bačoke da mu pomogne u tom predmetu, rekavši mu: 'Ja ga lovim, a on mi izmiče. Pomognite mi da ga uhvatim...!' Bačoka je upozorio Bajića da je riječ o osjetljivom i rizičnom poduhvatu, a on mu je obećao potpunu fizičku i pravnu zaštitu...

Na članak o bivšem glavnom državnom odvjetniku, Mladenu Bajiću, koji je objavljen prije dva tjedna u tjedniku 7Dnevno, a bio je vezan uz Bajićeve montirane političke procese u 90-im godinama koji će koštati Hrvatsku milijunske iznose, uslijedile su brojne reakcije. Posebno su burno reagirali mediji iz Srbije koji su počeli preispitivati odgovornost i postupke zbog kojih je nanesena šteta civilima srpske narodnosti u Hrvatskoj, uoči i za vrijeme Domovinskog rata, a neposredno su bili u vezi s Mladenom Bajićem.

No, nisu samo ratni zločini bili specijalnost bivšeg glavnog državnoga odvjetnika. On je uprskao sve što se moglo uprskati u svojoj pravosudno-medijsko-scenskoj borbi protiv organiziranih kriminalaca i korupcije, kada je po principu sportskog ribolova – „primi i pusti“ – privodio i pred kamerama hapsio viđenije ratne profitere…

Tim povodom, obratio nam se i Anton Bačoka, svojedobno posebni pouzdanik tadašnjeg glavnog državnoga odvjetnika, Mladena Bajića, u akciji protiv tajkuna, Josipa Gucića. Riječ je, tvrdi Bačoka, o ekstremnom i nedopustivom primjeru kako glavna osoba i njegovi pomoćnici u osovini DORH-a i USKOK-a u inače klimavom sistemu pravosuđa – zlorabe povjerenje građanina…

Poziv Mladena Bajića na suradnju

Priča je počela krajem ljeta 2003. godine kada je glavni državni odvjetnik pozvao gospodina Antuna Bačoku u DORH, kako bi mu pomogao u hvatanju okrivljenih u jednom kaznenom predmetu (Kio-419/00). Napomenuo je da se pored njega upravo nalazi predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, Božidar Rumenjak, koji mu je tog jutra rekao da Bačoka zna za ozbiljne mućke i koruptivne radnje koje se događaju na sudu oko tog istražnog postupka.

Kako je taj istražni postupak pokrenut na prijedlog DORH-a (DO-K-2419/00) protiv Josipa Gucića i drugih, a da je glavnog državnoga odvjetnika o mućkama vezanim uz taj predmet, izvijestio predsjednik suda na kojem se istraga provodi, Bajić je odlučio odmah pozvati Bačoku u Gajevu 30, da iz prve ruke čuje o dotad nepoznatim radnjama koje se u tišini provode na drugostupanjskom sudu. Točnije, Anton Bačoka je trebao biti dio tima za ponovljena složena sudska financijska vještačenja Gucićevih brojnih poduzeća, a Bajić je preko njega htio saznati kako stvari stoje – iznutra… Tako je i Mladen Bajić tražio od Bačoke da mu pomogne u tom predmetu, rekavši mu: „Ja ga lovim, a on mi izmiče. Pomognite mi da ga uhvatim…!“

Bačoka se ohrabren tim riječima, ništa ne sumnjajući, s punim povjerenjem u instituciju i u glavnog državnog odvjetnika, i već drugog dana otišao, tada po prvi put u životu, u DORH. Pritom je upozorio Bajića da je riječ o osjetljivom i rizičnom poduhvatu: „Mladene, imam dvoje djece i ne želim izlagati sebe i obitelj mogućoj odmazdi i drugim posljedicama, jer okrivljenici nisu baš obični okrivljenici. To je jedan od najpoznatijih tajkuna blizak centrima moći…“

Bajić je nakon tog upozorenja ponudio zaštitu Bačoku i njegovoj obitelji, kao i u legalnim postupcima koje je imao pred nadležnim sudovima u Hrvatskoj, te je čak zatražio da mu Bačoka dostavi sve dokumente vezane uz to. Bajić mu je dao svoju riječ da će zaštititi i njega osobno i njegove legalne interese. Tada je Bačoka imao pravomoćnu i ovršnu presudu u svoju korist i u korist svoje supruge protiv republike Hrvatske, te je dogovoreno kako će pravna država poštivati ovu presudu mirnim putem, ali Bajić ništa od toga nije ispunio…

Uspješan tajni zadatak za DORH

Bajić je zatražio od Bačoke da potpiše više dokumenata o povjerljivosti i suradnji s DORH-om i USKOK-om, nakon čega su sve detalje dogovarali – usmeno. Bačoka je dobio samo obećanje i danonoćnu pratnju, a u narednih devet tjedana, Bajić, odnosno DORH i USKOK, dobili su od njega devet CD-ova s ključnim dokazima protiv svih okrivljenika i sudskih vještaka. Time je pouzdanik Bačoka ispunio svoj dio preuzete obveze i potvrdio status – pouzdanog svjedoka na strani Republike Hrvatske! Čak je dobio usmene pohvale i zahvale za svoj rad, a Josip Gucić i potkupljivi sudski vještaci, završili su u – Remetincu i to uoči samih izbora!

Tako su po prvi put u sudskoj praksi, DORH i USKOK, pa i sam sud, dobili na legalan način dovoljno dokaza, temeljem kojih su mogli uspješno podignuti kaznene prijave zbog davanja i primanja mita, odnosno radi namještanja vještačkih nalaza, kojim bi se na sudu „minirali“ optužni prijedlozi DORH-a!

Tako je otkriveno i na koji način okrivljenici izmiču organima kaznenog progona, prema formuli: „Koliko daje država, toliko dajem ja, ali pišeš nalaz kako kažem ja, a ne Bajić“, kazao je Bajazit, odnosno Josip Gucić, kako ga je Dinko Cvitan svojedobno nazivao.

Navod – „Pišeš kako kažem ja…“ – rekao je svojedobno u svom poduzeću Rudar, Josip Gucić, sudskom vještaku Antunu Čeoviću kada su se nagodili da vještak za 50.000 eura napiše povoljan nalaz za Gucića i druge. A Čeović je rekao da će nalaz imati stranica koliko godina ima dana, a da će jedna stranica koštati 1000 kuna, pa će to iznositi 365.000 kuna ili oko 50.000 eura, prisjetio se Bačoka.

To je bila vrlo jednostavna matematika koju je potom i Bajić prihvatio, kada je Bačoki, na njegovo veliko čuđenje, rekao da će i on platiti vještacima takav nalaz, od čega je veći dio već i bio isplaćen…

Odgovor tajnih službi i – Mesića…

Međutim, politika kao i pojedinci iz tajnih službi, očito, na zahtjev Josipa Gucića nisu mirovali, već su pokrenuli protumjere, pa je uskoro iz Ureda predsjednika RH, Stjepana Mesića, stigao Mladanu Bajiću, mladi savjetnik za nacionalnu sigurnost, Aleksandar Perković, sin poznatijeg oca Josipa Perkovića, s kojim je Gucić surađivao… Kada je Perković mlađi stigao u Gajevu, Bajić je naglo prekinuo sastanak s Bačokom i odmah primio savjetnika predsjednika države s kojim se Bačoka mimoišao na vratima.

Dva dana nakon Perkovićevog posjeta Bajiću, ravnatelj USKOK-a i zamjenik glavnog državnog odvjetnika, Dinko Cvitan, pozvao je Bačoku u svoj ured i rekao mu da se „pila okrenula“ i da je za njega najbolje da napusti Hrvatsku. Bačoka je ogorčeno upitao Cvitana, jesu li se zakoni u međuvremenu promijenili i je li on nešto krivo napravio, ali odgovor je bio – ne. Samo da se – „pila okrenula“…

„Od Bajićeve riječi i obećanja nije ostalo ništa, jer ni jedan dogovor nije ispoštivao. Tako je DORH, odnosno RH, umjesto da isplati nespornu tražbinu meni, taj iznos – dosuđeni novac – isplatio potpuno pogrešnoj osobi i u krivom iznosu. Bajić mi se nakon toga namjernog propusta ispričao i rekao mi da ih mogu tužiti ako hoću“, kaže Bačoka.

„Oprostite, moj pomoćnik Lazo Pajić se razbolio i dogodio se propust“, pokušao je opravdati Bajić dogovorenu isplatu pogrešnoj osobi, a samo nekoliko tjedana prije toga Bajić je rekao pouzdaniku Bačoki da je predmet preuzeo od Laze i neka ništa ne brine. Lazo Pajić bio je osoba od povjerenja Mladena Bajića i odgovoran za rješavanje velikih afera, objasnio je Bačoka.

Bez obzira na ovu katastrofalnu podvalu s isplatom novca drugoj osobi, kojoj nije smio biti isplaćen, Bačoka je ostao dosljedan dogovoru, iako su Bajić i Cvitan htjeli da upravo zbog toga on promijeni iskaz, kako bi spasili Gucića nakon misterioznog posjeta mladog Perkovića, Bajiću. No, Bačoka je ostao dosljedan. Na glavnoj raspravi Bačoka je dao istovjetan iskaz sucu Željku Horvatoviću, kao i prethodnom sucu istrage Zoranu Luburiću, 2003. godine.

Mladen Bajić ne odlazi…

Bačoka je prošao s ovim kapitalnim slučajem kao i ostali Bajićevi pouzdanici-zviždači, koji su redom stradavali zbog prijavljivanja kriminala. Kao Vesna Balenović i J. Kuzmanić (koji je izvršio samoubojstvo, očito razočaran odnosom i samog Bajića i odnosom vodećih dužnosnika u institucijama), te drugi, dok su se oni prokazani spašavali rezervnim putovnicama, bijegom u BiH i na druge načine. Pokraden novac, u milijunskim iznosima, uglavnom bi odlazio s njima…

„Mladen Bajić je još prije desetak godina poručio svojim simpatizerima, te mrziteljima i hrvatskoj javnosti, da će ostati u DORH-u do svoje 70. godine, bez obzira na rezultate pravosudnih postupaka. Iako je to tada zvučalo nevjerojatno, to se i obistinilo. On je i dalje u svojoj 69. godini na ključnim pozicijama u DORH-u, gdje zajedno sa svojim nasljednicima upravlja – usporenim procesima… Jer, DORH popunjavaju kadrovi koje je Bajić za svoja tri mandata zaposlio i pritom se riješio više slobodoumnih profesionalaca“, upozorava Bačoka.

Dinko Cvitan, prema mišljenju Antona Bačoke, kao najbolji učenik i pouzdanik Mladena Bajića, također spada u kategoriju zaštitnika kriminalaca, jer je upravo on upućivao Bačoku da napusti Hrvatsku. Apsurd u cijelom slučaju bio je u tome što je Cvitan, kao tadašnji šef USKOK-a, formalnopravno podnio sudu optužni kazneni predmet protiv Gucića (Bajazita) i drugih, zbog brojnih kaznenih djela, a u tom je predmetu njegov glavni i jedini svjedok na strani Hrvatske, upravo osoba koju on nagovara da napusti Hrvatsku kako ne bi svjedočio…!

‘Operacija uspjela, krivci na slobodi…’

Rezultat suradnje pouzdanika i svjedoka Antona Bačoke s Bajićem, može se opisati kao: „Operacija uspjela, a svi okrivljenici na slobodi!“ Jedni s tuđim novcem, a drugi, kao pouzdanik Bačoka – bez novca, obespravljeni kao i većina građana i još gurnut u dužničko ropstvo…

Treba napomenuti da se prema prijedlogu Bajićevog DORH-a, Republika Hrvatska, uknjižila i na zemljište na kojem se nalazila kuća njenog pouzdanika Bačoke, zbog ispostavljenog računa od oko 50.000 eura, za sudske troškove u predmetu za koji mu je Bajić dao riječ da će biti riješen u njegovu korist. Te je troškove dosudio sudac Županijskog suda, kada je na intervenciju osoba izvan suda preinačio i izokrenuo prvostupanjsku presudu u korist Bačoke. Potom je taj sudac napredovao na drugom visokom sudu u RH uz veću plaću, tvrdi Bačoka.

Ova pravosudna farsa trajala je od 2003. do 2013. godine, da bi na kraju slučaj završio u Strasbourgu. Europski sud za ljudska prava je 2014. godine izvjestio Bačokinu odvjetnicu da mu tijekom nerazumno dugog suđenja u RH nisu povrijeđena ljudska prava i da je to bilo u skladu s Pravilnikom, iako nadležni suci nisu ni vidjeli njegov predmet jer ga sutkinja Elizabet Steiner nije ni otvorila…

A što je bilo s Josipom Gucićem? Pravomoćnom presudom zbog podmićivanja sudskog vještaka, osuđen je na dvije godine zatvora, ali je pobjegao iz zemlje. Vjerojatno se nalazi u Beogradu, a u međuvremenu raspisane su za njim i druge tjeralice, jer ga traže čak četiri hrvatska suda.

Prijavitelja korupcije, USKOK-og pouzdanika, Antona Bačoku, ekonomski je uništila Država čiji su ga predstavnici molili za pomoć i suradnju, na što je on i pristao…

 

Tko je Anton Bačoka?

U krivo vrijeme, na krivoj strani…

Bajićev pouzdanik Anton Bačoka, diplomirani je ekonomist vanjske trgovine. Kao najmlađi privredni predstavnik za SAD i Kanadu, svojevoljno se vratio iz New Yorka u Hrvatsku početkom 1991. i stavio se na raspolaganje Republici Hrvatskoj.

Iako nije bio uključen ni u kakve nezakonite radnje, već je štitio interese RH i njezin proračun, doživljavao je razne ozbiljne pritiske i imao znatne štete od više pojedinaca na čelnim pozicijama raznih institucija RH.

Kada se jednom požalio zbog toga glavnom državnom odvjetniku, Mladenu Bajiću, ovaj mu je odgovorio: „Mnogi koji imaju posla sa mnom, imaju problema…“

Facebook Comments

Loading...
DIJELI