Ne postoji država na svijetu osim Hrvatske koja bi ugostila pjevača koji je tijekom rata za neovisnost pjevao za okupatore…

Epohalan uspjeh Inoslava Beškera

Da je Inoslav Bešker naslovio tekst u Slobodnoj Dalmaciji „Epohalan uspjeh romske i pravoslavne nasilničke kulture: Romkinja i suprug Bugarin do krvi premlatili talijanskog crtača stripova i njegovog muža koji boluje od Alzheimerove bolesti“, prokazao bi sebe kao ono što stvarno jest: rasist i šovinist, te nula od čovjeka.

Jer, napadnuti Talijan s belgijskom adresom Mauro Padovani je napisao na svom fejsu da je napadačica “zingara”, ciganka. I da je njen muž također rom iz Bugarske. A on to zna jer su dugogodišnji susjedi, i ovo nije prvi čin nasilja prema njima.

Kako su onda to postali katolici i Hrvati za Jutarnji, Slobodanku i antifa tisak? Jer, žena se, prema navodima talijanskog tiska, zove „Yesmine R.“ I već je prije osuđivana zbog provala, krađa i nasilja.

A da se ne radi o ispadu nego o uređivačkoj politici, svjedoči prethodni tekst u novinama iz iste medijske kuće naslovljen TALIJANSKOG CRTAČA STRIPOVA I NJEGOVOG MUŽA BRUTALNO PRETUKLA HRVATICA S DEČKOM! ‘Dočekali su nas na parkingu i premlatili metalnom polugom’

U tom tekstu se na početku tvrdi da je napad „homofoban“, motiviran time što su napadnuti par homoseksualaca, a kasnije se u tekstu spominje da to za sad – nije utvrđeno. Naime napadači stanuju u stanu iznad napadnutih, a sukobi i napadi traju već četiri godine. I naravno, napadačicu se u tekstu nigdje ne označava imenom nego kao „Hrvaticu“, očito vrlo tendenciozno.

Da rezimiramo, radi se o paru Roma, od kojih očito nitko nema kulturnih veza ni s Hrvatskom ni s katoličanstvom, žive u Belgiji i nasilni su i zapravo kriminalci, a motiv napada je nepoznat: Napadnuti tvrde da je motiv homofobija, ali ničim to ne potkrepljuju. Uostalom, malo je ljudi na planeti, naročito među Romima, susjeda dočekati na parkingu i pretući metalnom palicom „jer je homoseksualac“. Nisu oni u pravilu baš tako ćudoredni.

Ali da „homofobija“ i jest motiv, a malo vjerojatno obzirom da su Romkinju isti dan pustili iz zatvora, i čak i da su napadači Hrvati, odakle Beškeru pravo da individualne osobine, u maniri nacističke propagande, pripisuje cijeloj naciji? Goebbels, Bešker, isti vrag: glavno je ocrniti Židova / Hrvata, a pri tom su očito sva sredstva dozvoljena. S tim da je nacistička propaganda bar korektno atribuirala nacionalnost. Ovako, kad Romi radi nečeg dobiju batina to je „rasistički motiviran napad“ a kad oni dijele batine i to homoseksualcima onda su „Hrvati“, čak ne „hrvatski državljani“.

I da se vratimo na „što bi bilo“ s početka: mislite li stvarno da bi se Bešker usudio optužiti Rome da su kao nacija, u cjelini, homofobni i nasilni? Da je njihova kultura takva? Ne bi li se to protumačilo kao kršenje Ustava u kom piše, članak 39., „Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti“. To ne važi jedino kad je nesnošljivost spram – Hrvata.

Nećete ni vi u Čavoglave. Niste ni prije…

Istarski apsolutist Jakovčić je čovjek koji tom županijom vlada dulje nego što je Kim Il Sung vladao Sjevernom Korejom. On je uoči nastupa Momčila Bajagića – Bajage u pulskoj Areni, na pitanje novinara o tome zašto policija nije podnijela krivičnu prijavu protiv Thompsona nakon koncerta u Glini, rekao: “Skandalozno, to je pokazatelj da pravna država ne funkcionira. On treba dobiti sve moguće kazne jer on to namjerno radi. Oni žele mlade pretvoriti u neke neoustaše i to je opasnost za naše društvo. Thomposnu mogu samo poručiti: nisi pjevao u Areni, bogami niti nećeš pjevati.” Možda mu je Marko trebao poručiti da neće ni on u Čavoglave. Nije ni prije.

Prava država, naravno, funkcionira, suprotno Jakovčićevim tvrdnjama, jer u pravnoj državi se ne podnose prijave za nešto za što je već jednom sudski utvrđeno da nije krivično djelo. Uostalom, nitko Jakovčiću ne brani da sam digne prijavu protiv Thompsona, o svom trošku.

Neki sad spekuliraju da je on tu zapaljivu izjavu dao da prikrije skadal koji je izbio kad je otkriveno da sjedi (za dobre novce) u Nadzornom odboru jedne finske tvrtke Danka Končara, kojem je IDS svojevremeno odlučio prodati brodogradilište Uljanik iako je konkurencija, vlasnik splitskog škvera Debeljak, nudio osjetno veći novac. Ja se ne volim baviti takvim spekulacijama, nedokazive su a i bespredmetne.

A o tome kako je jedan Thompson, hrvatski branitelj zaslužan za to što Jakovčić uopće sjedi gdje sjedi (Slobin plan je bio dati Istru Talijanima te tako steći u Italiji saveznika, no te njegove arhaične i srednjevjekovne ideje je Italija s gnušanjem odbila u startu), postao narodni neprijatelj u atifašističkoj Istri, a jedan Bajaga koji je sred rata pjevušio okupacijskim trupama u Banja Luci i Kninu poželjan gost, sam opširno pisao prošlog tjedna na ovom mjestu, stoga ne bih puno o tome.

Možda tek valja napomenuti da živimo u svijetu u kom se fašistom smatra čovjek koji je branio svoje rodno selo, inače s čistim hrvatskim stanovništvom, i koji je hrabrio jednu vojsku koja se borila za neovisnost, slobodu i demokraciju. Ljevici su pak bitniji simboli od stvarnih ljudi i stvarnih postupaka, pa je dovoljno da se zaogrnete plaštom antifašizma, prihvatite njegovu retoriku i zakucate si neku petokraku na čelo, i možete se nekažnjeno izvući s bilo čime, uključujući genocid. Kako bi jedan Sloba mogao biti fašist, pa bio je socijalist i mahao „antifašističkim“ simbolima!

No to je ovdje najmanji od paradoksa. Drugi je da se ljevica digla na stražnje noge jer su se „zabranitelji“, kako sad zovu branitelje, pobunili zbog najavljenog nastupa Bajage u Karlovcu. Uvijek palamude o cenzuri kad se pita zašto se nešto poput Frljićevih bljuvotina ili četničke propagande u režiji HAVC-a financira javnim novcem, dok s druge strane idu za tim da se onima koje oni smatraju ustašama kompletno zabrani javno istupanje. A ustaše, to su svi koji su aktivno sudjelovali u obrani zemlje, koji smatraju da je Hrvatska neovisna od 95. a ne od 45., i oni koji smatraju da je Hrvatska utemeljena na pobjedi u Domovinskom ratu a ne na pobjedi partizana u Drugom svjetskom.

Ne postoji država na svijetu osim Hrvatske koja bi ugostila pjevača koji je tijekom rata za neovisnost pjevao za okupatore, čak i da se nakon toga iskreno ispričao, a Bajaga se samo nemušto vadio time da je pjevao „za djecu“. Francuzi nikad ne bi prihvatili pjevača iz Njemačke koji je tijekom rata pjevao za Nijemce u okupiranoj Francuskoj.

Što se tiče onih koji brane Bajagu time da je on „apolitičan“, sam čin nastupanja na okupiranom teritoriju druge države, i to za okupatore, je i te kako politički čin. Jedan Rambo Amadeus je imao hrabrosti izaći pred tisuće ljudi u Beogradu, reći im da ne želi pjevati dok se granatiraju Vukovar i Dubrovnik, i poslati ih na sav glas u neko mjesto. A Bajaga se iščuđava što ti neki imaju protiv njega, jer njemu je ovdje „baš lepo“.

Only gay cimerfaj

Svi vide problem u tome što vlasnik apartmana u Zadru ne želi u svoj privatni prostor primiti gay par iz Brazila, dok nitko ne vidi problem u tome što Jakovčić smatra da smije određivati tko smije, a tko ne, koristiti javni prostor u vlasništvu Grada.

Istina, nije pristojno odbiti nekom rezervarciju temeljem toga što je gay. Zapravo je pomalo ružno. No ja svejedno smatram da bi svaki ugostitelj morao imati pravo sam odlučiti kog želi ugostiti, kog ne, po bilo kojoj osnovi. Visine, boje kože, političkog uvjerenja ili toga što se netko preziva „Holjevac“. Smatram da antidiskriminacijski zakoni, koji tek od nedavno postoje u svijetu, ukidaju dijelom pravo na slobodu udruživanja, i da, kad se ne radi o uslugama gdje postoji prirodni monopol ili koje moraju biti dostupne svakom (javni prijevoz, bolnica…), nema ničeg lošeg u tome. I ne, ne mislim da je loše što postoje „gay only“ apartmani, pod uvjetom da postoje i oni samo za straight ljude. Ravnopravni smo, ne? Ili nismo?

Jer, nakon što su booking.com i airbnb skinuli vilu „Identity“ iz ponude zbog „straight only“ politike, brojnim Hrvatima je palo u oči da booking.com ima u ponudi brojne apartmane označene kao „gay only“. I, štoviše, postoji velik broj „kinderfrei“ ustanova – restorana, picerija, hotela. Dakle, institucija u koje ne primaju djecu. Jesu li ona manje ljudska bića pa se njih smije diskriminirati? Je li gay only „pozitivna diskriminacija“, po onom antidemokratskom pravilu liberalizma da je posve u redu maltretirati većinu ali nije u redu maltretirati manjinu?

Neprimanje djece u hotele i apartmane se pravda time da ona, bučna i glasna kakva obično budu, nekim gostima mogu smetati. I ponekad rade štetu, no vlasnik apartmana “Identity” svoje odbijanje homoseksualaca pravda time da su prethodni gay gosti bučno i glasno orgijali i uništili sobu. Istina, siguran sam da ne orgijaju svi homoseksualci, ali siguran sam i da nisu sva djeca glasna i ne rade štetu.

Proklamirana politika „bookinga“ glasi “Vaša kuća, vaša pravila – sami izaberite cijene, politike, i pravila za goste”, no očito je da je to propaganda. Bilo bi lijepo kad bi pravila bila ista za sve, kakva god bila, pa da ili svi moraju primati sve goste – i obitelji s djecom, i hetero parove, dakle bez „gay only“ i sličnih hotela, ili da svatko sebi može birati koga će primati a kog ne, a ostali neka idu negdje drugdje. Ovakva situacija kakva je sad je gadljiva.

Tatin sinčić

Da su to napravili bilo gdje drugdje, dvojicu mladića od dvadesetak godina iz Zadra, od kojih je jedan sin poznatog nogometaša albanskog porijekla – reklo bi se, zlatna mladež bar po nekim kriterijima – bi mediji razapeli. No kad u dvorištu crkve izigravate velike frajere, plašite bakice na jutarnjoj misi, upadate u crkvu i zalijete župnika pivom po licu kad vam kaže da se gubite te mu otmete mobitel kako vas ne bi snimio, onda ispadnete žrtva moćne crkve.

Koja je toliko moćna da se svatko, kako vidimo, može na njih istresti nekažnjeno i još onda crkva dobije po nosu. Pa je tako tata jednog od dvojice sinčića, nakon što je stvar izbila u javnost, a balavci kažnjeni nekom simboličnom svotom na prekršajnom sudu, zavapio u „Slobodanki“ kako mali pije samo mlijeko i jogurt, kakva piva u osam ujutro. A ona naslikavanja sa simbolima tipa 666 i čudne tetovaže, ma nemaju dečki ništa protiv crkve nego su metalci. Dobro, malo je retardirano bit metalac u 21. stoljeću, al ajde.

Onda se javio i sinčić, požalio se kako su oni zapravo mirmo pili pivicu u dvorištu crkve, bez ikakve zle primisli, kad je odjednom iz crkve izjurio netko u civilu kog nisu prepoznali (iako su, kad su zapitani što su radili pred crkvom, rekli da da su svaki dan u dvorištu crkve koje im je kao njihovo) i nekoliko puta ih udario teškim drvenim stolom po leđima. Unatoč tome, nekim čudom nisu ozlijeđeni (župnik jest, lakše, o čem ima dokumentaciju, a u pomoć mu je pritekao razvojačeni pripadnik HV-a). Dobro, priznali su da su malo zalili pivom svećenika, ali to je bilo u afektu, a i oteli su mu mobitel, jer šta on ima njih snimat u svojoj crkvi, ali su mu ga pošteno vratili.

Biskupija ima malo drugu priču: kaže da su oni upali u crkvu, prijetili i provocirali vjernike, prolijevali pivu po crkvi, na što je vjernica, gospođa Slavka Mikulić pozvala svećenika Jadreška koji ih im je rekao da izađu, pri čemu je i fotografirao provokatore. Jedan od mladića, N.O., tada je zaprijetio župniku i polio ga pivom, te su obojica krenula mlatiti župnika u dvorištu crkve.

Julijana Kaleb je to vidjela s prozora susjedne kuće, te pozvala policiju i svoga supruga

koji je otišao braniti svećenika don Martina, poluodjeven i bos. Pritom je vidio kako don Martinu ide krv iz usta – ističu iz Zadarske nadbiskupije.

Unatoč brojnim svjedocima, mediji su objavili samo priču samog balavca koji je župnika i napao – i njegovog oca. Stvarno srcedrapateljnu. Otac je tvrdio da njegov sin prije nije imao problema sa zakonom, dok u sudskom rješenju stoji da su i njegov sin i drugi napadač na župnika već bili osuđivani. Isto tako, dok iz biskupije kažu kako policija nije obavila svoj posao i nije razgovarala niti s jednim od svjedoka, zbog čega su napadači dobili minimalnu novčanu kaznu, dotle oni kažu kako je „crkva moćna i kontrolira policiju, sud i sve u gradu“ pa je nepravedno kaznila njih, a ne svećenika koji ih je ničim izazvan napao dok su mirno pili pivicu, u osam ujutro u crkvi.

Mene ipak zanima bi li mediji tako pisali o događaju da je napadnuta pravoslavna crkva, od strane te iste dvojice? Ili nedajbože džamija? Ili, još gore, novinara Slobode Dalmacije, ili njihovog kolumnista sa šeširom? Bi li i tada noktima i zubima branili agresivne balavce i reviktimizirali žrtvu? Ili bi pisali kako „zlatna mladež“ nekažnjeno terorizira građane, i zgražali se time što ih moćni i bogati tatice brane i kad su očito krivi? Što bi tek bilo da je tatica HDZ? Pitanje je, naravno, retoričko.

Kad to radi Orešković onda je to zločin, kad to radi Plenković onda je simpatično

Kad je svojevremeno riječki Novi list otkrio da tadašnji tehnički premijer Orešković ljetuje u državnoj vili Costabella o državnom trošku, jedan naslov je bio, “Orešković s obitelji ljetuje u mup-ovoj vili – nekoć je ondje odmarao i zloglasni mafijaš.” A jedan drugi je glasio “Povijest luksuzne vile koju su voljeli mafijaši i špijuni, a danas u njoj odmaraju hrvatski premijeri.”

Orešković je proglašen takoreći Al Caponeom, i morao se vaditi zbog, istina, visokih troškova svog ljetovanja. Predbacivalo mu se da, unatoč osobnom bogatstvu koje nije zanemarivo i visokim prihodima, ljetuje o trošku poreznih obveznika i da su troškovi hrane i ostalog ekstremno visoki. Što je bilo točno. Samo što su mediji zaboravili napomenuti koliko je tamo svakog ljeta trošio njegov prethodnik Milanović, koji je (i njegovi gosti, doduše, među njima strani državnici) ulupao oko 750.000 kuna na reprezentaciju.

On se tada kod novinara morao vaditi, “Nisu sve moji troškovi, od ovih 100 tisuća kuna. Kad dobijem detalje, onda ću naš dio isplatiti”, rekao je. Godišnji je nastavio na Hvaru, o privatnom trošku.

Sad u toj istoj vili ljetuje premijer Plenković, i nitko više ne spominje Al Caponea u naslovu, već tek kao simpatičnu crticu iz povijesti vile na samom kraju teksta. Naslov sad u istim novinama glasi, “PREMIJER LJETUJE KOD NAS – Plenković sa sinom prošetao Opatijom i napravio špežu”

Simpatično, zar ne. I ističe se kako on sam kupuje “spežu”. U tekstu nema ni riječi o troškovima ni besplatnosti – samo se navodi kako “Andrej Plenković s obitelji ljetuje u rezidencijalnom objektu Vlade na riječkoj Costabelli.” I kako “Premijer Plenković, baš kao i njegovi prethodnici, ima svu moguću privatnost jer je vila na Costabelli, koja je u vlasništvu MUP-a, potpuno izolirana i ograđena visokom ogradom sa svih strana, a pogledima je nedostupna i zbog guste šume kojom je okružena.“

Dakle, umjesto da saznamo – kao u prethodnim slučajevima – koliki su troškovi korištenja MUP-ove vile, ovaj put gledamo očito namještene PR fotografije premijera u praznom dućanu iz kojeg su prethodno očito istjerani drugi kupci, s namrgođenim tjelohraniteljima iza i ispred njega.

Hoće li i Plenković nastaviti ljetovanje na Hvaru, gdje mu je rođen otac i gdje ima obitelj, o vlastitom trošku, ili možda u obiteljskoj kući, za sad se ne zna. Ali ovakav PR sve više podsjeća na onaj iz komunizma.

Smrt u Zaprešiću

Poznato vam je: Matteo Ružić je umro čekajući hitnu pomoć. Kad je došla, već je bio mrtav – a ne bi mu mogli pomoći ionako jer nisu imali defibrilator u sanitetskom vozilu.

Mediji su reagirali po običaju histerično i nepromišljeno, ali populistički u najgorem značenju riječi. Prvo su krenule optužbe o tome zašto nije bilo liječnika u vozilu, da bi se netko kasnije sjetio da liječnika u vozilu hitne pomoći nema niti u jednoj državi EU, osim Hrvatske.

Ministar je reagirao, kao i inače, nespretno i neempatično, zapravo posve kretenski, i već sama njegova reakcija je dovoljna da ponudi ostavku. Iako, ne, ne mislim da je on glavni problem.

A zatim je krenulo uobičajeno hrvatsko licemjerno prenemaganje, od onog da zašto se kupuju F16 a nema se za Hitnu, do toga da zašto je Zaprešić odbio potrošiti novac na još jedan tim Hitne koji, realno, gradiću od dvadesetak tisuća stanovnika nije niti potreban. S jedne strane obično kreće kuknjava o tome zašto financiramo antifa udruge, s druge zašto financiramo crkvu, a u stvari empatije tu nema nimalo: Samo svi pokušavaju instrumentalizirati jednu nesretnu smrt za svoj sitni politički probitak.

Gradonačelnik optužuje lošu organizaciju Hitne i kaže da tu on ne može ništa, jer je zakon iz 2011. takav kakav jest. I da nikakva dodatna kola i sredstva tu ne bi pomogla. Udruge pacijenata tvrde slično. Drugi pak upiru prstom u nesposobnost ministra Kujundžića. Treći u nedostatak liječnika.

No meni pada u oči netko kog nitko ne spominje, a to je cura koja se napila i pala u komu, pa je prvi tim Hitne, onaj s liječnikom, otišao pomagati nekom tko je iz čiste obijesti zauzeo resurse koji su nekom drugom potrebni. Da, netko u Hitnoj je pogrešno procijenio koga gdje poslati – i nema opravdanja da su došla sanitetska kola bez ikog tko zna reanimirati pacijenta i bez ikakve opreme. Izjave iz ministarstva i Hitne kako je „sve po propisu“ su sprdanje sa zdravim razumom.

No isto tako pada u oči licemjerje onih medija koji su vodili odvratnu, toksičnu kampanju protiv štrajka liječnika (i prosvjeda branitelja, i učitelja), i onih koji su lamentirali „kaaaaj bi oni imaju deset somova kuna plaće kaj si oni misle, nek delaju za tri ko i blagajnice“. Onih koji su ih doslovce tjerali u Irsku i Njemačku, gdje ti isti doktori bez problema dobivaju 40.000 kuna mjesečno, pa zašto bi ostali ovdje na deset tisuća? Sad kukaju da nema doktora. Pa neka ih liječe blagajnice.

Neki novi Josipović

Bivši predsjednik Ivo Josipović dao je intervju za Večernji list u kom se osvrnuo na pogoršanje odnosa Hrvatske i Srbije za što je, po njemu, kriv „nacionalizam“. “Uz ovakve odnose Hrvatske i Srbije, samo je pitanje kad će sukob političara i nacionalističkih medija dovesti do teških posljedica”, kaže on. Naprotiv, do ovakvih odnosa je dovela upravo politika kakvu je on vodio, politika jačanja Srbije na uštrb Hrvatske! Politika pomirenja bez uvjeta Srbiji i uvlačenja Srbije u EU pod svaku cijenu!

No meni je zanimljiviji njegov stav o Pupovcu, jer ga je upravo on prvi nazvao etnobiznismenom, što je sad ponovio: „Njegovu politiku zadnje desetljeće smatram štetnom u svakom pogledu i svodi se na etnobiznis … čudesno koliko dugo mu uspijeva biti u isto vrijeme antifašist i socijaldemokrat a koalicijski partner HDZ-u i tvrdoj desnici, biti dio vlasti i tu istu vlast optuživati za ustašofiliju, biti dio desne hrvatske vlade, a i u Beogradu biti Vučićev libling. Zapravo, nije ni trebao biti u Bačkoj Palanki, već je kao jedan od najutjecajnijih političara u vlasti trebao biti tu i inzistirati na drukčijem obilježavanju Oluje. Uz ponos i zahvalnost braniteljima, trebalo se sjetiti svih, pa i žrtava sa srpske strane, pokazati doprinos brojnih Srba obrani Hrvatske te afirmirati Hrvatsku kao državu koja je, osim u ratu, sposobna pobijediti i u miru. … Na žalost, ni jedan drugi visokorangirani političar Hrvat nije smogao snage pokloniti se tim žrtvama. Proslava Oluje trebala bi sadržavati i to.“

Upravo takve idiotarije, ispričavanja za ono za što se nemamo kome što ispričavati, isticanje srpskih žrtava u našem obrambenom ratu, su nas ovdje i dovele! Nijemcima je nerijetko zabranjeno svoje žrtve obilježavati, iz Drugog svjetskog! A što se tiče toga da je Pupovac Vučićeva kuja – jest. Ali bi se Josipović mogao isto tako sjetiti da je on bio – Tadićeva. A Tadić nije bio manje četnik od Vučića.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI