Ministar zdravstva Milan Kujundžić u tri je godine svoga mandata stvorio fascinantnu mrežu privatno i interesno povezanih osoba, od kojih većinu čine bivši članovi njegove propale stranke. Postavio ih je na sva ključna mjesta zdravstvenog sustava, pa funkcioniraju kao prava korporacija, što ministru osigurava trajni izvaninstitucionalni utjecaj na rad i poslovanje Kliničke bolnice Dubrava, gdje je osam godina bio ravnatelj, te Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje
Milan Kujundžić nije se tek tako, iz kozmetičkih potreba, našao na premijerovoj listi za odstrjel, o čemu smo pisali u prošlom broju naših novina, najavljujući da će u listopadu, Andrej Plenković, rekonstruirati svoju Vladu. Još prije dvije godine, kada je ministar zdravstva prijavljen Povjerenstvu za sukob interesa zbog postojanja osnovane sumnje da je radi ostvarenja osobnih probitaka i partikularnih interesa stvorio mrežu privatno i interesno povezanih osoba, Plenkoviću je prvi put prekipjelo. Pisalo se tih dana da nije daleko od odluke da ga zamijeni nekim manje kompromitiranim. Međutim, kako je politika umijeće mogućega, a Plenkovićeva parlamentarna većina visjela je tada o tankoj niti, premijer si nije mogao dopustiti da u Saboru dobije zastupnika – jer Kujundžić bi aktivirao svoj saborski mandat – koji bi se u nekim odsutnim trenucima mogao odmetnuti.
Godinu i pol kasnije, točnije u listopadu 2018., saborska je oporba pokrenula prijedlog za opozivom Milana Kujundžića s mjesta ministra, a okidač oporbenoj inicijativi bila je smrt mladića na cesti u Zaprešiću uslijed zakazivanja sustava Hitne pomoći. Hitna intervencija stigla je na mjesto kamo je pozvana tek nakon 27 minuta, trebalo joj je gotovo tri puta više vremena od propisanog standarda za gradove. Nesretni je mladić umro na cesti, bez primjerene pomoći.
„Čemu služi država, čemu služi zdravstveni sustav ako ne spašava ljudske živote!? To je minimum minimuma koji se ne smije prijeći!“, zavapio je tada zastupnik Živog zida, Branimir Bunjac, dok je premijer u Saboru čuvao leđa svom najgorem ministru, u čemu se slaže 99 posto građana.
Treba biti iskren i reći da je Kujundžić u „miraz“ dobio sve nagomilane probleme u svome resoru od svih svojih prethodnika, ali znao je na što dolazi. Za kolaps u zdravstvu odgovorne su sve dosadašnje vlasti i svi dosadašnji ministri, od kojih je, kako je to rekla jedna od najvećih stručnjakinja za zdravstveni sustav, novinarka Nataša Škaričić, „Kujundžić najgori, kao što su najgori bili i svi njegovi prethodnici. Kao što će najgori biti i idući ministar, bude li svaka politička opciji koja je na vlasti išla u pravcu liberalizma, tj. neformalne, bolesne privatizacije zdravstva.“
Kujundžić fasciniran građevinom
“Premijeru, želimo vam postaviti pitanje – je li vam u interesu da građani budu zdravi?”, upitala je Plenkovića u ime Mosta, Ines Strenja Linić, dok se raspravljalo o prijedlogu Kujundžićeva opoziva.
“Premijeru, nadam se da ćete i sebi i građanima odgovoriti na pitanje, urušava li Kujundžić namjerno sustav ili stvarno ne zna. Nemamo više vremena čekati početak reforme zdravstva i zbog toga je ovaj opoziv”, rekla je Strenja Linić.
Nakon duge rasprave u kojoj su oporbeni zastupnici elaborirali da Kujundžić nije ništa napravio ili nije napravio dovoljno u djelatnosti hitne medicine, primarne zdravstvene zaštite, preventivne medicine, na području financiranja i organizacije zdravstva, te u odnosu na bolnički zdravstveni sustav, HDZ je na kraju dana, sa svojom koalicijskim partnerima, obranio svog kontaminiranog ministra. U poznatoj saborskoj konstelaciji snaga, Kujundžić je očekivano preživio – protiv opoziva glasalo je 77 zastupnika, za njih 53.
U međuvremenu, Plenković, je ipak shvatio da Kujundžić počinje biti preveliki teret i njemu i njegovoj Vladi sa svim repovima koje vuče u svome resoru, sa svojom razgranatom, operativnom klijentelističkom mrežom, mahom s ljudima koji su bili članovi Kujundžićeve propale stranke Hrvatska zora, a koje je strateški postavio na sva ključna mjesta zdravstvenog sustava, pa funkcioniraju kao prava korporacija ili kao država u državi.
Osim što bi kao ministar trebao kreirati javnu politiku zdravstva, te nadzirati cijeli sustav, Kujundžić gotovo svakodnevno boravi u KB Dubrava, gdje obavlja medicinsku djelatnost, iako nema dozvolu ravnatelja ili bilo kakav ugovor s bolnicom i koristi dvije prostorije, iako nije zaposlenik bolnice. Uza sve, posljednjih se 15-ak godina okušavao u građevinskom biznisu.
Odmalena je, odrastajući teško i siromašno, u svom imotskom kraju, u slobodno vrijeme radio na raznim lokalnim bauštelama i fasciniran je građenjem. Tvrtka njegove supruge Tatjane, ali on je bio stvarni šef projekta, izgradila je pet urbanih vila u Svetoj Klari, te šest apartmana u Novalji na Pagu. No, iza oba ta građevinska projekta bračnog para Kujundžić, ostali su repovi, raskinuta ortaštva i neraščišćeni računi, koji, kažu neki, dosežu – višemilijunske iznose.
Vile blizanke u Markuševcu
Milan Kujundžić savršeno se uklopio u sliku novokomponirane političke elite u Lijepoj našoj. On i supruga uživaju u više nekretnina. Žive u vili od 500 kvadrata s bazenom u zagrebačkom Markuševcu, na zagrebačkoj Malešnici imaju još jednu veliku nekretninu, podigli su kuću na očevini u Imotskom, apartmane na Pagu. Financijsko uzdizanje i stjecanje nekretnina obitelji Kujundžić poklapa se s dva ravnateljska mandata pater familiasa, inače izvrsnog gastroenterologa, na čelu KB Dubrava.
Suspektno je da je do njegove vile u Markuševcu prije desetak godina istodobno nicala i vila blizanka, Nevena Mrkše, direktora Olympusa, tvrtke koja je bila glavni dobavljač skupocjene medicinske opreme za KB Dubravu. U to je vrijeme, uglavnom izravnom pogodbom, a manje putem javnih natječaja, poslove u ime bolnice sklapao ravnatelj – Milan Kujundžić. Cijelu tu sumnjivu rabotu javno je oglasio, dr. Željko Klisović, vrhunski neurolog iz KB Dubrava, optuživši Kujundžića za „lopovluk i namještanja poslova bolnice“, te je sve prijavio Uskoku.
„Meni je dosadilo ovu bitku dobivati na runde i odlučio sam se za nokaut. Tim namještanjem poslova, Kujundžić i Mrkša peru novac. Takvim novcem njihove supruge preko građevinske tvrtke Zidni vrt, čija je vlasnica Tatjana Kujundžić, grade urbane vile vrijedne nekoliko milijuna kuna.
Riječ je teškom sukobu interesa. Zapravo, Olympus nije jedina takva tvrtka. Ima cijeli niz računa koji se napuhuju, računa koji se preplaćuje u iznosima koji ne odgovaraju stvarnosti“, govorio je za medije tada Željko Klisović, koji je, kažu neki, čak i rodbinski povezan s Kujundžićem, pa njegove optužbe imaju i dodatnu težinu.
Mini korporacija Milana Kujundžića
Čuvši za poslovne pothvate svojih kolega, naš vrsni abdominalni kirurg, dr. Hrvoje Tomasović je ostao vidno šokiran:
„Vidim, slušam, ne vjerujem. Nerijetki su liječnici u dobrim biznisima. Ja još uvijek samo operiram. Ali, što očekivati od Sanaderovog kadra. Da, da, a što ste mislili, dr. Kujundžić je Sanaderov kadar, Sanader je medijski i zataškao njegovu aferu, a državni odvjetnik Bajić predmet je pospremio u ladicu. Ne postavljaju se ravnatelji bolnica iz trbuha, ni jedan ravnatelj nije postavljen zato što je stručan, pametan ili lijep, nego zato što ga je postavila stranka na vlasti. A biti ravnatelj bolnice, znači imati apsolutnu vlast. Ravnatelja, navodno, kontrolira Upravno vijeće bolnice, ali on zapravo kontrolira Vijeće. A i u tim su vijećima postavljeni sve ljudi po stranačkoj liniji. Ravnatelj, ako je tome sklon, kao i ministri, ima enormne mogućnosti mućkati“, kazao je Tomasović.
U vrijeme osam godina Kujundžićeva ravnanja u KB Dubrava (2004. do 2012.), bolnica je izravnom nagodbom, bez javne nabave, sklopila poslova za više od 70 milijuna kuna, stoji u nalazu državne revizije. To je veliki novac i ne treba biti posebno financijski pismen, a poznajući naše okruženje i narav naših ljudi, pa da se shvati koliko takve netransparentne pogodbe pogoduju makinacijama.
Znajući jako dobro kako sustav unutar zdravstva funkcionira, Milan Kujundžić iskoristio je sve svoje ministarske ovlasti da na ključna mjesta svoje tzv. mini-korporacije unutar zdravstva, utvrdi ljude koji su mu odani i poslušni. Ključna figura i ministrova osoba od najvećeg povjerenja je njegova bliska prijateljica, Edita Burčul, koja je u oba Kujundžićeva ravnateljska mandata bila, kao diplomirana ekonomistica, njegova pomoćnica za financijske poslove. Bila mu je, kao članica Zore i velika podrška u samostalnom političkom iskoraku kada je prije pet godina išao u kampanju za predsjednika RH.
Ministar predložio, Vlada prihvatila…
Naš izvor nam kaže da je Editi Burčul u KB Dubrava, čija je zaposlenica, jedna farmaceutska tvrtka uredila i opremila ured u vrijednosti oko 15.000 eura, a gospođu unutar bolnice, ali i šire, zovu još i – „ministrica financija“. Upravo na Kujundžićev prijedlog, Vlada RH imenovala je gospođu Burčul u Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, premda zakon propisuje da bi u Vijeću trebali sjediti ljudi koji imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja, koje ona neupitno nema.
Za državnog tajnika u svom ministarstvu, odabrao je dr. Tomislava Dulibića, čija je majka, Vesna Dulibić, voditeljica pravne službe u HZZO-u. Ali, važnije je da je Vesna Dulibić dugi niz godina bila predsjednica Uprave Croatia osiguranja u čijem mandatu za šeficu Poliklinike Croatia osiguranja dolazi Kujundžićeva supruga Tatjana i ostaje tamo do danas. Što jest – jest, Kujundžić je znao vratiti uslugu. Pa da podeblja povrat, još je Tomislava Dulibića imenovao i u Upravno vijeće HZZO-a.
To je tek manji dio „s ministrom privatno i interesno povezanih osoba da bi on sebi osigurao trajni izvaninstitucionalni utjecaj na rad i poslovanje KB Dubrava, te HZZO-a“, kako piše u prijavi protiv ministra.
Sporna su i imenovanja Irene Jukić, inače ravnateljice Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu (HZTM) i Veronike Laušin, v.d. zamjenice ravnatelja HZZO-a, u Upravno vijeće KB Dubrava, te kao predsjednice tog bolničkog tijela, saborske zastupnice, Grozdane Perić. Sve su one, uključujući i Editu Burčul, u sukobu interesa i prijateljsko-stranačkim i rodbinskim vezama s Kujundžićem, što je kršenje Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Sve njih ministar je predložio Vladi za imenovanje, a Vlada je ministrov prijedlog prihvatila.
Ministar utvrđuje svoju vlast i utjecaj…
Uz ove kadrovske križaljke u KB Dubrava i HZZO-u, ministar je svoju mrežu učvrstio i u drugim državnim bolnicama, pa je tako Kujundžićev kum Mario Puljiz, član propale ministrove Hrvatske zore, imenovan za predsjednika Upravnog vijeća KBC Osijek, te za člana Upravnog vijeća Specijalne bolnice za plućne bolesti u Zagrebu. Naš izvor kaže i da je relativno novi ravnatelj KB Dubrava, Srećko Marušić, rođak predsjednice Upravnog vijeća u istoj bolnici, Grozdane Perić (rođene Marušić). Istodobno, Grozdana Perić je i predsjednica saborskog Odbora za financije i državni proračun.
Ni to nije sve… Urologa iz KB Dubrava, dr. Ivana Savića, imenovao je članom Upravnog vijeća KBC Sestre milosrdnice. Treba li reći da je i Savić bio s Kujundžićem u Hrvatskoj zori?!
Dr. Igora Čikaru, radiologa iz KB Dubrava, imenovao je u Upravno vijeće Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević. Je, i Čikara je bio u Zori!
Idemo dalje… Kujundžić je imenovao mlađahnog Gordana Žanića za svoga pomoćnika koji će ministru biti odgovoran za veliki resorski sektor što objedinjava sve financijske poslove, fondove Europske unije, međunarodne projekte i javnu nabavu. Pogodili ste, i Žanić je bio u Zori, ni više ni manje nego – Kujundžićeva desna ruka.
I dok članovima ugasle Zore ponovno sviće, sustav javnog zdravstva se urušava, osobito njegov temelj, primarna zdravstvena zaštita. U Mreži javnozdravstvene službe nedostaje 186 timova obiteljske medicine, a njih 180 radi bez liječnika. Pojedini odjeli bolnica, osobito izvan metropole, izgledaju zastrašujuće, zapušteno i nepopravljivo. Uslijed egzodus liječnika, sestara i svakog drugog medicinskog osoblja, sve manje onih koji ostaju su premoreni što, nažalost, prije ili kasnije, pacijenti osjete na svojoj koži.
A što radi ministar? Utvrđuje svoju vlast i utjecaj, zlorabeći svoju poziciju, a kritičarima poručuje neka posjete okulista. Bolje da svi mi, budući i sadašnji pacijenti, ni ne vidimo ni ne čujemo, jer od onog što vidimo, što nam predviđaju i što naslućujemo, hvata nas jeza. A vlastodršci su sve bešćutniji i sve drskiji!