Dinamo je u Ligi prvaka, dovoljno je to reći. No, nije bilo lako u uzvratu u Trondheimu, nimalo. Rosenborg je dugo vodio, gađao čak i vratnice, Dinamo je izgledao baš loše, nije se snalazio protiv agresivne norveške postave, branio se grčevito i ne baš pouzdano, no jedan udarac promijenio je sve. Ulazak pričuvnog igrača Amera Gojaka i njegov fenomenalan udarac pet minuta nakon ulaska pobacao je Norvežane po podu. Bio je to gol vrijedan desetak gledanja uzastopce, s dvadesetak metara u gornji kut. Dinamu je bio vrijedan Lige prvaka.
No, istinu valja reći, Dinamo nije bio naročit, ma Dinamo je izgledao veći dio utakmice loše i nesigurno. I moglo se sve drugačije okrenuti, srećom nije. Kidanje živaca navijača trajalo je od prve minute, Rosenborg je agresijom Dinamo prisilio na panične reakcije. Srećom, osim jednog primljenog gola drugih posljedica nije bilo, ali smo strahovali…
U prvome dijelu Dinamo je bio, pa nije pretjerano reći, stalno u krizi. Niti je mogao držati loptu kako je želio i kako je navikao, niti mu je bio jedna igrač slobodan. Visokim presingom i silnim htijenjem Norvežani su prisiljavali Dinamovu obranu na, teniski rečeno, neforsirane greške. Uz majstorstvo lijevog krila Samuela bilo je to dovoljno za nekoliko opasnih situacija ispred vratara Livakovića. I dok je sreća mazila Dinamovu obranu bilo je dobrih 0-0, a kad je srećica malčice okrenula leđa evo gola za Rosenborg. Nije da je bio neobranjiv, prije tog gola Dinamo je nanizao nekoliko grešaka, a Livakovićeva obrana koja je p d rethodila golu nije pomogla. Lopta se od njegove noge, pa od leđa nekog od Norvežana odbila točno do strijelca.
Iako je taj gol za 1-0 izgledao kao splet sretnih okolnosti nije to bilo baš tako. Rosenborg je zasluženo poveo, a mogao je lako voditi i još uvjerljivije, pa i vratnica je iz slobodnog udarca spašavala Livakovića, bilo je još incidentnih situacija u Dinamovom veznom redu, dugo nismo vidjeli Dinama tako ugroženog prema natrag i bezopasnog prema naprijed. I nije mirisalo na dobro. Sama spoznaja da Dinamo nije dobio duel u prvome dijelu bila je zastrašujuća.
Nažalost, i u nastavku smo svjedočili sličnoj situaciji, Rosenborg je bio rastrčan, pokretljiv, agresivan, a Dinamo jalov i nespretan. Nije to bila sjenka prethodnih europskih Dinamovih partija… Dinamo se branio i to poprilično traljavo.
No, nogomet je čudesan, čaroban, zato je i svjetska igra broj 1 po popularnosti. U jeku pritiska Rosenborga Dinamo je zabio gol, i to ne bilo kakav, nego prekrasan, majstorski, svjetski. Amer Gojak koji je ušao minutu prije opalio je s dvadesetak metara tako silovito i precizno u vratarev bliži kut da smo svi ostali bez daha. Ne samo zbog oduševljenja, nego i zbog sjajnog poteza, takvi se golovi uistinu ne viđaju često.
Rosenborg je bio gotov, da bi prošao dalje morao je dati još tri gola, a ne primiti niti jedan. Bila je to nemoguća misija.
Naš je Dinamo tako iz loše partije izvukao maksimum, a plesao je po žici, njihao se, padao i na koncu digao. To može značiti i da je Dinamo snažna momčad, da dobija i kad je loša. Makar bismo mi radije volljeli da je Dinamo odigrao na razini prethodnih utakmica, no očito je trener Rosenborga dobro skautirao Dinamovu igru i navike. I u Rosenborga će pričati što bi bilo da je bilo, mi nećemo. Iako bi bilo pametno ne ponoviti ovoliki broj neforsiranih grešaka. Moglo je to skupo koštati Dinamo. Ponavljamo, srećom – nije!
Ipak, presudila je individualna kvaliteta, gol Gojaka zaista je pravo remek djelo udarca s dvadesetak metara.
Dinamo je u Ligi prvaka, veličanstven je to uspjeh. Sve naše čestitke.