Plenković protiv nasilja, a veleposlanik Vidošević u Poljskoj, prozvan zbog nasilja nad suprugom…

screenshot mvep, 7dnevno, pixabay

Prema kaznenoj prijavi koja je podnesena protiv hrvatskog veleposlanika u Poljskoj, Tomislava Vidoševića, inače mlađeg brata nekadašnjeg šefa HGK-a, Nadana Vidoševića, a s kojom su upoznati Predsjednica RH, premijer, predsjednik Sabora i ministrica vanjskih poslova, nasilje je tek jedna od brojnih neprimjerenih stavki koja se zamjera tom hrvatskom veleposlaniku, kojeg očito netko, s određenim namjerama, i te kako dobro štiti u Hrvatskoj

Hrvatska javnost, nedavno je svjedočila prosvjedu kojeg je organizirala glumica Jelena Veljača, kako bi ukazala na probleme s kojima se susreću žrtve nasilja, a osim što se javnost bavila porukama koje su s toga prosvjeda odaslane, zanimanje nacije pobudio je i premijer Andrej Plenković. On se, naime, pojavio na tom intrigantnom skupu, nakon kojeg je održao i sastanak s Veljačom, te su poslane poruke kako se protiv nasilja i nasilnika treba boriti svim raspoloživim sredstvima.

Osim toga, prije nekoliko mjeseci, na hrvatskom se političkom tlu vodila žestoka bitka oko ratifikacije Istanbulske konvencije, koja je uz protivljenje i proteste djela javnosti, rafiticirana uz opasku da je riječ o međunarodnoj odredbi kojom će se zaštititi žrtve nasilja, te koja će priče o nasilju podići na višu razinu. No, nakon što je javnost spoznala da se u HDZ-ovim redovima također kriju obiteljski nasilnici, što nije neobično, jer nasilnici nemaju ni stranku, ni nacionalnu pripadnost, zgražanje su pobudile ravnodušne i nonšalantne reakcije HDZ-ova stranačkog rukovodstva. Stoga se nametnulo i pitanje – je li premijer na Veljačin prosvjed došao kako bi preko žrtava nasilja pokupio jeftine političke bodove, ili mu je uistinu stalo do žrtava nasilja?

Zanimljivu priču o nasilju, ali i brojnim drugim propustima u Ministarstvu vanjskih poslova kojim kormilari Plenkovićeva ministrica Marija Pejčinović Burić, s nama su podijelili djelatnici toga resora, upirući ponajviše prstom u hrvatskog veleposlanika u Poljskoj, Tomislava Vidoševića, koji je donedavno boje naše zemlje branio i u Ukrajini. Osim prozivki, djelatnici su odlučili otići i korak dalje, te su protiv Vidoševića podnijeli kaznenu prijavu, koju su dostavili našoj redakciji, ali i ministrici Pejčinović Burić, premijeru Plenkoviću, predsjedniku Sabora, Gordanu Jandrokoviću, te predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović. No, njihove poruke, kao ni podnesena prijava nisu imali pretjeranog odjeka među predstavnicima hrvatske politike i vlasti…

Tko koristi diplomatsku putovnicu Ive Vidošević?

Potrebno je napomenuti kako smo očitovanje o kaznenoj prijavi protiv Vidoševića zatražili i od njega, ali i od svih ostalih spomenutih političkih figura, no do okončanja teksta, odgovor nismo zaprimili. Usprkos tome, valja se zapitati – ima li ta prijava stvarnu težinu i uporište, ili je, pak, posrijedi samo – podmetanje veleposlaniku Vidoševiću? No, kako se navodi u kaznenoj prijavi podnesenoj u siječnju ove godine protiv Vidoševića, veleposlanik se sumnjiči za niz kaznenih djela, među ostalima i za nedopuštenu upotrebu tuđih osobnih podataka, a navode se i zlouporabe triju osobnih isprava, diplomatskih putovnica. U prijavi se poziva na članak 204. Zakona o kaznenom postupku, prema kojem je svatko dužan prijaviti kazneno djelo za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti, a koje mu je dojavljeno i za koje je saznao, a koje je pak vezano uz članak 302. Kaznenog zakona.

Pozivajući se na te odredbe, prijavitelj aludira na Vidoševića koji se prema tvrdnjama iz prijave u pravnom prometu u inozemstvu koristi osobnom ispravom, odnosno diplomatskom putovnicom koja je izdana na ime Ive Vidošević, iako osoba s tim imenom i prezimenom službeno ne postoji od konca 2015. godine. Riječ je, naime, o Vidoševićevoj bivšoj supruzi s kojom je brak okončan 2015. godine. Prema tvrdnjama djelatnika MVEP-a, ali i prema onome što nalaže Zakon o putnim ispravama hrvatskih državljana, tu je ispravu trebalo poništiti još u ljeto 2015., kada je Vidoševićeva bivša supruga trajno napustila Kijev, gdje je tada obnašao veleposlaničku poziciju.

”Usprkos nedvojbenim zakonskim odredbama, veleposlaniku su protuzakonito korištenje tuđe osobne isprave, omogućili posebni pokrovitelji”, navodi se u prijavi djelatnika, te dodaje da je riječ, među ostalim, o – inspektoru Službe za vanjske poslove. U prijavi se nadalje kaže, da su ”pokrovitelji” bili dobro upoznati s obiteljskim zlostavljanjem u rezidenciji veleposlanika u Kijevu. Naglašeno je da je epilog tih zlostavljanja bio – rastava braka – a o elementima nasilja saznanja su imali i nadležni u Glavnom tajništvu, kao i u Kabinetu aktualne ministrice, Pejčinović Burić.

“Činjenicu protuzakonitog posjedovanja i korištenja diplomatske putovnice bivše supruge, nedvojbeno je moguće motriti i u kontekstu izrazito bliskih veza veleposlanika, s jednim njegovim suradnikom u veleposlanstvu u Kijevu, i prijateljem od 2013. godine, koji je u kontinuiranom poslu s narkoticima”, navodi se dalje u prijavi, u kojoj je istaknuto da je dotični prvi put uhićen 2011. godine, a posljednji put – prošle godine. Najvjerojatnije je riječ o Srđanu Tripalu, kojega djelatnici u tome kontekstu i spominju, a osim njega, spomenuti su i predstavnici medija, pa je tako svojedobno o njemu izvještavano onoga časa kada je taj bivši splitski diplomat po drugi put uhićen zbog – prodaje heroina.

Nedavno su Tripala uhitili inspektori Službe kriminaliteta droge PU Splitsko-dalmatinske, a kod njega su uz heroin, pronađeni i speed, te marihuana. Bio je osumnjičen i za preprodaju droge, jer su kod njega pronađeni heroin, amfetamini i speed zapakirani u vrećice od po nekoliko grama. Opijati su mu pronađeni u iznajmljenom stanu u kojem je živio, a Tripalo je prijavljen i za neovlaštenu proizvodnju, te stavljanje u promet opojne droge. U vrijeme kada je obnašao dužnost konzularnog predstavnika u Ministarstvu vanjskih poslova krajem listopada 2011. godine, uhapšen je s kilogramom marihuane.

Zadržane i druge obiteljske putovnice

U njegovom osobnom automobilu, policijski su službenici na suvozačkom sjedalu pronašli ”travu” vrijednu 50-ak tisuća kuna, a početkom 2014. godine, Na splitskom Općinskom sudu proglašen je krivim za dilanje. Za to je osuđen na djelomičnu uvjetnu kaznu, te mu je određena zatvorska kazna od godine i četiri mjeseca, od čega je šest mjeseci morao odslužiti, dok je preostali dio kazne od devet mjeseci bio uvjetni uz rok kušnje od tri godine. Međutim, splitski Županijski sud je pravomoćno potvrdio odluku o krivnji, pa je i sankcije postrožio, odredivši mu osam mjeseci bezuvjetnog zatvora, te ostatak kao uvjetnu kaznu.

Tom je odlukom Tripalo po sili zakona ostao i bez državne službe. Kako navode djelatnici u prijavi protiv Tomislava Vidoševića, on, osim što je bio blizak s Tripalom, u biografiji je „sakrio“ neugodnosti vezane uz obiteljsko nasilje, a osim toga se progovara i o pronevjeri u proračunu veleposlanstva, kao i o organiziranoj prodaji turističkih viza, kako sumnjaju naši sugovornici, najvjerojatnije, u svrhu – prostitucije. O svim sumnjama i spoznajama djelatnici MVEP-a su upoznali Ministarstvo i Ured predsjednice, ali je izgledno da se do tamo nisu uspjeli probiti…

”Konkretno, a vezano uz zlouporabu diplomatske putovnice Republike Hrvatske, izdane na osobno ime Iva Vidošević, posljednji nedvojbeni i lako provjerljivi dokazi nalaze se u Republici Poljskoj, gdje je ta putovnica korištena u postupku upisa u školu najmlađeg ‘člana uže obitelji nositelja prava na diplomatsku putovnicu, koji je član zajedničkog kućanstva’, čime je prijevarno dokazivana suglasnost za takvo što od strane drugog roditelja, budući da ‘roditelji djeteta zajednički ostvaruju roditeljsku skrb'”. Pritom su naglašene i dvije napomene:

Napomena 1: Upis malodobnog djeteta u školu rađen je i uz znanje, suglasnost, te financijsku potporu Ministarstva, pri čemu je u konačnici učenik propustio pohađati nastavu u cjelokupnom prvom polugodištu…!?

Napomena 2: Prema riječima bivše „članice zajedničkoga kućanstva“, na bivše osobno ime na koje je bila izdana sada sporna putovnica, „nositelj prava na diplomatsku putovnicu” joj je tu istu oduzeo po njezinom konačnom povratku u Zagreb (2015. godine) i ona je bila uvjerena kako je ta putovnica, sukladno Zakonu o putnim ispravama hrvatskih državljana, vraćena Ministarstvu te poništena”, navodi se u prijavi. Dodaje se da u tom kontekstu nije nemoguće da se tom putovnicom za prelazak državnih granica koristila neka treća osoba, moguće i državljanka Ukrajine.

”Također, u kontekstu zlouporabe diplomatskih putovnica izdanih članovima obitelji veleposlanika Vidoševića 2015. godine, treba naglasiti da imenovani nije vratio niti putovnice sina i kćerke koji već dvije godine također nisu ‘članovi zajedničkoga kućanstva kao pripadnici ‘uže obitelji nositelja prava na diplomatsku putovnicu'”. A slijedom činjenice napuštanja „zajedničkog kućanstva” u Kijevu, Ministarstvo je te putovnice moralo oduzeti i poništiti sukladno odredbi članka 9.i, stavka 3. Zakona o putnim ispravama hrvatskih državljana. Takvo što nije učinjeno(!), budući da veleposlanik najvjerojatnije nije službeno evidentirao činjenicu odlaska tri člana zajedničkoga kućanstva iz Kijeva, kako bi i dalje na njihovo ime primao dodatke (oko 1000 eura mjesečno!) navedene u članku 6. Uredbe o plaćama, dodacima i naknadama u službi vanjskih poslova”, piše dalje u prijavi.

Zašto šute Glavno tajništvo i Ured ministrice?

Spominje se i da su ovo detalji s kojima su upoznati Glavno tajništvo i Kabinet ministrice, pa se nameće i pitanje – na koji je način kupljena njihova blagonaklonost i ne radi li se tu o mitu? ”A da bi moglo biti upravo tako, potvrđuje činjenica da je veleposlanik Vidošević do sada uprihodio nepovratnu pomoć za školovanje djece u inozemstvu u iznosu od oko pola milijuna USD. Od čega je u aktu Ministarstva, KLASA: 008-02/17-11/41, URBROJ: 521-GT-01- 03-17-2, od 17. listopada 2017. godine potvrđeno da mu je u razdoblju od 2013. pa do 2017. godine isplaćeno sveukupno 180.600,00 USD, dok su podaci za razdoblje od 2005. pa do 2012. godine „uništeni(!?), jer im je rok čuvanja 5 godina”, a sudeći po isplati iz 2013. godine (za tadašnja 3 učenika) od 53.700,00 USD, u prvih je 6 godina Vidoševiću najvjerojatnije isplaćeno najmanje dodatnih 300.000,00 USD!

Ujedno, u kontekstu ove prijave treba imati na umu i činjenicu da je ‘nepoznat netko’ u Ministarstvu imao i posebnih (materijalnih?) interesa lažno izvijestiti Ured predsjednice Republike Hrvatske da je ‘radno-pravni status gospodina Tomislava Vidoševića [kao državnog službenika] u potpunosti definiran i sukladan propisima’ (Ured predsjednice, KLASA: 050- 02/18-03/133, URBROJ: 71-03-02/6-18-04, od 18. prosinca 2018.), a što ne predstavlja drugo doli čistu laž u usporedbi s tvrdnjom Državnog odvjetništva u postupku koji se vodi na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (poslovni broj: 121 Pn-2237/17-8)”, kazuje se među ostalim u spomenutoj prijavi.

U prijavi se referiraju i na Državno odvjetništvo koje se navodi kao zakonski zastupnik tuženika, a koje ističe da tuženik, odnosno MVEP u ovom postupku tvrdi da tužiteljev otac Tomislav Vidošević nije državni službenik, pa prema tome ne može niti dostaviti rješenje koje bi takvo što potvrđivalo. ”Stoga je i za očekivati da Državno odvjetništvo po službenoj dužnosti dodatno vrednuje i spomenuto očitovanje Ministarstva vanjskih i europskih poslova na koje se poziva Ured predsjednice Republike Hrvatske (18. prosinca 2018.), budući da postoji opravdana sumnja da (u slučaju da DORH nije dostavio lažne/krivotvorene podatke Općinskom građanskom sudu u Zagrebu!) očitovanje Ministarstva dostavljeno Uredu predsjednice predstavlja školski primjer krivotvorene službene isprave (kako se to tretira u članku 279. Kaznenoga zakona). Takvo je nedvojbeno usmjereno na podrivanje funkcije i autoriteta Predsjednice Republike Hrvatske, te istodobno na očuvanje „bezgrešnosti” veleposlanika Vidoševića, te omogućavanje višegodišnje veleposlaničke plaće i drugih privilegija koje kao takve idu uz status veleposlanika”, zaključuje se u prijavi.

Inače, o kaosu u hrvatskim veleposlanstvima pisalo se i ranije u hrvatskim medijima, te se tvrdilo kako veleposlanici provode anarhiju, uživajući u neradu i neredu, dakako na račun poreznih obveznika za što se kao najbolji primjer uzimalo veleposlanstvo u Ukrajini, na čijem je čelu u vrijeme tih napisa bio upravo Tomislav Vidošević, koji je ujedno i mlađi brat nekadašnjeg šefa HGK-a, Nadana Vidoševića. Kako su tada svjedočili zaposlenici, veleposlanik Vidošević navikao je živjeti na visokoj nozi, a kompletna njegova diplomatska karijera, bila je – rezultat je dogovora i interesa.

On kao diplomat „od kalibra“, koji je prvi put zasjeo u veleposlanički stolac 2006. godine, u mandatu Stipe Mesića, gotovo dva desetljeća radio je u Ministarstvu vanjskih poslova, nakon što je devedesete godine proveo u HDZ-ovim vladama, mahom kao – savjetnik. Njegov veleposlanički staž startao je u Rimu gdje je šest godina bio hrvatski veleposlanik za Italiju, a potom je boravo na Malti, Cipru, u San Marinu, a onda i u Ukrajini. U vrijeme dok je Vidošević bio utjecajan faktor u Ukrajini, veleposlanstvo je, prema tvrdnjama djelatnika, posve privatizirao, a tadašnja ministrica Vesna Pusić i nekadašnji predsjednik Ivo Josipović, na sve su to žmirili, iako su, kako se navodilo, imali spoznaja da je Vidošević „veseljak“ koji rado časti sve oko sebe sredstvima reprezentacija, koja se potom pravdaju pod drugim nazivima, a sumnjalo se i da voli zaviriti u čašicu, pa nakon burnih provoda niti ne dođe na posao.

Vidošević još uvijek u veleposlaničkim vodama…

Ono što je posebno smetalo hrvatske diplomate u Kijevu, bio je navodni rastrošni karakter veleposlanika Vidoševića, koji se o tim tvrdnjama nikada nije javno očitavao. Naime, na račun veleposlanstva unajmljivao je ljude da mu šetaju psa, razvoze djecu u školu, a službeni auto rabio se i za sinove odlaske na treninge, odlaske na tržnice, te druge privatne svrhe.

Uz to je zanimljiva crtica iz njegove biografije, da je tijekom Domovinskog rata vodio pregovore s Ratkom Mladićem, a šuškalo se i da je ljubitelj žena. I portal Tjedno.hr progovarao je o veleposlaniku Vidoševiću prenoseći, navodno, pismo djelatnika MVPE-a u kojem se govorilo o njihovim molbama da se suzbije seksualno i obiteljsko nasilje koje Vidošević godinama prakticira. Od toga pisma do danas prošlo je dosta vremena, a Vidošević još uvijek vješto pliva u veleposlaničkim vodama, bez ikakvih institucionalnih intervencija.

Ima li za takvim intervencijama potrebe ili je, pak, tek riječ o podmetanjima i glasinama, još uvijek ostaje na razini misterija, o kojem se ni ovaj put, barem do okončanja ove objavljene priče, nisu očitovali ni Tomislav Vidošević, ni ostali navedeni visokopozicionirani sudionici…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI