Predsjednik s karakterom
Englezi imaju frazu „He’s such a character”, što bi se moglo prevesti „koji lik”. I ne, to ni u kom slučaju nije kompliment. To je rezevirano za tipove poput Kramera iz Seinfelda. A stariji će se sjetiti da se nekad za talijanske aute, kad je automobilistički novinar htio biti benevolentan spram njih, pisalo da “imaju karakter”. Naročito za Alfe. To je značilo da se lampice pale i gase bez nekog posebnog razloga, da motor upali od prve kad ga je volja, a ne upali uopće kad ga nije i da je općenito sklon čudnom ponašanju i neobjašnjavim kvarovima kao posljedica šlamperaja u montaži. E, pa, Zoran Milanović je odabrao sebi slogan: „Predsjednik s karakterom”. Koji lik!
Nakon što je prespavao svoj premijerski mandat, on se sjetio da bi mogao prespavati i predsjednički. Iskreno, mjesto predsjednika bi njemu puno više stajalo, nego mjesto premijera. Premijer je operativna funkcija, od premijera se očekuje da nešto tu i tamo i radi, a Milanović nikad nije bio baš neki ljuti radnik. Ostao je više zapamćen po tome što je napustio važnu sjednicu Vlade jer mu je u kupaonici pukla cijev, a onda je ženu kojoj je u Gunji poplava odnijela kuću „tješio”, kad mu se požalila, da je i njemu pukla cijev. Zapravo, bio je – dripac. Dane je provodio u Taču uz novine, fini ručkić i crno vinčeko, a državničkim poslovima su se bavili ministri, tajnici, čak i oni ograničeni poput Marasa.
S druge strane, funkcija predsjednika republike je više, onako, ceremonijalna. Nema tu previše konkretnog posla, a dosta se ide i po ručkovima i večerama.Treba izgledati dobro i smiješiti se stranim diplomatima. Govoriti malo, ali pametno i oprezno. E, tu je malo problem. Milanović je ponekad govorio malo, ponekad puno, ali rijetko pametno i oprezno. U stvari, lupao je gluposti. Dok je Kolinda Grabar – Kitarović vrhunski diplomat – uostalom bila je najviše rangirana žena u NATO paktu i vodila je kompletnu javnu diplomaciju tog Saveza, što znači da je imala gdje brusiti svoje diplomatske vještine i to se vidi – od Milanovića bi vjerojatno i Štef iz Klanjca bio bolji diplomat.
Milanović ima nevjerojatan, a jedinstven dar da se posvađa s ljudima i kad treba i kad ne treba. Zapravo, više kad ne treba. U njegovom mandatu skoro da smo zaratili sa… pa, svima. S Mađarima oko INE, Srbima oko svega, Slovenijom oko Pirana, Nijemcima kojima nismo htjeli dati Perkovića i Mustača.
Jasno je da je on, zapravo, bio slučajni premijer, a sad se nada da bi mogao biti i slučajnim predsjednikom onog što je nazvao slučajnom državom. Ispalio je toliko gluposti da je teško izbjeći zaključku da je, zapravo, najpametniji kad šuti.
Milanović je jednostavno svađalica, to je jače od njega. Kad je izgubio izbore, mnogi su odahnuli jer su se već prepali da će biti rata ako Milanović ostane. No, ono što stvarno brine je porast njegove popularnosti, koji je zapanjujuć otkad šuti. Dobro, sad će mu vjerojatno pasti jer je progovorio, no svejedno: Kad netko poput Milanovića, kronični gubitnik u politici, postane naglo tako popularan bez da je uradio bilo što, to puno manje govori o njemu, a puno više o onima koji su ga naslijedili, kako na mjestu premijera tako i na čelu SDP-a.
‘Motaju se neke priče’
Vladimir Šeks, čovjek koji je karijeru započeo kao „jastreb” HDZ-a u samim počecima stranke, prije neovisnosti, izrastao je u jednog od najgorljivijih pobornika Plenkovićevih lijevih politika. Da i ne znate da je odvjetnik, način na koji je kod Bage odgovarao na pitanja govori sve:
„Postoje tri vrste optuživača Andreja Plenkovića i njegove politike. Prvi, koji ga optužuju da je oštro skrenuo kurs HDZ-ovskog broda u lijevo. To ne stoji, optužuju ga oni koji bi željeli da vodi Vladu i HDZ prema desnim pozicijama”, rekao je Šeks Bagi za Dnevnik Nove TV. Na pitanje, „Tko su ti ljudi?”, spremno odgovara: „Oni koji su situirani izvan HDZ-a. Suverenisti, Neovisni za Hrvatsku, Hrast, itd.”
„Što kažete o Davoru Ivi Stieru, Miri Kovaču?”
„Ovi koji liju krokodilske suze, koji žele da HDZ skrene na desni kurs, nisu u pravu, jer Plenković vodi stranku u promijenjenim okolnostima s Tuđmanovom doktrinom i filozofijom. To su oni izvan HDZ-a. Oni u HDZ-u koji također upućuju prijekore predsjedniku Plenkoviću da je skrenuo stranku lijevo i da je eutanazirao desnicu, nisu u pravu, jer stranka ide kao središnja narodnjačka stranka desnoga centra.”
„S ovakvom politikom ste došli na 22%?”
„To je rezultat jako puno različitih okolnosti.”
„Možda su Stier i Kovač u pravu?”
„Ne. Mi smo došli do 22% na euroizborima.”
Na stranu sad što Šeks misli da je njegov posinak postigao jako dobar rezultat na europskim izborima, to je njegovo pravo. Obzirom na to tko vodi stranku i na njegove godine i to da za njega prije izbora nitko nije čuo, a nakon izbora ga nitko nije vidio, rezultat je dobar. I da, Šeks, suprotno od svih ostalih, tvrdi da je puno razloga za podbačaj HDZ-a, ali da lijevo skretanje nije jedan od njih. S tim se je praktički nemoguće složiti: lijevim skretanjem je HDZ definitivno izgubio dio svojih birača, a nove na centru i ljevici nije stekao, jer bi većina hrvatskih ljevičara, da mora birati između HDZ-a i ebole, izabrala – ebolu.
No, ono što je zanimljivo je jedna Šeksova opaska o aktualnoj Predsjednici, koja podsjeća na najbolje dane Udbe i raznih sivih sova. Na pitanje, postoji li mogućnost da Predsjednica odustane od utrke za novi mandat, Šeks je odgovorio – „Moguće je, priča se koješta, da bi se njoj moglo prišiti nešto što bi je moglo kompromitirati.”
„Što bi je kompromitiralo?” „Ne znam. Motaju se neke priče.”” „Tko bi je kompromitirao?”” „Ovi kojima je dala nogu.” (…) „I Vama je dala nogu prije par godina”.
Stvar je pomalo nadrealna, podsjeća na onaj stari vic, iz ere antifašizma, kad Džemal Bijedić nazove Tita i kaže mu: „Slušaj, Joža… načuo sam da se nešto priča da me hoće ubit…”
A Tito odgovara: „Znam, Džemo, znam…”
(Postoji i suvremenija verzija vica s Mesićem i Pukanićem). Uglavnom, crni humor ili ne, bilo bi zanimljivo znati tko to tamo mota i što točno mota. Šeksu to inače nije prvi takav izlet u duboku državu, jednom je, prije par godina, spomenuo europske gremije koji odlučuju o svemu u državi, priznavši tako da smo zapravo banana država i da je EU preuzela Brežnjevljevu doktrinu ograničenog suvereniteta. “Politička moć u cijeloj Europi odvija se u neformalnim grupama gremija koje donose stvarne političke odluke koje se onda samo provode u parlamentu. Sumrak parlamentarne demokracije već je dugo u Europi, pa tako i u Hrvatskoj”, izjavio je tada Šeks. Kasnije nije nikad precizirao ništa o tome tko su ti gremiji i tko je glavni gremlin, pa tako nije ni za očekivati da ćemo saznati tko to mota Predsjednici i što joj mota. A i nije jasno što bi nju moglo kompromitirati, osim ako nije spavala s Vučićem. Ili, još gore, Kuščevićem.
A nagrada ‘Bahato govno godine’, ide u ruke…
…ministra Kuščevića. Zaslužio ju je. Pobijedio u žestokoj, stvarno žestokoj konkurenciji. Za izjaviti da vilu s bazenom na Braču, vrijednu stotine tisuća eura, nije kako je bio dužan upisao u katastar jer „Ima toliko puno nekretnina da to nije moguće pratiti”, trebate biti posebna vrsta političara. Cinična. Ona vrsta koju ulove in flagranti u ilegalnom ribolovu, za koji se kazna mjeri stotinama tisuća kuna, pa onda slaže da je ribu s kojom je pozirao s barkom i udicom kupio s koče. I odnio na svoju brodicu. I snimio kao svoj ulov. Za to morate imati jako debelu kožu, kao i za izmisliti da se 40.000 ljudi ne zna potpisati, a onda reći da svatko ima pravo provjeriti samo svoj potpis, potvrđujući time da država zna čiji su potpisi. Dakle, na stranu ribe, portal Telegram objavio je da je ministar Kuščević prije 11 godina izgradio kuću u Nerežišćima na Braču, ali je nije upisao u katastar što je dužan po Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Tu informaciju tom portalu potvrdila je i Državna geodetska uprava, koja će protiv Kuščevića pokrenuti postupke u skladu s odredbama Prekršajnog zakona. No, pitanje je što će uraditi, jer, u stvari, ministar nije prekršio zakon: On je dužan upisati nekretninu u katastar, ali nigdje u zakonu ne piše u kojem roku. A kad su ga pitali, zašto je nije upisao, ministar je dao gornju, beskrajno bahatu izjavu, da ima toliko nekretnina da to više ne može ni pratiti… Bilo bi zanimljivo pratiti koliko je od tih nekretnina stekao nakon 2005., kad je ušao u politiku. Nije li to paradoks? Dok se bavio privatnim biznisom, koji mu je navodno propao, Kuščević nije stekao Bog zna što, a kad je ušao u politiku, izgleda da mu je krenulo… U svakom slučaju, Kuščeviću treba čestitati na pobjedi u vrlo jakoj konkurenciji. Biti najbahatiji hrvatski političar, to mogu samo rijetki i odabrani. Za to treba imati džon obraz i kožu deblju od bizonove, te sposobnost da se drsko slaže u lice, a da se ne trepne. A onda će HDZ, kad uz takve ljude popuši izbore, tražiti izdajice i crne labudove. Zemljo, otvori se…
Od Kineza ni pisma, ni razglednice
fo(kineska delegacija u ‘uljaniku’) Ovih je dana javljeno da je Brodosplitu, očekivano, zbog kašnjena od gotovo dvije godine s isporukom, otkazana narudžba 162 metra dugog jedrenjaka „Flying Clipper” kojim se vlasnik tvrtke, Tomislav Debeljak, volio hvaliti kao perjanicom tehnologije kojom Brodosplit raspolaže. Problem je što Brodosplit nema ni tehnologiju ni narudžbe, iako i dalje priča kako je s gradnjom i odnosima s monegaškim naručiteljem sve u redu, iako je dotični naručitelj potvrdio za Novi list da je aktivirao garancije i raskinuo poslovni odnos s Brodosplitom. To, doduše, nije problem kad je brodogradilište privatno, ili bar nije problem nas poreznih obveznika. Ako izuzmemo detalj da je i na tom brodu oko 12 milijuna dolara državnih jamstava koja će doći na naplatu.
A kad smo kod škverova, prošlo je preko mjesec dana otkad nas je Premijer uvjeravao kako su Kinezi zainteresirani za Uljanik, jer takvu tehnologiju gradnje brodova kakvu mi imamo, oni u dalekoj Kini još nisu vidjeli. A od onda od Kineza ni A ni B. Ne javljaju se. Kad su vidjeli kako se u Uljaniku radi, pobjegli su glavom bez obzira.
Tu se pomalo ponavlja priča s katarskim šeikom koji od 2015. povremeno posjeti Jadran, ispali da će investirat xy milijardi u Lijepu našu, to objave sve novine i intoniraju kao da smo pronašli naftu, a onda se sve zaboravi do idućeg ljeta.
No s Kinezima je ipak malo drukčije, oni jesu zainteresirani za luku Rijeka, jer im treba u sklopu projekta „New silk road”, ali škver im ne treba, imaju svojih i viška. Situaciju je najbolje opisao jedan od radnika sad već mrtvog Uljanika za Glas Istre: „Jedan od dojmova koje je prvo kinesko izaslanstvo tijekom posjeta brodogradilištima podijelilo sa svojim domaćinima, bio je da se osjećaju kao da se kreću kroz muzej brodogradnje”, rekao je. „Dodali su da dizalice i strojeve koje su ovdje zatekli u svojoj praksi nikad nisu vidjeli, s obzirom da je kompanija iz koje stižu ove godine proslavila 20 godina postojanja.”
“Njihova brodogradilišta su opremljena najmodernijom opremom i cmc upravljanim strojevima, tako da je ovo što su kod nas vidjeli, njima izgledalo kao prapovijest, odnosno kameno doba brodogradnje i nisu se libili to kazati”, kaže izvor Glasa Istre iz Uljanika, izražavajući duboku sumnju u to da je, kako su režimski meiji javili, članove tehnološkog izaslanstva pozitivno iznenadila razina tehnološke opremljenosti riječkog škvera: „Oba brodogradilišta, i u Puli i u Rijeci, su na sličnoj razini tehnološke opremljenosti, a sve je to daleko od stupnja razvoja kojeg su u tehnološkom smislu dosegla njihova brodogradilišta. Zadnja ozbiljnija modernizacija i u Puli i u Rijeci dogodila prije više od 15 godina.” Ali ako i dalje mislite da u centru Pule treba zjapiti financijska rupa bez dna, a ne hoteli koji bi donijeli i neku zaradu vlasnicima, zaposlenima, gradskoj i državnoj blagajni, slobodni ste to misliti. Ovo je slobodna zemlja, navodno.
Domoljublje udruge ‘Naš Hajduk’
Ne valja kad se utakmice reprezentacije ne igraju u Splitu, ne valja kad se igraju. Vjerojatno ste već čuli: HNS je udarnu utakmicu s Mađarima dodijelio Poljudu, ali se vodstvo Hajduka duri i ne želi ni na koji način sudjelovati u pripremi utakmice, jer da je HNS mafija i… znate već, uobičajeni repertoar. Prije im je smetao Mamić, što im sad smeta? Prije su se bunili zašto se utakmice ne igraju u Splitu (svastika), sad im smeta što će se igrati… Oni ne žele imati ništa s HNS-om, ali uredno nastupaju u hrvatskoj nogometnoj ligi pod upravom HNS-a. Zašto onda ne igraju u crnogorskoj ili talijanskoj ligi? Ako već ne žele imati ništa s HNS-om? Ili, još bolje, zašto se jednostavno ne igraju sami sa sobom, podijele Hajduk na A i B i igraju jedni protiv drugih svake subote. Tako će izbjeći mrski HNS.
Takvo durenje je, osim što je infantilno i pomalo – degutantno. I još drsko tvrde da “sve ankete pokazuju da je nogometni puk u Splitu i Dalmaciji duboko podijeljen oko ove utakmice.” Oni, kažu – „ne žele da se ta atmosfera podjela i antagonizma prelije na utakmicu reprezentacije” i poručuju – „sigurno nećemo sudjelovati u organizaciji dvoboja u takvim okolnostima.”
E, pa gospodo, ili što već jeste, nije nogometni puk u Splitu i Dalmaciji podijeljen oko utakmice, nego ste vi partizani i ne možete smisliti hrvatsku reprezentaciju – smetao vam je Mamić, što vam sad smeta? To što je reprezentacija druga na svijetu, a vi ne možete biti ni treći u Hrvatskoj?
Nestanak Dalije
Neki put neke stvari kojih nema, više tuku oči nego one kojih ima. Mjesecima nije prošao dan bez Dalije Orešković u novinama, a nakon izbora je nestala kao što je i došla, iznenada. Tako je dugi niz mladih nada hrvatske antifašističke ljevice poslao još jedno obećavajuće ime na smetlište povijesti. Obećavajuće, ali koje nikad nije ispunilo obećanja.
Dalija se tako pridružila brigadi zaboravljenih, gdje već stoluju Mirela Holy, pametna Marijana Puljak i brojni drugi koje su mediji pumpali do besvijesti samo da bi propali na izborima. A onda se traži novi medijski projekt u koji će se upumpati resursi i novac, ne bi li ga se podvalilo biračima (stoci sitnog zuba). Neke takve podvale uspiju, uz pomoć raznih NGO-a i veleposlanstava koja pružaju logistiku i novac; neke ne. Izgleda da su zasad iscrpili sva nova imena, pa ćemo zato u novinama i na TV gledati jedno staro i dobro poznato – Milanovićevo. Stvarno su očajni. No, rezultati zadnjeg istraživanja CroElecta su jako zanimljivi i pokazuju da se HDZ-u ne piše dobro, a i da su sve te zvjezdice, prosvjedne stranke, plesale samo jedno ljeto. I pokazuju još nešto – da je koalicijski partner HDZ-a, HNS, na manje od 1 posto bodova, pa se postavlja pitanje – zašto kontroliraju HEP i brojna druga neprivatizirana poduzeća? S kojim pravom? I kad smo kod Croelecta, svakako veseli: HDZ je ispod 21 posto, dok je Start, Dalije Orešković, na 0,81 posto glasova, odnosno na razini statističke greške. Tu negdje su i HSS i Pametno. Pametno od hrvatskih birača. Bezveznjake treba ignorirati u politici.
Udruženi napad na Kirina
Problem s medijima je što se ponekad obruše na nekog čisto zato jer im nije simpatičan. Ili nije „njihov”, a na mjestu je koje žele za „svog”. Ili jednostavno ne zna komunicirati.
Ovog tjedna žrtva medijske hajke – koja još ne posustaje – bio je Ivica Kirin, gradonačelnih Virovitice koji se našao na udaru nakon samoubojstva pročelnika, Siniše Palma.
Mediji su znali o čemu se radi od početka, znali su da je Palm prokockao gradski novac, da je otkriven, da je bio patološki kockar i da je dobio otkaz. No, ispričali su posve drugu priču, onu koja je njima odgovarala. Jer su htjeli Kirinovu glavu…
Možemo ne voljeti HDZ, ili Kirina, ili bilo koga, ali laganje, nekad nezamislivo u iole ozbiljnim novinama, danas je postalo pravilo. Sva sredstva su dopuštena, izgleda, u borbi za „pravedan cilj” (a svatko svoj cilj vidi kao pravedan). Nije samo novinarstvo dotaknulo dno: cijela naša civilizacija je, zapravo, dotaknula dno. Postala je gruba, primitivna, posve neprincipijelna. I sve si nekako mislim da ne može tako još dugo…
Izbori bez predizbora
Čim je Milanović najavio kandidaturu i nakon što je kao Bernardićev prijedlog prošao na Glavnom odboru stranke, agencije su krenule mjeriti popularnost bivšeg premijera i ustvrdile da je popularniji od Škore, Kolinde Grabar-Kitarović, samo još nije utvrđeno je li popularniji od Thompsona…